Author: Selma Ljajic

  • Tri nova ajfona stižu 9. septembra a jedan bi trebalo da mogu svi da priušte

    Tri nova ajfona stižu 9. septembra a jedan bi trebalo da mogu svi da priušte

    Epl je zakazao svoju godinju konferenciju za 9. septembar i tada bi trebalo da prestave tri nova modela telefona. Prvi, naslednik iPhone X trebalo bi da ima displej od 5.8 inča uz novi čip i kameru, drugi model je nešto veći sa 6.5 inča i nosiće oznaku “plus” a kao najjeftinija verzija izlazi ajfon veličine displeja 6.1 inča.

    Ovaj treći model koji će po ceni biti najpristupačniji to ima da zahvali tome što će bitikorišćen LCD ekran umesto AMOLED kao i aluminijum umesto čelika za samo telo telefona. Uz to imaće bateriju od 2600mAh i 2700mAh što je prilično razočaravajuće.

    Sva tri modela međutim imaće opciju bežičnog punjenja uz otključavanje preko Face ID, ostaje notch na ekranu, a po dizajnu i performansama razlika će najviše biti vidlljiva u tome što najjeftiniji model dolazi sa jednom, a ne sa dualnom kamerom.

    Govoreći o cenama, analitičari veruju da će najskuplji novi ajfon koštati 999 dolara, čak 100 dolara manje od svog prethodnika iPhone X a uz to postoji realna opcija da najjeftiniji model čija je cena 600 dolara, bude dostupan tek od oktobra.

    Navodno, odustalo se od toga da ajfon ima opciju za Apple Pencil ali se zato očekuje se, bar tako tvde analitičari, da će Epl naredne godine prodati preko 350 miliona komada novih telefona.

    Inače, trebalo bi da uz nove ajfonove budu predstavljene unapređene AirPods i AirPower bežični punjač. Stiže i nova generacija iPad Pro tableta koji bi trebalo da imaju 11 i 12.9 inčne ekerane, uklonjeno home dugme i opciju zaključavanja uz Face ID, ali i novi Apple Watch sa nešto većim displejom.

    izvor: Blic

    Podeli
  • “Sopoćanska viđenja” od  sutra u galeriji MMC

    “Sopoćanska viđenja” od sutra u galeriji MMC

    U galeriji Multimedijalnog centra petak, 7. septembra biće otvorena izložba 42. sazivalikovne kolonije “Sopoćanskih viđenja 2017”. Tema 42. saziva “Sopoćanskih viđenja” je “Crtež preobražen u sliku”, a selektor je bila Vesna Todorović, istoričarka umetnosti iz Beograda. Deset učesnika koji su boravili i slikali u turističkom naselju “Ras” , prošle godine u periodu od 9. do 16. jula, a odabrani su od strane selektora i Saveta Galerije MMC.

    Učesnici kolonije, po odabiru selektora i predlogu organizatora su bili: Dragana Bojić (Pančevo), Katarina Đorđević (Niš), Jagoda Živadinović (Zemun), Zoran Ilić (Jagodina), Ivan Milunović (Kraljevo), Miodrag Miško Petrović i Vojislav Radovanović (Beograd), Jovanka Ulić (Novi Sad), Mišo Filipovac (Bajina Bašta) i Igor Širškov (Moskva).

    Manifestacija  je već 43 godine jedna od najznačajnijih  kolonija u zemlji, koja se finansira iz budžeta Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije i Grada Novog Pazara. Na izložbi će biti predstavljeno 19 radova nastalih u toku trajanja kolonije, inspirisani crtežom kao osnovnom likovnom disciplinom koja je polazište za sve ostale likovne izraze.  Otvranje je u 19:30, a radovi će ostati u galeriji do 20. septembra ove godine.

