Radio Televizija Novi Pazar – ARHIVA

Author: Senada Kalic

Ljajić : Solidarnost imperativ društvene pravde

Socijaldemokratska partija Srbije obeležila je Dan stranke i istovremeno Međunarodni dan socijalne pravde, svečanošću održanom u Centru „Sava“ u Beogradu.

Predsednik stranke Rasim Ljajić istakao da je ovo vreme kada se treba prisetiti svih ljudi koji su u „stanju socijalnih potreba“.

On je rekao da je ovo „najbolja prilika da se prisetimo siromašnih, nezaposlenih, starih, bolesnih, usamljenih, staračkih domaćinstava i ljudi u ruralnim područjima koji takođe žive sami i svih onih kojima je potrebna pomoć“.

„Mi mislimo na sve ranjive grupe, ne samo danas, već je obaveza i društva i države da to čine tokom cele godine“, istakao je Ljajić.

Prema Ljajićevim rečima, Međunarodni dan socijalne pravde, koji je ustanovljen pre više od 10 godina, na nivou Ujedinjenih nacija „prilika je da se posebno istaknu svi ljudi kojima je pomoć društva i države preko potrebna“.
Socijalna pravda treba da bude ralni cilj, a ne utopijski ideal poručio je Ljajić.

’’ To je ono što je Ruzvelt 1935. godine u američkom Kongresu rekao – da socijalna pravda treba da bude realni cilj, a ne utopijski ideal. Za nas to zaista treba da bude realn cilj“, rekao je Ljajić na proslavi u Cenru „Sava“.

„Ovo je odlična prilika da promovišemo pravo na rad i zato mi je drago što je večeras sa nama Savez samostalnih sindikata Srbije, da zajedno promovišemo jednakost polova, ali naravno i zajedničku borbu protiv svakog vida ekonomske i socijalne isključivosti“, kazao je Ljajić.

„Mi smo tu da ukažemo upravo na činjenicu da nije dovoljno davati izjave, potpisivati različite deklaracije, naglašavati principe, potrebno je da živimo na način da pomažemo onima kojima je pomoć potrebna i da svakodnevno pokazujemo empatiju prema najugroženijima“, istakao je Ljajić.

Predsednik SDP Srbije je dodao da je to posebno važno u vreme kada je „smanjeno poverenje u politiku i političare“, a kako je istakao „jedini način je da to poverenje vratimo tako što ćemo svaki dan svakim gestom pokazivati nameru da nekome pomognemo“.

Ljajić je istakao da socijalna pravda treba da bude realan cilj i da mu je posebno drago što je SDP Srbije u kampanji za beogradske izbore promovisao „upravo ideju solidarnosti“.

„Obišli smo mnoga udruženja penzionera, stare, bolesne, sve one koji očekuju pomoć od nekoga, sve koji su ostavljeni sami, a mi smo tu da im pomognemo, ne samo u ovoj kampanji, zapravo, mi ćemo biti oni koje neće uspeti u svojoj misiji, ukoliko ovo što radimo u kampanji ne učinimo i nakon izbora“, kazao je Ljajić.

Obaveza SDP Srbije je da i nakon izbora „to što je radila u kampanji nastavi marljivo da radi i to širom Srbije, a kako bi ljudima pokazala da jesu ljudi, a ne samo glasači“ istakao je predsednik stranke Rasim Ljajić.

Senada Kalić

Podeli

21/02/2018
„VEZIRI“ I „GAZIJE“ SU REŽIMSKE UBICE! Latić: Bio je to pokušaj ubistva

S obzirom da mediji i policija nisu adekvatno reagirali na jučerašnji napad na mene obraćam se javnosti radi tačnog informiranja o događaju.

Jučer sam klanjao ikindiju-namaz u Kuvajtskoj džamiji na Čengić Vili. Pored mene je klanjala osoba koja mi se cinično unosila u lice. Osobu poznajem od prije nekoliko godina kad sam radio na organiziranju Svebošnjačkog sabora. Bio je osobni tjelohranitelj Hake Duljevića, građevinskog poduzetnika sa Ilidže, inače porijeklom od Sjenice. Mislim da je i ta osoba porijeklom iz Sandžaka. Često je vozio muftiju Muamera Zukorlića koji, inače ima svoje privatne tjelohranitelje i u Sarajevu, a koje angažira Dulejvić. Dotična osoba je bila angažirana kao tjelohranitelj jer je pripadnik kik-box kluba „Gazija“ u kojem treniraju isključivo momci selesfističko-vehabijskog imidža. Često treniraju u teretani pored džamije na Čengić Vili i njih pet-šest, valjda poslije treninga, svrate na dnevne namaze, tako da sam tu vrlo često viđao svog nesuđenog ubicu.

