Author: Senada Kalic

  • Prva godišnjica zločina u Sjeverinu posle Strazbura

    Prva godišnjica zločina u Sjeverinu posle Strazbura

    Danas (22. oktobar) se navršava 27 godina od otmice i ubistva 17 građana bošnjačke nacionalnosti, državljana nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), iz mesta Sjeverin kod Priboja. Njih su iz autobusa oktobar 1992. godine izveli i pobili pripadnici paravojne formacije “Osvetnici”, kojom je komandovao Milan Lukić za vreme rata u Bosni i Hercegovini.

    Za ovaj zločin Okružni sud u Beogradu osudio je na po 20 godina zatvora Milana Lukića i Olivera Krsmanovića, a Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića na petnaest godina zatvora. Lukić je kasnije u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu, ali ne i za zločin u Sjeverinu.

    Godišnjica zločina obeležava se ove godine po prvi put nakon što je Sud za ljudska prava u Strazburu odbio predstavkukoja mu je bila upućena u ime porodica.

    Na mestu zločina

    Porodice ubijenih, predstavnici Islamske zajednice u Srbiji, nevladinih organizacija i lokalne vlasti u Sjeverinu će, na krajnjem jugozapadu Srbije, položiti cveće na spomen-obeležje ubijenim meštanima, a po povratku, na mestu otmice, kod kafane „Amfora“ biće bačeno cveće u reku Lim.

    Meštani iz Sjeverine krenuli su u Priboj na posao preko teritorije BiH, jer je to bio jedini put da se dođe u Priboj. Kod kafane Amfora u mestu Mioče u BiH, pripadnici “Osvetnika” iz autobusa, koji je saobraćao na relaciji Priboj-Pljevlja, izveli su 16 građana bošnjačke nacionalnosti, 15 muškaraca i jednu ženu.

    Svi su kamionom odvedeni u Višegrad u motel „Vilina vlas“ gde su ubijeni. Do sada su pronađeni samo posmrtni ostaci jedne žrtve, Medredina Hodžića.

    U noći pred otmicu autobusa, otet je i Sabahudin Ćatović, kao 17 žrtva. On je sa ostalih 16 civila odveden u Višegrad. Njegovo ime je naknadno upisano na spomen obeležje u Sjeverinu.

    Ni status civilne žrtve rata

    Porodice ubijenih Sjeverinaca nisu uspele da dobiju ni status civilnih žrtava rata kao ni da ostvare pravo za naknadu štete.

    U ime porodica žrtava Fond za humanitarno pravo (FHP) je pred pravosudnim organima Srbije 2007. godine podneo tužbu za naknadu štete, koja je odbijena, uz obrazloženje da odgovornosti države Srbije u njihovom slučaju nema jer se otmica dogodila na teritoriji Bosne i Hercegovine. I Ustavni sud Srbije je pre tri godine odbio ustavnu žalbu članova porodica ubijenih žrtava.

    Poslednja nada im je bila Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, pa se FHP, nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva pred pravosuđem u Srbiji, obratio ovom sudu smatrajući da porodice nisu imale pravičan postupak u Srbiji.

    U februaru ove godine Evropski sud za ljudska prava odlučio je da je predstavka FHP u ime porodica žrtava iz Sjeverina neprihvatljiva, podseća Ivana Žanić, izvršna direktorka FHP:

    „Evropski sud za ljudska prava odlučio je da je predstavka Fonda za humanitarno pravo u ime porodica žrtava iz Sjeverina neprihvatljiva jer su se otmica i ubistvo dogodili pre nego što je Evropska konvencija o ljudskim pravima postala obavezna za Srbiju. Evropski sud za ljudska prava doneo je proceduralnu odluku i uopšte nije ulazio u sadržinu predstavke Fonda za humanitarno pravo.“

    Nakon saznanja da je i Evropski sud u Strazburu odbio zahtev Omer Hodžić, kome je ubijen otac Medo, za RSE je rekao:

    “Ne postoji za nas adekvatna pravda na ovom svijetu. Postoji žrtva, postoji zločinac, jedino ne postoji pravda.”

