Author: Senada Kalic

Danima unazad gori nesanitarna deponija Goveđak u Sjenici, a zabrinuti građani upozoravaju da nadležni organi ne preduzimaju konkretne korake kako bi se problem rešio.

Gust dim i neprijatan miris šire se okolinom, dok meštani tvrde da su svakodnevno izloženi opasnim isparenjima koja ozbiljno ugrožavaju njihovo zdravlje.

Prema navodima građana, situacija je dostigla alarmantne razmere, tvrde da je jedno lice već zatražilo lekarsku pomoć i završilo u bolnici, dok mnogi strahuju za sopstveno zdravlje i zdravlje svoje dece.

Na društvenim mrežama sve je više objava u kojima meštani okolnih sela opisuju da ih “crni dim budi usred noći”, te da su primorani da ostaju zatvoreni u svojim domovima jer ne smeju da izađu napolje.

Građani ističu da je ovo “ogledalo neodgovornosti nadležnih”, uz oštre zahteve da se odgovorni hitno smene i da se problem deponije konačno reši.

U znak protesta zbog, kako tvrde, potpunog izostanka reakcije institucija, građani pozivaju na organizovanje blokada puteva koje će trajati sve dok se ne preduzmu konkretne mere i trajno ne sanira deponija, dodajući da je ovo pitanje osnovnog prava na zdrav život i bezbedno okruženje.

 

Ovo je tekst O sadašnjosti i o tome koliko ona podsjeća na tridesete godine dvadesetog vijeka. Doduše, tada smo imali krizu liderstva politike, danas imamo sve to i plus krizu demokratije. Sve ostalo je tu: nacionalizam, autoritarizam, rasizam, imperijalizam,militarizam, protekcionizam, populizam, patrimonijalizam…

Piše: Rasim Ljajić

Možda naslov zvuči nategnuto, pretjerano i neuvjerljivo. Nećemo se ovdje baviti razlikama, kojih svakako ima u izobilju, prije svega zbog značajnog tehnološkog, ekonomskog, demokratskog i sveukupnog napretka. Praviti analogiju događjaja i situacije u dva različita vijeka, samo po sebi je jako nezahvalno.

Ali vrijedi pokušati. Da se odmah razumijemo,ovo nije tekst o prošlosti. Ovo je tekst o sadašnjosti i o tome koliko ona podsjeća na tridesete godine dvadesetog vijeka. Doduše, tada smo imali krizu liderstva i politike, danas imamo sve to i plus krizu demokratije. Sve ostalo je tu: nacionalizam, autoritarizam, rasizam, imperijalizam,militarizam, protekcionizam, populizam, partimonijalizam….

No, krenimo redom.

a) Geopolitičko preslagivanje-kraj jedne ere.

Tridesete su bile kraj versajskog sistema i uvod u Drugi svjetski rat. Danas gledamo eroziju dominacije SAD i pozicioniranje Kine kao stabilne, predvidive, ekonomske i tehnološki razvojne globalne sile. Rusija gubi trku uprkos vojnoj snazi i energetskoj nadmoći, prije svega zbog značajnog ekonomskog zaostajanja, međunarodne izolacije, tehnološkog i demokratskog deficita. “Najopasniji trenuci u historiji su trenuci promjene ravnoteže moći”, upozoravao je Henry Kissinger.

 

b) Podjela sfera uticaja-nova “vrlika nagodba”

U tridesetim godinama, velike sile su pokušale da “urede svijet” kroz sporazume i tajne dogovore, od Minhenskog sporazuma do Pakta Molotov-Ribbentrop, kojim su Njemacka i Sovjetski Savez praktično podjelili interesne zone.

Danas se ponovo govori o “sferama uticaja”. Trampovoj administraciji nije mrska ideja da bi globalni poredak mogao da se stabilizira kroz neku vrstu dogovora između SAD, Kine i Rusije. Logika je uvijek ista “veliki pisu pravila, mali ih čitaju tek kada počnu da važe”.

