Videos

  • TRT VIDEO:Korona nije stigla u BH selo Lukomir

    TRT VIDEO:Korona nije stigla u BH selo Lukomir

    Selo Lukomir posljednje je bosansko selou kojem se jos  nije pojavila Corona.  

    To je najviše i najizolovanije  selo u Bosni iHercegovini , na južnim obroncimaOlimpijske planine Bjelašnice,  na oko1.500 metara nadmorske visine.

    Seljani zive u kamenim kucama starimpreko 200 godina.

    Zima je tu surova , visoki snijeg i velikiminus mnoge seljane natjeraju da napustaju svoje selo tokom zime ispustaju se u okolne gradove.

    Ali čim se snijeg otopi na proljeće, vraćajuse u svoju zabačenuLukumira, što nabosanskom značiLukomir“.

    Seljani pricaju da je zivot u selu Lukomirbio surov , tesko je bilo , bili su i gladni , sve je bilo zalosno i jadno. Tezak zivot suimale posebno zene. Morale su da rade iu polju i oko stoke. A kada bi ostale trudneporodile bi se same bez ljekarske pomocicak neke i u polju. Djeca su kilometrimamorale da pjesace do prve skole. Putevisu bili neprohodni. Ni danas nije lako docido sela Lukomir. Cesta je uska i ima punokamenja.

    Raha Elezovic ipak, nakon 45 godinavratila se sa svojim muzem u svoje rodnoselo. Kada su culi da je u BiH dosao nekiopasan virus  Korona,  u martu mjesecusu odlucili , kako kazu da pobjegnu u svoje rodno selo Lukomir. Ona je imala 19a on 20 kada su napustili selo Lukomir. Ozenili su se i odlucili su zivjeti u gradupodnozju planine Bjelasnica u Hadzicima. 13 godina su bili podstanari. Kazu da imzivot nimalo nije bio lak. Muz se razbolio imorao je u penziju a ona je radila tezakposao u jednom centru sa bolesnomdijecom.

    Od kako su dosli u svoje selo odlucili supokrenuti svoj vlastiti biznis. Seoskiturizam.

    Tako Raha , obucena u tardicionalnunosnju kakve su nekada nosile zene selaLukomiru prica price iz davnina svojimgosima kojih je sve vise u selu Lukomir.

    Prica o  Coronavirus  free selu   se brzoprosirila , i selo Lukomir postajenajpozeljnija destinacija za domaceturiste. Kolone auta idu uskim kamenimputicem prema u selo.  Nestavrno izgledaslika kamenih kuca starih preko 200 godina i sve vise auta koji nemaju gdje nida se parkiraju i masa ljudi koji se krecuuskim putieljcima izmedju starih kamenihkuca.

    Svi se u selu krecu slobodno,bez maskiza lice,zastitnih rukavica. Seljani im nude svoje domace proizvode, luk, vunenecarape  koje pletu tokom zime, pa i svojurucno radjenu nosnju.

    Raha Elezovic je najomiljenija u selu. Osim sto najbolje zna ispricati kako se nekada  tesko zivjelo u Lukomiru, cuvajucitako tradiciju, ona svojim gostima nudi idomacu hranu. Raha se svako  jutro dize ipriprema svoju ponudu za najavljeneturiste ,pravi dorucak sa prirodnimjajima,domacim sirom,cajem od domacihtrava koje rastu na obroncima planineBjelasnice. Ali najbolje pravi domacu pitu. Vrlo vjesto pokazuje nam kako rucnosavija jufku. Niko nemoze odoliti njenoj pitikoju iznese iz stare pecnice koja se lozina drva.

    Kaze da je kod nje sve zdravo , njeni gostinetrebaju se plasiti korone.

    U svemu joj pomaze i njen muz Zejnil alinemoze puno jer ima zdravstvenihproblema pa malo manje radi.

    Raha nam  govori ovom lijepom mjestu,kaze volim ga i zato sam se i vratilazajedno sa svojim muzem poslije penzijeu koju smo obadvoje otisli ,vratili smo sena zemlju nasih djedova ,zemlju nasegdjetinstva.

    Njihov zivot u Lukomiru ih cini sretnim,zadovoljnim ,zdravim,i nikada nisuprestali da rade i njihov biznis ih cini sadaveoma zadovoljnim. Raha nam kaze da ona sada moze da cijelu svoju mjesecnupenziju zaradi za dva dana.

    Pandemija koja je sve zahvtila na nekinacin se pozitivno pokazala za njih i nihovbiznis. Novce skupljaju za jos dogradnjukuce a i u ovo vrijeme pomazu svojoj djecii unucima koji zive u Sarajevu jer sve suteze posljedice koje donosi pandemija.

    Tradicija i rad  je ucinila ovo dvoje ljudi da su sada sretni, i da u vrijeme pandemijeuspijevaju sa svojim biznisom da ostvaredohodok sto ih posebno cini sretnim ikazu da im sve to produzuje zivot. Na kraju porucuju dodjite u LukomirCoronavirus  free selo.