    Žanić: Ignorisanje se nastavlja

    “I po sada važećem zakonu u Srbiji i po novom Nacrtu zakonu koji će da reguliše prava civilnih žrtava rata, oni taj status ne mogu da ostvare, jer su oteti na teritoriji BiH. Oteti su od strane Vojske Republike Srpske, koju Srbija ne percipira kao neprijateljsku vojsku. Time se zapravo nastavlja dugogodišnje ignorisanje institucija Srbije da članovima porodica žrtava nadoknadi štetu, prizna status civilnih žrtava rata i ono što je najznačajnije da konačno otkrije gde se nalaze tela stradalih, jer se većina ubijenih Sjeverinaca i dalje vode kao nestala lica“, zaključuje Žanić.

     

    Izvor: Radio Slobodna Evropa/ Danica Gudurić(RFE/RL)

    Preuzela: Senada Kalić

    Podeli
  • Isplata redovne novčane naknade nezaposlenim licima u utorak

    Isplata redovne novčane naknade nezaposlenim licima u utorak

    Nacionalna služba za zapošljavanje obaveštava javnost da će preko Poštanske štedionice izvršiti isplatu redovne novčane naknade nezaposlenim licima za septembar 2019. godine, u utorak 22.10.2019. godine, a da će privremenu novčanu naknadu za septembar 2019. licima koja žive na i izvan teritorije AP Kosova i Metohije, isplatiti u sredu 23.10.2019. godine.

    Podeli
  • Novi Pazar dobija stacionarnu stanicu za merenje kvaliteta vazduha

    Novi Pazar dobija stacionarnu stanicu za merenje kvaliteta vazduha

    Član Gradskog veća zadužen za poslove zaštite životne sredine Esad Fazlić, obavio je u četvrtak 17.10.2019. godine sastanak sa dr Tamarom Perunović, pomoćnicom direktora Agencije za zaštitu životne sredine, pri Ministarstvu za zaštitu životne sredine Vlade Republike Srbije, na temu unapređenja monitoringa kvaliteta vazduha u Novom Pazaru.

    Na sastanku je postignut dogovor o odobravanju postavljanja stacionarne stanice za merenja kvaliteta vazduha u Novom Pazaru, koja će omogućiti kontinuirano, svakodnevno merenje kvaliteta vazduha za područje grada. Sredstva u iznosu od oko 15 miliona dinara su obezbeđena iz budžeta Republike Srbije, a postupak nabavke i postavljanja iste će sprovesti Agencija.

    Dobijanjem automatske stanice za merenje kvaliteta vazduha, Grad Novi Pazar će imati obrađene podatke na dnevnom nivou, koje će omogućiti kreiranje adekvatne politike kvaliteta vazduha zaštite životne sredine uopšte. Na ovaj način, Grad neće imati potrebu za vršenjem povremenih, sezonskih merenja vazduha, za koja je izdvajao određena finansijska sredstva u prethodnom periodu.

     

     

    Podeli
  • Biševac – Danas ne postoje oni koji ne govore jedni s drugima zato što su u različitim političkim strankama

    Biševac – Danas ne postoje oni koji ne govore jedni s drugima zato što su u različitim političkim strankama

    Danas, hvala Allahu, praktično da ne postoje oni koji ne govore jedni s drugima zato što su u različitim političkim strankama. Da me pogrešno ne shvatite, i dalje se mnogi ne slažu, ali bar razgovaraju međusobno. Braća i porodice se mire, a ogromna većina ljudi prestala je da izbegava džamije u kojima je imam “iz one druge zajednice”. To je svakako najveći uspeh naše politike.

