Author: Galib Gicic

Dobro došli u zemlju malog princa, začina, berbera, kamila, ljubaznih ljudi, neprestanog sunca i jedinu zemlju na svijetu koja vam omogućava da u istom vidnom polju imate palme koje se njišu na pustinjskom pijesku i snježne vrhove planine Atlas. Dobro došli u crveni Marakeš.

Dolazim na glavnu autobusku stanicu gdje trebam da sačekam auto koji će nas odvesti do hotela. Inače, razlog mog boravka u Maroku bila je XI konferencija o marketingu na kojoj sam trebao da držim predavanje, na kojoj je bilo oko 150 ljudi iz oko 30 zemalja iz čitavog svijeta.

E sad, gledajući neka tri momka kako pristižu, nisam ni sanjao da će mi se za samo nekoliko minuta desiti jedna veoma simpatična situacija, koja savršeno opisuje različitost između naroda i religija u svijetu. Sjeli smo u auto, lagano se upoznali i zaputili prema hotelu u kojem ćemo biti smješteni narednih nekoliko dana. U taksiju smo bili Younes iz Tunisa, Carlos iz Ekvadora, Fuaz iz Bahreina, simpatični taksista Marokanac i ja.

Pet zemalja i četiri različita kontinenta u jednom malom istrošenom taksiju; Evropa, Južna Amerika, Afrika i Azija. Vozeći se tako, u jednom trenutku naš vozač je krenuo da pretiče jedan auto, što se na kraju i nije ispostavilo kao baš pametna ideja. U moru auta i motora koji neprestano zuje ulicama Marakeša zaletili smo se i udarili u vozilo ispred nas.

Tršš!

Začuo se udar.

Vozamo se tako Marakešom.

Moj prvi dodir sa crvenom Afrikom. Stvari se ovdje čine tako nepredvidive. Ulice ovoga grada imaju neku čudnu logiku. Čas su užasno uske, čas nepotrebno široke. Marakeš mi se čini arhaičan, krivudav, blag, nježan, ali isto tako topal. Unosi mi neku dušu i mir. Mislim da će mi se dopasti ovdje.

Odakle početi sa opisivanjem egzotike Marakeša?

Glavna atrakacija ovoga grada je sigurno Djema el Fna, čuveni trg na kojem imate osjećaj kao da ste u nekom od filmova Indijane Džons.
Dok šetate kroz ovu zemlju čuda, za ruke će vas cimati babe gatare zamotane koje tvrde da nepogrešivo proriču budućnost, skidaju uroke i prave zaštite od mračnih sila, neki likovi koji vam nude kojekakvo šareno kamenje, sušene guštere, žabe, zmijske košuljice, zečje šapice, neke rjetke trave i neke druge stvari za koje niste čuli, svirači sa kobrama, a nerijetko će vas cimati i obični prosijaci koji će tražiti da im udijelite koji dirham.

A majmuni poput ovih su sasvim običan prizor.

Šoping u Maroku

Ovdje možete kupiti i voće, začine, hranu, kožu, pamuk, tepihe, kao i čuveni argan, biljku sličnoj maslini na koju su Marokanci jako ponosni. U slučaju da tezga na kojoj ste nema taj proizvod, ne brinite se, jer će vam je stvoriti od nekud.

Desilo nam se da smo u jednoj prodavnici tepiha pitali gdje se mogu kupiti fini suveniri od drveta. Čovjek je samo otišao iza jedne zavjese i nakon minute vratio se sa punim rukama raznih drvenih figurica u obliku kamile. Šta da vam kaže, to je Maroko. Zalutajte uskim uličicama, uživajte u šarenilu koje vas okružuje na svakom pogledu i doživite ovu zemlju na pravi način.

Začini, unikatne ogrlice, ćilimi, papuče, lampe, kožni novčanici… ma sve je to Maroko.

Nakon šopinga osvježite se cjeđenim sokom od marokanskih narandži koji košta svega 0.30 centi ili oko 4 dirhama, a vjerujte mi da će to biti najbolje narandže koje ćete ikada probati.

Sad se sjetih jedne priče koja se ovdje desila.

Sa grupom Hrvata sa kojima sam bio na konferenciji, stajali smo ispred jedne tezge i raspravljali o miru u svijetu sa obližnjim tezgarom. Ponudi nam da uzmemo po čašu soka od narandže. Eksiramo čašu te tražimo još jednu. Ala kako sjeda. I druga nestade brzo, te nam predloži da probamo grejp.

– Jeste li za grejp? Mnogo je bolji od narandže. – dodaje.

– Hajd, sipaj nam. – reče Mario.

I te kako bi dobar grejp! U pravu je. Sakupišmo svaki od nas po 12 dirhama da mu platimo, a on se nasmija.

– Grejp nije 4 dirhama, već 12. Evo piše cijena. – pokazujući na ćošak table na kojem se jedva čitljvim slovima vidi broj.

Jest nas navukao kralj. Svaka mu čast. Niko nije ni pomišljao da cijena narandže i grejpa nije ista, a on je sve fino napisao tamo. Stoji da je presitno napisano i da se jedva vidi, ali ipak stoji tamo. Dajemo mu novac koji je zaslužlio.