Taj dan sam išao sam prema zgradi u kojoj stanujem, što je inače rijetkost, jer uvijek sa mnom bude dvojica-trojica džematlija. Pisao sam poruku na mobitelu dok sam hodao i primjetio da me slijede dvojica vehabija. Nadomak zgrade sam zastao i namjerno uzeo telefon da nazovem prijatelja, novinara, kako bi ih propustio da prođu ispred mene. Napadač je skrenuo u prvi prolaz zgrade, a ja sam svjesno produžio do drugog prolaza. On se vratio i krenuo prema meni pitajući me gdje se nalazi stomatolog. Slijegao sam ramenima, jer sam razgovarao na mobitel, ali i nisam znao da tu postoji stomatolog.

U tom trenutku je nasrnuo na mene i zadao mi dva udarca u predjelu glave. Ostale udarce sam uspio blokirati i eskivirati dok nisam kriknuo od straha, jer je on ispuštao krvožedne glasove poput derače životinje. Valjda je tad istrčala krojačica iz salona i on je pobjegao….

Nazvao sam hitnu pomoć i policiju. Dvojica policajaca su došla u Stanicu hitne pomoći gdje sam ih rekao da poznajem napadača, vjerujući da će oni odmah reagirati. Međutim oni su mi predložili da poslije pregleda u bolnici, možda, sutra, dođem u Policijsku stanicu i prijavim napadača.

Otišao sma na KUM gdje me je, uz sve papirnate peripetije, osoblje vrlo ljubazno i ljudski primilo i hospitaliziralo.

Došao sam kući i namjerno, da pokažem đavoljim ubicama da ih se ne bojim, klanjao jaciju namaz u džamiji!

Razočaran radom policije odlučio sam sam zamoliti muteveliju džamije, koja je pod video nadzorom, da mi sačuva snimku. Zamolio sam prijatelja koji mi je pomagao oko organizacije Svebošnajčkog sabora da pronađe identitet napadača, jer ga i on osobno poznaje. Tako sam priskrbio fotografiju koju preko medija dajem na uvid policiji.

Ovo je treći slučaj napada na mene prilikom odlaska u džamiju. Prije toga sam napadnut na Grbavici poslije jacija-namaza i ispred Bakar-babine džamije i u te džamije više ne svraćam. Poznat sam kao osoba koja klanja „beš-vakat“ namaz u džamijama, a to znači i sabah u zoru, te su stoga ovakvi napadi mnogo opasniji.

Također sam napadnut u hotelu Bristol od strane tjelohranitelja Muamera Zukorlića, u njegovom prisustvu, gdje je osiguranje hotela vrlo savjesno reagiralo tako da je Zukorlića proglasilo presonom non grata u tom hotelu.

Sve sam to uredno dokumentirao i prijavljivao ministrima policije Predregu Kurtešu, Vedranu Mulabdiću, ali i Bakiru Izetbegoviću 3. maja 2017. godine. Izetbegović je dostavio dokumentaciju osoba koje mi na Facebooku prijete smrću Osmanu Mehmedagiću Osmici, driektoru OSA-e. Sreo sam u jednom restoranu Osmicu želeći se najaviti za razgovor kod njega, a on mi je počeo pametovati kako „svašta pišem“, tako da do razgovora nije ni došlo.

Pošto su moguće razne manipulacije ovog događaja, posebno od strane prorežimskih medija, jer se radi o jednoj vrsti vjerske mafije čiji je centar u Novom Pazaru i Njemačkoj, molim medije da budu korektni pri izvještavanju.

Moja je procjena da je ovaj napada planiran i poručen iz tih centara sa namjerom da me napadač ubije! Imajte u vidu da sam nedavno imao infarkt i da se nalazim u vrlo lošem zdravstvenom stanju!

