Author: Galib Gicic

  • Stipendisti iz 167 država studirat će u Turskoj

    Stipendisti iz 167 država studirat će u Turskoj

    Projekt provodi Direkcija za dijasporu i srodne zajednice Republike Turske (YTB), a iz te ustanove saopćeno je da su studenti iz inozemstva već počeli pristizati u Tursku.

     

    Stipendisti iz 167 država studirat će u Turskoj

    U okviru projekta “Turske stipendije“ na različitim sveučilištima širom Turske i ove godine će studirati 5.000 novih studenata iz 167 država.

    Projekt provodi Direkcija za dijasporu i srodne zajednice Republike Turske (YTB), a iz te ustanove saopćeno je da su studenti iz inozemstva već počeli pristizati u Tursku.

    U saopćenju se navodi da je ukupno 145.700 studenata iz 167 država apliciralo za upis na fakultete u Turskoj i to na dodiplomskim i postdiplomskim studijima.

    Eksperti YTB-a su proveli prijemne istipe i intervjue nakon kojih je 5.000 studenata steklo pravo na studiranje u Turskoj.

    Program stipendiranja studenata u Turskoj je započet 1992. godine pod nazivom “Veliki studentski projekt“, a od 2012. godine projekt je preimenovan u “Turske stipendije” i njime rukovodi YTB.

    Studenti iz inozemstva posredstvom interneta apliciraju za studije u Turskoj, a u više od 100 lokacija širom svijeta se organiziraju prijemni ispiti i intervjui sa kandidatima.

    Studenti koji steknu pravo na stipendiju prvu godinu u Turskoj uče jezik, a od druge godine upisuju fakultete. Stipendisti su tokom boravka u Turskoj i zdravstveno osigurani.

    YTB stipenditima plaća i karte za prvi dolazak i povratak iz Turske po okončanju studija.

    Po završetku studija stipendisti ostaju u kontaktu s drugim stipendistima posredstvom susreta diplomanata. Projekt Turske stipendije, pored obrazovanja, uključuje i aktivnosti iz oblasti javne diplomacije, kulture i ekonomije, a udruženja turskih alumnija u 160 zemalja svijeta trenutno broje blizu 150.000 članova.
    TRT Srpski

    Podeli
  • Ovako je insulin sobu smrti pretvorio u sobu sreće

    Ovako je insulin sobu smrti pretvorio u sobu sreće

    Na ovoj slici je zabeležen jedan od najneverovatnijih trenutaka meidcine.

    Naime 1922. godine na Univerzitetu u Torontu, naučnici su otišli u bolničko odeljenje s decom koja su bila u komi i umirala od dijabetičke keto-acidoze. Zamislite sobu punu roditelja koji sede kraj kreveta i čekaju neizbežnu smrt svog deteta. Naučnici su išli od kreveta do kreveta i ubrizgavali deci novi prečišćeni ekstrakt – insulin. Kada su poslednjem detetu ubrizgali insulin, prvo dete koje su ubrizgali se probudilo iz kome. Jedno po jedno, sva deca su se probudila iz dijabetske kome. Soba smrti i mraka postala je mesto radosti i nade. Zahvaljujući doktorima Bantingu i Bestu! Koji su zbog svog otkirća insulina naredne godine dobili Nobelove nagrade u oblasti fiziologije i medicine. Pre nego što je Banting počeo da spašava živote insulinom, bio je doktor za vreme Prvog svetskog rata u kanadskoj vojsci. U bici kod Kambreja, uprkos povredama koje je zadobio, uspeo je da pomaže drugim muškarcima 16 sati sve dok ga drugi doktor nije zaustavio. Bio je nagrađen i 1919. godine za herojstvo.
    Zanimljivosti/ GG

    Podeli
  • Pročitajte kako Nikola Tesla opisuje ezane koje sanja

    Pročitajte kako Nikola Tesla opisuje ezane koje sanja

    Posljednje pismo Nikole Tesle svojoj majci

    Srijeda,18.novembar.