    Piše: Almir Mehonić

    Nihat Biševac rođen je 1964. godine u Novom Pazaru. Završio je Ekonomski fakultet u Prištini. U toku svoje karijere obavljao je više odgovornih funkcija (profesor u Ekonomskoj trgovinskoj školi, direktor Sportskog saveza Novog Pazara i direktor Nacionalne službe za zapošljavanje). Veoma značajan doprinos u društvu Nihat Biševac dao je u oblasti sporta. Titulu za sportistu Novog Pazara dobio je 1989. godine. Nakon okončanja aktivne karijere u sportu, Nihat Biševac je svojim aktivnostima i zalaganjem za afirmaciju sporta kod mladih doprineo popularizaciji pozitivnih vrednosti u društvu, a zaslužan je za izgradnju mreže mini sportskih terena širom Novog Pazara. Dugogodišnji je član Sandžačke demokratske partije, a na mesto gradonačelnika Novog Pazara dolazi 2016. godine. Za Stav govori o protekle tri godine mandata, komentariše nedavnu posetu turskog predsednika Srbiji, govori o međubošnjačkim odnosima u Sandžaku i najavljuje još bolju saradnju s Bosnom i Hercegovinom.

    Sve ove godine nikako da se stabilizuje politička klima u Sandžaku, a naročito u Novom Pazaru kao političkom i kulturnom centru Sandžaka. Šta su, zapravo, uzroci političke nestabilnosti?

    BIŠEVAC: Ne bih se složio da postoji politička nestabilnost, naprotiv. Generalno gledano, naš najveći uspeh jeste upravo to što je u Novom Pazaru došlo do značajnog relaksiranja političkih odnosa i stvaranja jedne, usudio bi se reći, pozitivne političke klime. Široka koalicija koju je kreirala Sandžačka demokratska partija nam omogućava da problema bude znatno manje i neprekidno se trudimo da stvorimo još bolji politički ambijent. Vi znate da smo do pre samo nekoliko godina bili stalno na naslovnim stranama medija u regiji, uglavnom zbog međubošnjačkih sukoba koji su pretili da potpuno razore našu zajednicu. Danas, hvala Allahu, praktično da ne postoje oni koji ne govore jedni s drugima zato što su u različitim političkim stran kama. Da me pogrešno ne shvatite, i dalje se mnogi ne slažu, ali bar razgovaraju međusobno. Braća i porodice se mire, a ogromna većina ljudi prestala je da izbegava džamije u kojima je imam “iz one druge zajednice”. To je svakako najveći uspeh naše politike. Istina je da se s vremena na vreme pojave neke nerealne političke ambicije i ideje, ali one realno nemaju nekog jačeg odjeka u sandžačkoj javnosti. Zaista sam uveren da je naš narod postao znatno zreliji i očekujem da će se ne samo u Novom Pazaru nego i u celom Sandžaku održati ta jedna tolerantna i demokratska atmosfera dijaloga, uprkos našim različitim mišljenjima.

    Bili ste s predsednikom Erdoğanom prilikom njegove posete Srbiji. O čemu ste razgovarali?

    BIŠEVAC: Reči je bilo, pre svega, o započetim projektima, o onim novim, naročito infrastrukturnim. Razgovarali smo i o otvaranju konzulata Republike Turske u Novom Pazaru, što predstavlja značajan istorijski moment za ceo Sandžak.

    Kako Turska može uticati na regionalnu stabilnost Balkana?

    BIŠEVAC: Kao jedna od najuticajnijih država u ovom delu sveta, Republika Turska svakako može značajno doprineti rešavanju političkih problema koji evidentno postoje među nekim balkanskim državama ili unutar njih. Njen ekonomski uticaj i spremnost na saradnju sve su veći, a povezivanje na takvim osnovama najbolji je garant očuvanja stabilnosti u celoj regiji. Kroz sporazume o slobodnoj trgovini i zaštiti investicija koje su potpisali gospoda Rasim Ljajić i Nihat Zajbekči, pre nekoliko godina uspostavljena je čvrsta osnova za ekonomsku saradnju Srbije i Turske, a danas kao rezultat toga mi imamo situaciju da politički odnosi dve države odavno nisu bili na ovako visokom nivou. Vođenje takve politike sigurno je pravi put i ima nemerljiv značaj za poboljšanje političke situacije u regiji. Smatram da je iskazana spremnost Republike Turske da kroz dalje ulaganje u infrastrukturu pomaže u povezivanju Bosne i Srbije od nemerljivog značaja ne samo za Bošnjake i Srbe nego i za Balkan u celini.