Hvala

Nedžad Latić

Izvor: The Bosnia Times

Podeli

21/02/2018
Nedžad Latić tri puta napadnut ispred džamije: Radi se o vjerskoj mafiji, bio je to pokušaj ubistva

Sreo sam u jednom restoranu Osmicu želeći se najaviti za razgovor kod njega, a on mi je počeo pametovati kako „svašta pišem“, tako da do razgovora nije ni došlo, napisao je Latić.

Dan nakon što je napadnut u sarajevskom naselju Otoka publicista i novinar Nedžad Latić oglasio se saopćenjem za javnost s naslovom “Bio je to pokušaj ubistva”.

Video nadzor

“Jučer sam klanjao ikindiju-namaz u Kuvajtskoj džamiji na Čengić Vili. Pored mene je klanjala osoba koja mi se cinično unosila u lice. Osobu poznajem od prije nekoliko godina kad sam radio na organiziranju Svebošnjačkog sabora. Bio je osobni tjelohranitelj Hake Duljevića, građevinskog poduzetnika sa Ilidže, inače porijeklom od Sjenice. Mislim da je i ta osoba porijeklom iz Sandžaka. Često je vozio muftiju Muamera Zukorlića koji, inače ima svoje privatne tjelohranitelje i u Sarajevu, a koje angažira Duljević. Dotična osoba je angažirana kao tjelohranitelj jer je pripadnik kik-box kluba „Gazija“ u kojem treniraju isključivo momci selefističko-vehabijskog imidža. Često treniraju u teretani pored džamije na Čengić Vili i njih pet-šest, valjda poslije treninga, svrati na dnevne namaze, tako da sam vrlo često viđao svog nesuđenog ubicu”, napisao je Latić u svom saopćenju.

Ističe da je taj dan išao sam prema zgradi u kojoj stanuje, što je, kaže, rijetkost, jer uvijek sa mnom bude dvojica-trojica džematlija.

“Pisao sam poruku na mobitelu dok sam hodao i primjetio da me slijede dvojica vehabija. Nadomak zgrade sam zastao i namjerno uzeo telefon da nazovem prijatelja, novinara, kako bi ih propustio da prođu ispred mene. Napadač je skrenuo u prvi prolaz zgrade, a ja sam svjesno produžio do drugog prilaza. On se vratio i krenuo prema meni pitajući me gdje se nalazi stomatolog. Slijegao sam ramenima, jer sam razgovarao na mobitelu, ali i nisam znao da tu postoji stomatolog. U tom trenutku je nasrnuo na mene i zadao mi dva udarca u predjelu glave. Ostale udarce sam uspio blokirati i eskivirati dok nisam kriknuo od straha jer je on ispuštao krvožedne glasove poput derače životinje. Valjda je tad istrčala krojačica iz salona i on je pobjegao”, naveo je Latić.

Kaže da je onda nazvao hitnu pomoć i policiju.

“Dvojica policajaca su došla u stanicu Hitne pomoći gdje sam ih rekao da poznajem napadača, vjerujući da će oni odmah reagirati. Međutim oni su mi predložili da poslije pregleda u bolnici, možda, sutra, dođem u Policijsku stanicu i prijavim napadača. Otišao sam na KUM gdje me je, uz sve papirnate peripetije, osoblje vrlo ljubazno i ljudski primilo i hospitaliziralo. Došao sam kući i namjerno, da pokažem đavoljevim ubicama da ih se ne bojim”, naveo je Latić.

Naveo je da je razočaran radom policije odlučio zamoliti muteveliju džamije, koja je pod video nadzorom, da mu sačuva snimku.

Prijavio i Izetbegoviću

“Zamolio sam prijatelja koji mi je pomagao oko organizacije Svebošnajčkog sabora da pronađe identitet napadače, jer ga i on osobno poznaje. Tako sam priskrbio fotografiju koju dajem na uvid policiji. Ovo je treći slučaj napada mene prilikom odlaska u džamiju. Prije toga sam napadnut na Grbavici poslije jacija-namaza i ispred Bakar-babine džamije i u te džamije više ne svraćam. Poznat sam kao osoba koja klanja „beš-vakat“ namaz u džamijama, a to znači i sabah u zoru, te su stoga ovakvi napadi mnogo opasniji”, istaknuo je Latić.