    TRT

    Podeli
  • “Sandžak nije sam”: Udruženje “Bosna-Sandžak” iz Istanbula poslalo šleper s medicinskom opremom

    “Sandžak nije sam”: Udruženje “Bosna-Sandžak” iz Istanbula poslalo šleper s medicinskom opremom

    U organizaciji turskog Udruženja “Bosna-Sandžak”, iz Istanbula je ka srbijanskoj regiji Sandžaka krenuo šleper s medicinskom opremom s ciljem podrške toj regiji koja je u proteklom periodu pogođena epidemijom koronavirusa (COVID-19).

    Udruženje “Bosna-Sandžak” je, u koordinaciji s brojnim drugim nevladinim organizacijama, ranije pokrenulo kampanju pod nazivom “Sandžak nije sam”, s ciljem podrške stanovništvu regije koja se bori s pandemijom.

    Šleper s medicinskom opremom i drugim potrepštinama prikupljenim u toku kampanje, krenuo je jutros ispred zgrade Udruženja u Istanbulu na put prema Sandžaku.

    Predsjednik Udruženja Muhammed Sancaktar izjavio je kako je stanovništvo regije u vrlo teškoj situaciji i rekao da su u regiju poslali šleper zdravstvenih potrepština u vrijednosti od 1,5 miliona turskih lira (oko 170.000 eura).

    Anadolu Agency /Galib Gicić

     

    Podeli
  • “Rodni list” bosanske državnosti i Dan pismenosti u emisiji Pogled Galiba Gicića

    “Rodni list” bosanske državnosti i Dan pismenosti u emisiji Pogled Galiba Gicića

    U povodu 830. godišnjice Povelje bana Kulina, koja je obilježena 2019. godine, a tragom Povelje o bosanskom jeziku iz 2002. godine, Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ donijela je Odluku o proglašenju Dana bosanske pismenosti, koji se obilježava 29. augusta, na dan kad je 1189. godine napisana Povelja bana Kulina. Opširnije u emisiji Pogled Galiba Gicića, večeras u 21h.

    Povelja o bosanskom jeziku

    1. Bosanski jezik jeste jezik Bošnjaka i svih onih koji ga pod tim imenom osjećaju svojim.
    2. Korišćenjem naziva bosanski jezik Bošnjaci slijede nominaciju svoga jezika čiji se kontinuitet može pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas, a koji je bezbroj puta potvrđen u upravno-pravnim spisima, narodnim govorima, bošnjačkoj usmenoj i pisanoj književnosti te u različitoj literaturi na slavenskim i drugim jezicima.
    3. Bez obzira na slična ili različita mišljenja o zajedničkom i posebnom u standardnim jezicima nastalim na temelju srednjojužnoslavenskog dijasistema – a koji čini glavninu južnoslavenske jezičke zajednice – smatramo da je u svakom od narodnosnih tokova riječ o jeziku koji Srbi odvajkada nazivaju srpskim, Hrvati hrvatskim, a Bošnjaci bosanskim.
    4. Manipuliranja nazivom bosanski jezik u političke svrhe – kojih je u pojedinim razdobljima prošlosti Bosne bilo, uporedo s manipulacijama imenom bošnjačkog naroda – kao ni upotreba ove sintagme u regionalnom značenju, ne dovode u pitanje vjerodostojnost korišćenja ovog naziva kod Bošnjaka u narodnosnom smislu.
    5. Istrajavajući na upotrebi historijskog imena za svoj jezik, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i šire ne ugrožavaju ničija prava niti prisvajaju nešto što im ne pripada. U tom smislu, korišćenje naziva bosanski jezik ne uključuje nikakvu težnju ka unifikaciji i unitarizaciji na prostoru Bosne i Hercegovine.
    6. Pokušaji da se Bošnjacima, umjesto historijski potvrđenog te u praksi usvojenog naziva bosanski jezik nametne bošnjačka  nominacija jezika predstavljaju politiziranje koje je posljedica preživjelog a neprevladanog srpskog i hrvatskog paternalizma i negiranja bošnjačke nacionalne samosvojnosti.
    7. Ističući legitimno pravo da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim i u narodu ukorijenjenim imenom, Bošnjaci podržavaju jednaka prava drugih naroda u Bosni i Hercegovini i šire, a smatraju dobrodošlim lingvistička istraživanja i zalaganja u kulturi koja će omogućiti naše bolje upoznavanje i međusobno uvažavanje.

    Potpisnici Povelje pozivaju političke predstavnike, vjerske prvake, kulturne djelatnike i sve sudionike javne riječi, a naročito prosvjetne radnike na svim razinama obrazovanja da podrže te u praksi zastupaju i provode načela iznesena u ovom dokumentu.

    Sarajevo, 21. 3. 2002.

    Podeli
  • BIOSKOP TURSKOG FILMA NA RTVNP

    BIOSKOP TURSKOG FILMA NA RTVNP

    RTVNP i TURSKI INSTITUT YUNUS EMRE, PREDSTAVLJAJU BIOSKOP TURSKOG FILMA!

    https://www.facebook.com/107141662676905/posts/3461660510558320/?vh=e&extid=qGjFtV3tQlZrhGrC

    Kako je uspeh i uspon turskog filma otpočeo je 2001. godine, Turska se danas pretvorila u kinematografsku velesilu, koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U korak sa svetom, i razvojem kinematografije, novitet za sve ljubitelje turskog filma, na RTVNP pod pokroviteljstvom Ambasade Republike Turske u Beogradu i Instituta Yunus Emre.

    Podeli