Radio Televizija Novi Pazar – ARHIVA

Author: Galib Gicic

  • Prvi dan ramazanskog posta u petak, 24. aprila

    Prvi dan ramazanskog posta u petak, 24. aprila

    Prema takvimu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini zalaskom sunca u četvrtak, 23. aprila nastupa mubarek mjesec Ramazana, dok će prvi dan ramazanskog posta biti u petak, 24. aprila.

    Mjesec ramazan je mjesec obaveznoga posta za sve punoljetne, zdrave muslimane koji nisu na putu. Post je naređen 2. godine po hidžri (624.). Svaki punoljetan, zdrav, slobodan musliman dužan je postiti čitavih mjesec dana od zore do zalaska sunca. To je treći temelj islama. Mjesec ramazan je 9. mjesec islamskoga kalendara koji nekad ima 29 a nekad 30 dana. Muslimani poste u svim godišnjim dobima s obzirom na lunarni kalendar. Godina muslimanskog kalendara je kraća za deset dana od sunčeve godine, pa se tako ramazan pomjera svake godine za deset dana. Ko posti 36 godina redovno postio je ramazan u svako godišnje doba i u svim mjesecima i danima.

    U skladu sa trenutnom situacijom, vjerski život tokom ramazana u našoj domovini bit će organizovan u okviru vanrednih mjera koje važe u državi zbog proglašene pandemije korona virusa.

    Obzirom da je mjesec ramazan mjesec intenzivnijeg ibadeta, ove godine smo formirali tim islamskih učenjaka koji će odgovarati na Vaša pitanja kako bi smo ubrzali dosadašnji proces dobijanja odgovora. U ovoj fazi prednost će imati pitanja iz domena ibadeta (namaz, post i zekat) te pitanja od vjernika sa jasno navedenim imenima (a ne skrivenim iza nadimaka), a kao i dosada upućena pitanja bit će objavljivana anonimno. Također, kao i dosada vaša pitanja možete slati putem email adrese pitanja@rijaset.ba kao i kroz mobilnu aplikaciju Islamske zajednice.

    Podeli
  • NA TRŽIŠTU BIH ZA TRI DANA: Lijek Malcovir u potpunosti uništava COVID-19?

    NA TRŽIŠTU BIH ZA TRI DANA: Lijek Malcovir u potpunosti uništava COVID-19?

    Farmacetska firma Zada iz Lukavca prva je u Bosni i Hercegovini koja je počela proizvoditi lijek Malcovir, i koji bi se na domaćem tržištu trebao naći za dva do 3 dana.

    Iz ove kompanije kažu kako su dosadašnja testiranja u svijetu pokazala da se Malcovir pokazao kao efiksan u tretmanu pacijenata oboljelih od koronavirusa

    Iz farmacetuske kompanije Zada kažu kako je Malcovir generički lijek, i kako se do sada koristio u liječenju malarije i drugih autoimunih oboljenja. Imajući u vidu da i malarija i korona spadaju u infektivne bolesti i da su im i simptomi slični, odatle i interesovanje za proizvodnju ovog lijeka.

    “Što se tiče njegove primjene u terapiji COVID 19 infektivnog oboljenja uzrokovanog virusom Sars, najprije su invitro studije pokazale njegovu efikasnost protiv samog virusa, a kasnije je primjenjivan u terapiji u Kini, Americi i Francuskoj, a na osnovu preliminarnih izvještaja o njegovoj potencijalnoj efikasnosti ušao je u nacionalne vodiće mnogih zemalja”, kaže dr. med Amela Hrnjić-Perolli, rukovodilac medicinskog sektora u ZADA Pharmaceuticals.

    Lijek MALCOVIR će na tržište BiH izaći za dva do tri dana, trenutno se radi pakovanje i distribucija prema apotekama širom BIH.

    “Što se tiče kapaciteta naše proizvodnje Zada Pharmaceuticals ima kapacitete da može zadovoljiti kompletno tržište BiH po pitanju svih indikacija za ovim lijekom, a naravno naši kapaciteti su puno veći tako da planiramo i izvoz”, ističe Salkić.

