Tokom snimanja Bajramskog programa na RTV Novi Pazar, Dejan Dragojević je otvoreno govorio o svom povratku islamu i podijelio neke priče koje do sada nije javno objavljivao, javlja Rtv Novi Pazar.
Dejan Dragojević je iskazao svoje duboko poštovanje prema gradu Novom Pazaru i njegovim stanovnicima, naglasivši kako je ovaj grad izuzetno poseban te da su ljudi koji u njemu žive jedinstveni:
,,Pazar je poseban, a ovu emisiju nikada neću zaboraviti, iz mnogih razloga. Ako promjenim ime, uzeću ovo koje mi je predložio urednik RTV NP Galib Gicić,, rekao je Dragojević.
O kojem imenu je riječ, saznajte u bajramskom programu.
Kao da oživjeh prošlost pa posjetih ovaj šeher u starom vaktu u njegovoj punoj raskoši. Na čudan način zijaretih Yeni Bazar – Novi Pazar.
Hodim čaršijskim sokacima. Pod mojim nogama se čuje pucketanje kaldrme poput vatre, dokme mirisi začina i tatlija pozivaju u dućane.
Kroz odškrinute ćepenke promatram zanatlije, kako stvaraju umjetnost od kovanog gvožđa, drveta, stakla i gline. Gledam oduševljen njihove vještine.
Tamo ka vrbacima huči Raška, a ja kao da čujem i pjesmu Čerkeza, al’ taj avazse mekootapa i nestaje u ezanima.
Hoće akšam.
Suhom stazom pokraj mene, sa pendžera lambe hudo gore. Na duvaru hamama savijaju se sjenke. Punim plućima udišem mirisnu pazarsku havu…
Nešto kao da prasnu! To me trgnu.
Trgnu me iz sna!
Pokušavam da shvatim gdje sam, koji je vakat, šta se desilo!
Čini mi se da sam zaspao tik prije juftara, pa me je top sa Bedema razbudio.
E, pomislim se, kad’je top – e neka je. Kad je sa Bedema, pa to mu je babovina.
Ada, sahihajem naš Pazar… pa i ,,novi.
Šeher je! Has je. Asli…ima dušu.
Ni hič mi nije ž’ošto mi top “razbi” san. Daakoću sa sabaha dosanjati stare jazove – one žile kucavice Ćukovca, Parica… Vodu koja hušti niz padinu Druma i točkove vodenice kako cvile. Hoću haaša, n’o šta.
Iako se mnogo toga promijenilo kroz vrijeme, Novi Pazar je i danas mjesto za poželjeti. Uvijek odiše svojim šarmom i ljepotom. Dođi pa vidi, ako ti iđe bude bolje, evo ‘đe sam.
Muftija Mevlud ef. Dudić u intervjuu za RTV Novi Pazar istakao je važnost Noći Lejletul-Kadr koja se smatra jednom od najznačajnijih u islamskom kalendaru. Vjernici širom svijeta u posljednjoj trećini Ramazana pojačano obavljaju ibadet, dove i traže oprost od Allaha za svoje grijehe u ovoj Noći pisanja sudbine.
Muftija Dudić je naglasio da je upravo u Njoj počela objava Kur’ana, te savjetovao muslimane da nastave s dobrim djelima i pripreme se za doček najvećeg islamskog praznika, Bajrama.
“U ovoj Noći kada se određuje sudbina, vjernici se raduju, s druge strane, žao im je što Ramazan odlazi, jer je on gost od Allaha”, rekao je Dudić.
Aiša, radijallahu anha, upitala je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bih znala da je Lejletul-kadr, koju bih dovu upućivala Allahu u toj noći?” Poslanik odgovori:
“Reci: ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHIBBUL-‘AFWE, FA’FU ANNI!“Gospodaru moj, zaista si Ti Onaj koji praštaš i voliš oprost, pa mi oprosti.”
U intervjuu, muftija je govorio i o projektima koji su u tijeku, kao što su zgradnja medrese, srednjoškolskog centra na Pojlima, osnovne i srednje škole. Pozvao je vjernike da se pridržavaju propisa kada je riječ o Zekijatu i Sadakat-ul-Fitru, koji su, kako on smatra, ibadet institucionalnog karaktera.
Davne godine, iako mi to sada izgleda kao da je bilo juče, Pazar je bio neiscrpan izvor zabave, a rijeka Raška, mjesto okupljanja i ljetnih radosti. Mladi su provodili sate igrajući se na ulicama, no u vrelim danima ni gradski bazen nije bio bolje mjesto za osvježenje od rijeke.
Da bi se rashladili, omladina je svake godine iznova gradila jezerca u koritu Raške. Te ručno građene brane smo nazivali ,,Firovi,,. S mnogo truda i improvizacije, zaustavljali smo brzu i hladnu vodu koristeći daske, kamenje i sve teške predmete koje smo mogli pronaći. Kamenje bi prebacivali s jedne strane na drugu dok bi brana postajala sve veća i čvršća, a voda dublja.
Ti firovi nisu bili samo za kupanje, već su postajali pravi park zabave za omladinu koja je uživala mjesecima. Jedan od najpopularnijih nalazio se u blizini Pojila, dok se drugi nalazio kod mosta koji povezuje Lug i Parice, javlja Rtv Novi Pazar.