    Podeli
  • Kako izgleda dan jednog programera

    Kako izgleda dan jednog programera

    Programeri su naizgled kao i svi drugi zaposleni ljudi. Idu na posao, imaju razna interesovanja, ne raduju se preterano ponedeljku, ali zato vole petak po podne, a naročito vikend, kada mogu duže da spavaju i provedu slobodno vreme na neki kreativan način sa ljudima koje vole. Međutim, dnevna rutina programera se pomalo razlikuje od načina na koji funkcionišu drugi ljudi.

    Za početak, dan u životu jednog programera je poprilično… isprogramiran.

    8:30 – Programer konačno ustaje nakon što je isprogramirao alarm (pritiskao opciju snooze) da ga od 8:00 budi na svakih pet minuta. U žurbi obavlja jutarnju higijenu, doručkuje i otrčava na posao.

    9:30 – Programer stiže na svoje radno mesto, uključuje računar, proverava elektronsku poštu i spreman je da vredno radi narednih osam sati.

    9:35 – Facebook, Twitter, Instagram, Quora i Reddit uz jutarnju kafu.

    10:00 – Kratak sastanak sa ostalim kolegama i menadžerom koji izdaje dnevne zadatke.

    11:30 – Prva pauza od petnaest minuta.

    11:45 – Nakon pauze, radni tonus je niži nego pre pauze, pa stoga programer mora dodatno da se zagreje da bi bio spreman za rad. Pola sata gledanja smešnih videa na YouTubeu je savršen način za povratak u idealno stanje za obavljanje teških radnih zadataka.

    12:00 – Menadžer ljutito uskače u kancelariju i pita zašto prvi dnevni zadatak nije bio gotov pre pola sata. Programer iskucava hiljadu linija koda za pet minuta i završava prvi dnevni zadatak uspešno.

    12:20 – Razgledanje aranžmana za letovanje. Petnaest dana all inclusive smeštaja u hotelu sa pet zvezdica u nekom ekskluzivnom letovalištu je idealna prilika za celodnevno programiranje  u miru i tišini, daleko od gradske vreve i vrućine. Uplaćeno.

    12:45 – Pauza za ručak i razgovor sa kolegama programerima o stvarima koje se ne tiču posla, ali se tiču programiranja.

    13:00 – Spremanje količine kafe koja će biti dovoljna da izdrži nekoliko sati programiranja.

    13:15–16:15 – Kodiranje. Za tri sata programer je uradio obim posla za koji je običnim ljudima potrebna čitava radna nedelja. Da bi neko naučio tajnu kako tako brzo da obavlja posao, mora prvo da postane programer.

    16:15 – Pauza za egzistencijalna razmišljanja programera. Koji je smisao života? Kako žive ljudi koji se ne bave programiranjem? Da li postoje ljudi osim programera? Da li su programeri uopšte ljudi?

    16:30 – Pauza za kafu.

    16:40 – Razmišljanje o pisanju programa koji bi svaku napisanu liniju koda pretvarao u šoljicu kafe. Pokretanje startapa.

    17:00 – Programer shvata da je još pre 45 minuta obavio sve radne zadatke i da je već mogao da bude kod kuće.

    19:00 – Kraj radnog dana. Povratak kući.

    19:30 – Vreme je za odmor i druženje sa devojkom i prijateljima koji nisu programeri.

    19:31 – Programer shvata da nema devojku niti prijatelje koji nisu programeri. U slučaju da ih ipak ima, obaveštava ih da nema vremena za druženje.

    19:32 – Vreme je za druženje sa prijateljima programerima.

    19:35 – Svi prijatelji programeri ostaju kod kuće da bi programirali. Srećan što ne mora da izlazi napolje, programer se sprema da radi na svojim brojnim freelance projektima.

    19:35–22:00 – Freelance kodiranje.

    22:00 – Dizajniranje web sajtova iz zabave.

    22:30 – Izrada web aplikacija iz zabave.

    23:00 – Kodiranje mobilnih aplikacija iz zabave.

    23:30 – Odmor uz čitanje literature o programiranju.

    00:30 – Vreme za spavanje i odmor za sutrašnji radni dan.