 

c) Ekonomska nesigurnost

Velika depresija(1929-1939) praćena bankrotima, velikom nezaposlenošću i padom proizvodnje razorila je povjerenje u sistem i otvorila prostor za političke i ideološke ekstreme. U posljednjih dvadeset godina svijet je bio suočen sa globalnom finansijskom krizom (2008), zatim sa migrantskom krizom (2015), da bi sve kulminiralo sa Korona-pandemijom (2020), od koje se svjetska ekonomija još uvijek nije oporavila. “Kada ekonomija izgubi stabilnost, politika gubi razum.”(John Maynard Keynes)

 

d) Povratak protekcionizma

Tridesete su zatvorile svijet: carine, kvote, trgovinski ratovi. Globalna trgovina je pala za 60-65% u periodu 1929-1934.godine. Nezaposlenost je u pojedinim zemljama porasla za 25%.

Danas, Trump je carine koristio i upotrebljavao za svaki i najmanji spor sa bilo kojom zemljom. Posljedice su veće cijene, rast inflacije, izmještanje proizvodnje (Vijetnam, Meksiko), te skuplji i složeniji lanci snabdijevanja. Globalizacija nije više pravilo, postala je pitanje bezbjednosti.

 

e) Militarizacija i trka u naoružanju

Pred Drugi svjetski rat Njemačka je povećala vojnu potrošnju za deset puta od 1933. do 1939. godine. Vojni izdaci činili su 20-25% BDP-a. Velika Britanija i Francuska kreću u “trku” od 1936. kada počinju i izdašna vojna ulaganja. Danas, prema Stockholm Peace Research Institute, vojna potrošnja prelazi 2.2 triliona dolara, što je historijski maksimum. “Naoružavanje ne znači rat, ali ga čini vjerovatnijim”, pisao je George Kennan.

 

f) Lideri i stil politike

Činjenice više nisu važne, već narativi u koje mase povjeruju. I koje bude emocije. Prije jednog vijeka pojavili su se lideri koji nude jednostavne odgovore na najkrupnije i najsloženije društvene probleme. Danas se isti obrazac vraća: parole, slogani, polarizacija,”borba protiv elita”, bjesomučno ponavljanje istih fraza, izmišljanje spoljnih i unutrašnjih neprijatelja…Mase ne veruju u činjenice, već u priče koje im daju smisao.”(Hannah Arendt)

 

g) Mnogo “malih” ratova

Danas se u svijetu vodi 58 aktivnih oružanih sukoba, najviše od završetka Drugog svjetskog rata. Tridesete su izgledale slično. Niz ograničenih kriza koje su počele Anschlussom Austrije, napadom na Poljsku, pa okupacijom Belgije, Holandije i Francuske. Svaki od tih sukoba bio je “lokalan”. Zajedno su postali svjetski rat. “Ratovi rijetko počinju kao svjetski, oni to postaju”,govorio je Carl von Clausewitz

 

h) ljudska površnost

Već citirana Hannah Arendt upozoravala je da “najveće zlo ne dolazi uvijek iz namjere, već iz površnosti”. Adolf Hitler je dva puta pokušao da upiše Akademiju likovnih umjetnosti u Beču i oba puta je bio odbijen. Taj nespjeh se često pivezuje sa njegovim kasnijim radikalizmom,koji je bio rezultat ogromne lične ambicije i ograničenog razumjevanja svijeta. Ipak, jedinica mjere za površnost, u aktuelnom vremenu je, bez sumnje Donald Trump. Covjek koji vodi najmoćniju zemlju na svijetu, a koji miješa Grenlad i Island, Armeniju i Albaniju, koji zaustavlja sukobe između Azerbejdzana i Kambodže, koji varikinom liječi koronu, ne priznaje klimatske promjene. Koji sve državne stavove prenosi i saopštava putem društvenih mreža, pa i one da će “od večeras nestati jedna civilizacija”. Nadasve, čovjek koji u svom vokabularu koristi ne više od 200 riječi. “Opasno je kad moć počne da vjeruje da joj znanje nije potrebno”.(Isaiah Berlin)

A šta tek reći za najbliže okruženje američkog predsjednika. Od četiri ključna ministra (odbrana, finansije, trgovina, energetika) nijedan nema ni dana iskustva u politici ili državnoj službi. U jeku rata sa Iranom, među šest prvih saradnika (Hegseth, Rubio, Vance, Witkof, Muller, Kushner) sa kojima se “savjetuje” i “strateški planira”, samo dvojica imaju nekakvo vojno iskustvo. Hegseth je član Nacionalne garde i ima čin majora, a Vance je 2005. godine bio u Iraku šest mjeseci i imao zadatak da fotografiše, izvještava i dokumentuje taj rat.

