Na obali rijeke Raške, nedaleko od Reciklažnog centra, pronađeno je tijelo Ramiza Rožajca iz Novog Pazara koji je u četvrtak upao u nabujalu Trnavicu, javljaju Vijesti RTV Novi Pazar. Tijelo je pronađeno u naselju Postenje, na 9 kilometara od mjesta gdje je upao u rijeku i oko kilometar nizvodno od mjesta gdje je, u petak, pronađeno tijelo njegovog komšije. Potraga za utopljenikom počela je jutros, a u njoj su učestvovali pripadnici Vojske Srbije, MUP-a, Policijske uprave Novi Pazar, Vatrogasno-spasilačke brigade, ali i spasioci, ronioci te veliki broj dobrovoljaca. Podsjetimo, do nesreće je došlo u četvrtak kada su, u želji da se spasu kuće od poplava, nesrećni muškarci uz obalu nabujale rijeke Trnavice, postavljali vreće sa pjeskom.
Nastupio je mjesec redžeb, počeli su Učičajluci (Sandžački naziv za Učajluke), dobrovoljni post ponedjeljkom i četvrtkom u susret Ramazanu, javljaju Vijesti Rtv Novi Pazar.
Naziv je nastao od turskih riječi: “Uč” što znači – tri i –“Ajluk” što znači – “mjesec.”
“Mjesec redžeb je mjesec sjetve, mjesec ša’ban je mjesec zalijevanja posijanog, a mjesec ramazan je mjesec žetve.” (Hadis)
O posebnosti mjeseca redžeba govori hadis Poslanika, a.s,:
„Zaista vrijeme kruži u svome obliku otkako je Allah, dž.š., stvorio nebesa i Zemlju, godina ima dvanaest mjeseci, četiri od njih su sveta, i redžeb plamena Mudar, koji je između džumadija i ša`bana.“
A u jednom drugom hadisu stoji:
„U Džennetu ima rijeka po imenu redžeb. Njena voda je bjelja od mlijeka a slađa od meda. Ko bude postio u ovom mjesecu, Allah, dž.š., će ga napojiti iz ove rijeke“ (Hadis)
Pored ibadeta, tajnog davanja sadake, u pazarskim kućama je adet da se Učičajluci dočekuju uz halvu i bojin.
,,Ali-pašina džamija se u arhitektonskom smislu smatra najljepšom džamijom, preciznije najskladnijom džamijom u Bosni i Hercegovini. Radi se o idealnoj proporciji objekta, kupole i munare. O džamiji se može pročitati u knjizi profesorice Sabire Husedžinović, Graditeljstvo Bosne i Hercegovine kroz stoljeća,, rekao je za Rtv Novi Pazar Tarik Jesenković.
Inače, ova džamija sa haremom je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Iznad ulaza nalazi se kamena ploča sa ukrasnim dželi-pismom, u stihovima na arapskom jeziku:
Njegova ekselencija gazi Ali-paša podiže u ime Boga dom dobrih ljudi. Na svijetu nema sličnog hrama, To je bogomolja istinske spoznaje, dom iskrenih vjernika. Bog nam nadahnu njen kronostih: Stjecište asketa, dom onih koji Boga ljude.
Autor fotografije, Tarik Jesenković rođen je 1967. godine u Sarajevu. Završio Školu primijenjenih umjetnosti, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, odsjek grafički dizajn u klasi profesora Mladena Kolobarića.
Profesionalno se bavi poslovima u oblasti grafičkog dizajna, DTP-a, ilustracije i fotografije.
Na današnji dan, prije 78 godina, strijeljan je Aćif Hadžiahmetović, u narodu poznat kao Aćif-efendija. Bio je jedan od najpoznatijih sandžačkih političara između dva svjetska rata. Predsjednik prve Bošnjačke stranke, gradonačelnik I vođa odbrane Novog Pazara, prenose Vijesti Rtv Novi Pazar.
Pogledajte klip Aćif Efendija, autora Galiba Gicića:
Rođen je u Novom Pazaru, 1887. godine. Nakon školovanja u Turskoj i završetka Vojne akademiji u Bitolju, na kojoj je studirao i turski predsjednik Mustafa Kemal Ataturk, sa činom kapetana se, 1920. godine, vraća u rodni grad.
Aćif inicijator formiranja stranke Džemijet-el-islami
U novoj državi, Kraljevini Jugoslaviji, Aćif-efendija postaje jedan od inicijatora za formiranje bošnjačko-muslimanske stranke Džemijet-el-islami. Sandžački narod mu je posebno zahvalan zbog angažovanja u zaustavljanju iseljavanja muslimanskog stanovništva u Tursku. Aćif-efendijabio je meta tri neuspjela politička atentata.
Krajem 1941. Aćif-efendija organizuje odbranu Pazara od napada četnika koji su krenuli iz pravca Raške. Cilj je bio zauzeti Novi Pazar, a njegovo stanovnistvo pobiti i protjerati.
Na samom kraju rata i okupacije, zbog ne slaganja sa komunističkom vlašću, Aćif efendija biva stijeljan na Hažetu. Bošnjačko nacionalno vijeće je 2011. Godine, kod Višeg suda Srbije, pokrenulo postupak za rehabilitaciju Aćifa Hadžiahmetovića.
Taj sudski postupak još nije okončan.
Ni historija, ni suđenja, nikada nisu dokazala da je Aćif naređivao ubijanje Srba, niti je da ubio ijednog Srbina. Štaviše, historija bilježi da je štitio pazarske Srbe.
Politika i vojna strategija Aćif efendije nikada nije bla usmjerena protiv srpskog naroda. Aćif efendija je nevin nepravedno strijeljan, zbog navodne saradnje sa Nemcima.
Ovo narod pamti:
Sjećam se, počinje Jusuf svoje svjedočenje, kroz čaršiju je prostrujala vijest da će se sutra na Hadžetu streljati Aćif i Ahmet Daca. Ja sam u to vrijeme, kao petnaestogodišnjak, bio u partizanskoj miliciji.
Iz znatiželje sam na Hadžet pošao sa mojim prijateljem Medom Rožajcem. Snijeg je bio napadao do koljena. Narod se bio iskupio na hadžetsku livadu koja se nalazila sa druge strane današnjih Bolnica. Tu je nekada bilo igralište. Na livadi je bilo, pored narodne mase, i oko 300 vojnika.
Oni su bili postrojeni naspram nas. Svi smo gledali u pravcu gradskog zatvora odakle je trebalo da dođu Aćif i Ahmet. Nije prošlo mnogo kada su se pojavili sa vezanim rukama i nogama. Vojnici su ih priveli do telefonskih bandera i tu ih vezali lancima sa rukama otpozadi. Pala je komanda da se pristupi streljanju.
Desetak vojnika je izašlo ispred njih. Partizanski oficir je izdao naređenje da se streljaju. Odjeknuli su pucnji i obojica se klonula glavom. Doktor Benčan, Slovenac koji je radio u Pazaru, je trebao da konstatuje njihovu smrt. Opipao je puls obojici i pokazao da je Ahmet Daca još živ, jer mu je srce još uvijek pulsiralo.
Jedno partizanče, nije imalo više od četrnaest godina, prišlo je, skinulo sa ramena njemački automat i pucalo u Ahmetovu glavu. Iz raznijete glave poprskala je krv na sve strane. Poslije toga su im poskidali opanke, vunjene čarape, satove i kapute. Naređeno nam je da se raziđemo i šta je poslije bilo sa njihovim tijelima niko ne zna.”