Navodi da ga je ranije napao tjelohranitelj Muamera Zukorlića, u njegovom prisustvu, gdje je osiguranje sarajevskog hotela vrlo savjesno reagiralo tako da je Zukorlića proglasilo personom non grata u tom hotelu, prenosi Radio Sarajevo.

“Sve sam to uredno dokumentirano i prijavljivao ministrima policije Predregu Kurtešu, Vedranu Hadžoviću, ali i Bakiru Izetbegoviću 3. maja 2017. godine. Izetbegović je dostavio dokumentaciju osoba koje mi na Facebooku prijete smrću Osmanu Mehmedagiću Osmici, direktoru OSA-e. Sreo sam u jednom restoranu Osmicu želeći se najaviti za razgovor kod njega, a on mi je počeo pametovati kako „svašta pišem“, tako da do razgovora nije ni došlo”, napisao je Latić.

Ističe da pošto su moguće razne manipulacije ovog događaja, “posebno od prorežimskih medija, jer se radi o jednoj vrsti vjerske mafije čiji je centar u Novom Pazaru i Njemačkoj, molim medije da budu korektni pri izvještavanju”.

“Moja je procjena da je ovaj napad planiran i poručen iz tih centara sa namjerom da me napadač ubije! Imajte u vidu da sam nedavno imao infarkt i da se nalazim u vrlo lošem zdravstvenom stanju”, poručio je Latić.

BH novinari: Drugi napad u februaru

“Nanošenje tjelesnih povreda i napad na Nedžada Latića predstavljaju brutalni napad na slobodu izražavanja i ugrožavanje sigurnosti novinara, te grubi pokušaj gušenja slobode medija i kritičkog pisanja o aktuelnim događajima u Sarajevu, uključujući i ponašanja pojednih pripadnika vehabijskog pokreta”, naveli su u saopštenju iz Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari.

Upravni odbor BH novinara zahtjeva hitnu istragu svih okolnosti napada na Latića, utvrđivanje identiteta napadača i motive napada, te poduzimanje zakonom propisanih mjera na brz i efikasan način, koji će pokazati kako policijske strukture i pravosudne institucije odgovorno i blagovremeno postupaju u slučajevima napada na novinare i ugrožanjavanja njihove sigurnosti.

Upravni odbor BH novinara izražava zabrinutost zbog činjenice da je ovo drugi napad u mjesecu februaru, koji se desio neposredno nakon obavljanja privatnog vjerskog obreda u nekoj od sarajevskih džamija i dovodi se u vezu sa novinarskim radom. Slobodni novinar Faruk Vele je Liniji za pomoć novinarima prijavio verbalne napade i prijetnje putem jednog broja portala, koji su uslijedili odmah poslije molitve u Carevoj džamiji u Sarajevu, i govora imama u kojem je poručio kako “pojedinim novinarima za života treba klanjati dženazu”.

Upravni odbor BH novinara ne dovodi u vezu napade na novinare Nedžada Latića i Faruka Velu i ugrožavanje njihove sigurnosti sa djelovanjem Islamske zejednice u BiH, ali očekuju od ove vjerske institucije javnu osudu pomenutog govora u Carevoj džamiji, kao i proaktivnije djelovanje i Islamske zajednice, kao i svih drugih vjerskih zajednica i crkava u Bosni i Hercegovini, na sprečavanju govora i ponašanja vjernika koji mogu, na direktan ili indirektan način, dovesti u pitanje slobodu medija i sigurnost novinara.

IZBiH: Džamija i ne primjereno ponašenje ne idu zajedno

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini osudila je fizički napad na Latića a posebno zbog činjenice da se incident dovodi u vezu s džamijskim prostorom.

Od nadležnih državnih organa očekuju da rasvijetle sve okolnosti oko ovog nemilog događaja.

– Neprihvatljivo je da se navikavamo živjeti u društvu u kome se silom rješavaju nesporazumi, a pogotovo ako se za njom poseže zbog javno izrečenih stavova i od ljudi koji se povezuju s džamijom i njenim svetim prostorom – kaže se u saopćenju Islamske zajednice.