    Jedna politička grupacija skoro svaki put prilikom posete predsjednika Erdoğana Srbiji i Sandžaku stvara neprimeren ambijent. I sada se to moglo primetiti na društvenim mrežama. Zameraju Turskoj za mala ulaganja u Sandžak. Šta je zapravo istina u vezi s tim? I zbog čega uvek ta negativna kampanja?

    BIŠEVAC: To su pre svega vrlo zlonamerni komentari. Zaista mi nekad nije jasan krajnji cilj stvaranja takve atmosfere. Takav rečnik i manipulisanjr istinom upravo su ono protiv čega se borimo svih ovih godina. Danas vam je najlakše sesti za kompjuter i svoje frustracije iskazivati kroz objave na socijalnim mrežama, ali mnogo teže od toga jeste nešto stvarno i uraditi za ovaj narod. Nas s Turskom trajno vežu neraskidive veze i na nju gledamo kao na svog starijeg brata od kojeg pre svega treba učiti. Mnogo je toga što nas povezuje, a pre svega su to naša vera i naši ljudi koji tamo žive. Zahvalni smo predsedniku Erdoğanu za projekte koje je Republika Turska realizovala u gradovima Sandžaka, ali bi naš odnos prema Turskoj bio isti i da nije bilo ni jednog jedinog dinara pomoći.

    Za one koji “brinu” i sve gledaju kroz novac, ako baš hoćete, mogu da kažem da je preko TIKA-e kroz više desetina projekata u Sandžak uloženo oko 15 miliona evra. Pored toga, na stotine studenata je potpuno besplatno završilo fakultete u Turskoj, i to za nas predstavlja neizmerno bogatstvo. Jako bitnu sponu između nas i Turske čine “derneci”, udruženja Bošnjaka koji žive u Republici Turskoj. Oni su zapravo i bili jedni od glavnih pokretača ove intenzivne saradnje do koje je došlo u poslednjoj deceniji.

    Što se tiče te priče kako se “svuda po Srbiji otvaraju turske fabrike, a samo kod nas ih nema”, samo mogu da kažem da u kapitalizmu države ne prave fabrike ni Bosna, ni Srbija, ni Nemačka, pa ni Turska. Ne živimo više u socijalizmu, fabrike danas otvaraju biznismeni koji nađu svoj ekonomski interes. Što je bilo do država, to je dogovoreno, rekao sam
    to malopre. Očigledno je da postoje razlozi zbog kojih turskim privatnim investitorima Sandžak nije privlačan. Mislim da se pre svega radi o udaljenosti od velikih tržišta jer robu koju proizvedete treba nekome i da prodate. Mi Sandžak ne možemo da pomerimo i primaknemo ga ka Beogradu, Vojvodini, Sarajevu ili Skoplju… i zato se toliko mnogo i zalažemo za izgradnju autoputa koji će prolaziti preko Pešteri i transport robe učiniti mnogo bržim i jeftinijim.

    Sandžak, a naročito Novi Pazar, ima veliku dijasporu. Skoro ste i prisustvovali otvaranju Islamskog centra u Mainzu. Kako Vam se čine perspektive povezivanja dijaspore s rodnim krajem i eventualna ulaganja?

