U cilju postizanja punog i ravnopravnog pristupa nauci i učešća u nauci za žene i djevojčice, te daljeg postizanja rodne ravnopravnosti i osnaživanja žena i djevojčica, Generalna skupština Ujedinjenih naroda (UN) 2015. godine proglasila je 11. februar Međunarodnim danom žena i djevojaka u nauci.
Iako su žene napravile ogroman napredak ka povećanju svog učešća u visokom obrazovanju, one su još uvijek nedovoljno zastupljene u mnogim oblastima, uključujući i nauku.
U mnogim zemljama naučnice se i danas susreću s brojnim izazovima, a jedan od njih je i kako balansirati karijeru i privatni život, ali uprkos tome ostvaruju značajne rezultate.
– Balans između karijere i privatnog života –
Šefica Odsjeka prirodnih nauka i program koordinatorica za genetiku i bioinžinjering na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS), doc. dr. prirodnih nauka Altijana Hromić-Jahjefendić u razgovoru za Anadolu Agency (AA) govorila je o izazovima s kojima se naučnice suočavaju, njihovom položaju kad je u pitanju nauka, ali i projektima na kojima radi.
Hromić-Jahjefendić je kazala kako se može reći da se žene u nauci susreću s puno više izazova nego kolege drugog spola.
”Prvenstveno radi se o balansu između karijere i privatnog života jer mnoge žene iako žele karijeru, žele isto tako i da se ostvare u porodici i da budu majke… Tako da je taj balans ponekad vrlo teško postići, ali je i veća statisfakcija kada se to na kraju i uspije“, rekla je Hromić-Jahjefendić.
Put ove naučnice, koja govori nekoliko svjetskih jezika, bio je trnovit, a s 18 godina je otišla na studij u Austriju.
“Plan je prvo bio da završim dodiplomski studij, na kraju ostala sam na masteru, pa sam radila za industriju. Onda sam se odlučila i za doktorat i onda je zapravo prekretnica bila moja odluka da se vratim u Bosnu i Hercegovinu, da znanje i iskustvo koje sam stekla, da primijenim ovdje na nove generacije, na buduće naučnike, da im pokažem da ako imaju neki jasan cilj u životu da ga mogu ostvariti bilo gdje da su. Ne samo u inostranstvu nego i u svojoj zemlji”, rekla je Hromić-Jahjefendić.
Kazala je kako je upravo to jedna od najvećih statisfakcija, kada vidi kolege kojima je predavala kao profesor, da su sada uspješni master studenti i doktoranti, ne samo u BiH nego i inostranstvu.
Govorila je i o položaju naučnica kada su u pitanju genetika i bioinžinjering.
”Moje lično mišljenje je da je puno teže zbog pisanja projektnih aplikacija, samih ideja jer vi, bez obzira jeste li muško ili žensko, u nauci treba da razmišljate izvan nekih okvira, da pustite nekad mašti na volju i osmislite projekat koji bi bio uspjeh i za vašu sredinu u kojoj živite, da ostavite trag budućim generacijama”, rekla je Hromić-Jahjefendić.
Dodala je kako kada se govori o karijeri nije samo riječ o projektnim aplikacijama nego i pisanju naučnih radova, mentorisanju studenata, predavanjima na fakultetu, a nakon toga svega se treba posvetiti i porodici, što nije uvijek lako.
Trenutno radi na dva projekta iz dvije oblasti. Jedan je iz oblasti mikrobiologije s fokusom na istraživanje probiotika, a drugi je iz oblasti biohemije s fokusom na antioksidante i enzimsku kinetiku.
Ove oblasti je izabrala na osnovu znanja i stečenog iskustva, a nastoji u tom pravcu pisati projekte i naučne radove.
Uputila je i poruku djevojkama i djevojčicama koje se žele baviti naukom.
”Moja bi poruka bila da nikad ne odustanu, ne slušaju šta im okolina nameće kao neko pravilo, slijede svoje snove i ako ih put navede negdje u inostranstvo da završe jedan vid školovanja (dodiplomski, diplomski, doktorski studij) ostave barem malo mjesta u podsvijesti da se ipak vrate u BiH i dalje pomognu u razvoju obrazovanja u našoj zemlji”, zaključila je Hromić-Jahjefendić.
– Potaknuti mlade da budu inovativni i bave se naukom –
Mlada inovatorica i buduća znanstvenica u području medicine Katarina Ponjavić oduvijek se zanimala za nauku, pronalazak rješenja za probleme, općenito stvari koje imaju karakteristiku inovativnog.
”Smatram da sam rođena s tim, ali generalno kroz srednjoškolsko obrazovanje sam odlučila da ću jedan dio svog života posvetiti razvoju u nauci”, rekla je Ponjavić.
Upitana da li se naučnice suočavaju s većim izazovima nego njihove kolege, Ponjavić je rekla kako su ”generalno u nauci svi jednaki, muškarci i žene”.
”Smatram da uspjeh u nauci ne mora određivati spol. Tako da smatram da svi imaju jednaku priliku, ali ono na šta se uvijek vraćam je to stanje države u kojoj se nalazimo. To je jedan od ključnih faktora koji će zapravo reći nam koliko će nauka biti zastupljena i hoće li biti toliko prepoznatljiva“, rekla je Ponjavić.
Mišljenja je da je u ”Bosni i Hercegovini problem što titula znanstvenika nije prepoznatljiva”.
”Uvijek je fokus na nekim drugim gorućim temama tako da znanstvenici nemaju baš puno prostora ni mogućnosti, jer to sve posljedično vodi ka smanjenoj mogućnosti, odnosno smanjenom finansiranju, a bez finansija i ulaganja u nauku nema ni rezultata. Tako da je sve to u BiH jedan začarani krug koji se nadam da će se uskoro popraviti“, rekla je Ponjavić.
