Rezultati nau\u010dnih istra\u017eivanja zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava u (Republici) Bosni i Hercegovini na kraju XX stolje\u0107a, uklju\u010duju\u0107i i genocid nad Bo\u0161njacima, potvr\u0111uju da je i na teritoriji Ujedinjenih nacija \u2013 sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995, planski, organizovano, sistematski i s namjerom izvr\u0161en zlo\u010din genocida nad Bo\u0161njacima, pripadnicima nacionalne, etni\u010dke i vjerske grupe kao takve. Nau\u010dno i pravno dokazano je da je planirano i organizovano sistemsko izvr\u0161enje svih oblika zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava, a posebno zlo\u010dina protiv mira i zlo\u010dina genocida, sa ciljem potpunog uni\u0161tenja Republike Bosne i Hercegovine kao dr\u017eave i genocida nad Bo\u0161njacima, pripadnicima nacionalne, etni\u010dke i vjerske grupe kao takve.<\/p>\n
Jedan od strate\u0161kih ciljeva srpske nacionalisti\u010dke ideologije, politike i prakse je Podrinje, kao cjelovit geopoliti\u010dki prostor, po kome rijeka Drina predstavlja ki\u010dmu spajanja isto\u010dnobosanskohercegova\u010dkog teritorija sa Republikom Srbijom, \u0161to je i jedan od \u201cstrate\u0161kih ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini\u201d. Cijelim tokom rijeke Drine i na cijelom prostoru isto\u010dne Bosne, u svim mjestima i gradovima, u kontinuitetu je u periodu 1992-1995. (iz)vr\u0161en genocid. Raspolo\u017eivi podaci i relevantna saznanja nedvosmisleno, pored ostalog, potvr\u0111uju masovnost, brutalnost i barbarizam prema \u017ertvama genocida – civilima i civilnim stanovni\u0161tvom, kao i (genocidnu) namjeru, planiranje, pripremanje, organizaciju i sistemati\u010dnost u (iz)vr\u0161enju zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava. Dr\u017eava Srbija i Crna Gora \/Savezna republika Jugoslavija je od aprila 1992. pa do kraja 1995. preduzela vi\u0161e masovnih i brutalnih ofanziva i na podru\u010dju srednjeg Podrinja. U te ofanzive direktno su bile uklju\u010dene njene oru\u017eane snage, a posebno U\u017ei\u010dki i Novosadski korpus i druge jedinice Jugoslavenske narodne armije \/Vojske Jugoslavije, te Ministarstva unutra\u0161njih poslova Republike Srbije, kao i druge oru\u017eane formacije iz Srbije (arkanovci, \u0161e\u0161eljevci …), uklju\u010duju\u0107i i srpske kolaboracioniste i petokolona\u0161e iz Bosne i Hercegovine oli\u010dene u Vojsci RS.<\/p>\n
Komandant UNPROFOR-a general Philippe Morillon je sredinom marta 1993, u vrijeme i nakon genocida u Cerskoj, Konjevi\u0107-Polju i Kamenici, koji je (genocid) uporno negirao, stigao u Srebrenicu, gdje se uvjerio u u\u017easne uvjete \u017eivota i javno dao obe\u0107anje da \u0107e stanovni\u0161tvo biti pod za\u0161titom Ujedinjenih nacija. I pored toga, agresorska ofanziva na Srebrenicu i njeno \u0161ire podru\u010dje je nastavljena, pri \u010demu su izvr\u0161eni brojni zlo\u010dini nad civilima i civilnim stanovni\u0161tvom. Mjesec dana kasnije, Vije\u0107e sigurnosti Ujedinjenih nacija proglasilo je podru\u010dje Srebrenice sigurnom zonom Ujedinjenih nacija, koja \u201cmora biti po\u0161te\u0111ena svakog oru\u017eanog napada ili bilo kojeg neprijateljskog \u010dina\u201d, \u0161to je, pored ostalog, podrazumijevalo \u201cobavezu vojnog anga\u017eovanja UNPROFOR-a u za\u0161titi sigurne zone\u201d. Na\u017ealost, generalni sekretar Ujedinjenih nacija Boutros Ghali je, suprotno odluci Vije\u0107a sigurnosti, odnosno Rezoluciji 819 (1993), komandantu UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini dostavio Direktivu, po kojoj odluka Vije\u0107a sigurnosti nije podrazumijevala \u201cobavezu vojnog anga\u017eovanja UNPROFOR-a u za\u0161titi sigurne zone\u201d Ujedinjenih nacija, \u0161to je zloupotreba funkcije generalnog sekretara, njegovih ovla\u0161tenja – obaveza, prava i du\u017enosti. Time su uloga UNPROFOR-a i njegovi zadaci zna\u010dajno i bitno reducirani na pru\u017eanje humanitarne pomo\u0107i \u017ertvama, uz pristanak i saglasnost agresora i zlo\u010dinaca. Komandant UNPROFOR-a, suprotno Rezoluciji 819 (1993) Vije\u0107a sigurnosti Ujedinjenih nacija, proglasio je potpunu demilitarizaciju grada, odnosno sporazum o kapitulaciji, kojim je zahtijevao potpuno razoru\u017eavanje Bo\u0161njaka. Srebrenica je postala koncentracioni logor, koncentracioni logor Ujedinjenih nacija, u kome je zlo\u010din genocida vr\u0161en u kontinuitetu i to javno – pred o\u010dima cjelokupne me\u0111unarodne zajednice. O tome je svjedo\u010dio i ambasador Diego Arria.<\/p>\n