    BIŠEVAC: Ogroman broj naših ljudi živi u zemljama Evropske unije. Da nije dijaspore, kod nas bi se, siguran sam, mnogo teže živelo. Svi oni, na ovaj ili onaj način, doprinose ekonomskom boljitku Sandžaka i nezaobilazan su faktor naše budućnosti. Mišljenja sam da je dijaspora najveći potencijal za razvoj Sandžaka jer su oni i do sada bili uverljivo najveći investitori, a siguran sam da će to biti i ubuduće, posebno kada dođe do povezivanja autoputem s Bosnom i Beogradom. U to koliko znanja i iskustva ima i koliko je sposobna naša dijaspora imao sam prilike da se uverim kada sam prošlog meseca bio u posjeti Mainzu i Offenbachu. Iako sam nekad i sam radio u Nemačkoj, ono što sam video prilikom posete džematu u Mainzu je prevazišlo sva moja očekivanja. Posebno me je oduševila njihova organiziranost, sposobnost i ugled koji su stekli i van bošnjačke zajednice. Drago mi je da je naš narod tamo sačuvao svoje jedinstvo i uspeo da izgradi onako impozantan Islamski centar u kojem će se okupljati, ali i imati priliku da u njemu svoju decu podučavaju i odgajaju u duhu islama.

    Novi Pazar jedan je od sandžačkih gradova koji je u svom centru izgradio sebilj po uzoru na onaj u Sarajevu. Znači li to i simbolički neraskidivu vezu Novog Pazara sa Sarajevom i Bosnom?

    BIŠEVAC: Naravno. Bošnjaci Sandžaka su s Bosnom i Hercegovinom povezani i porodično, i istorijski, i kulturno i verski. Mi smo jedan narod. Jako je važno da stalno jačamo te naše veze jer se uspešnost naroda ogleda i u njegovoj snazi i uporištu koje on ima među zemljama regije. Grad ima izuzetno dobru saradnju s Udruženjem građana BiH poreklom iz Sandžaka i njegovom novopazarskom podružnicom. Uz njihovu i pomoć Ministarstva kulture Kantona Sarajevo, u prethodne dve godine su u Novom Pazaru gostovali Sarajevska filharmonija i Narodno pozorište. Kulturni centar Novi Pazar je takođe uz pomoć kantonalnog ministarstva kulture postavio na scenu pozorišnu predstavu Deportacija, a u koprodukciji s BNP Zenica igrala se i pozorišna predstava Bojte se Allaha. Ostvareni su kontakti i s Filmskim centrom Sarajevo i planiramo da u narednih nekoliko meseci u gradu organiziramo veliku retrospektivu bh. filma. U odnosu na neki raniji period, puno toga je učinjeno, ali ipak mislim da sve to ipak nije dovoljno jer smo izgubili decenije. Postoji još mnogo prostora na polju kulture i posebno obrazovanja, gde bi mogla da se ostvari saradnja, i to ne samo sarajevskih i novopazarskih nego i drugih aktera iz BiH i Sandžaka.

    Koliko se radi na tome da se Sandžak i Novi Pazar i turistički poveže s Bosnom?

    BIŠEVAC: To je ozbiljan potencijal jer su Novi Pazar i ceo naš kraj bogati kulturno-istorijskim spomenicima i prirodnim lepotama, a verujem da velika većina građana Bosne i Hercegovine nikad nije bila u Sandžaku. U poslednje vreme imamo blagi porast broja turista iz BiH, ali to je ipak malo i očekujem da će se stanje u budućnosti promeniti. Interesantno je da veliki broj turista dovodi turistička agencija iz Lukavca, koja nudi aranžmane za Novi Pazar.

    Kako ocenjujete saradnju Vaše SDP sa SDA Sandžaka? Čini se da je bilo turbulencija u poslednje vreme?

    BIŠEVAC: Na nivou Grada, tj. svakodnevnog funkcionsanja lokalne samouprave, ta naša saradnja je više nego korektna. Trudimo se da sve odluke Skupštine i Gradskog veća donosimo konsenzusom i u 99% slučajeva uspemo da se dogovorimo. Bilo je nekih razmimoilaženja, poslednje početkom leta u vezi s imenima ulica. Bili smo prinuđeni da na sednici Skupštine grada odbijemo predlog SDA jer nije prošao ni konsultacije, ni potrebnu zakonsku proceduru. Verujem da ćemo i oko toga naći zajednički jezik, zapravo, razlike su minimalne.