    Iz Ministarstva zdravstva TK, oprezni

    Ministrica je upoznata sa ovom vrstom lijekova, preko portala Svjetske zdravstvene organizacije koja prati djelovanje ovog lijeka na COVID-19.

    “Ono što oni navode jeste da se rade istraživanja i da se jeste pokazalo da u jednom dijelu ova vrsta lijeka, dakle radi se o antimalaricima, imaju efekta ali još uvijek nije u potpunosti ispitano da li se mogu ili ne mogu koristiti”, mišljenja je Dajana Čolić, ministrica zdravstva TK.

    Farmaceutska firma Zada donirat ce tri hiljade kutija Malcovira kliničkim centrima u BiH koji liječe zaražene virusom COVID-19, a sirovine za proizvodnju lijeka tvrde iz kompanije imaju dovoljno.

    Priču donosi Vahidin Mujagić/GG

    Podeli
  • Salami tvrdi: Ovaj uređaj može da otkrije zaražene od korone

    Salami tvrdi: Ovaj uređaj može da otkrije zaražene od korone

    Komandant iranske Revolucionarne garde general Hosein Salami otkrio je ručni uređaj za koji kaže da može da identifikuje ljude zaražene koronavirusom na razdaljini od 100 metara, javila je novinska agencija Tasnim.

    https://youtu.be/86PRrqXfJIg

    Salami je rekao da je preciznost uređaja 80 procenata bez navođenja dokaza, preneo je BBC.

    “Osnova ovog uređaja je stvaranje magnetnog polja zasnovanog na bipolarnom virusu unutar uređaja, tako da se njegova antena može fokusirati na bilo koje mesto unutar prečnika od 100 metara koje je zaraženo virusom i identifikovati zaraženo mesto u roku od pet sekundi”, naveo je Salami.

    Eksperti navode da je jedini pouzdani način testiranja na kovid 19 trenutno uzimanje brisa iz nosa ili grla, koji se šalje u laboratoriju da bi se utvrdilo da li postoje znaci genetskog materijala virusa.

     

    Podeli
  • Elmina Muhić iz Ankare: Ljudskost je možda izumrla u svijetu, ali u Turskoj je to način života

    Elmina Muhić iz Ankare: Ljudskost je možda izumrla u svijetu, ali u Turskoj je to način života

    – Tri sata iza ponoći. Bude nas i govore nam da hitno moramo napustiti studentski dom. Bili smo u polusnu, i nismo razumjeli šta se dešava.

    Počeli smo trpati stvari u kofere. Panika je nastupila. Srećom, nije se dugo zadržala. Jer ubrzo saznajemo da nas voze u drugi smještaj, kao i da naš dom postaje karantin… Turska je u tom momentu imala tek nekoliko osoba zaraženih koronavirusom, ali već su tada ozbiljno pristupili problemu s kojim se cijeli svijet bori. Dom su morali pripremiti i u karantin pretvoriti za osobe koje su se vratile kući sa Umre – započinje svoju priču Elmina Muhić, Bosanka koja je od 2018. godine na master studiju u Ankari.

    Nju i njene kolege autobusima su prevezli u drugi studentski dom, koji se nalazi na drugom dijelu grada, no, ona se tu nije dugo zadržala…

    – Smještaj je zaista bio dobar, ali kako smo bili glavna vijest u medijima u tom momentu, moja prijateljica iz Ankare, koju sam upoznala godinu prije nego ću doći na master, pozvala me da budem kod nje. Znala je da sam daleko od porodice i domovine i nije željela da novonastalu situaciju, za koju se ne zna do kada će trajati, provodim sama jer sve moje kolege sa odjseka su iz Turske, i oni su se mogli vratiti kućama. Iznenadila me pozivom, obradovala me je njena ljudskost, koja je u mom slučaju došla u pravi trenutak. Baš onda kada mi se uz sve ljepote smještaja koji smo dobili, ipak nije ostajalo samoj. Pristala sam, ona je došla po mene, i dane izolacije provodimo u toplini njenog doma, kuhamo bosanska i turska jela. I kako se ona zove Sumer, bila je pravo “ljeto” za mene onda kada je trebalo – ističe Muhić.

