Author: Galib Gicic

U džamijama se povodom ove blagoslovljene noći uče tevhidi i mevludi, u kućama se klanjaju noćni namazi, a u tekijama uče zikrovi, ali i poseban spjev na arapskom jeziku posvećen šehidima Bedra, u književnosti poznat pod imenom Bedrija. Pouzdano znamo da tradicija učenja Bedrije nekada nije bila vezana isključivo za tekijski prostor, već je bila dio šireg kulturnog ambijenta. Ona se učila i u pojedinim kućama

Piše: Hamza RIDŽAL

U subotu, 9. maja, muslimani u Bosni i Hercegovini obilježavaju mubarek noć Lejletul-Bedr, u kojoj se evocira sjećanje na bitku koja je promijenila tok ne samo historije islama nego i historije uopće. Riječ je prvoj i bez sumnje najvažnijoj bitki u kojoj je učestvovala mlada muslimanska zajednica. Zbog značaja ove bitke, muslimani do danas noć uoči bitke obilježavaju kao blagoslovljenu noć. Ne postoje tačni podaci otkad ta praksa datira u Bosni i Hercegovini, no budući da je Bosna bila dijelom zone osmanskog kulturnog utjecaja, veoma je moguće da je ustanovljena odmah s dolaskom islama na ove prostore. Prije nego što se osvrnemo na obilježavanje ove mubarek noći u bošnjačkoj tradiciji, prisjetimo se same bitke i njenog značaja.

Sedamnaestog dana ramazana druge godine po Hidžri, 624. godine po gregorijanskom kalendaru, na brežuljku Bedr nedaleko od Medine Muhammed, a. s, i njegovi ashabi suprotstavili su se trostruko većoj nevjerničkoj vojsci kako bi sačuvali svoje živote i omogućili nastavak poslaničke misije. S jedne strane bilo je 313 muslimanskih vitezova, a s druge 1.000 mušrika. Povod za bitku bila je karavana Ebu Sufijana, poglavara Meke, koja se vraćala iz Damaska, u kojem su prodavana materijalna dobra muslimana koji su ranije, zbog prijetnji po život, morali napustiti Meku i nastaniti se u plodnoj oazi Medine. Muslimani su željeli presresti tu karavanu i povratiti zaradu od onog što je prodano, a što im je pripadalo prije Hidžre. Čuvši za ovaj plan, u Meki opremaju vojsku od 1.000 ratnika koja je trebala omogućiti siguran povratak karavane. Iako su mušrici stigli do karavane prije muslimana, njihov vođa Ebu Džehl čvrsto odlučuje nastaviti put prema Medini i poraziti muslimane.

Tom je prilikom rekao: “Tako mi Boga, nećemo se vratiti dok ne stignemo do Bedra. Tamo ćemo ostati tri dana, zaklati deve, najesti se i napiti vina. Arapi treba da čuju za nas, našu snagu i moć, tako da nas više nikada ne pomisle napasti.” S druge strane, Muhammed, a. s., dobiva punu podršku i muhadžira i ensarija i čvrsto obećanje da će biti uz njega. Vidno zadovoljan, on reče: “Krenite i budite radosni. Tako mi Allaha, kao da gledam mjesta njihove pogibije.” Uoči bitke, između ostalog, u dovi je rekao i sljedeće: “(…) Allahu moj, ako ova skupina danas strada, na Zemlji Ti više niko sedždu neće činiti.” Uz direktnu Božiju potporu, koja se ogledala u vojsci meleka poslanoj da pomogne muslimanima, i veličanstvene viteške podvige hazreti Hamze i hazreti Alije, Talhe i Zubejra, Ebu Bekra, Omera, Bilala Habešija i drugih velikana rane historije islama – bitka je trajala kratko. Njen konačni bilans bio je 14 šehida i 70 ubijenih mušričkih vojnika. Pritom je i zarobljeno 70 neprijatelja.

Poslanikov odnos prema zarobljenicima, gledan iz ugla historije ratovanja, doista je bio čudesan: bili su tretirani krajnje humano, dobili su hranu i garantirana im je sigurnost. Ako su željeli slobodu, Poslanik je tražio da njihove porodice plate otkupninu, a ako to nisu u stanju, da oni pismeni nauče deset muslimana čitati i pisati, kako bi time otkupili svoju slobodu, čime je Poslanik ukazao na važnost obrazovanja. Oni koji nisu mogli platiti otkupninu, niti su bili pismeni, bili su naprosto pušteni uz zakletvu da se više nikad neće boriti protiv muslimana. Bitka na Bedru označila je prekretnicu u razvoju muslimanske zajednice, potvrdivši da je islam snaga na koju se ozbiljno mora računati.

