Author: Galib Gicic

Neposredno nakon referenduma za nezavisnost, 1992. godine, na kojem je narod Bosne i Hercegovine donio odluku da želi živjeti u samostalnoj i nezavisnoj državi, pristupilo se jednom od najvažnijih zadataka, određivanju državnih obilježja.

U tu svrhu imenovana je i komisija sačinjena od arheologa i historičara čiji je primarni zadatak bio da tačno definišu grb i zastavu najmlađe nezavisne države na svijetu. Rekonstrukcija bosanskohercegovače zastave i grba izvršena je na osnovu sačuvane materijalne građe i predstava na srednjovjekovnom bosanskom novcu, grbovima, pečatima i elementima ukrasne arhitekture sa Bobovca, glavnog grada srednjovjekovne Bosne. Stručna grupa je najviše koristi imala od sačuvanih ostataka pronađenog groba, prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića, iz Arnautovića kod Visokog. Prilikom arheološkog iskopavanja groba pronađeni su ostaci kraljevskog plašta, kojim je bio pokriven kraljev kameni lijes. Bio je ukrašen zlatom vezanim grbovima sa ljiljanima.

Otkriveni elementi dokazali su da je grb srednjovjekovne bosanske države imao svoj autentični izgled: srcoliki štit plave boje, koji presijeca poprečna greda srebrenaste boje u dva polja. U svakom od njih su po tri ljiljana zlatnožute boje. Na osnovu toga došlo se pred svršen čin, da grb i zastava tadašnje R BiH postane znamenje naših predaka i srednjovjekovne bosanske države od prije 600 godina. Ljiljan je u to vrijeme bio obljubljen kao što je i danas.

Pronađeni elementi (štit, poprečna greda i ljiljani), predstavljali su standardne sadržaje srednjovjekovne heraldike. Posebna ljepota bosanskog grba su njegovi ljiljani. Na osnovu pronađenih brojnih arheoloških ostataka sa sigurnošću se može tvrditi da su ljiljani bili omiljeni simbol srednjovjekovnog bosanskog naroda. Naši preci su toliko bili privrženi ovom cvijetu da su ga koristili i isticali u gotovo svim prilikama. Dokaz tome su brojni nalazi ljiljana na stećcima, ukrasi ovog cvijeta na srednjovjekovnom novcu, ukrasna arhitektura, tkani dezeni i kovani nakit sa simbolom ljiljana itd. Slobodno se može reći da su ljiljani za srednjovjekovnu Bosnu bili ono što je tada bio križ za kršćansku Evropu.

Danas je veoma zastupljeno i pogrešno tumačenje pojedinih historičara, naročito onih koji negiraju postojanje BiH, da su naši preci ljiljan preuzeli od Francuza. Istina, i kod njih je u srednjem vijeku bio omiljen ovaj simbol i korišten je kao veoma čest heraldički znak, ali nema nikakvih dokaza da ga je bosanska dinastija Kotromanića preuzela od francuske dinastije Anžuvinaca. Štavište, arheološka i historijska građa dokazuju da se njegove predstave javljaju daleko ranije u Bosni, nego u Francuskoj. Ako još pri tome uzmemo da je bosanski ljiljan endemska biljka na Igmanu i Sutjesci, u nauci poznat kao Lilium Bosniacum, onda nema sumnje da su naši preci sa razlogom isticali bosanski ljiljan kao svoj simbol.

Stručna grupa je ustanovila da je srednjovjekovna Bosna posjedovala i zastavu. Glavni dokaz tome je državni pečat iz vremena kralja Tvrtka I Kotromanića (sredina XIV stoljeća). Na njemu je prikazana zastava kako se vihori na dugom konjaničkom koplju koju nosi vitez u oklopu. To je ustvari prikaz bosanskog kralja. Jasno se vidi da je glavno obilježje zastave grb kakav je opisan u ranijem tekstu. Na osnovu izvora može se utvrditi da je zastava bila jednobojna i pravokutnog oblika. Iako se ne može utvrditi tačna osnovna boja, na osnovu analogija sasvim pouzdano se može tvrditi da je u pitanju bijela boja, iz razloga što je većina zastava od XI do XIV stoljeća bila bijele boje.