Iz Islamske zajednice naglašavaju da se džamije ni u kom slučaju ne bi smjele dovoditi u vezu s nasilničkim i neprimjerenim ponašanjem.

SDP: Otkriti počinioca

Danas je i Socijaldemokratska partija BiH najoštrije osudila napad na Latića tražeći od nadležnih policijskih i tužilačkih institucija da hitno otkriju počinitelja ovog napada.

– Neprihvatljivo je da u BiH danas novinare napadaju zbog njihovog rada. Sve ovo posljedica je pravljenja privatne države od strane aktuelne vlasti, koja ne osigurava ni minimum sigurnosti bilo kome ko ne prihvata njihov model vladanja – navodi se u saopćenju SDP-a BiH.

Sloboda medija i sloboda izražavanja, kako se ističe, temeljna je odlika svakog demokratskog društva, te SDP smatra da ovaj napad pokazuje da je današnja BiH daleko od države i društva koja osigurava takvu slobodu.

Naša stranka: Napad na slobodu mišljenja

Član Naše stranke Vibor Handžić izjavio je da je jučerašnji napad na Nedžada Latića napad ne samo na njegov fizički integritet, što najoštrije osuđuje, nego i napad na slobodu mišljenja.

Pozvao je policijske i pravosudne organe da najhitnije reaguju i najoštrije sankcioniraju napadača, ali i eventualne podstrekače na napad.

– Ne smije se dopustiti da ovaj napad bude podstrek za druge napade na bilo čije političke neistomišljenike, pogotovo u vrijeme predizborne kampanje i izrazito ostrašćene retorike s pozicija vlasti kojoj svjedočimo već osam mjeseci pred izbore – rekao je Handžić uime sarajevskog regionalnog odbora Naše stranke.

Podsjetimo, jučer se desio napad na novinara Latića. Tom prilikom je zadobio povrede opasne po život.

Izvor: Oslobođenje portal

Podeli

21/02/2018
U Dubaiju o poljoprivrednoj saradnji sa Srbijom

Delegaciju Ministarstva poljoprivrede i Privredne komore Srbije na jednom od najznačajnijih prehrambenih sajmova u Ujedinjenim arapskim emiratima, Gulfood, predvodi državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede Senad Mahmutović.

Štand Srbije koja se prvi put predstavlja sa proizvodima u okviru nacionalnog štanda posetio je ministar finansija i vicepremijer šeik Humaid bin Rašid al Nuami.

Mahmutović se u Dubaiju sastao i sa direktorom državne organizacije za kvalitet, standardizaciju i akreditaciju nadležnim za priznanje i odobravanje halal sertifikata iz naše zemlje Abdulahom al Maeijem.

Tokom borava u Dubaiju Mahmutović je sa tamošnjim ministrom resorno zaduženim za poljoprivredu Taijem al Zayediem razgovarao o saradnji u oblasti poljoprivrede, a pokrenuta je i inicijativa za potpisivanje međudržavnog memoranduma o saradnji u toj oblasti.

Njima je upućen poziv da posete Srbiju i ovdašnji Međunarodni poljoprivredni sajam koji će u Novom Sadu biti organizovan u maju.

Podsećamo, da se pomenuti sajam prostire na 100.000 kvadratnih metara a poseti ga preko 95.000 ljudi iz oko 130 zemalja koji imaju priliku da se upoznaju sa proizvodnim programom preko 5.000 izlagača u 8 sektora.

Senada Kalić

Podeli

19/02/2018
INTERVJU Rasim Ljajić: Bolje da lopatam nego da lupetam

Rasim Ljajić je uz ministarsku funkciju i lider Socijaldemokratske stranke Srbije, koja na našoj političkoj sceni postoji bezmalo deceniju i na predstojećim beogradskim izborima nastupa u koaliciji sa Srpskom naprednom strankom.

Smatra da i pored trenutne podeljenosti opozicije, ona lako može da se ujedini posle izbora ako bi im to donelo odborničku većinu za preuzimanje vlasti u gradu i izbor gradonačelnika. Ipak, razgovor počinjemo jednom od životnih tema i pitamo šta smo opet zabrljali pa su Rusi stopirali uvoz krušaka iz Srbije.