    Ljuboznost i srdačnost ljudi iz Turske prati je od prvog momenta kada je posjetila tu zemlju, a bilo je to mnogo ranije, kada je kao novinar zahvaljujući Turskoj ambasadi u BiH putovala i izvještavala iz nje.

    – Kada ste novinar i kada je sve organizovano na visokom nivou, ta ljubaznost se nekako podrazumijeva. Ali kada živite tu, i kada upoznajete zemlju i ljude, učite jezik, kada ste obični student višemilionskog grada, prijestolnice svjetske sile, iznenadite se ako vas neko primijeti. U mom slučaju ta ljubaznost, srčanost i naklonjenost ljudi iz Turske nikada nije stala. Kolege i profesori su uvijek bili moja podrška, a dan nakon što sam se smjestila kod prijateljice, pozvali su me profesori da pitaju kako sam, pa mi je i jedan od njih ponudio da budem gost njegove porodice. U tom momentu više se uopće nisam osjećala strancem. Dobila sam moju tursku porodicu – ponosno govori Muhić.

    Studentica je prve godine master studija na Ankara Haci Bayram Veli Univerzitetu, Odsjek za novinarstvo. Prvu, 2018. godinu, u Ankari provela je učeći turski jezik, da bi godinu poslije mogla pratiti redovnu nastavu. Zbog pandemije, sada je to uglavnom online.

    – Republika Turska svake godine raspisuje konukurse za stipendiranje studenata bilo kojeg nivoa studija. Ujedno, mislim da je Turska i jedina zemlja koja osim troškova školovanja snosi troškove zdravstvenog osiguranja, smještaja, džeparca… Zato sam sačekala da Turkiye Burslari objavi konrkurs, aplicirala sam i uspjela se upisati. Studirati u Turskoj za jednog stranca je zaista veliki izazov, iako su BiH i Turska prijateljske zemlje. Turski jezik nije jednostavno savladati, posebno ne akademski. Prvu godinu, svaki dan od 9 do 17, imali smo časove turskog jezika, dovoljno vremena da se nauči, a onda i dovoljno da se primijeni u praksi poslije nastave. Jezik kao jezik meni nije predstavljao problem. Nekako mi je učenje išlo samo od sebe. Tu bih možda trebala zahvaliti što su mi cimerke bile Turkinje, a i osoblje doma, pa se komunikacija odvijala na turskom. U toku učenja jezika, osim nastave, mnogo mi je pomoglo što sam dosta vremena provodila vani – u gradskom prijevozu, prodavnicama, kafićima…

    Sve je to nekako utjecalo da mi turski jezik uđe u uho i da postane jezik kojim automatski razgovaram i na kojem razmišljam. Ljudima ovdje je zanimljivo kada vide da ste stranci. Iako ih na početku možda i ne razumijete, neće odustati od razgovora sa vama. Objašnjavat će vam dok ne shvatite. Sjećam se, da sam jezik učila i u vešeraju u domu sa jednom divnom tetom. Odnesem veš da se pere i osuši, i dok to traje, znala bih sjediti i pričati sa njom. Pričale bismo o životu, porodici, poslovima. Bilo bi joj žao kada za bajrame nismo imali porodicu blizu. Bilo je raznih scena, kao kada sam u prodavnici morala pokazati sliku fena jer nisam znala objasniti šta mi treba. Tako se, mimo nastave, učio turski jezik. A na nastavi, pomogli su nam sjajni profesori TÖMER-a. Sa nama su se smijali, bili tu kad smo plakali, rješavali naše probleme, kuhali su sa nama i išli na izlete. Uložili su mnogo truda da bi nas naučili, ja volim reći, životu u jednoj drugoj zemlji. U zemlji u koju smo došli. Nije se učio samo jezik, učile su se pjesme, običaji, išlo se u Muzej nematerijalne ostavštine, a naučila se i himna R. Turske – prisjeća se Muhić.