 

i) Antiindividualizam

U Njemačkoj i Sovjetskom Savezu u tridesetim godinama pojedinac se podređuje “narodu”,”rasi” ili “državi”. Poznata maksima često pripisivana Adolfu Hitleru: “Ti si ništa, tvoj narod je sve”. Tako je lična sloboda postala sumnjiva kategorija. Danas, takođe, imamo jačanje narativa da je pojedinac manje važan od kolektiva, nacije ili ideologije. Saradnici Donalda Trumpa više puta su insistirali na lojalnosti lideru kao najvažnijem kriterijumu. Sam Trump je to formulisao: “I need loyalty. I expect loyalty”. Individualno misljenje tako postaje problem a ne vrijednost.

 

j) Prezir prema kulturi

U Berlinu 1933. nacisti organizuju spaljivanje knjiga, uništeno je oko 25.000 djela “nepoželjnih” autora (Heinrich Heine, Sigmund Freud…).

Ministar propagande Joseph Goebbels poručuje: “Doba ekstremnog intelektualizma je završeno.”

Poznata (i često citirana) rečenica iz tog vremena:

“Kad čujem riječ kultura, hvatam se za pištolj.”

Danas nema spaljivanja knjiga, ali postoji diskreditacija i pritisak na umjetnike i intelektualce. Budžetski i institucionalni pritisci su konstanti i lako vidljivi kroz smanjenje finansiranja kulturnih institucija uz poruke da je kultura “luksuz” ili “elitistička zabava”. Najbolje to oslikava Trumpova izjava iz 2016: “Šta je to sa Oskarima. Tako su blijedi, tako su dosadni”. Zapravo, američki predsjednik ne može da sakrije svoj bijes prema umjetnicima, smatrajuci ih “otudjenom elitom”.

 

k) Propaganda

Za vrijeme nacističke Njemacke propaganda postaje industrija.

Broj radio-aparata raste sa oko 4 miliona (1932) na više od 12 miliona do 1939. Režim proizvodi stotine propagandnih filmova i hiljade plakata godišnje.

U vremenu sadašnjem, termin “fake news” ulazi u svakodnevni govor, a Donald Trump često koristi formulaciju “enemy of the people” za medije. Istraživanja pokazuju da se lažne vijesti šire do 6 puta brže od istinitih putem društvenih mreža.

Jedina je razlika u tome što je tada jedna velika laž stalno ponavljana, a danas se hiljade malih laži istovremeno plasiraju.

Mogli bi još da nabrajamo i pravimo historijske paralele. Tačno je da ovo nisu tridesete, ali su dovoljno slične. Najveca greška tog vremena je vjerovanje da će krize ostati lokalne i da neće “baš nas zahvatiti”. Ta iluzija je i danas najveća opasnost. Svijet nije isti, ali su mehanizmi skoro identični. I zato pravo pitanje nije da li se historija ponavlja, već da li smo išta naučili ili samo mislimo da jesmo.

 

Politicki.ba

 

 

Sa 16. Državnog prvenstva u gastronomiji, održanog u Budvi, stižu sjajne vijesti za učenike Ugostiteljsko-turističke škole.

Na ovom prestižnom međunarodnom takmičenju, koje je okupilo više od 120 takmičara iz 15 zemalja, naši učenici ostvarili su izvanredne rezultate.

Učenik Dušan Bogdanović, u kategoriji rižoto, zajedno sa mentorom Damirom Đakovcem, osvojio je prvo mjesto, pripremajući rižoto sa kozjim sirom i gamborima.

Učenica Hana Mahmutović, u kategoriji meso, uz podršku mentorke Aiše Lotinac, osvojila je treće mjesto, pripremajući pileći medaljon.

