Author: Galib Gicic

U ovom tekstu ćemo pokušati da podsjetimo kako ramazanu vratiti njegovo pravo mjesto. Ramazan nije veselje koje se proslavlja kao što nije ni mjesec natjecanja u spremanju istocnjacke ili zapadnjacke hrane, niti mjesec prejedanja. Ramazan je mjesec ibadeta, pokornosti Allahu u svakom trenutku. Ramazan je mjesec posta tj. ustezanja od svih grijeha, mjesec približavanja Allahu, dž.š., svim vrstama pokornosti, jer naš Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ko isposti ramazan vjerujuci iskreno, bice mu oprošteni dotadašnji grijesi.” Ramazan je, dakle, mjesec cinjenja dobrih djela i mjesec udaljavanja od svih grijeha. To je mjesec bereketa kao što rece Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Došao vam je mjesec ramazan, mjesec bereketa, u kom Allah spušta Svoju milost.”

Neka je hvala Allahu Milostivom koji nas je počastio Kur’anom čije objavljivanje je započelo u mjesecu ramazanu za kojeg je On rekao: „Mjesec ramazan, sišao je u njemu Kur’an. Neka je hvala Allahu koji nas je počastio da i ove godine dočekamo nama dragog gosta kojeg ni trideset dana nije dosta. Salavat i selam šaljemo onome koji je rekao da je post štit od svake nedaće i belaja. Neka je salavat i selam na Muhammeda alejhisselama sve do Sudnjeg dana.

Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati? Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe, a mi ostanemo zatečeni jer se nismo kako treba pripremili za ovog musafira.

U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti. U hadisu Poslanika, sallallahu a’lejhi ve selleme, stoji da je rekao”Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori mjesec po munafike od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake”. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1.Dova Allahu subhanehu ve teala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: „Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan.” (Ahmed i Taberani)

Zamislimo koliko je onih koji ovaj ramazan nisu dočekali, a nama se pruža prilika da ga dočekamo, da ga u postu provedemo i da nam se Allah smiluje, oprosti nam grijehe i oslobodi nas od vatre. Onaj ko ne iskoristi ramazan i ne zasluži Allahovu milost u njemu sam je sebi kriv, i niko mu na Sudnjem danu neće moći pomoći.

2. Radost ovom posebnom gostu koji je na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je radovao ashabe dolaskom ramazana, govorio je: “Došao vam je mjesec ramazan, mjesec mubarek, Allah vam je propisao da ga postite, u njemu se otvaraju vrata dženneta a zatvaraju vrata džehennema, u njemu se okivaju šejtani i u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci.”

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice. Planirajmo da što više: 

Proučimo Kur’ana, klanjamo nafile namaza pored obaveznih, zikrimo, dovimo, udjeljujemo sadaku, kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima, čitamo islamsku literaturu.

4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

Naime ima i onih koji se za ramazan pripremaju više fizički, a manje psihički tj. duhovno. Pune se frižideri i zamrzivači, špajzovi i ostave raznim namirnicima kao da je ramazan mjesec jela i pića a ne mjesec posta. A takvima ne pada na pamet da se snabdiju vjerskom literaturom pa da je iščitavaju niti da se naoružaju imanom i takavalukom te da putem ibadeta traže Allahovu milost.

5. Doček Ramazan sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. “I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.” (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa. Svi mi manje više znamo osnovne stvari o ramazanu i trebali bi, pogotovo ono što kvari naš post kao i ono što smijemo ili ne smijemo činiti u ramazanu.

7. Ne zanemarivanjem da’ve, pozivanje u našu vjeru istinskog tevhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje ka islamu, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. Ovdje kada govorimo o pozivu mislimo da pozivamo i našu braću i sestre muslimane da prakticiraju post, da uče Kur’an, da klanjaju namaz, daju zekat, sadekatul-fitr itd. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: “Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga.” (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazan sa novom stranicom u našem životu: sa tevbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

9.U toku ramazana bi trebali što je moguće više da se družimo, da jedni druge na iftare pozivamo, jer onaj ko nahrani postača ima nagradu tog postača a i svoju nagradu ako je i on postač.