    Napominje da je sistem obrazovanja u Turskoj drugačiji od obrazovanja u BiH jer studenti biraju predmete koje će slušati u toku semestra, a poslije prve sedmice nastave imaju mogućnost da ostave ili zamijene predmet. I onda počinju… Također, Turska je zemlja u kojoj osim turista hrle i raznorazni studenti, pa vrlo često, pogotovo u procesu učenja jezika, u jedan razred stane cijeli svijet.

    Profesori ovdje studenta gledaju kao svog kolegu i tako se i ophode. Kada uđete u kabinet profesora, on ustane i pozdravi se sa vama. Na kraju se zahvali što ste prisustvovali nastavi. Nekome ko je tek došao u jedan novi sistem, to je nešto neopisivo divno i itekako ostavlja utisak. Od pet studentata na master studiju mog odsjeka, ja sam jedina strankinja. Ne može se opisati odnos profesora prema meni. Nešto što zaista nisam u mojoj zemlji doživjela. Bez straha uđem u kabinet, bez straha pitam, dobijem odgovor, pojašnjenje, pomoć – ističe Muhić.

    Fakultetska literatura je obimna, za svaki čas (u prvom semestru imala je 4 predmeta), svake sedmice za zadaću je imala da pročita istraživanja na određenu temu.

    – Naravno, kao neko ko je još novi u turskom jeziku, nije bilo tako jednostavno razumjeti sve. Jedno istraživanje od 20 strana iščitavala sam po nekoliko dana. Zapisivala riječi, podsjetnike pravila, pa onda pisala o čemu se radi. Trudila sam se. Nisam odustajala. I kada sam mislila da ne mogu više, profesori su me tjerali na više. Nisu mi dali da odustanem od svega. Sjećam se jednog profesora koji je na moje riječi kako ne mogu više rekao “da veoma cijeni moj trud koji ulažem, da sam zvijezda razreda i da ja njima trebam, te da zvijezda razreda nikad ne odustaje”. To je bilo nešto što me zaista vinulo u visine i dalo toliku motivaciju da sam taj semestar završila sa vrlo visokim ocjenama – kaže Muhić.

    Nedavno, kada je imala problema sa “kućnim” internetom, profesor je u želji da ipak ne propusti predavanja, dopunio nekoliko giga interneta na njenom mobilnom uređaju.

    – Nije to samo odnos profesor – student. To je odnos ljudskosti koji ovi ljudi prema drugima pokazuju. I u svemu je tako. Ljudskost koju oni imaju, vjerujem da se negdje drugo u svijetu već davno izgubila. A ovdje je to život – zaključila je Muhić.

    Izvor: Faktor/ GG

    Podeli
  • Muslimani postavili standarde u borbi protiv virusa i zaraza

    Muslimani postavili standarde u borbi protiv virusa i zaraza

    Tri ključne stvari i tri najsigurnija leka u zaštiti od zaraze koronavirusom – karantin, sapun i alkohol, u stvari drevni izumi korišćeni su protiv lepre,kuge, podsećaju ovih dana mediji u svetu.

    Karantin kao mera za kontrolu širenja bolesti, istorijski se veže za persijskog mislioca Ibn Sina, koji je na Zapadu poznat pod imenom Avicena (980-1037).

    Bio je lekar, filozof, matematičar i fizičar. Njegovo najpoznatije delo je “Knjiga isceljenja i Medicinski kanon”.

    On je prvi odredio sanitarnu izolaciju od 40 dana, što je metod za izbegavanje zaraze. Metodu je nazvao je “al-Arba’iniya” (četrdesete), koja je u ranom venecijanskom jeziku doslovno prevedena na “kvarantenu”.

    Karantin je bila obavezna praksa u bolnicama širom islamskog sveta kako bi se sprečilo širenje lepre i drugih zaraznih bolesti. Češća primena u Evropi, posebno u Veneciji, počela je za vreme i nakon kuge crne smrti u 14. i 15. veku.