    00:45 – Ustajanje, kuvanje kafe, proveravanje rada programa, ispravka bagova, testiranje, kuvanje kafe, ponovno kodiranje.

    03:30 – Konačan odlazak na spavanje.

    Jasno vam je da ovakav prikaz radnog dana programera donekle iskarikiran i predstavlja opšte mišljenje kako drugi ljudi zamišljaju programerski život.  Ukoliko vam se dopada način života koji vode programeri, upišite ITAcademy i za dvanaest meseci steknite znanja da postanete dobro plaćeni programer.

    Izvor: Blic

    Podeli
  • Slučaj Mladić: Isključene sudije Meron, Ađijus i Liu

    Slučaj Mladić: Isključene sudije Meron, Ađijus i Liu

    Mehanizam za međunarodne krivične sudove u Hagu odlučio je  da se iz drugostepenog sudskog veća u postupku protiv Ratka Mladića isključe trojica sudija, i to Karmel Ađijus, Liu Daćun i Teodor Meron.

    Kako je regionalnoj televiziji N1 rekao Mladićev advokat Miodrag Stojanović, sudija Žan Klod Antoneti prihvatio je zahtev odbrane da se iz žalbenog postupka na Mladićevom suđenju isključe ta trojica sudija jer su, kako je rekao, “pristrasni”. Doneta je i odluka o imenovanju novih sudija.

    Mladićevi advokati su u odvojenim podnescima citirali delove presuda koje su sudije Meron, Ađijus i Liu pisali, a u kojima su, prema njihovom mišljenju doneti “neprihvatljivi zaključci koji se odnose na Mladića”.

    Tribunal je Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, u novembru prošle godine osudio na doživotni zatvor, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika Unprofora za taoce. Mladić je oslobođen optužbe za genocid u još šest bosanskohercegovačkih opština.

    Izvor: Radio-televizija Vojvodine

    Podeli
  • Sindikati traže 15%, poslodavci nude 5%, ključ je kod države

    Sindikati traže 15%, poslodavci nude 5%, ključ je kod države

    Zoran Stojiljković iz Udruženih granskih sindikata “Nezavisnost” izjavio je za N1 da sindikati neće prihvatiti povećanje minimalca manje od 10 odsto, dok je Nebojša Atanacković iz Unije poslodavaca Srbije rekao da su spremni da podrže takav zahtev samo ako dobiju neku kompenzaciju od države.

    Rok do kojeg Socijalno-ekonomski savet treba da usaglasi minimalnu cenu rada je 15. septembar. Naredna sednica na kojoj će reprezentativno udruženje poslovaca, reprezentativni sindikati i članovi Vlade Srbije razgovarati o minimalcu, zakazana je ponedeljak 10. septembar.

    Zoran Stojiljković iz Udruženih granskih sindikata “Nezavisnost” objasnio je u Novom danu TV N1 da je stav sindikata da nije prihvatljiv jednocifren procenat povećanja i zalažu se da minimalna cena rade bude 167 dinara umesto sadašnjih 143.

    Podsetio je da se prema konzervativnoj računici, prilikom određivanja minimalne cene rada, u onzir uzimaju rast BDP-a, inflacija i rast produktivnosti, i gledajući sadašnje brojke, poslodavci bi, kako je rekao, mrtvi hladni mogliu da pristanu na povećanje od osam do 8,5 odsto.

    “Ali ako pristanete na to, ove skale nejednakosti ostaće za vjek vjekova. Mera je 36.000 dinara – minimalna potrošačka korpa. To nije ni za jednu čokoladicu mesečno. Ispod tog nivoa od 300 evra niko ne bi trebalo da radi”, kategoričan je Stojiljković.

