Author: N N

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari klanjana je dženaza-namaz za 30 žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine na području Srebrenice.

Hiljade ljudi stigle su u Potočare u jutarnjim satima gdje su odali počast žrtvama genocida počinjenog nad muškarcima i dječacima 1995. godine.

Dženazu-namaz u Potočarima predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović.

Nakon dženaza-namaza, porodice, prijatelji i komšije prenijeli su tabute s posmrtnim ostacima do mjesta ukopa.

Na vječni počinak ispraćeno je 30 žrtava genocida, a ukopani su: Alić (Omer) Džemail, rođen 1962., Aljić (Zildžija) Mevlid, rođen 1957., Avdić (Mujo) Halil, rođen 1975., Džanić (Tajib) Esad, rođen 1968., Đozić (Edhem) Semir, rođen 1977., Esmić (Meho) Mujo, rođen 1940., Garaljević (Mehmed) Sakib; rođen 1971., Gerović (Mahmut) Mehmed, rođen 1945., Halilović (Ahmet) Ahmedin, rođen 1976., Hodžić (Ismet) Senid, rođen 1975., Ibrahimović (Abid) Sabid, rođen 1974., Ibrahimović (Haso) Hasib, rođen 1946., Ibrić (Šemso) Šaban, rođen 1935., Jahić (Huso) Ređo, rođen 1935., Klempić (Alija) Esed, rođen 1979., Lemeš (Avdija) Zuhdija, rođen 1949., Mehinović (Ibro) Idriz, rođen 1950., Mekanić (Junuz) Mustafa, rođen 1979., Mujanović (Šećan) Vejsil, rođen 1943., Mujanović (Vejsil) Hasib, rođen 1965., Mujić (Idriz) Himzo, rođen 1959., Muminović (Mumin) Nezir, rođen 1930., Musić (Demir) Bekir, rođen 1972., Riđić (Šaćir) Ekber, rođen 1972., Salčinović (Turabija) Elvir, rođen 1980., Selimović (Bajro) Sabahudin, rođen 1964., Selimović (Ševko) Nisad, rođen 1976., Smajlović (Omer) Hasan, rođen 1959., Tabaković (Hajro) Rifet, rođen 1966., Zukić (Ibrahim) Husein, rođen 1932.

Među žrtvama koje su ukopane ove godine su i četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva je dječak Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine.

Iako je identifikovan još 2011. godine, njegova porodica sve do ove godine nije smogla snage da ukopa Elvira. On je konačan smiraj našao uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine.

Ukopana su i dva 16-godišnjaka, Mustafa Mekanić i Esed Klempić. Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani tokom 2001. godine na različitim lokacijama, na području Glogove i Kamenice. I oni su identifikovani u ranijim godinama – 2008, odnosno 2013, međutim tek smo sada dobili saglasnost za njihov ukop. Još jedan maloljetnik našao je konačan smiraj, a radi se o Semiru Đoziću. Imao je 17 godina kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 2002. godine.

Nezir Muminović je najstarija žrtva genocida u Srebrenici koja je ukopana ove godine. Imao je 65 godina u trenutku kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na području Kamenice 2007. godine.

Ove godine su ukopani i otac i sin – Vejsil i Hasib Mujanović.

Svake godine, nakon kolektivne dženaze žrtava genocida u Srebrenici 1995, u Potočarima uslijede i reeskhumacije ranije ukopanih žrtava radi pridodavanja naknadno pronađenih posmrtnih ostataka.

Ove godine će se otvoriti 71 mezar. U prostorijama Podrinje identifikacionog projekta se nalazi još oko 400 posmrtnih ostataka koji također čekaju na proces reekshumacije i reasocijacije.

Anadolu

Reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović obišao je u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari tabute 30 žrtava genocida i porodicama izrazio taziju.

Agencija MINA objavila je da su porodicama taziju izrazili i zamjenik reisul-uleme Enes ef. Ljevaković, muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica Damir ef. Peštalić, predsjednik Sabora Islamske zajednice Edhem Bičakčić i drugi predstavnici Rijaseta Islamske zajednice.

Dženazu za žrtve genocida danas će nakon obavljenog podne i ikindije-namaza predvoditi reisul-ulema Kavazović.

Najmlađa žrtva kojoj će danas biti klanjana dženaza je Elvir Salčinović, koji je imao svega 15 godina kada je ubijen. On će biti ukopan pored oca Turabiju i brata Almira.

Osim njega, dženaza će biti klanjana za još tri maloljetnika – Semira Đozića koji je imao 17 godina u momentu smrti, te dječake Mustafu Mekanića i Eseda Klempića, koji su imali 16 godina.

Najstarija žrtva je Nezir Muminović, koji je u momentu kada je ubijen imao 65 godina.

Anadolu

Mi, majke, ponosne smo da smo uspjele obilježiti mjesto genocida i zločina, bijelim nišanima smo ispisale historiju. Svaki nišan govori o sebi, svaki nišan ima svoju priča. Ne postoji ni jedna gumica koja može izbrisati ovo što je se nama desilo, izjavila je danas u specijalnom programu RTV BIR, koji se realizuje uživo iz Potočara, Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa”.

Agencija MINA objavila je da je Subašić ovom prilikom govorila o borbi za istinu i pravdu, koju majke vode kroz sve ove godine.