    Izraz “karantena” označavao je četrdesetodnevni period kada su svi brodovi morali biti izolovani pre nego što bi putnici i posada mogli da izađu na obalu. Uspeh ove metode u suzbijanju širenja epidemija doveo je do opstanka izraza “karantena”, odnosno “karantin” do danas.

    Karantin sada označava sve vrste sanitarne izolacije, čak i kada traje manje od četrdeset dana.

    Sapun iz Vavilona

    Svetska zdravstvena organizacija savetuje strogu higijenu, pranje i dezinfekciju ruku, kao jednu od mera u zaštiti od smrtonosnog virusa.

    Postoje dokazi o upotrebi materijala sličnih sapunu u drevnom Vavilonu koji datiraju oko 2800. godine pre Hrista. Sapun kakav poznajemo danas, prvi put je proizveden na Bliskom istoku u 10. veku, što je period koji se naziva “zlatnim dobom islama”.

    Persijski lekar, alhemičar i filozof Abu Bakr Muhamad Ibn Zakarija al Razi (854-925), poznat na Zapadu kao Razis, opisao je nekoliko recepata za izradu sapuna.

    U to vreme Sirija je bila najveći proizvođač i izvoznik sapuna u druge delove islamskog sveta i u Evropu. Do 13. veka proizvodnja sapuna proširila se na područje Bliskog istoka i Severne Afrike, a glavni proizvođači su bili u Fesu, Nablusu, Damasku i Alepu.

    Alkohol star četiri milenijuma

    Alkohol ljudi već dugo koriste kao anestetik i dezinfekciono sredstvo.

    Istoričari su utvrdili da prvi tragovi destilacije alkohola datiraju iz 2000. godine pre nove ere, u civilizaciji u doline reke Ind.

    Dezinfekcija alkoholom uvedena je u prvoj bagdadskoj bolnici, koju je 805. godine sagradio kalif Harun al-Rašid. Ova praksa se proširila na islamski svet, zahvaljujući uspehu upotrebe alkohola kao dezinfekcijskog sredstva, čiji je rezultat bio povećanje broja preživljavanja pacijenata koji su podvrgnuti operaciji.

    Otkrivanje dezinfekcijskog efekta alkohola dovelo je do toga da su evropski jezici prihvatili izvorni arapski naziv (al-Kuhul), što znači “suština”, naziv koji proizlazi iz metode destilacije.

    Danas je globalna tražnja za medicinskim alkoholom dostigla neviđeni vrhunac. Antiseptički gelovi na bazi alkohola postali su nužni za očuvanje ruku bez koronavirusa.

    Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan izrazio je danas žaljenje što turska omladina skoro ništa ne zna o muslimanskim naučnicima i daje prednost zapadnim naučnicima kao što je Albert Ajnštajn.

    “Ako ih pitate ko je Ajnštajn, svaka mlada osoba će nešto reći o njemu. Ali, ako ih pitate ko je Ibn Sina, neće ništa reći jer većina mladih i ne zna ko je on bio”, rekao je Erdogan na forumu prosvetnih radnika u Antaliji, na jugu Turske.

    Ibn Sina ili Avicena (980-1037) bio je vodeći persijski islamski filozof i svestrani naučnik.

    Erodgan je  izjavio da su američki kontinent Muslimani otkrili u 12. veku, a ne španski moreplovac Kristofor Kolumbo, tri veka kasnije.

    Turski predsednik se takođe žalio što se omladina opredeljuje da bolje upozna zapadnu nego sopstvenu kulturu.

    “Mogu da slušaju Betovena, ali treba sve da znaju o otomanskim kompozitorima kao što su Itri i Dede Efendi”, zaključio je Erdogan.

    Islam i medicina

    Znanje o medicini raširilo se islamskim halifatom između pada Rimske imperije u osmom vijeku i evropske renesanse, također u 15-om vijeku. Ipak, bujanje islamskih medicinskih institucija je počelo za vrijeme 9-og vijeka i podudara se sa zlatnim dobom Abasidskog halifata na istoku (7 49-1258. g.).