Znači ovako se preživljava u Maroku.

Inače, zanimljivo je spomenuti da je jedan od naziva za novac u Maroku je wusakih d-dunya, što u prijevodu znači “prljavština svijeta”.

Pojam „tržišna cijena“ ovdje ne postoji, niti postoje pravila. Istina je da je realna vrijednost proizvoda onolika koliko ste je u tom trenutku platili. E sad, koliko god se cijenkali, znajte da je donja granica do koje će vam trgovac spustiti cijenu ta da on zaradi dvostruko na prozivodu. Naoružajte se strpljenjem.

Inače, sve cijenu su i do 7-8 puta veće od stvarne cijene!

Vjerujte mi.

Oni dobro znaju da će malo ko pristati na prvu ponuđenu cijenu i idu na to da je većinu ljudi “blam” da traže prenisku cijenu jer se boje da će time uvrijediti trgovca i onda traže nešto između, da bi nakon dugog cjenkanja on na kraju pristao „samo za vas“ da vam spusti cijenu i dok vi mislite da ste dobro prošli on je zaradio 5-6 puta na vama.

Rekoše mi da ukoliko se baš baš dobro iscjenkate, zaradiće “samo” duplo na vama.

Možda jedna od najboljih stvari koje možete da nađete u Marakešu je poznati vrt Majorelle (Jardin Majorelle). Dobio je ime po francuskom slikaru Jacquese Majorellu koji je ovaj posjed kupio 1924. da bi ga kasnije kupio niko drugi do čuveni dizajner Yves Saint Larent.

Yves je posebno bio oduševljen nevjerovatnom plavom bojom fasada na kuća, koje su ga kasnije inspirisale za mnoge njegove kreacije.

Ono što je nevjerovatno ovdje je da u haosu grada, gdje ima million auta i motora, gdje je buka ogromna, postoji ovakva oaza mira. Kad uđete u vrtove vazduh kao da se mjenja, a oko vas je sve odjednom zeleno, što predstavlja veliki kontrast za oči uzimajući da ste ipak u crvenom Marakešu. Topla preporuka ukoliko se jednog dana odlučite da posjetite Marakeš.

Sa druge strane, Marakeš nije lagan grad. Zbunjuje i pun je izazova. Možda će vam nekada zasmetati svi ti vozači motora koji prosto voze kao da ljudi i nema, jer u Maroku je dobro poznato da čak i na pješačkom prelazu automobili imaju prednost. U Marakešu skoro svi voze motor – mladi, stari, muškarci, žene, pa i djeca. Inače, u ovom gradu imam jednog prijatelja koji se zove Džeko.

Zanimljivo da nikada nije čuo za istoimenog igrača, s obzirom na to koliko je fudbal popularan u Maroku. Jedno veče se ponudio da me provede kroz grad, ali mi nije rekao da će to biti upravo na motoru. Sjeli smo na neki stari motorić, stavili kacige i krenuli. Mislim da sam tokom tih 15 minuta vožnje nekih 15 puta mislio da ćemo se sa nekim sudariti, ali kasnije mi je bilo jasno da je to tako svaki dan kod njih. Ali sa druge strane, to daje šarm ovom gradu. Uprkos prljavim ulicama, neplaniranoj arhitekturi, to je pravi Maroko.

Ono što bih izdvojio u Maroku je vožnja vozom, koja izgleda kao da ste u knjizi Alisa u zemlji čuda, gdje je sve nekako naopako i drugačije. Pitate se zašto? Pokušaću nekako da objasnim.

Kod nas u Evropi, pa čak i u zemlji poput Bosne, autobusi i vozovi imaju svoj red vožnje i dužinu putovanja. Dužina putovanja zavisi od daljine mjesta. Cijena karte zavisi od daljine mjesta.

Logično zar ne?

U Maroku, stvari su nekako drugačije. Cijene za neke destinacije su totalno nesrazmjerne daljini tih mjesta, a putovanja koja naizgled izgledaju kao brzinska putovanja od 1-2 sata, na kraju se pretvore u avanturu u trajanju od i do 6 sati. Jednostavno, sve je nekako naopako i nikada ne znate šta da očekujete. Tako da, naoružajte se živcima i strpljenjem, jer nikada ne znate kakvo vas iznenađenje čeka.

U Maroku sam upoznao neke zaista fascinantne ljude iz mnogo zemalja i sa nekoliko kontinenata. Bio je tu moj cimer iz Bangladeša koji je inače postao doktor nauka sa 26 godina, Marokanac Ahmed koji je na plus 30 uvijek bio u debeloj jakni i nosio šal, kao i jedan profesor iz Italije koji liči na Tončija Huljića.

Ipak, možda najfascinantniji od njih bio je Pedro iz Porta iz Portugala. Kada sam ga pitao čime se bavi, počeo je da mi nabraja dosta stvari, od skupljanja i prodavanja starih novčića, vina, ali i posuđivanja glasova u portugalskim filmovima.

