piše: Galib Gicić
Tokom noći 15. jula 2016. godine, Turska je bila svjedok jednog od najtežih trenutaka u svojoj modernoj historiji – izdajničkog pokušaja puča. Organizovan od strane terorističke organizacije FETO, ovaj pokušaj bio je ozbiljna prijetnja za demokratiju i stabilnost Turske, ali i cijelog svijeta.
U toj krvavoj noći, zvuk ezana se prolamao širom Turske, tada nije pozivao na molitvu nego na odbranu zemlje i na hrabrost. Ezan, simbol smirenosti, dobio je potpuno novu dimenziju – postao je zvuk uzbune i otpora protiv terora i terorista. Građani Turske hrabro su se suprotstavili pučistima, izlazeći na ulice goloruki, braneći temelje svoje demokratije.
Kao novinar, jasno pamtim tu noć kao da je bila jučer. Iako nisam bio fizički prisutan na terenu u Turskoj, osjećao sam odjek krvoprolića i izdaje koji su obuzeli zemlju koju smatram za svoju. Informacije s međunarodnih medija stizale su u haotičnom nizu, često obavijene lažima. Prve vijesti govorile su o manjem terorističkom napadu na mostu koji povezuje Europu i Aziju, nakon toga izvještaji o taocima.
Neki su čak širili vijesti da je puč realizovan, te bijegu iz zemlje predsjednika Erdogana. Naravno, odmah sam shvatio da su to bile laži. No, veze s Turskom bile su u prekidu.
Putem dostupnih novinarskih kanala i prijatelja uspio sam stupiti u kontakt s mladićem, mislim da se preziva Pejić, turski glumac iz Novog Pazara, koji se slučajno našao na mostu kao putnik u autobusu. On je otkrio istinu – nije se radilo o običnom terorističkom napadu, već o pokušaju puča koji je zemlju gurnuo u haos. Rekao mi je da se broje žrtve, da je situacija kao da je izbio rat. Odmah sam prenio te informacije na RTV Novi Pazar i medije u Bosni i Hercegovini. Vijest se brzo proširila, mnogi mediji iz svijeta su je prenijeli jer je bila jedina provjerena u tom trenutku.
Uspostavio sam kontakt s kolegom Nazimom Ličinom, koji je dobro upućen u situaciju u Turskoj i koji lično poznaje državni vrh te zemlje. Cijelo veče bili smo u kontaktu kako bismo gledaocima pružili tačne informacije. Prva je glasila:
“Turska se bori protiv terorista FETO, predsjednik Erdogan je živ i nalazi se u Turskoj.”
Slučajno, novinari iz Bosne i Hercegovine bili su u Turskoj kao gosti Vlade te zemlje, pa su se i oni uključili u ovu priču. Dugi niz godina radim kao novinar Turske nacionalne televizije TRT, koja je pod pritiskom terorista plasirala lažnu vijest da je puč uspio. Od kolega koji su bili dežurni u TRT preko Viber grupe, dobili smo poruku da je izvršen nasilni upad u studio TRT-a, te da su informacije iz etra lažne. Prenio sam i tu informaciju.
Nakon toga veze sa Turskom su proradile, pa je cijeli svijet saznao od novinara iz turskih medija da se radi o neuspješnom pokušaju puča, da je situacija vanredna, da avioni bombarduju ključne institucije, dok su građani jedinstveni u podršci Turskoj, pravdi i predsjedniku Erdoganu.
Građani Novog Pazara spontano su se okupili na centralnom trgu, solidarni sa turskom braćom, kao znak podrške hrabrim turskim građanima. S turskim zastavama u rukama i uzvikujući tekbire, osjećao se neopisiv nemir u vazduhu. Uživo smo pratili govor predsjednika Erdogana, upućivali dove… Hiljade građana Novog Pazara, hiljade zabrinutih duša.
Te noći, hrabrost turskog naroda je pobjedila. Izlazeći na ulice goloruki, građani su se hrabro suprotstavili pučistima, odlučni da brane svoje institucije, predsjednika Erdogana i demokratske vrijednosti.
Napadi na ključne institucije, uključujući Narodnu skupštinu i predsjednički kompleks, samo su bili dio opasnog plana izdajnika. Teroristi su nemilosrdno napadali vitalne ciljeve, uključujući Nacionalnu obavještajnu službu (MIT), policijske zgrade i druge objekte od ključne važnosti. Mnogi hrabri ljudi platili su najvišu cijenu za svoju hrabrost. Službeni podaci ukazuju na 251 žrtvu, dok je više od 2.000 ljudi ranjeno u sukobima širom zemlje.
Kao novinar koji nije bio prisutan na terenu, ali koji je putem novinarskih kanala pravovremeno dobio uvid u hrabrost turskog naroda, ponosim se što mogu prenijeti ovu priču. Živjela Turska!
Galib Gicić