    Ovo je more znanja koje je teklo gotovo četiri vijeka kasnije zaustavljeno od Mongolske invazije na istočni halifat i propadanja zapadnog halifata u Španiji.

    Tradicionalna islamska medicina jeste visoko eklektična, a izgrađena je na ranijem medicinskom znanju, uključujući tu indijsko, perzijsko, rimsko, grčko i sirijsko znanje. Inicijalna faza razvoja islamske medicine koncentrirala se na prevođenje grčkih, perzijskih i nestorijanskih djela na arapski jezik. Ovaj je period poznat pod nazivom Medresetu Šurrah el-lgrikijjin (škola komentatora grčkih djela), čiji su učenjaci su uglavnom prevodili sva grčka djela o medicini i nauci. Zapravo, muslimani su zaslužni za očuvanje mnogih djela Galena i Hipokrata, između ostalih, i Evropa se po prvi put upoznala sa grčkom medicinom preko arapskih prijevoda.

    U sljedećoj fazi brzog stjecanja grčkih i perzijskih nauka, nova generacija muslimanskih naučnika izašla je sa njihovim autentičnim (originalnim) konceptima i doprinosima u medicini a djela ovakvih skolastičara kao što su Ibn-Sina el-Razi, (Avicena) i ostali dominirala su evropskim medicinskim školama nekoliko vijekova.

    Abasidski halifa Ma’mun preduzeo je gigantski korak u smjeru uspostavljanja odjeljaka za prevočenje i medicinskih škola kada je on ustanovio Dar el-Hikma (Dom za liječenje) u Bagdadu. Ova je glavna institucija sadržavala školu za prevođenje koju je vodio liječnik i filozof Hunejn ibn lshak el-‘lbadi (81 0-873. g.) , koji je također obavljao dužnost glavnog prevodioca u to vrijeme a, slučajno, on je bio sin farmaceuta iz grada Hire u Iraku.

    Ove su medicinske škole ustanovile bazu medicinske prakse u to doba i u mnogome su pridonijele inovacijama u medicinskim svrhama, ambulantnoj brizi za pacijentom i mobilnim klinikama.

    Među ovim školama i bolnicama, najveća i najpoznatija je bila El-Nuri bolnica, u Damasku ( 1160. g.), koja je ostala aktivna gotovo tri stotine godina, i Mensuri, bolnica u Kairu, Egipat ( 1276. g.). jedno vrijeme, Bagdad je imao blizu 600 bolnica, dok je Kordoba u Španiji imala više od 500. Najveće su bolnice imale biblioteke, vanambulantne klinike i medicinske škole. Ove su bolnice radile sa pomnim istraživanjem razdvajanja pacijenata sa vrućicama ili zaraznim bolestima, podjednako kao i mentalno poremećenim. Medicinsko je obrazovanje prenošeno od ovih bolnica. Studenti su tamo tražili teoretsko i praktično obrazovanje, a poznati liječnici i hirurzi birani su da služe u ovim bolnicama.

    Mensuri bolnica bila je prva bolnica koja je njegovala nauku, učenje i socijalnu skrb. Ona je razdvojila štićenike na žene, djecu i one koji se oporavljaju, štićenike oboljele od specifičnih bolesti, produženu historiju bolesti i vanambulantne klinike.

    Kao dodatak tome, postojale su manje biblioteke i privatne zbirke od kojih su sve sadržavale ne manje od po 1OO OOO knjiga. Ove su biblioteke sadržavale medicinska djela, pored ostalih naučnih djela kao što su ona iz astronomije, hemije, geometrije, filozofije i drugih grana. U to doba, istočni i zapadni glavni grad halifata postali su centri civilizacije, a medicinske institucije i naučno-istraživački rad su bili finansirani od države.