FACE TV/ GG

Proces lustracije u Crnoj Gori teško je izvodljiv zbog nedostatka političke volje i ustavnih ograničenja, smatraju sagovornici Anadolu Agency (AA).

Predsjednik Vlade Crne Gore Zdravko Krivokapić je u svom ekspozeu najavio da će među prioritetima njegovog kabineta, između ostalog, biti predlaganje zakona o lustraciji. Time bi se, kako je naveo, pokrenule korjenite reforme u oblasti vladavine prava.

Izvršni direktor Građanske alijanse i politički analitičar Boris Raonić smatra da je lustracija teško izvodljiva u Crnoj Gori jer, kako tvrdi, nema političke volje za takav proces.

“Smatram da je dovoljno da se otvore arhive tajne policije, koje bi ukazale na činjenice o aktivnostima i ličnostima iz spornih događaja. One bi samim tim bile isključene iz javnog života. U Crnoj Gori su još uvijek manjina snage koje su devedesetih bile protiv masovnih kršenja ljudskih prava, a parlamentarna većina nije stabilna”, kazao je Raonić za AA.

– Izmjena Ustava –

Najavu premijera da Skupštini Crne Gore predloži zakon o lustraciji za sada je podržao značajan dio partija nove vladajuće većine. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović kazao je da je lustracija samo postupak utvrđivanja odgovornosti javnih funkcionera zbog kršenja ljudskih prava građana.

Predstavnici vladajućih koalicija “Mir je naša nacija” i “Za budućnost Crne Gore” upozorili su da zakon mora biti u skladu sa međunarodnim standardima. Za usvajanje takvog zakona u crnogorskom parlamentu je potrebna prosta većina od 41 poslanika, koliko ima vladajuća većina.

Advokat iz Podgorice Velibor Marković upozorava da bi donošenjem zakona o lustraciji Vlada prekršila pojedine ustavne norme. Marković podsjeća da prema članu 45. Ustava Crne Gore svaki građanin ima pravo da bira i bude biran, dok prema članu 62. svako ima pravo na rad i slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja. On upozorava da bi zakon o lustraciji ograničio ta prava funkcionerima za koje bi bilo utvrđeno da su sarađivali sa tajnim službama.

“Ukoliko bi Skupština usvojila zakon, rizikovala bi da on padne pred Ustavnim sudom ili da neko od funkcionera obuhvaćenih lustracijom tuži državu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Zbog toga bi parlament morao prvo da promijeni pojedine odredbe Ustava koje ograničavaju sprovođenje zakona o lustraciji. S obzirom na to da je za promjenu Ustava potrebna dvotrećinska većina u parlamentu, za sada je teško očekivati da se proces lustracije sprovede u Crnoj Gori”, kazao je Marković za AA.

– Loša iskustva u regiji –

Marković i Raonić ističu da proces lustracije ne smije biti povod za revanšizam i da mora biti usklađen sa međunarodnim standardima.

Proces lustracije je ranije pokrenut u nekim državama regiona, ali su ga obilježile brojne kontroverze. U Srbiji je Zakon o odgovornosti za kršenje ljudskih prava usvojen je 2001. godine, nakon pada režima Slobodana Miloševića, ali tokom deset godina važenja nikad nije primijenjen.

Parlament Sjeverne Makedonije ukinuo je Zakon o lustraciji 2015. godine, nakon što je proces lustracije kritikovan u izvještajima Evropske Komisije. Tokom šest godina primjene tog zakona, državna Komisija za lustraciju je više od 200 ljudi proglasila za bivše saradnike tajne policije i zabranila im da ponovo rade u državnim institucijama. Pojedini bivši funkcioneri su zbog toga tužili državu pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.

Raonić upozorava da, zbog lošeg iskustva u državama regiona, Vlada Crne Gore mora biti oprezna u slučaju najavljenog procesa lustracije.

“U državama regiona nemamo uspješne priče o lustraciji, pa nijesam siguran da je ovaj proces u Crnoj Gori izvodljiv. Vladajuća većina mora pažljivo prići cijelom procesu”, kazao je Raonić.