    Majko,pri pomisli na tebe osjecam se nekako tesko i turobno ,ne znam kako,ali osjecam da nisi dobro.Volio bih da sam kraj tebe sada i da ti prinesem vode.Sve ove godine moje sluzbe covjecanstvu nisu mi donijele nista do uvreda i ponizenja.Jutros sam ustao prije nego je svanulo,jer sam ponovo cuo nesto sto vec duze vremena kroz san cujem u svojoj sobi.Cuo sam glas koji poji i moli nekim maurskim jezikom lijepu tuzbalicu ili zov.Jutros sam otjerao san sa očiju i pritrdio da glas dolazi odasvakud i da ne mogu odrediti dali je s vana ili iznutra.
    Bojim se da nisam razum izgubio.O ovome ne smijem pricati Dr.Layonelu jer ni njemu vise ne vjerujem.Cuo sam da je posjecivao gospodina Edisona prije dvije sedmice

    Cetvrtak,19.novembar.

    Opet mislim na tebe majko.Opet imam onaj nemir i tugu u tijelu.Danas cu pisatiu ured za patente da moj javni eksperiment pomjere za jednu sedmicu ranije,jer ja moram krenuti kuci u domovinu,krenuti tebi.Znam sada sigurno da nisi dobro,jer onaj glas,onu tuzbalicu ponovo sam cuosasvim svjestan i budan.Jos sam razuman.

    Petak, 20.novembar.

    Nisam pisao u ured za patente,dosao je njihov agent da mi donese potvrde i reklao sam mu licno svoje naume.Rekao je da zali,ali da se termini ne mogu pomijerati obzirom da su kongresmeni iz oko 20 saveznih zemalja jedva uskladili termin.Otisao sam do Vodopada i rekao svojim momcima da okrenu turbine i da cekaju na moj poziv sutra spremni.Ja sam odlucio da covjecanstvu darujem ono sto mu pripada i vracam se u Evropu,tebi majko.Vlade zemalja su iste ovdje kao i kod kuce.Shvatio sam sada na kraju da je covjecanstvo ovisno o vladama i da pojedinac ne moze sam promijeniti svijet.
    Ali onaj cudni glas me brine.Znam da nesto znaci i da ima veze sa tobom,sa mojim eksperimentom, sa necim trancendetalnim.

    Subota, 21.novemba

    Mahko, sutra polazim za Yugoslaviju.Gospođica Nora je otisla po mome nalogu u lučku kapetaniju i obezbijedila mi kartu do Lisabona,odatle idem vozom do Ciriha,pa onda direktno do kuce.Racunam da mi treba oko deset dana ili dvije nedjelje najvise.
    Danas sam usao u Kongresnu zgradu i na sjednici Senatora zamolio za par minuta paznje.Nije im bilo po volji ,ali dozvolili su mi.Trazio sam telefon i da me spoje sa laboratorijom na Nijagarinom vodopadima.Momci su na moj nalog pustili turbine u pogon i Kongresna sala se obasjala mojom strujom ,deset puta jacom od obicne,upravo onako kako sam i najavio.Nisu me interesovale njihove reakcije uopste.Izasao sam odmah napolje ,jer nisam ovo radio za njih vec za covjecanstvo.Samo sam u momentu kada sam pogledao svjetiljku i cekao da “moja” bezična struja dodje sa turbina ,osjetio da nisam ja tvorac ovoga svega.Osjetio sam da je neko ili nesto nosi od Nijagare do kongresne sale i da je u tom zakonu kojeg sam smatrao “mojim” otkricem,nesto sto je od uvijek postojalo,a da je samo meni dato nadahnuce da to uokvirim i covjecanstvu objasnim.Umjesto srece i trijumfa,pojavila se neka praznina.Shvatio sam da sam nesto veliko u zivotu propustio.Nesto kao da sam izostavio,kao da nisam nesto ponudjeno spoznao.neka je formula bila tako blizu moje spoznaje ,a ja je nisam nasao ili nisam htio da je nadjem.To ima veze sa onom maurskom tuzbalicom ,siguran sam sada.

    Nedelja,22.novembar.

