Rođeni Danac sa sarajevskom adresom Mak Čengić briljirao je u predstavi „Snijeg“, čija premijera je upriličena prošle sedmice pod rediteljskom palicom Dine Mustafića. Mak je pokazao glumački talent igrajući dvije različite uloge: Nedžipa i mladog Kurda. Nedžip mu je, kaže nam, toliko prirastao srcu da ima osjećaj kako ga se nikad neće „naigrati“.
– Od starta sam zavolio Nedžipa, kao čisto biće koje zrači pozitivnom energijom, strastvenim željama i dječijim sjajem očiju. Nailazio sam na razne probleme tokom procesa gradnje lika, ali energija i želja za najboljim mogućim ishodom je samo rasla. Mislim da sam ga napokon utjelovio i mogu se poistovjetiti s njim – kaže Mak na početku razgovora i dodaje da je za lik mladog Kurda probudio sav bunt koji nosi u sebi s obzirom na situaciju u državi u kojoj živi i odrasta.
– Nikada se nisam bavio politikom i svoju energiju trošio na to, ali s ovim likom sam imao priliku da svoje misli podijelim s publikom. Nadam se da sam svima poslao jasnu poruku da se nešto treba promijeniti, kako na državnom, tako i na ljudskom planu.
– Dugo sam trenirao košarku, međutim, u srednjoj školi, organizirala se manifestacija “Decembarski dani” – takmičarski osmišljen glumački program u kojoj su se učenici međusobno takmičili s priredbom, predstavom koju su napravili.
Moj razred je mene kao “najluđeg” predložio da iznesem glavnu ulogu (citat Mr.Bean ). Tu se desila prva čarobna iskrica ljubavi prema glumi. Uz malo njihove podrške i uz malo ogorčenosti zbog povrede u košarci, upisujem glumu i ostajem u zanatu od sada pa zauvijek – govori Mak.
Pozorišne daske su mjesto na kojima želi graditi karijeru, ali ne isključuje ni ambicije za radom na televiziji ili inozemnom karijerom.
– Mislim da svako ima svoju nafaku, ali se nadam da ću je ja najviše imati.
U svojoj porodici Mak je prvi koji je izabrao glumu kao profesiju. Podršku mu pružaju mnogi, ali mama Emsa je, govori nam, njegov vjetar u leđa. Vrlo je siguran u uvjerenju da umjetnik svoju popularnost u društvenoj službi treba koristiti kao oružje protiv nekulture i nepravde.
– Teško je danas biti nekome uzor, ali, ako jesi, to je već ogroman korak naprijed i velika odgovornost.
Kao student nije imao velike kriterije kojima se vodio prije nego što je postajao dijelom nekog projekta.
– Mislim da u početku tako i treba da bude, jer i u dobrim i u “lošim” projektima glumac uči i sazrijeva kao čovjek. Nakon određenog vremena koje mi je bilo potrebno da upoznam sebe i svoje mogućnosti, počeo sam cijeniti svoj rad i uvidio sam za šta sam sve sposoban. S vremenom kriteriji se mijenjaju i oni su neophodni. Na neki način nas oblikuju i opisuju. Svako treba imati svoje kriterije – kaže Mak i dodaje da u njegovoj struci uvijek postoji rivalstvo i ljubomora, ali se glumci razlikuju u načinu na koji ih tumače i pristupaju im.
– I kod mene konkretno to postoji, ali ja pokušavam iz toga izvući najbolje, učiti od kolega i slušati ih, a ne takmičiti se sa po jednim metkom u cijevi, pa ko prvi padne – kaže Mak kojeg domaća publika pamti i po ulozi u hit predstavi “Dame biraju”, koja je do sada, kako u našoj zemlji, tako i Regiji, igrana više od 200 puta.
– Toliko neprocjenjivih osjećaja je ova predstava meni omogućila. Muška tijela su samo instrument koji glumci nose kao takvi, a dame su tu da biraju, skandiraju, uživaju i smiju se. Jako sam zahvalan kolegama s kojim igram ovu predstavu, producentu i cijeloj ekipi, jer je jako lijepo biti dio projekta u kojem nikad nista loše ne može da se desi. Zajedno dišemo, podržavamo se – kaže Mak i dodaje kako je siguran da se ljudi nikada neće zasititi ove predstave, te njenu dugovječnost pripisuje osmijesima dama i uživanju u pozitivnoj energiji kojom zrače na sceni.
Kako jedan mlad čovjek i profesionalac poima društvenu angažiranost, te koliko je spreman na sve što ga u budućnosti čeka, pitamo ga:
– Nažalost, živimo u vremenu kada je jako teško dobiti ono što želiš, a čak se i teško boriti za to. Mislim da niko ne zna šta ga čeka, ali svojom željom i voljom mogu čvrsto utjecati na to. Mlađim generacijama poručujem: „Bolje se kajati za ono što si uradio, nego za ono što nisi”.
Kako ste dospjeli iz Bosne Dansku?
– Za vrijeme ratnih dana, moji su pobjegli iz Foče u Dansku, a ja rođenjem stekao malo “plave” krvi.
Ko su Vam glumački uzori?
– Kad je o inozemnoj sceni riječ, Tom Hardy i James McAvoy mi jako plijene pažnju. Kako u posljednje vrijeme imam priliku raditi u raznim pozorišnim kućama kod nas, uzori se mijenjaju, od svakog starijeg i iskusnijeg kolege naučim nešto novo, a još sam pod utiskom nedavno odigrane predstave “Snijeg”, pa mjesto uzora zauzima Aleksandar Seksan.
magazin Azra/ RtvNp Galib Gicić