    Uveren sam da se uz zajednički rad i uvažavanje svih različitosti koje postoje između naše dve političke partije ipak može postići mnogo više nego da te saradnje nema. Sigurno da nam treba više razumevanja i želje za tim zajedničkim radom, ali, znate, mi se trudimo da gledamo u ono što nas vezuje, a ne u ono što nas razdvaja.

    NOVI PAZAR DANAS JE JEDNO OD NAJVEĆIH GRADILIŠTA U SRBIJI

    Šta biste istakli kao najznačajnije uspehe u Vašem mandatu gradonačelnika Novog Pazara?

    BIŠEVAC: Ako govorimo o onome što je postignuto u infrastrukturnom i opštem društvenom razvoju grada, taj spisak prilično je dug. Spomenuću pre svega da smo uspeli da stabilizujemo budžet i da je on danas veći nego ikada pre, iako je, kada gledamo republički prosek, i dalje nedovoljan za grad veličine Pazara. Paralelno smo u gradskoj upravi mnogo radili na većoj efikasnosti, transparentnosti i dostupnosti građanima jer želimo da zaposleni u službama shvate da smo svi mi tu pre svega zbog njih, a ne nas samih. Većem prilivu sredstava u budžet najviše je doprineo procvat lokalnog građevinskog sektora. Novi Pazar danas je jedno od najvećih gradilišta u zemlji i trenutno se gradi ili je skoro završeno 40-ak stambenih zgrada.

    Iz budžeta smo, kao što je to uostalom slučaj svih deset godina otkako smo na vlasti, i ovog puta najviše ulagali u infrastrukturu. U centru grada uređeni su Žitni i Trg Srđana Aleksića, završena je jedna deonica zaobilaznice, izgrađen je kružni tok kod Gradske bolnice, više stotina ulica je asfaltirano i dobile su vodu i kanalizaciju… Reka Raška je ukorićena u delu nizvodno od grada, a rade se projekti za reku Trnavicu, koja nam svake godine pravi probleme. Kupljen je plac za novu toplanu na biomasu koju ćemo konačno izmestiti iz centra grada. S radom je počela nova zgrada hitne pomoći, a uskoro počinju i radovi na izgradnji prve angiosale u Sandžaku. U prethodnih godinu dana potpuno su obnovljene i dve škole, na proleće počinjemo rekonstrukciju treće, a gradićemo i prvi školski bazen. Izvode se opsežni građevinski radovi i opremanje Kulturnog centra. Baš ovih dana je krenula i totalna rekonstrukcija stare sportske dvorane, Rekreacioni centar je neprepoznatljiv, s uređenim zelenim površinama i najsavremenijim terenima… Četiri sportska kluba su nam članovi prvih liga u Srbiji, a košarkaši se paralelno takmiče i u ABA II. Ne treba ni da vam pričam koliko je to veliki uspeh i izazov, i to ne samo u sportskom smislu.

     

    (Stav)

    Podeli
  • Izvoz iz slobodnih zona u Srbiji 2,2 milijarde evra godišnje

    Izvoz iz slobodnih zona u Srbiji 2,2 milijarde evra godišnje

    U Srbiji ima 14 slobodnih zona u kojima posluju 204 kompanije koje zapošljavaju više od 35.000 radnika, ostvaruju godišnji promet od oko pet milijardi evra i izvoze proizvode u vrednosti više od 2,2 milijarde evra, što čini 14 odsto ukupnog izvoza, rekla je vršilac dužnosti direktora Uprave za slobodne zone Jasmina Štambuk.

    Ona je u razgovoru za Magazin Biznis istakla da je najveća prednost slobodnih zona što investitori sve usluge mogu dobiti na jednom mestu.