Kada bi fir bio spreman, odnekud bi nabavljali velike unutrašnje gume od kamiona-ogromne i teške, koje smo koristili kao čamce ili kajake za brzu plovidbu i trkanje. Neki bi se s gumama puštali, krećući od mjesta koje smo nazvali “Glava”, pa sve do Vrbaka, a možda i dalje.
No, neki firovi su imali male i ispuste – brzake, koji su bili snažno ubrzanje za hrabre Pazarce koji su plovili Raškom.
Ono što je danas jahta, za nas djecu bila je guma od bagera. Imali su je samo najsretniji od nas. Bilo je posebno zabavno pustiti se niz brzak ,,bagerkom,, doživjeti uzbuđenje i adrenalin, dok se voda snažno obrušavala preko kamenja i stvarala pjenu i buku. To je bio izazov kao iz filma.
Kad imaš pa nemaš
Kad smo saznali da je neko iz inostranstva donio pravi čamac na naduvavanje sa veslima, svi smo bili jako uzbuđeni. Željeli smo da se provozamo “velikim plavim brodom”, ali tajje čuvao čamac samo za sebe, što nas je frustriralo. Čini se da ni Raška nije bila ravnodušna prema toj situaciji.
Nakon nekoliko dana, brzak je probio čamac, a ovaj je ostao ljut i usamljen. Shvatio je da mu je čamac bio jedina stvar za privlačenje pažnje i društva, i nije znao kako da se snađe bez njega. Kasnije se molio da mu dopustimo da se provoza na našim gumama, ali ne sjećam se jesmo li mu to dozvolili.. . Sjećam se samo lijepih slika koje me nostalgično podsjećaju na to vrijeme.
Skokovi sa ćuprije
Najhrabrijiu našem kraju su se usudili skakati s ćuprije, izvodeći rizične skokove poput “laste” ili “nogačkog”. Sjećam se Gidiša sa Parica, koji je bio najhrabriji od svih iz sokaka kada je skakanje u pitanju. Njegovi skokovi su djelovali opasno, dok je komšiluk komentarisao da je njegov otac Rečko, kad je bio mlad, isto tako, a možda čak i bolje skakao.
Ipak, hrabrih je bilo mnogo. Naš komšiluk je bio poznat po brojnim majstorima, od kojih je svaki imao svoj stil i vještine skakanja. Bilo je desetine njih, Mečka sa Pojila, momci sa Parica, Luga, Ćukovca, Potoka…
Čuli su se aplauzi, organizovali turniri, no sve to je bila rabota za starije. Mi, djeca, radije smo se igrali Zvanja – igra u kojoj bi, kada bi se nečije ime izgovorilo, ta osoba morala brzo skočiti u rijeku na određeni način.
S prvim akšamom pravo kući
Kada bi se sunce polako spuštalo, znali smo da je vrijeme za povratak kući. Sve što smo morali učiniti bilo je osušiti se, obući suhu odjeću i krenuti kući kao da se ništa nije dogodilo. Ako bi roditelji primijetili da smo “izgorjeli” od sunca ili da nam je odjeća mokra, rekli bismo im da smo bili na pravom bazenu. Morali smo tako, jer su roditelji osjećali strah i nelagodu zbog mogućih opasnosti. Uvijek su imali neku priču kako je neko dijete tamo umalo ,,izgubilo glavu,, . No, često bi se i sami nadovezali da su i oni skakali sa Centrale, ali da je voda tada bila čista. Djeca su bila djeca, a zabava neodoljiva, a i izazov je bio vrijedan grdnje ili vaspitnog kajiša.
Na tom firu su odrasli mnogi političari, ministri, novinari, advokati, profesori, glumci, pjevači, direktori, sportisti, radnici… Svi zaljubljeni u svoju rijeku i grad.
Godine su prolazile, a firovi su ostajali naša ljetna atrakcija i sjećanje na bezbrižna vremena provedena uz i niz Rašku. Danas, kada se sjetim tih trenutaka, srce mi zakuca s nostalgijom i željom da ponovo osjetim tu čaroliju koju su stvarali brzaci.
Pravoslavni vjernici širom svijeta će sutra, 16. aprila, obilježiti svoj najveći praznik, Vaskrs, koji simbolizuje pobjedu života nad smrću.
Pored vjernika Srpske pravoslavne crkve, koji će Vaskrs proslaviti u trajanju od tri dana, ovaj praznik će obilježiti i vjernici Antiohijske, Jerusalimske, Ruske, Gruzijske, Japanske i drugih pravoslavnih crkava.
Prema odluci donetoj na Nikejskom saboru 325. godine, Vaskrs se uvijek slavi u prvoj sedmici nakon proljetne ravnodnevnice i jevrejske Pashe. Ovaj praznik se smatra pokretnim jer julijanski kalendar omogućava da Vaskrs može pasti između 4. aprila i 8. maja, a gregorijanski kalendar između 22. marta i 25. aprila.
Običaj je da se vaskršnje slavlje započne odmah nakon jutarnje službe. Vaskršnja jaja se smatraju prvom mrsnom poslasticom kojom se okončava Veliki post. U NovomPazaru je posebno praznična atmosfera jer su Vaskrs i Ramazan u istom periodu. Tim povodom, RTV Novi Pazar je pripremila tematske programe što će obradovati sve one koji praznično obilježavaju ove dane.