“Svaki čovjek ima pravo na svoje obilježje kad umre, onaj koji se ne pronađe, neće biti zabilježen da je živio. Zato se mi borimo da se istina zna, da naše majke imaju mezar na koji će otići. Ja sam majka koja je ukopala sina ovdje, s najmanje dijelova tijela, kako bi bila primjer drugim majkama da to urade. Imam ovdje u Memorijalnom centru nišan, upisalo se da je moj Nerko rođen u Srebrenici. Često odem, zagrlim njegov nišan, ispričam se s njim. Žao mi je majki koje neće imati tu priliku”, kazala je Subašić.

Podsjetila je na nedavni sastanak koje su majke imale sa generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija Antoniom Guttersom, kazavši da su u planu mnogi projekti kojim će se doprinijeti istini o genocidu.

“Tražile smo da se napravi jedna spomen soba, kao što imaju Jevreji, koja će biti posvećena Srebrenici i u kojoj će se naći sve stvari s kojima smo se mi borile kako bi pravdu dokazale i kako bi ona bila zadovoljena. Tražili smo jednu stolicu za genocid. Na državnom nivou tražile smo da se formira fond da, kada nas ne bude, mladi mogu praviti konferencije, kako se ne bi zaboravilo šta se desilo ovdje, da prave memorijale. Sredstva bi služila i za dženaze i sahrane za porodice koje ne mogu to finansirati, jer dok traje vijeka i svijeta trajat će iskopavanje. Ovo se ne završava ove ili iduće godine, jer oni koji su činili zločin neće da progovore o masovnim grobnicama” istakla je Subašić.

Iako je na kamenim pločama u Memorijalnom centru uklesan broj o 8.372 žrtava genocida, Subašić kaže da je taj broj daleko veći, te da je po evidenciji udruženja porodica ubijeno 10.701 osoba.

“Na kamenu piše brojka 8.372, koju je usvojila komisija koju je formirao visoki predstavnik Paddy Ashdown. Ta brojka je navedena da je u periodu od 10. do 19. jula ubijenih, ali po našoj bazi podataka radi se o 10.701 ubijenoj osobi”, navela je Subašić.

Kazala je da je u planu porodica žrtava da se napravi stub časti i stub srama.

“Na stub srama stavit ćemo imena svih onih koji su negirali genocide, koji su pomogli da se genocid desi, koji su učestvovali u genocidu. Već su tu imena dva visoka predstavnika koji će biti stavljena na stubu srama. Također, ima tu i imena domaćih osoba . Na stubi časti bit će oni koji su pomogli da se dođe do istine, koji su zaustavljali zločine. Plan nam je i da u jednom ćošku Memorijalnog centra napravimo jedan nišan, da poslije 30 godina ispišemo imena onih koji nisu pronađeni. Na njemu će pisati njihovo ime i prezime, i pisat će da nisu pronađeni, ali da se zabilježi da su živjeli. Nadam se da će biti džamija blizu našeg centra. To su moje želje i da rahat odem na bolji i pravedniji svijet”, kazala je Subašić.

Subašić je ukazala na važnost presude “Stanišić i Simatović”, kojoj je presuđeno učešće Srbije u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

“Zadnja presuda je od historijske važnosti, kako je rekao glavni tužilac ‘više nikada niko više ne može reći da je u Bosni i Hercegovini građanski rat ili konflikt, nego da je bila agresija od strane Srbije i Hrvatske’. Zar se moglo bolje završiti? Nije. Majke su te koje smo jasno i glasno govorile šta se desilo i borile se za tu pravdu”, istakla je Subašić.

Ukazala je i na činjenicu da još uvijek nije podignuta ni jedna optužnica za negiranje genocida, naglasivši da je to sramota.

“Nažalost, Sud Bosne i Hercegovine je više politički sud, nego pravni sud. Veliki broj sudija je podobnih, jer su njih postavljale stranke. Kad budu otišli podobni, a došli sposobni, onda će biti pravde za sve majke koje traže pravdu”, kazala je Subašić.

Poručila je da će “uprkos onima koji rade protiv Bosne i Hercegovine, ova zemlja koja je preživjela genocid, preživjeti sve napade”.

“Bosne i Bošnjaka će biti, kako god to ko mislio”, poručila je Subašić.

Anadolu

Od ranih jutarnjih sati u Memorijalni centar Srebrenica – Potočari pristižu porodice, prijatelji, rodbina, komšije i ostali građani kako bi prisustvovali dženazi i ukopu 30 žrtava ubijenih u genocidu u ljeto 1995. godine u Srebrenici.

Porodice će danas ukopati uglavnom nekompletna tijela svojih najmilijih koji su ubijeni na najsurovije načine, a za čijim posmrtnim ostacima su tragali godinama. Pronađeni su u brojnim masovnim grobnicama.

U mezarju Memorijalnog centra u Potočarima danas će biti ukopani posmrtni ostaci 30 žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine nad stanovnicima “zaštićene zone UN-a” u Srebrenici.

Među 30 osoba koje će pronaći svoj smiraj ove godine nalaze se četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana je Elvir Salčinović, dječak koji je imao 15 godina kada je ubijen. Pogubljen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine.

Identifikovan je 2011. godine. Konačan smiraj naći će uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine.

Najstarija žrtva koja će biti ukopana je Nezir Muminović, koji je u momentu kada je ubijen imao 65 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su još 2007. godine na području Kamenice.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida koji je tadašnja Vojska Republike Srpske pod komandom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića počinila nad Bošnjacima 1995. godine u Srebrenici. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.

Anadolija