    “Pored poreskih olakšica, odnosno neplaćanja PDV-a i carina pod određenim uslovima, korisnici slobodnih zona sve dodatne usluge mogu dobiti na jednom mestu, a to su organizacija transporta, pretovar, utovar, špediterske i agencijske usluge, osiguranje, bankarski poslovi i drugo. Takođe, kada investitor dolazi na nepoznato tržište, njemu je potrebna sigurnost. Slobodna zona je ograđeno područje koje je pod stalnim carinskim nadzorom i investitor je doživljava kao sigurno mesto za poslovanje”, kazala je Štambuk.

    Od 204 kompanije koje prema podacima iz 2018. godine posluju u slobodnim zonama, 85 su proizvodne kompanije, a najviše ih je iz autoindustrije, metalurške i tekstilne industrije, dok su ostale uglavnom iz uslužnih delatnosti. Njihova godišnja proizvodnja dostigla je prošle godine vrednost oko 2,4 milijarde evra, što je devet puta više nego 2008. godine kada je Uprava za slobodne zone počela da radi.

    Kako je objasnila direktorka Uprave, sve što se dešava u slobodnim zonama je pod carinskim nadzorom, dok u nekim zemljama nije tako. Na primer u Kini, koja u poslednjoj deceniji ima najveći broj slobodnih zona u svetu, za njih su odgovorne lokalne samouprave, odnosno provincije, a izuzete su od velikog broja zakona i posluju po posebnoj regulativi.

    “EU ima drugačiji pristup. Carinske olakšice ne postoje, jer je to jedinstveno carinsko tržište. S druge strane, slobodne zone su uglavnom u nerazvijenim regionima EU. Moraju da ispune određene regionalne uslove da bi dobile bilo kakvu vrstu pomoći”, rekla je Štambuk.

    Slobodne zone u Srbiji su za investitore privlačne po njenim rečima zbog odličnog geografskog položaja zemlje, kao i velikoj broja sporazuma o slobodnoj trgovini koji investitorima omogućavaju pristup tržištu od preko milijardu potrošača.

    “Sve se gleda, i pravna i politička stabilnost, kreditni rejting zemlje… Nisu povlastice presudne. U poređenju sa regionom, Srbija je najbolje razvila svoje slobodne zone”, kazala je Štambuk.

    Navela je da su najuspešnije slobodne zone, gledano po visini izvoza i broju zaposlenih, Kragujevac, Subotica i Pirot, a kada je u pitanju samo broj zaposlenih prednjači Zrenjanin sa više od 6.000 radnika.

    “Nije nam cilj da povećavamo broj zona, već da se ove postojeće što više razvijaju, i to tako što će dolaziti više malih kompanija”, rekla je Štambuk.

    Dodala je da u slobodnim zonama rade i dve kineske firme Mei Ta, koja proizvodi autodelove u slobodnoj zoni Beograd, i Healthcare Europe koja pravi anatomske jastuke u Rumi u slobodnoj zoni Šabac.

    “Još tri kineske kompanije radiće u okviru postojećih slobodnih zona. Linglong će proizvoditi gume u Zrenjaninu, Yanfeng iz oblasti automobilskih enterijera biće u slobodnoj zoni Šumadija, nadomak Kragujevca, koja će biti otvorena do kraja godine, dok Minth otvara fabriku u Loznici. Kinezima je Srbija zanimljiva jer smo geografski na obodu EU. Oni uvoze sirovine koje se u okviru zona dorađuju i prerađuju, pa gotove proizvode, poreklom iz Srbije, izvoze u EU”, rekla je Štambuk.

    Objasnila je da se slobodna zona formira ako planirani obim investicionog ulaganja prelazi iznos od tri miliona evra i ako korisnik zone predviđa zapošljavanje najmanje 100 radnika u prve dve godine i ako se područje zone nalazi na nedovoljno razvijenim područjima.

    “Ovakvi uslovi su neophodni kako bi beneficije bile opravdane. Ipak, kada je slobodna zona formirana, u njoj mogu da posluju i veliki i manji investitori”, istakla je direktorka Uprave za slobodne zone.

     

     

    Izvor: N1/Beta

    Podeli