    Istako je i da su sindikati vrlo trpeljivi i da nisu izneli maksimalne zahteve, ali da žele dogovor o tome da se u roku od tri godine dođe do toga da prosečna plata bude 600-700 evra, a minimalac pokriva potrošačku korpu. U suprotnom, upozorava on, nastaviće se trend odlaska 50.000 godišnje iz zemlje i na kraju niko kvalitetan neće ostati u da radi u Srbiji.

    Atanacković je, s druge strane, rekao da minimalna cena rada treba da raste u skladu sa mogućnostima privrede, a one trenutno nisu baš velike. Podseća, naime, da je BDP Srbije po glavni stanovnika na nivou od oko 5.000 evra, po čemu smo na nivou polurazvijene afričke države.

    Stoga su poslodavci preložili rast minimalne cene rada od pet odsto, a Atanacković objašnjava da bi sa porastom minimalca od šest odsto, privreda ostala opterećana na isti način.

    “Moramo privredu da rasteratimo kako bismo imali šest, sedam odsto rasta. To zavisi od države. Ne bih želeo da moj razgovor ovde bude shvaćen kao da su poslodavci kočničari. Mi se zalažemo za veće plate – i prometi bi bili veći, veliki broj nas bi imao veće profite, sve bi bilo bolje. Ali od čega privreda da isplati povećanje od 15 odsto, ako je privredni rast četiri odsto. Kako može da isplati tri puta više”, upitao je on.

    Predstavnik Unije poslodavaca rekao je da bi se u tom slučaju minimalna zarada gotovo izjednačila sa prosečmom, i da bismo umesto 350.000 ljudi sa minimalnom platom, imali 900.000 koji primaju minimalac.

    Ukoliko Vlada prihvati zahteve sindikata za povećanjem minimalne cene rada od 10 odsto, to će prihvatiti i poslodavci, ali samo ukoliko od držaave dobiju određenu kompenzaciju kroz povećanje neoporezivog dela zarade, ukidanje parafiskalnih namete i smanjenje ukupnih poreza i doprinosa, poručio je Atanacković.

    Stojiljković je rekao da podržavaju zahteve poslodavaca prema državi, ali podseća i da posle poslednjeg povećanja neoporezivog dela zarade, većina zaposlenih nije videla nikakav benefit.

    Dodao je i da je prethodni ministar finansija Dušan Vujović govorio da neće da gubi vreme sa sindikatima, dok je njegov naslednik Siniša Mali kooperativniji i učestvuje na sastancima Socijalno-ekonomskog saveta, a poslednja reč je, kako podseća, uvek kod onoga koji drži kasu.

    Stojiljković je upitao i koga će sutra zastupati ako ne raste proizvodnja i ako ne bude novog zapošljavanja. Ako se u Srbiji ne uspostave pristojnii uslovi rada, i deca poslodavaca će odlaziti u inostranstvo, upozorio je on.

    Smatra i da su domaći poslodavci kojih je najviše, u podređenom položaju u odnosu na monopoliste i strane investitore i podseća na štrajk u kragujevačkom Fijatu kada je Vlada stala na stranu poslodavca koji već ima veliki broj povlastica od države.

    Atanacković se nadovezao i upozorio i da preduzeća koja rade na crno i ne poštuju pravila s jedne strane štete ugledu poslodavaca, a s druge strane predstavljaju nelojalnu konkurenciju.

    “Dovoljno je da ne plaća PDV, pa je jeftiniji u svojim uslugama i prozivodima za 20 odsto”, istakao je Atanacković i dodao da nije redak slučaj i da se zaposlenima sa većim primanjima isplaćuje minimalac, a razlika daje “na ruke”, ali takvu praksu pravda visokim nametima države.

    Atanacković i Stojiljković su demantovali i da su na jučerašnjoj sednici Seocijalno-ekonomskog saveta podržali izmene Zakona o PIO. Kažu da se jesu saglasili sa ukidanjem zakona o smanjenju penzija, ali da nisu podržali novi zakon, već da smatraju da jednom takvom sistemskom pravnom aktu treba da prethodi ozbiljna rasprava.

    izvor: N1

    Podeli