10.Najbitnije od svega za uspješno proveden ramazan jeste da napravimo dnevni plan naših aktivnosti, počevši od ustajanja na sehur pa do lijeganja u postelju. Moramo u svoj plan obavezno uvesti učenje Kur’ana, klanjanje namaza u džematu, klanjanje teravije u džematu, dijeljenje sadake, čitanje vjerske literature i što je moguće manje besposlica.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao.  Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.

Portali/GG

Učenici će, osnovci i srednjoškolci, podeljeni u grupe, morati da pripremaju kratke referate o oblastima i mestima koja posećuju.

Đaci će od sledeće godine na ekskurzije ići isključivo po Srbiji. Beč, Atinu ili Rim moći će da upoznaju samo maturanti srednjih škola, određeno je novim pravilnicima o organizciji ekskurzija u osnovnim i srednjim školama koji na snagu stupa početkom maja, ali počinje da se primenjuje od sledeće školske godine.

Najvažnija izmena koju donose novi pravilnici je to što đaci osnovnih škola neće moći da putuju u inostranstvo za ekskurziju, a najdalje će moći da odu učenici sedmog i osmog razreda koji će imati mogućnost da otputuju do Republike Srpske. Ipak, čak i u posetu Republici Srpskoj đaci će moći da idu samo jednom u toku školovanja.

Situacija nije mnogo drugačija ni za učenike srednjih škola koji će, osim putovanja po Srbiji i Republici srpskoj, tek u četvrtoj godini moći da se pomere van okvira naše države i da posete i neku od evropskih prestonica.

Cilj je da se đačkim putovanjima vrati prvobitni smisao i da se ona temeljnije planiraju. Tako su, kao zadaci ekskurzije, pravilnikom definisani proučavanje objekta i fenomena u prirodi, uočavanje uzročno-posledičnih odnosa u prirodnim i društvenim uslovima, razvijanje interesovanja za prirodu, upoznavanje načina života i rada ljudi pojedinih krajeva, kao i razvijanje pozitivnih socijalnih veština.

Još jedna važna novina je i to što će učenici, roditelji i nastavnici morati da prođu pripremu za ekskurziju.

– Priprema učenika podrazumeva da se učenici unapred upoznaju sa mestom u koje odlaze, uslovima života u kojima se realizuje ekskurzija, načinom prevoza i ponašanjem u toku puta, pojedinim sportsko-rekreativnim aktivnostima koje će se realizovati – stoji u pravilniku.

Alito nije najvažnije. Učenici će, osnovci i srednjoškolci, podeljeni u grupe, uz pomoć nastavnika morati da pripremaju kratke referate o oblastima i mestima koja posećuju.

Kako se ne bi stalno vrtela ista mesta u Srbiji za odlazak na ekskurziju, đaci osnovnih škola moraće svake godine da posete drugi deo Srbije koja je, za ovu svrhu, podeljena na sledeći način:

– Autonomna pokrajina Vojvodina (Bačka, Banat, Srem)
– Zapadna Srbija sa Tarom
– Jugozapadna Srbija (Zlatibor, Zlatar, Uvac)
– Centralna Srbija: Šumadija i Pomoravlje
– Ibarsko-kopaonički kraj
– Južna Srbija (Niš–Vranje)
– Istočna Srbija sa Đerdapom
– Beograd i okolina

Ekskurzija se organizuje i izvodi, uz prethodnu pismenu saglasnost roditelja učenika, po pravilu za najmanje 60 odsto učenika istog razreda. Ako je ekskurzija organizovana u vreme nastavnih dana, nastava se nadoknađuje za sve učenike, u skladu sa školskim kalendarom i godišnjim planom rada.

Jednodnevna putovanja mogu biti ugovorena bez obroka. Višednevna putovanja ugovaraju se najmanje na bazi polupansiona, a na putu je zabranjeno konzumiranje alkohola i opojnih sredstava.

Dnevne aktivnosti, osim prevoza, utvrđene programom ekskurzije moraju biti realizovane do 24 časa za srednjoškolce i do 22 sata za osnovce.

Donosioci ovih pravilnika veruju da će uz poštovanje svih navedenih preporuka ekskurzije biti jeftinije i pristupačije većem delu Srbije.

Telegraf/ Galib Gicić RtvNp