– Još se ne radi o zabrani dok se dve inspekcijske službe, naša i ruska, ne usaglase oko čitavog slučaja. Šta god da se dogodi, nadam se da neće biti doveden u pitanje naš bescarinski izvoz na rusko tržište. Ne smemo sebi dozvoliti da zbog bilo kog pojedinca bude ugrožen vitalni interes države jer iz godine u godinu mi za 14-15 odsto povećavamo izvoz poljoprivrednih proizvoda u Rusiju.

Šta je problem?

– Sumnja u reeksport. Međutim, treba biti izuzetno oprezan jer je bilo situacija da nisu naši reeksportovali, već su to radili drugi, zloupotrebljavajući ime Srbije. Tako su jednom Poljaci na jabuke stavljali naše etikete i prodavali ih u Rusiji. Razne mahinacije se rade i zato ne treba ništa prejudicirati dok komisije ne završe posao.

Kruške ćemo valjda i dalje prodavati, hoćemo li prodati „Telekom“?

– U ovom trenutku prodaja „Telekoma“ nije tema i neću da nagađam. Mogu reći da je naše tržište telekomunikacija dosta stabilno, iako su ta tržišta globalno u krizi i traže nove modele opstanka.

Predsednik Vučić često zna da kaže da ga duša boli što „Telekom“ nije prodat 2015. godine i što je podlegao pritiscima. Zar ne bi trebalo da nas duša boli što prodajemo jedno profitabilno preduzeće?

– Najiskrenije, mislim da su i tada postojali svi ekonomski razlozi da se “Telekom“ proda. Zašto? Vaš proizvod vredi onoliko koliko je neko spreman da plati, a ne koliko vi tražite. Mogu ja da smatram da mi automobil vredi 10.000 evra, ali ako na tržištu dobijam dve hiljade, onda mu je to i vrednost. Imali smo transparentnu proceduru, više ponuđača i više se nije moglo dobiti. Međutim, odlučili su politički razlozi i klima koja je stvorena – kako prodajemo zlatnu koku, kako država može tim da upravlja, da nipošto ne treba prodavati. I da je u toj atmosferi „Telekom“ prodat, verovatno bi pala sumnja na čitavu transakciju i zato niko nije smeo da preuzme tu vrstu rizika.

Moguće, ali ako imamo u vidu da je suma koju smo tražili za „Telekom“ – 1, 4 milijarde (dobijali 1,1) ravna desetogodišnjem profitu preduzeća, ispada da to i nisu neke pare?

– Tržište telekomunikacija morate gledati u perspektivi, a ono je generalno u krizi, ukrupnjava se i samo će veliki igrači moći da opstanu. Da bi se na njemu opstalo, potrebne su velike investicije i pitanje je da li „Telekom“ može da izdrži tu konkurenciju. U svakom slučaju država bi morala mnogo da ulaže ukoliko želi da „Telekom“ opstane.

Više od dvesta stručnih ljudi (Akademija inženjerskih nauka) smatra da ne treba prodavati „Telekom“. Šta stručnjaci ne znaju, a znaju političari?

– Ti stručnjaci bi trebalo da znaju kako iz „Telekoma“ svakodnevno odlaze upravo stručnjaci i dobri inženjeri jer u multinacionalnim kompanijama dobijaju daleko veću platu. A da im „Telekom“ da neku veliku platu, usledila bi hajka. Na kraju, ako se neće prodavati, onda je potreban profesionalni menadžment, a takav menadžment košta. Ti ljudi neće da rade za platu od 90.000 dinara.

Kad će još pojeftiniti ili će se ukinuti roming u regionu?

– Mi imamo tu odluku o snižavanju cena rominga za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Crnu Goru, cena roming usluga se smanjuje i došli smo do toga da cena odlaznog poziva košta 19 evrocenti. To je još šest puta više nego u EU gde je cena 3,2 evrocenta. Mi smo se u tri navrata obraćali Evropskoj komisiji sa zahtevom da direktiva o ukidanju rominga važi i za zemlje koje su u procesu pristupanja Evropskoj uniji i sva tri puta smo odbijeni.

Zašto?