    Ovo pismo neces nikada dobti majko.Ne znam zasto ga pisem tebi koja ga vise nikada procitati ne moze.Neka ti je lahka zemlja majko i oprosti mi sto su me moji putevi odveli od tebe,pa ti ne mogu doci ni na sahranu.Čitam telegram sa viješcu o tvojoj smrti i prezirem ljude koji nisu bili spremni jos prije dvije godine da shvate da struja moze da se prenese i bez zica.Sada su evo vidjeli da moze ,ali opet je nece znati stoljecima koristiti ,jer neko je spalio moj laboratorij u centru grada do temelja, sa svim spisima i nacrtima.Rekli su mi davse sumnja na gospodina Edisona.Tako sam ravnodusan da ne prepoznajem sam sebe.Prije bih se mozda i jadio ,ali sada vise ne,jer znam dobro da neko ionako sve to drzi pod kontrolom i da je “moje” otkrice jos prerano doslo za covjecanstvo.I ustvari ono upste nije “moje”.Znam da to neko nadzori sve i da ima plan pa sam zato mozda i ravnodusan.Moj brod za Lisabon polazi u 11 sati.Kola me napolju cekaju.Ovo pismo cu poloziti na tvoj grob,kad stignem u Milanovac, nase seosko groblje.
    Sad vjerujem u ono sto nikad nisam ,da sam tamo negdje jos uvijek “ti” i da tvoj zivot NIJE zauvijek prestao.Sad mi je i zao sto nisam htio nikad da se druzim sa Turcima ,jer su oni iste onakve tuzbalice pjevali kao ona iz mojih pradskozorja.Sada se sjecam da su oni znali puno vise nego ja o svim ovim stvarima koje tek sada spoznajem.

    Zalud moje godine provedene u nauci,kad ona bijase jalova.

    Moli tamo za mene majko ,ako mozes, tom maurskom tuzbalicom za izgubljenu dušu svoga sirotog neukog sina.

    iz knjige Pisma Nikole Tesle/GG

     

     

    Podeli
  • Novopazarska slikarka Paša Gicić sa kolonije “Šibovi 2019: ,,Ponosim se mojim Pazarom,,

    Novopazarska slikarka Paša Gicić sa kolonije “Šibovi 2019: ,,Ponosim se mojim Pazarom,,

    Treća Međunarodna likovna kolonija “Šibovi 2019” počela je u Banjaluci i okupila je 15 slikara iz regiona, koji će svoje radove stvarati do petka, kada će ih predstaviti publici.

    ,,Ova likovna kolonija, koja već postaje tradicionalna, jedan je od velikih događaja, jer likovna akademija Nezavisnog univerziteta nastoji da ukrsti i individualne poetike, a i potencijalne – rekao je likovni kritičar Aleksandar Grandić.

    Sve što pomaže podizanju svijesti ne samo na fakultetima već i gradu, nekako nas motiviše, treba da tu afirmaciju pazimo kao jedan kult ne samo kroz slikarstvo već i kroz nego kroz sve što radimo – istakao je Zoran Kalinić rektor NUBL-a.

    Akademska slikarka  Paša Gicić, predstavnica Srbije na ovoj likovnoj koloniji, kazala je da je dobila poziv za učešće, na koji se odazvala zajedno sa još četrnaest umetnika iz regiona.

    ,, I ovde je cilj  da se umetnicima pruži prilika da pokažu svoje mogućnosti i da se izraze na sebi svojstven način.Umetničke kolonije uvek pružaju nove mogućnosti, dogovore, poslove… Za moj Novi Pazar umetnici su čuli jer su ga u najboljem svetlu predstavile naše kolonije Sandžak inspiracija umetnika i Sopoćanska viđenja, pa se i ja ponosim time.,, , kazala je Gicićeva.


    Paša Gicić  je doktorant, profesor likovne umetnosti u Ekonomskoj skoli i asistent na predmetima Slikaratvo i Zidno slikarstvo na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, na kojem je završila i master studije.

    Izlagala je na više samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i svetu.

    Agencije

    Podeli