Dodala je kako se već krenulo s određenim aktivnostima u tom pogledu. Ipak, kao najbitnije je izdvojila nužnost populiziranja nauke, naročito među mladima, srednjoškolcima.
”U tom periodu mladi grade sebe, definiraju svoje ciljeve, želje i kreću ka ostvarivanju istih. Stoga, smatram da je posebno bitno u tom periodu staviti naglasak na nauku i približiti je mladim ljudima“, rekla je Ponjavić.
Iako je tek zakoračila u polje nauke, Ponjavić je već ostvarila prepoznatljive uspjehe, a mladima je poručila da se krenu baviti potencijalnim rješenjima problema s kojima se svakodnevno susreću. Savjetovala je da se posvete analizi i definiciji svojih prednosti i mana, obrazuju i istražuju, a potom i krenu u ostvarenje ciljeva jer “ništa nije nemoguće“.
I sama, pored patenta i naučno-istraživačkog rada koji se bavi dokazivanjem efikasnosti metode za zbrinjavanje medicinskog infektivnog otpada, radi i na projektu u sebi sadrži znanost iz područja medicine, biohemije i farmacije.
”Radim na razvoju proizvoda koji će biti potpuno prirodni, a koji će omogućiti rast i stvaranje folikula dlake“, rekla je Ponjavić.
Dodala je kako je naučni rad nastao iz slučajne ideje.
”Smatram da danas svako može biti inovativan u određenom polju. Dovoljno je samo da pogleda to na malo drugačiji način, da pristupi rješenju, a ne da to ostavi i ode, već da se zanima i krene razmišljati kako bi mogao nešto riješiti i na taj način doprinijeti. Jer, upravo ta inovativna rješenja unapređuju nauku, unapređuju nove tehnologije i stvaramo jedno novo okruženje za sve nas. To, osim što je bitno za pojedince, bitno je i za cjelokupno društvo, jer smatram da su stubovi društva zdravstveni sustav i obrazovanje kroz koje se i na kraju krajeva rađa ljubav ka nauci”, rekla je Ponjavić.
– Sa dobrom voljom, obrazovanjem, te posvećenosti ‘sky is the limit’ –
Docentica na IUS-u Kanita Karađuzović-Hadžiabdić, koja se bavi računarskim naukama, kazala je kako je obrazovanje, interesovanje za svijet u kojem živimo, istraživanje novog nešto što je uvijek privlačilo.
”Rekla bih da moj put ka nauci je jednostavno bio moj prirodni put. Završila sam primijenjenu matematiku i kompjuterske nauke na Kipru, magistrirala kompjuterske nauke na Univerzitetu u Oxfordu, a doktorat iz kompjuterskih nauka sam završila na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu”, kazala je Karađuzović-Hadžiabdić.
Smatra kako je kao i u svakom ozbiljnom poslu glavni izazov znati izbalansirati vrijeme između porodičnih obaveza i posla.
”Pod porodične obaveze stavljam prioritet provođene kvalitetnog vremena sa djecom. Svakako nije jednostavno, pogotovo dok su djeca mala. Društveni ambijent je tu jako bitan za napredak žena u karijeri i usavršavanju kao i podrška porodice”, smatra Karađuzović-Hadžiabdić.
Osvrnuvši se na ravnopravnost rekla je kako nije naišla na nikakve diskriminacije po osnovi spola.
”U nauci je to prilično ‘jednostavno’. Vaš rad se uglavnom vrednuje po objavljenim naučnim radovima. Čak i dok su djeca mala, sa dobrom organizacijom i posvećenosti to je moguće. U Evropskoj uniji u zadnjih nekoliko godina sve je bitniji balans učešća žena i muškaraca na projektima, naravno po zasluzi a ne samo po spolu. U BiH taj kriterij skoro da i ne postoji. Međutim, drago mi je da vidim da to polako, ali sigurno dolazi i u BiH”, rekla je Karađuzović-Hadžiabdić.
Upitana za projekte na kojima trenutno radi izdvojila je COVIRNA Horizon2020 projekat podržan od strane Evropske unije.
”Glavni cilj projekta je implementacija prognostičkog sistema zasnovan na kardiovaskularnim biomarkerima za predviđanje kliničkog ishoda COVID-19 pacijenata, u kombinaciji sa prediktivnim modelom izgrađenim na digitalnim alatima i umjetnom inteligencijom. Kako bi se pojačao odgovor na pandemiju, jedan od ciljeva projekta je također poboljšanje saradnje između evropskih istraživačkih institucija”, pojasnila je Karađuzović-Hadžiabdić.
Dodala je kako se projektni konzorcij sastoji od 15 partnera iz zdravstva, akademske zajednice i industrije iz 12 evropskih zemalja i interdisciplinarni pristup rješavanju problema, tako da se tim sastoji od stručnjaka iz molekularne medicine, kardiologe, biologe, umjetne inteligencije, menadžmenta, itd.
Uputila je i poruku svim mladim koji razmišljaju o bavljenju naukom.
“Nauka vam dozvoljava da budete kreativni. Daje vam mogućnost da sami sebi otvarate put ka uspjehu, da predlažete i radite na interesantnim projektima na teme koje vas interesuju. Također bih poručila da se ne boje nauke, da budu hrabre i da znaju da dobro obrazovanje uvijek otvara put ženama. Sa dobrom voljom, obrazovanjem, te posvećenosti ‘sky is the limit”, rekla je Karađuzović-Hadžiabdić.
Izvor: AA
Foto: preduzetnica.me