Tako je jednom prilikom za potrebe sinhronizacije filma “Sedam” inače jednog od mojih omiljenih, sa Bred Pitom i Morganom Frimanom, trebao da posudi glas Bred Pitu, ali s obzirom da se osoba koja je trebala da posudi glas Morganu Frimanu razbolila, a morali su hitno to da snime kako bi film mogao da se pusti te sedmice premijerno na TV-u,  dao je glas Bredu Pitu i Morganu Frimanu u istom filmu.

I onda ljudi kažu Portugal u krizi. Svašta čovjek vidi u Maroku.

Maroko stanovništvo

Ako bismo pričali o Marokancima, skroz su kul narod. Legli su mi na prvu iskreno. Vrlo su topao i otvoren narod, mada prva stvar koju su mi rekli je da ne vjerujem nikome. Afrika je ovo ipak i sve se bore da prežive. Sjećate se priče sa grejpom?

Ukoliko ste u Marakešu, posjetite i Menaru, maslinjak iz XIX, iza kojeg se nalazi čuveni planinski lanac Atlas.
Zanimljive su još i Bahia i Badi palate u kojima će te imati priliku da doživite bogatu Marokansku istoriju.

Nemojte zaobići ni Kutubiu, minaret visok 77 metara i mjesto koje će te najčešće vidjeti na živopisnim razglednicama Marakeša. Inače, u Marakašu je opšte poznato da ni jedna zgrada ne smije da bude viša od Kutubie, koja predstavlja najsvetije mjesto u gradu.

Spomenuo sam kako je Maroko egzotičan i šaren u svakom pogledu, a kada probate njihovu tradicionalnu kuhinju vidjećete da je i ona isto tako posebna i drugačija. Mješavina berberske, maorske, arapske i islamske kuhinje, sa malo andaluzijskih mirisa stvorile su neke posebne okuse. Uzimajući u obzir da Maroko ima skoro 310 sunčanih dana godišnje i mnogo egzotičnog voća i povrća, očekuje vas jedna fenomenalna kuhinja. Nadaleko je čuven marokanski “Tažin”  nešto slično našem gulašu, koji se servira servirano u kupastim posudama od zemlje a nalik je na našu čorbu sa mesom, kao i super ukusni marokanski kolači sa cimetom, bademima, orasima koji se obično služe uz tradicionalni čaj od mente.

Mene su najviše oduševile varijacije kus kusa, slatkim slani, začinjeni, kus kus se pravi na stotine načina i svaki put je savršen. Mada, moram priznati da mojoj mami ovo baš i nije bilo simpatično s obzirom da sam po povratku kući svaki dan tražio da jedemo kus kus. Ah, Maroko i njego kus kus bude toliko uspomena. Ukoliko se odlučite da probate neke od ovih tradicionalnih jela, moj savjet je da uvijek idete u mjesta gdje ima najviše Marokanaca, jer ko drugi bolje zna gdje je hrana dobra i povoljna.

U Maroku sam proveo sedam dana, ali da li sam ga upoznao, apsolutno ne. Probao sam toliko toga drugačije i autentičnog, ali da li mogu reći da znam kakva je marokanska hrana? Naravno da ne. Za ovih sedam dana, uspio sam da samo malo zagrebem sa površine ove zemlje i shvatim na koji način ona funkcioniše. Da bih upoznao Maroko i sve njegove čari, ne znam da li bi mi i dva života bila dovoljna, ali ću se ako ništa, zadovoljiti još jednim putovanjem u ovaj Afrički raj.

Za kraj, izdvojio bih par stvari koje su me fascinirale u Maroku i učinile ga zasigurno najinteresantnijim mjestom koje sam do sada posjetio.

1. Maroko ima najbolje narandže na svijetu

2. Maroko žene 

3. Marokanci vole svog kralja i izuzetno su ponosni na svoju naciju

4. Marokanci ne vole svoju vladu

U nizu ispada koja je vladajuća elita imala u zadnjih nekoliko godina je 30 miliona dolara potrošenih za koncert Šakire 2011

5. U Maroku, udovice nose bijelo 40 dana nakon smrti supruga da pokažu da su u žalosti

6. Engleska riječ za duha “genie” potiče od arapske riječi djinn, označava vrstu duhovnog bića

U Maroku se vjeruje da ćete djinn-a najlakše pronaći na mjestu gdje ima mnogo vode.

Nadamo se da ste uživali čitajući ovu priču i da smo vam bar malo uspjeli prenijeti ljepotu ovog nevjerovatnog grada. Maroko je zemlja sa mnogo kontrasta i razlika, ali i zemlja takve egzotike, koju jednostavno morate posjetiti.

P.S. Viza za Maroko i kako je dobiti?

Za građane Bosne i Hercegovine, potrebna je viza za ulaz u Maroko. Međutim, viza se dobija relativno lagano i vadi se u Zagrebu. Cijena je od 20 do 30 evra, a boravak se dobija na do 90 dana. Sve informacije koje su vam potrebne vezano za dokumente, adresu prijave i kontakt ambasade u Zagrebu, imate u komentaru teksta.

Izvor: Rio priče sa putovanja/ GG