Takmičenje je održano u Budvi, u turističkom naselju “Slovenska plaža”, u organizaciji Udruženja šefova kuhinja Crne Gore, i predstavlja jedan od najznačajnijih gastronomskih događaja u regionu.

Ovaj uspeh još jednom potvrđuje kvalitet rada učenika Ugostiteljsko-turističke škole i posvećenost njihovih mentora.

 

S.K

Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Fuad Baćićanin, sastao se sa generalnim sekretarom TÜRKSOY, Sultan Raev, tokom Antalya Diplomacy Foruma, gdje su razgovarali o jačanju saradnje u oblasti kulture i očuvanja identiteta.

Tokom susreta istaknuta je važnost povezivanja institucija i realizacije zajedničkih projekata koji bi doprinijeli očuvanju kulturnog naslijeđa. Baćićanin je naglasio značaj međunarodne saradnje za afirmaciju bošnjačkog identiteta i izrazio spremnost Vijeća da učestvuje u inicijativama koje jačaju kulturne veze.

Raev je poručio da TÜRKSOY ima ključnu ulogu u povezivanju turkijskih naroda kroz kulturu, te da postoji prostor za saradnju sa institucijama iz Sandžaka, uključujući uključivanje zajedničkih projekata u međunarodne programe organizacije.

Na sastanku je najavljeno da bi uskoro mogao biti potpisan protokol o saradnji između Bošnjačkog nacionalnog vijeća i TÜRKSOY-a, kojim bi se definisali konkretni programi u oblasti kulture, očuvanja naslijeđa i međunarodne promocije bošnjačkog identiteta.

Sagovornici su ocijenili da učešće na Antalya Diplomacy Forumu predstavlja važnu priliku za jačanje kulturne diplomatije i uspostavljanje novih partnerstava. Tokom boravka na forumu, Baćićanin će imati niz sastanaka posvećenih političkim i društvenim pitanjima u Sandžaku, kao i položaju Bošnjaka i mogućnostima za unapređenje saradnje.

Narodni poslanik SDP-a doktor Muamer Bačevac poručio je u Skupštini Republike Srbije da će SDP po pitanju ispitivanja i rudarenja na Rogozni uvijek biti na strani svojih sugrađana.

„Kao neko ko je svoj život posvetio zaštiti zdravlja ja kao ni moji politički saborci nećemo pristati ni na kakav projekat koji će ugroziti naše životno okruženje i naše zdravlje. Zašto bi neko radio protiv sebe, svoje djece i svoje zajednice. To bi bilo suludo,“ naglasio je Bačevac.

Bačevac je ukazao i na obaveštenje Vlade Srbije od 10. marta 2026. godine u kojem se decidno navodi na se na području planine Rogozna ne planira otvaranje rudnika.

Bačevac je rekao da razume zabrinutost građana Novog Pazara i okoline zbog tekućih istraživanja, naročito domaćinstava koja žive i koja koriste izvorsku vodu u neposrednoj blizini zone istraživanja.

On je pozvao Ministarstvo rudarstva i energetike da predoči sve informacije o izvršenoj inspekciji i da vrši stalni nadzor nad istraživanjem. Takođe je pozvao ministarstvo da obezbedi stručno lice koje će ovim ljudima biti stalno dostupno za sva pitanja i nedoumice.

Bačevac je naglasio da temom Rogozne moraju da se bave nezavisni stručnjaci, a ne političari, niti pozicije ili opozicije, kao ni kvazipolitičke organizacije sa neskrivenim političkim ambicijama.

„Živi bili pa vidjeli, mnogi od onih koji su najglasniji danas ne samo po pitanju Rogozne već i drugih dobro smišljenih, „strašnih, pogubnih i kataklizmičnih“ problema biće na predstojećim listama u borbi za političke pozicije i vlast,“ rekao je Bačevac.

„Mi u SDP-u insistiramo da se ne smije dozvoliti rad nijednom privrednom subjektu koji koristi ekološki štetne tehnologije, insistiramo na čestim kontrolama i prije svega prevenciji zagađivanja,“ zaključio je Bačevac.