Predsednik opštine Sjenica, Hazbo Mujović izjavio je u emisiji Odgovor, koja je na programu večeras od 21 i 30, da stabilna skupštinska većina u toj sandžačkoj opštini sa 28 od ukupno 39 odbornika, čiju okosnicu čine SDA i SDP, daje dobre rezultate u praksi u smislu realizacije projekata.
Mujović je rekao da se perspektiva daljeg razvoja te opštine ogleda u razvoju poljoprivrede i turizma i istakao da je Ministarstvo turizma izdvojilo 25 miliona dinara za izgradnju Sjeničke kuće, kao i 15 miliona za dalje unapređenje, u Srbiji jedinstvenog Ski centra Žari.
Građevinski objekat u Ulici 28. novembra, koji se nalazi u blizinini Amir-aginog hana gradi se potpuno leganlno u skladu sa Zakonom i uz svu neophodnu dokumentaciju, potvrdio je Radio -televiziji Novi Pazar rukovodilac Odeljenja za inspekcijske poslove, Mensur Bulić. On je istakao da portal blizak Muameru Zukorliću Sandžak press u poslednje vrijeme obmanjuje javnost i širi dezinformacije o tome da se ovaj ali još neki objekti u gradu izgrađuju bez dozvole.
Rukovodilac odeljenja za za inspekcijske poslove demantovao je objave Sandžakpressa portala koji blizak Zukorliću, a koji, kako kaže Bulić, piše da se pojedini objekti grade bez potrebne dokumentacije. On je izričit da je objekat u ulici 28. novembra čak ima i saglasnost Zvoda za zaštitu spomenika kulture, s obzirom da se nalazi u neposrednoj blizini Hana.
„ Ozakonjenje, izrada planova od strane Gradske uprave, objedinjena procedura u postupku izdavanja dozvole, rad građevinske inspekcije, sve je to uticalo da se evidentno smanji bespravna izgradnja. Međutim takvo faktičko stanje podstaklo je pojedine novinare iz pojedinih medijskih kuća, da nesitinito informišu javnost. Nedavno su pisali kako se u neposrednoj blizini Inspekcije gradi objekat bez dozvole. A istina je da se taj objekat gradi potpuno u skladu sa Zakonom. Tako i ovih dana pišu kako se objekat u Ulici 28. novembra, kod Amir-aginog hana gradi bespravno. Inspekcija je vršila kontrolu tog objekta i u postupku dobijanja građevinske dozvole dobijena je i saglasnost Zavoda za zaštitu spomenika kulture Republike Srbije “,rekao je Bulić.
On je ukazao da se legalnost objekata može proveriti običnim klikom na sajt uprave Grada i istakao da pomenuti portal blizak Muameru Zukorliću ruši svoj ugled ovakvim dezinformacijama.
„Očigledno je da takvo informisanje ima svoju pozadinu i da takvi mediji rade protv sebe i da njima više niko ne vjeruje“, rekao je
Bulić je još jednom pozvao sve građane da iskoriste svoje pravo i regulišu status svoje imovine. On kaže da je popis objekata za ozakonjenje završen, a da je procenat bespravne gradnje na nivou grada znatno smanjen.
Danas se navršava 25 godina od otmice i ubistva 17 građana Srbije bošnjačke nacionalnosti kod Sjeverina, u opštini Priboj. Pripadnici paravojne jedinice “Osvetnici”, delujući pod okriljem Vojske Republike Srpske, presreli su autobus koji je saobraćao od mesta Rudo (BiH) ka Priboju (Srbija) i, nakon legitimisanja putnika, izveli sve Bošnjake i odveli ih u pravcu Višegrada. Zarobljeni civili su nakon mučenja ubijeni. Do sada su, međutim, nađeni posmrtni ostaci samo jedne žrtve, dok se ostali i dalje vode kao nestala lica. Predsednik Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova Meho Omerovik kaže da ni 25 godina od ovog zločina, država Srbija ne želi da prihvati deo odgovornosti za činjenicu da su ubijeni njeni državljani.
Predsednik Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova Meho Omerović kaže da ni danas, 25.godina od ovog sistematski planiranog zločina država Srbija ne želi da prihvati deo odgovornosti za činjenicu da su ubijeni njeni državljani.
‘’Jos uvek nisu od svoje države priznati kao civilne žrtve rata. Priznanjem ovog statusa država Srbija bi makar obezbedila simboličko priznanje patnje i svega onoga kroz šta su prošli preživeli. A bile su to prve žrtve tok suludog rata nad građanima Srbije… ‘’, podseća Omerović.
‘’Namerno, organizovano izvedeni iz autobusa kojim su išli na posao. Imali su potvrdu da su radnici. To im je bila garancija da prođu putem i to jedinim koji vodi od Sjeverina do Priboja.. Odvedeni na terioriju BiH i ubijeni. Samo zato sto nisu bili Srbi. Ovaj zločin koji su počinile srpske paravojne snage, nikada se ne sme zaboraviti’’, naglašava Omerović.
On podseća da stradalima nema nikakvog traga, a porodice nemaju niti mira niti mesta gde bi dostojanstveno sahranili svoje najbliže.