Učesnici ove bitke zlatnim su slovima upisani u knjigama historije islama, a i u našoj tradiciji u Bosni, kako ćemo vidjeti u nastavku, čuvaju se spiskovi s imenima 313 ashaba Bedra. U hadisu koji bilježi imam Ahmed Poslanik, a. s, kaže: “U Vatru neće ući niko od onih koji su učestvovali u Bitki na Bedru, niti od onih koji su bili učesnici Hudejbije.” Na odlike učesnika Bedra ukazuje i predaja koju bilježi imam Buhari u svom Sahihu. Ova predaja o događaju s ashabom po imenu Hatib b. Ebu Beltea uzima se kao dokaz da je Poslanik, a. s., potvrdio kako je učesnicima Bedra već oprošteno. Naime, Hatib b. Ebu Beltea jednom je prilikom, a to se desilo uoči oslobođenja Meke, stanovnicima Meke napisao pismo kojim ih je htio obavijestiti da će muslimanska vojska uskoro krenuti ka Meki s ciljem da je osvoji. Kada je Hatibova namjera razotkrivena, Omer, r. a., reče Poslaniku: “Allahov Poslaniče, dozvoli mi da (sabljom) udarim po vratu ovog licemjera!”, a on mu odgovori: “On je učestvovao u Bitki na Bedru. Šta znaš, možda je Allah pogledao učesnike Bedra i rekao im: ‘Radite šta hoćete, Džennet vam je zagarantiran!’.” U drugoj se verziji, koju bilježi imam Muslim, kaže: “Radite šta hoćete, Ja sam vam sve oprostio.”

Mubarek noć Lejletul-Bedr u bošnjačkoj se tradiciji obilježava već stoljećima, tako da je njeno obilježavanje već opće mjesto naše islamske tradicije. U džamijama se povodom ove blagoslovljene noći uče tevhidi i mevludi, u kućama se klanjaju noćni namazani, a u tekijama uče zikrovi, ali i poseban spjev na arapskom jeziku posvećen šehidima Bedra, u književnosti poznat pod imenom Bedrija. Pouzdano znamo da tradicija učenja Bedrije nekada nije bila vezana isključivo za tekijski prostor, već je bila dio šireg kulturnog ambijenta. Ona se učila i u pojedinim kućama.

Kako navodi Zajim Kruško u knjizi Mesnevihan i dobrotvor Hadži Mujaga Merhemić, ova znamenita vjerska i kulturna ličnost bošnjačke tradicije u muškoj je avliji svoje kuće u Sarajevu 1935. godine sagradila posebnu prostoriju, dergah, koju su posjetioci nazivali dershanom. Tu je Hadži Mujaga redovito organizirao svečanosti povodom odabranih dana islamskog kalendara na kojima su se čitali klasični spjevovi kao što su Miradžija i Bedrija. Nakon Hadži Mujaginog preseljenja, ovu je praksu nastavila njegova kćerka Mula-hanuma, a nakon njene smrti održan je 12. aprila 1985. godine redovni sastanak Tarikatskog centra i dogovoreno da se obilježavanje Miradžije održava u Hadži Sinanovoj tekiji, a Bedrija da se uči u tekiji Nadmlini.

Bedrija je arapski sastav u prozi kojim se u vidu dove spominju imena svih 313 učesnika Bitke na Bedru, koja se dogodila 17. ramazana, druge godine po Hidžri. Imena ashaba s Bedra u ovom su tekstu poredana po arapskoj abecedi i iza svakog imena se kao refren izgovara: “Radijallahu anhu”. Također, postoje sastavi Bedrije i u stihu, međutim, redoslijed imena je kod svih sastava identičan. Kod spominjanja imena poginulih ashaba na Bedru naglasi se “eš-šehid”. Učenje Bedrijezavršava se dovom i nadom da će hurmetom junaka s Bedra ta dova biti kabul. “Učenje Bedrije kod hadži Mujage datira od 1945. godine i hfz. Mula-hanuma ga je održavala do svoje smrti 1985. godine. Bedrijju je učio Mustafa ef. Varešanović i hfz. Ibrahim ef. Proho, a poslije su učili Mehmed ef. Mujezinović i hfz. Halid ef. Hadžimulić. Na Miradžiji i na Bedriji često su održavana razna predavanja iz kulturne historije muslimana. Prigodna predavanja držali su Kasim ef. Dobrača, Fejzullah ef. Hadžibajrić, hfz. Ibrahim ef. Riđanović, hfz. Halid ef. Hadžimulić, hfz. Mahmud ef. Traljić, dr. Ahmed ef. Smajlović i drugi”, piše Kruško. Očito je da su prilikom učenja Bedrije bili prisutni elitni bošnjački alimi 20. stoljeća, što mnogo govori o tome koliki se značaj pridavao ovoj noći.

Jedan od oblika obilježavanja noći Lejletul-Bedr jeste i čitanje imena ashaba Bedra i učenje Fatihe za svakog od njih, ili samo za šehide koji su pali na Bedru. I ovo se u našoj tradiciji također naziva Bedrijom. Ova je praksa i dan-danas sačuvana u pojedinim derviškim krugovima.

Stav/GG