    Islamski su liječnici isticali u svojim predavanjima kako kliničku tako i bazičnu medicinu. Od studenata medicine zahtijevalo se da budu obrazovani u pogledu temeljnih nauka i da imaju odgovarajuće znanje iz djela autoriteta medicine kao što su to Galen, Hipokrat i El-Zahravi, između ostalih. Medicinsko je znanje bilo sastavljeno u zbirku napismeno, tako da su klinički testovi mogli biti obrazlagani do određene granice, a studenti su ispitivani u temeljnim naukama. Samo onima koji bi prošli dalje bilo je dopušteno polagati kliničke testove, a potvrda u medicini zahtijevala je odgovarajuće znanje iz oba područja.

    Abasidski halifa El-Muktadir (umro 908. g.) zahtijevao je od poznatog liječnika Sunnena ibn Sabita (umro 976. g.) da ispita sve liječnike i potvrde onih koji su se tek kvalificirali za medicinsku praksu. Ipak, vijeće liječnika i poznati liječnici bili su izuzeti. Islamski su naučnici također poboljšali i usavršili farmakologiju i herniju. Oni su opisali mnoge nove lijekove kao  što su sena, kamfor, muškatov orah, klinčići, itd., a koristili su nova otapala, za lijekove kao što su ružina voda i voda naranče. Također su koristili aldehide, alkohol i ostala otapala podjednako kao što su usavršili metode testiranja čistoće metala i hemikalija. Njihovo istrajavanje u traženju metoda pretvaranja metala u zlato rezultiralo je otkrićem nekoliko hemikalija kao što su kiseli metali, antimon, bizmut, amonijak i jedinjenja žive. Arapske riječi kao alkohol (ar. kuhul), sirup (ar. šurub) i ostali, naširoko su korištene. Temeljni hemijski procesi, uključujući destilaciju, kristalizaciju i sublimaciju su isto tako otkriveni. Također je poznato da su islamski liječnici koristili cannabis sativa indica-u (ar. kunnab hindi; hašišatul kaif) kao anestetik, a postoje naznake da su bili upoznati sa inhalacijom pri primjeni anestezije. Djelo El-Kindija o metodu propisivanja i tačno određene doziranosti lijekova dobro je poznato. On je primijenio zakon geometrijske progresije u propisivanju lijekova. l konačno, glas o Muhammedu ibn Abdullahu el-A’atu iz Mosula u Iraku kao vrsnom poznavaocu medicine i farmakologije je doveo studente iz dalekih i bližih gradova da čuju njegova predavanja.

    Među poznatim liječnicima istočnog halifata pod upravom Abasida, živio je i El Razi, koji je razlikovao velike boginje od ospica, i Ibn-Sina (lat. Avicena), “Princ liječnika”, koji je pokušao ne moguće u svom nastojanju kada je pokušao da kodificira medicinu dok je sređivao njene elemente sa sistemima Galena i Aristotela. Ipak, njegova su djela uticala na Evropu vijekovima.

    U zapadnom halifatu, a pod vladavinom Umajaida, živio je najveći kliničar Abdul Melik ibn Zuhr (lat. Avenzoar) iz Kordobe (umro 1162. g.). On je bio jedan od nekoliko liječnika koji su nekoliko vijekova ranije prednjačili nad evropskom reneansom, kada su se hrabrošću suprotstavili pisanjima i stavovima Galena.

    Nekoliko muslimanskih skolastičara izvadilo je iz korica svoja pera da bi uputili na vođstvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u medicini. Među njima ovdje je važno spomenuti Hunejna ibn Ishaka (lat. Joannitus; 809-873. g.), koji je napisao nekoliko rasprava tumačeći Poslanikovu uputu, a on je posebno bio poznat po svojoj knjizi iz oftalmologije pod nazivom Al-‘Ašr makalat fi al-‘Ajn (Deset rasprava o oku). Ovdje je, također, važno spomenuti Muhammeda ibn Zekerijja’a el-Razija (lat. Rhazes; 865-925. g.), čije se glavno djelo El-Dšudari vel hasba (Velike boginje i ospice) smatra najranijim djelom te vrste. U njemu on opisuje temelj za različite dijagnoze između ove dvije bolesti. El-Razi je također napisao knjigu o dječjim bolestima, i po mišljenjima mnogih on se smatra ocem pedijatrije. Historija je također zabilježila djelo Ehu el-Hasana el-Muhtara ibn Butlana (lat. Elluchasen Elimithar; umro l065. g.) pod nazivom Tezkir el-Kahhalin (Zabilješke za oftalmologe), a ovo djelo predstavlja najstariji arapski zapis o oftalmologiji.