‘’Tražiću da se izmeni odredba Zakona o civilnim zrtvama rata, jer sjeverinske civilne žrtve nemaju status civilnih žrtava rata. Dosadašnja obrazloženja da se zločin nije desio na teritoriji Srbije su ČISTA DISKRIMINACIJA!!
Ubijeni su bili gradjani Srbije. Barem danas posle 25.godina neka budu jednaki sa ostalim građanima. Država ne sme nekom biti majka a nekom maćeha”, kaže u pisanoj izjavi predsednik Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova, Meho Omerović.
Gostujući u emisiji Život grada, gradonačelnik Novog Pazara je rekao da su predsednik Republike Turske Redžep Tajip Erdogan i predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić u Novom Pazaru ostali tri sata duže nego što je bilo predviđeno što, kako je istakao, dosta govori o dočeku, koji je danima bio tema svetskih medija, te da nas rezultati te posete tek očekuju. Predsednica Skupštine grada, Ifeta Radončić, koja je bila zadužena za ženski protokol ocenila je da i poseta prve dame Turske, Emine Erdoan ima veoma važnu političku poruku.
Po protokolu, poseta dvojice predsednika Novom Pazaru trebalo je da traje do pola 4 popodne, trajala je 7. Mimo protokola dogovorena je i izgradnja košarkaške sale. Biševac je zahvalio građanima što je, kako je kazao, tom prilikom otišla u svet najpozitivnija slika o Novom Pazaru, te istakao da nas rezultati posete tek očekuju.
U nedelju, 22. oktobra, navršiće se tačno 25 godina od otmice i ubistva 17 građana Srbije bošnjačke nacionalnosti kod mesta Sjeverin u opštini Priboj. Fond za humanitarno pravo (FHP) i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda (Sandžački odbor) podsećaju da državni organi Srbije i nakon 25 godina ništa nisu preduzeli kako bi ispunili svoju moralnu i pravnu obavezu prema porodicama žrtava, kako u pogledu pronalaženja posmrtnih ostataka stradalih, tako i u pružanju pravičnog obeštećenja.
Dana 22. oktobra 1992. godine,pripadnici paravojne jedinice „Osvetnici”,delujući pod okriljem Vojske Republike Srpske, presreli su autobus koji je saobraćao od mesta Rudo (BiH) ka Priboju (Srbija) i nakon legitimisanja putnika izveli sve Bošnjake i odveli ih u pravcu Višegrada (BiH). Nakon svirepog mučenja, zarobljeni civili su ubijeni. Za ovaj ratni zločin protiv civila pred Okružnim sudom u Beogradu 2005. godine osuđena su četvorica pripadnika navedene jedinice.
Žrtve ovog zločina su: Mujo Alihodžić, Mustafa Bajramović, Ramiz Begović, Ramahudin Ćatović, Esad Džihić, Idriz Gibović, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Mevlida Koldžić (rođ. Hodžić), Alija Mandal, Sead Pecikoza, Hajrudin Sajtarević, Derviš Softić, Mithad Softić i Mehmed Šebo, dok je u noći pred otmicu autobusa u Sjeverinu otet i Sabahudin Ćatović.Do danas, nađeni su posmrtni ostaci samo jedne žrtve, dok se ostali i dalje vode kao nestala lica.
Uprkos deklarativnim izjavama sa najvišeg vrha vlasti, stvarni napori da se tela ovih nevino ubijenih građana pronađu su u potpunosti izostali.Povrh ignorisanja prava porodica da znaju istinu o sudbini njihovih najbližih, država Srbija uporno odbija da im pruži obeštećenje za pretrpljenu bol i da im prizna status članova porodica civilnih žrtava rata,koji bi im doneo skromnu, ali za njih važnu materijalnu podršku.
Tužba za naknadu štete koja je podneta još 2007. godine odbijena je, uz pravno neutemeljeno obrazloženje da odgovornosti države Srbije u njihovom slučaju nema, jer se sama otmica dogodila na teritoriji Bosne i Hercegovine. Porodice su se u septembru prošle godine obratile Evropskom sudu za ljudska prava, gde je postupak još uvek u toku.
Poput suda, i drugi organi Republike Srbije postupili su protivzakonito kada su odbili zahteve članova porodica za priznanje svojstva civilne žrtve rata, sa obrazloženjem da se važeći Zakon o pravima civilnih invalida rata ne primenjuje na pogibije koje su se dogodile van teritorije Srbije, iako takva odredba u pomenutom Zakonu ne postoji. Ključna institucija u sprovođenju Zakona – Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja – oglušilo se o ocenu.
Tokom višegodišnje borbe za priznavanje prava žrtvama ratnih zločina, FHP i Sandžački odbor svedočili su jednom kontinuiranom odnosu ignorisanja i obespravljivanja sjeverinskih žrtava od strane institucija Srbije. Četvrt veka kasnije, odnos Srbije dobija obrise veličanja zločina koji su počinjeni nad nesrpskim stanovništvom, a to njihove žrtve gura u potpuni zaborav. Dužnost je Srbije, kao države koja pretenduje na članstvo u zajednici evropskih i demokratskih država, da odlučno stane na put revizionističkim tendencijama i konačno preduzme smislene korake u cilju priznanja i pravičnog obeštećenja svih žrtava.
Fond za humanitarno pravo i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda