Ogromno interesovanje ljubitelja lika i dela legende bh. glumišta za monodramu “Sve je do nas” vladalo je u Novom Pazaru. U autorskoj monodrami Hadžihafizbegović glumi profesora matematike koji je bez posla. Ovo je priča o čoveku koji gubi posao, a time gubi i materijalnu sigurnost zato što govori istinu, ali sa druge strane, duhovno se uzdiže i postaje sretan. Priča koja nas tera da se restartujemo, da se borimo i da krenemo putem koji omogućava prosperitet. Predstavom Hadzihafizbegović dotiče sve segmente socijalne stvarnosti – politiku, biznis, veru…
Nakon završene predstave u prepunoj sali, legendarni glumac celog regiona, Emir je rekao da on u stvari nikada ne daje intervjue nakon predstave jer kako kaze ova predstava nije komedija niti pričanje viceva. Predstava je jako teška, traje 90 minuta a najiteresantnije to što nakon nje izgubi najmanje kilogram ipo a šećer naraste iznad granica . Zahvalio se legendarni glumac novopazarskoj publici na izuzetnoj pažnji tokom predstave. Napomenuo je da inače njega vezuje za neke komične uloge ali u ovoj monodrami ta strana se proteže nekih 3 minuta a sve ostalo oslikava današnje stanje duha našeg čoveka, o mentalnoj matrici novog duha kojom se manipuliše , o projektu lobotimizacije našeg društava kao i projektu dehumanizaciji čoveka to jest projektu gde jedni drugima ne samo da postajemo neprijatelji već hijene i gledamo se vučjim očima, materijalno pobedjuje duhovno i jednostvno živimo opijeni “dunjalukom” a ne razmišljamo na neki način “ahiretski” jer život je tako kratak na “dunjaluku”.

Foto: Samir Delić
”Zato što neizmerno volim Novi Pazar, ove ljude i ovu sredinu a o toj ljubavi bi mogao pričati dugo, večeras sam ovde. Večeras sam posebno sretan upravo zbog pažnje i koncetracije novopazarske publike za vreme predstave. Vjerujte da danas ljudi u ovom vremenu nisu spremni da posvete dovoljno pažnje ovakom performansu gde ja drzim psihološko-edukativni čas. Reakcije publike su sjajne i posebno sam zahvalan domaćinima koji su me uporno pozivali zadnju godinu dana da dođem vršeći maltene mobing nadamnom radi dolaska jer već narednu predstavu imam u Sjenici. Verujte da imam jako puno obaveza u teatru u Sarajevu i regiji, snimanje filmova kao i učešcu na nekim masterima ali i obavezama u mom političkom angažmanu ali eto me ovde.

Foto: Samir Delić
Hvala gađanima Novog Pazara koji su došli veceras i moju predstavu učinili smislenom. Taj interaktivni odnosi i taj fidbek je nezaboravan. Tišina i taj fidbek je bitan. Nije aplauz bitan. Aplauz je jedna kurtoazna razmena energije, to je kodeks u teatru koji postoji od stare Grčke pa naovamo. Ali mene nije uzbudio pljesak, mene je uzbudila tišina. Ta tišina u sali je nešto sto ja dugo nisam osetio radeći svoj posao. To je ono čega ću se ja sećati u Novom Pazaru. Tišina.
Ova predstava je u stvari miks i kad bih morao žanrovski da je odredim rekao bih da je ovo psiho-analitički kolaž a nisam ni sam siguran u to. U svojim predstavama ja ne improvizujem već suvereno vladam materijom. Ali na osnovu koncetracija i pažnje novopazarske publike ja sam osetio sta je ova predstava proizvela, to sam prosto osetio u toj tišini a uz to pomalo i vidim publiku pa mi je jasno koga sam imao preko puta kao partnera. Jer mi smo partneri. Publika je u meni u toku predstave imala saigrača i nabacili ste mi ”loptu na volej pa sam gledao da zabijem gol pod precku”. U stvari ova monodra je jedan stand up koji nema nameru da nasmeje. İli bolje reći da je ovo jedan edukativni stand up.
Ja neobično poštujem ovu sredinu, poštujem Novi Pazar. Ovde je ostalo i običaja i adeta kojih na žalost nema u Sarajevu. Na primer, kod bošnjaka gnusamo se priče o razjedinjavanju i o tim vučjim očima, da se unutar familija ne govori međusobno, da su podeljeni. Ne zaboravite da se brojevi dele a ne ljudi.

Foto: Samir Delić
Ja ne pozivam ovom monodramon ništa jer nisam misionar, niti sam ovde došao sa nekom misijom ili da širim neke apele. Ali duboko verujem da ova predstava tera na razmišljanje. A zna se da svaka predstava otvara probleme i popravlja ljude pa ako je u tome uspela onda je to trijumf. Mozda kao autor predstave ne bih smeo ovo reći ali posle predstave prilazili su mi ljudi koji su mi rekli da već nakon 15 minuta po završetku, počnu razmišljati o tome da će menjati neke svoje stavove. İ ljudi koji to kažu su vrlo iskreno potrešeni, znači imamo već neki efekat koji će izvući iz sebe i drugih ono najbolje. U stvari mi smo lovci na greške i prepoznajemo prvo stvari koje ne valjaju a imamo mnogo toga što valja.

Foto: Samir Delić
Na kraju moram još nešto reći o ovim divnim ljudima u Novom Pazaru . Dugo vec nisam gostovao ovde, nekih 30 godina a čovek sam koji voli i ceni ove prostore – (sledeća predstava je u Sjenici) , uvek osetim dobru auru, jako se dobro osećam . U Novom Pazaru se divno osećam, prilazili su mi ljudi a obišao sam i dva mesta i to namenski. Otišao sam u gimnaziju i bio sat vremena sa učenicima iste a obišao sam i školu medrese. Razgovarao sa sa njima a to su izuzetno mladi, pametni i inteligentni ljudi. Znate ja ne pristajem na takozvanu priču o provinciji i velegradima. Ja verujem u ove male endemske sredine gde se rađaju pametni ljudi. Provincija je u glavi a ne u teritoriji. Desetine pametnih i najvećih umova su rodjeni u takozvanim provincijama. Meni iskreno fali ove dobre endemske sredine kao sto je Novi Pazar sa svojom istorijom. Ovdje je najstarija medresa na Balkanu i biti pod krovom te medrese ili gimnazije koja je stara 105 godina, nešto je posebno. Novi Pazar je bogat kulturološki i mogao bih o Novom Pazaru jako dugo i naširoko pričati.
Foto: Samir Delić
Srecom upoznao sam i poznajem mnogo pametnih ljudi sa ovih prostora Sandžaka i Novog Pazara i mislim da su ostavili dubok trag na geografiju koja je mnogo veća od Sandžaka.
Kada ću sledeci put doći ne znam ali kada me opet pozovete vrlo rado ću se odazvati. Potrebno je samo da me pozovete. İ na kraju bih rekao da je vreme da se uozbiljimo svi, hajmo malo manje viceva i malo više zajedničkih porodičnih druženja” rekao nam je legendarni bosanskohercegovački glumc Emir Hadžihafizbegović .
Indeksonline
Foto: Samir Delić
Intervju: Senad Senko Župljanin