    Potom dolazi Abdul Melik ibn Zuhr (lat. Avenzoar; l09 1 – 1162. g.), prvi koji je raspravljao o osjećaju u kostima i izazivačima svraba (ar. Su’ubat el-Dšereb, L. acarus scabici), a koji je također bio poznat po svom djelu Al-Tejsir fi el-mudavah vel tad bir (Pojednostavljivanje terapeutika i dijete). Ali ibn el-Abbas (L. Haly Abbas; umro 994. g.) bio je produktivan pisac poznat po svojoj knjizi El-Kitab al-Meleki, također znanoj kao Kamil el-San’a el-tibbijjah (Kraljevska knjiga; lat. Liber regius), knjiga sadrži detaljan tretman nauke i prakse u medicini u kom je on uporedio dijetetike i materiu medicu, čime je dao svoj doprinos rudimentarnom konceptu kapilarne cirkulacije.

    Ovdje se, također, mora spomenuti islamski filozof i komentator lbn-Rušd (lat. Averoes; 1126- 1198. g.) u čijem glavnom enciklopedijsko-medicinskom djelu El Kullijat fi el-tibb (Općenitosti u medicini) raspoznaje se funkcija retine i utjecaj imuniteta u slučajevima velikih boginja.

    U trinaestom je vijeku živio Ali ibn el-Nafis ( 1210- 1288. g.), koji je napisao Šarh tašrih el-Kanun (Komentar na analizu Ibn Sinaovog Kanuna), a koji je postao zabilježen po unaprjeđenju opisa pulmonalne cirkulacije krvi tri vijeka prije nego što ju je opisao portugalac Servetus, kome je ovo otkriće pripisano.

    Trinaesti vijek također bilježi i najistaknutijeg historičara medicine M. lbn-Ebi Usajbi’e (1203- 1270. g.) po njegovom kapitalnom djelu “Ujun el-enba ‘ fi tabakatal-atibba” (Izvori podataka o vrstama liječnika). Ovo djelo predstavlja ranu zbirku 400 biografija arapskih i grčkih liječnika.

    Konačno, ovaj djelimični spisak poznatih islamskih liječnika i njihovog doprinosa liječničkim vještinama ne može biti završen bez navođenja nekih od ranijih djela “Princa liječnika” Ehu-Alija el-Husejna ibn Sina’a (lat. Avicene; 980- 1037. g.), koji je bio citiran od većine ranije navedenih skolastičara. Ibn-Sina je sabrao medicinsku nauku svog doba u jedno enciklopedijsko djelo koje je nazvao Kanun fi el-tibb (Kanon medicine).

    Ova je knjiga prevedena na latinski jezik nekoliko puta, a utjecala je na mnoge generacije studenata medicine u Evropi. Ibn-Sina je, također, napisao djela pod nazivom Kitabul-šifa (Knjiga liječenja), El-Advija el-kalbijja (Lijekovi srca) i Kitabul-Kuland. (Knjiga bola u crijevima). Ovo su samo neka djela od mnogih čiji je on autor. Ibn-Sina je, također, dva puta bio vezir Hamadana, a četiri je mjeseca bio pritvoren zbog svojih političkih opredjeljenja u to vrijeme. Doktor Kruger, M.D. napisao je o lbn-Sinau sljedeće: “Njegovo je medicinsko iskustvo u transcedentalnom pogledu veće od onog Galenovog … (on) demonstrira um poput onog Geteovog, i posjedovao je genij poput onog kod Leonarda da Vinćija.” (C. Kruegeer, M.D. Springfield, III. Charles C. Thomas, 1963)

    1. Preneseno u Buharijevom “Sahihu”.

    Iz uvoda knjige “Poslanikova medicina” ibn Kajjim

    b92,akos,rtvnp/GG

    Podeli