– Postoji formalan razlog. Direktiva o ukidanju rominga važi samo za zemlje EU i oni kažu ako bi se to i na nas odnosilo, morali bi da menjaju direktivu, a to je jako komplikovan proces i pitanje je koliko bi trajao. Drugi razlog je što se tome protive telekomunikacioni operatori jer im pada profit. Bugarska, kao predsedavajući EU, pokazuje interes da se to pitanje pokrene i sada sam malo veći optimista i možda se otvaraju male šanse da ova direktiva o ukidanju rominga počne važiti i za zemlje zapadnog Balkana.

Da vidimo kako se i preko čega komunicira u predizbornoj kampanji. Vi delite knjige i sadite drveće.

– Kao manji koalicioni partner imamo tu vrstu slobode da imamo i vlastitu kampanju. Podelom knjiga nameravamo da ukažemo na važnost obrazovanja i znanja. Obraćamo se i penzionerima i starijima od 65 godina, razgovaramo sa tim ljudima, idemo po njihovim domovima, klubovima, udruženjima, i to ćemo nastaviti da radimo i posle izbora. Treće, obilazimo nižerazredne fudbalske klubove i klubove mlađih selekcija širom Beograda. Bio sam zaprepašćen kada sam saznao da u Obrenovcu ima preko 30 fudbalskih klubova, u Lazarevcu preko dvadeset, postoje dve lige, prva i druga opštinska. Divno je što toliko klubova postoji, ali uslovi u kojima treniraju su katastrofalni. Svlačionice liče na kokošinjce i rešili smo gde god možemo da posle izbora organizujemo mobe i popravimo šta se da popraviti… Četvrta stvar su parkovi koje sređujemo gde nas pozovu.

Malo vam je zamereno, konkretno iz Pokreta Dosta je bilo, da imate funkcionersku kampanju.

– Nikad i nigde u kampanju nisam otišao pre pola četiri, to jest dok mi se ne završi radno vreme. I kakve veze ovo što radimo ima sa trgovinom, turizmom, telekomunikacijama? Oni se kao pitaju da li imamo ovlašćenje da menjamo mobilijar u parkovima i odakle nam pare za to. A mi menjamo polomljene daske na klupama i poneku ofarbamo. Moj moto je – bolje da lopatam nego da lupetam.

Prognozirali ste da je iluzija da će se opozicija ujediniti, nekako su skrpili tri glavne kolone.

– Znao sam da se neće ujediniti, ali nisam pretpostavljao da će imati toliko lista i kolona. Sa stanovišta vlasti to je, sa jedne strane, dobro, ali s druge strane ne mora da znači ništa. Te kolone bi se lako ujedinile ukoliko bi moglo da se dođe do 56 odbornika.

O Hagu

Četrnaest godina ste na čelu Saveta za saradnju sa Haškim tribunalom koji je formalno prestao da postoji. Je li vam laknulo?

– Pripao mi je najnezahvalniji, najteži i najopasniji posao gde ne možete da ispadnete dobri šta god i kako god da uradite. Sad kad se sve završilo, osećam olakšanje, ali pre svega zato što mi je savest mirna. Radio sam časno i profesionalno i niko ne može da mi zameri da sam doneo bilo kakvu odluku ili dao izjavu koja je mogla da našteti nekom od ljudi kojih se to ticalo. Tačno je da sam sve te godine morao da hodam kao po jajima jer je stvar bila delikatna.

Je li Hag ispunio svoju funkciju?

– Uloga suda nije da miri narode i države, već da presuđuje konkretnim ljudima za konkretne zločine i donese satisfakciju porodicama žrtava. Međutim, Hag je sam sebi nametnuo taj cilj da će doprineti pomirenju. Kad vidimo rezultate i gde smo danas, nisu se proslavili u toj misiji.

O Zukorliću

Gospodin Muamer Zukorlić se potpuno posvetio politici i sad ste koalicioni partneri. Viđate li se?

– Ne, ali mislim da je Zukorlić za nas uradio nešto što nam ide u korist – ušao je u politiku i ne može više da se krije iza verske odežde. Druga stvar jeste ta što je izašao iz Sandžaka i došao na ovu veliku političku scenu gde ćemo s konačno izmeriti koliko ko vredi.

Razgovarao: Ranko Pivljanin/ Blic

Podeli

19/02/2018