Po\u010detkom jula 1995. srpski agresor je, u skladu sa \u201cstrate\u0161kim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini\u201d, preduzeo neposredne pripreme za vojnu operaciju protiv sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. U tom kontekstu treba posmatrati i tajni dogovor izme\u0111u Ujedinjenih nacija i oficira Vojske Jugoslavije o neupotrebi zra\u010dnih udara protiv srpskih snaga, \u010dime su sigurne zone Ujedinjenih nacija prepu\u0161tene agresoru, a civili i civilno stanovni\u0161tvo sigurne zone Ujedinjenih nacija dovedeni u bezizlaznu sitauciju, \u0161to je kod svjetskih politi\u010dkih mo\u0107nika olak\u0161alo kasniju planiranu \u201cpodjelu\u201d Republike Bosne i Hercegovine na entitete. Oficiri Vojske Jugoslavije rukovodili su i komandovali operacijom planiranja, organizovanja, zauzimanja i okupacije sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Odlukom o napadu, zauzimanju i okupaciji navedene sigurne zone Ujedinjenih nacija koordinirao je na\u010delnik General\u0161taba Vojske Jugoslavije general Mom\u010dilo Peri\u0161i\u0107 i Slobodan Milo\u0161evi\u0107, predsjednik Republike Srbije. O\u010digledno je, u skladu sa srpskim velikodr\u017eavnim projektom osvaja\u010dkog i genocidnog karaktera i mirovnim planovima tzv. me\u0111unarodne zajednice o legalizaciji agresije i genocida, rije\u010d o \u017ertvovanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Po\u010detkom jula 1995. Komanda Drinskog korpusa preduzela je najneposrednije pripreme za vojnu operaciju protiv sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, kojima je u formalnom \u2013 normativno-pravnom smislu prikrila strate\u0161ku ulogu Vojske Jugoslavije u tom zlo\u010dinu, odnosno dr\u017eave Savezne republike Jugoslavije, kao \u0161to je to \u010dinila u svim dotada\u0161njim operacijama protiv Republike Bosne i Hercegovine. Krajnji cilj Operacije \u201cKrivaja 95\u201d bio je da se zauzme sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica i elimini\u0161e \u201czajednica bosanskih Muslimana koji su \u017eivjeli na tom podru\u010dju\u201d. Rije\u010d je o jedinstvenoj operaciji koja je \u201cizvr\u0161ena s namjerom da se uni\u0161ti stanovni\u0161tvo bosanskih Muslimana Srebrenice\u201d, odnosno sigurne zone Ujedinjenih nacija, \u0161to potvr\u0111uju brojni akti genocida koje su izvr\u0161ile srpske snage, a koji (actus reus) su predstavljali \u201cdio jednog jedinstvenog plana da se izvr\u0161i genocid nad bosanskim Muslimanima u Srebrenici, \u0161to se vidi i u dokumentu \u201cOperacija Krivaja 95\u2019\u201d.<\/p>\n
Genocidna (vojna) Operacija \u201cKrivaja 95\u201d sastojala se od \u010detiri faze: zauzimanje i okupacija sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice; zlo\u010dini u Poto\u010darima i prisilno premje\u0161tanje \u017eena, djece i staraca; zarobljavanje, zatvaranje i likvidacija mu\u0161karaca i dje\u010daka i prikrivanje zlo\u010dina genocida.<\/p>\n
Srpska oru\u017eana ofanziva osvaja\u010dkog i genocidnog karaktera na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija zapo\u010dela je 6. jula 1995. Srpske snage su do ve\u010deri 9. jula prodrle \u010detiri kilometra u dubinu sigurne zone, zaustaviv\u0161i se samo kilometar od grada Srebrenice. Radovan Karad\u017ei\u0107 je istoga dana (u ranim ve\u010dernjim satima) ponovio i potvrdio genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bo\u0161njaka. U tom napadu na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija srpske snage su namjerno granatirale ku\u0107e, stanove, bolnicu i druge civilne objekte.<\/p>\n
Holandski bataljon UNPROFOR-a nije ni poku\u0161ao zaustaviti agresorski napad na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu. On je uporno odbijao da reaguje na agresorski napad. On nikada nije uzvratio na srpske snage koje su napadale sigurnu zonu (nije upotrijebio oru\u017eje). Drugim rije\u010dima, bio je izuzetno pasivan za vrijeme napada na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija (od 6. do 11. jula). Potpukovnik Karremans je, u skladu sa dobijenim instrukcijama, izbjegavao \u201crizik sukoba sa Srbima\u201d i \u201cbezbjednost njegovog osoblja je bila va\u017enija od provo\u0111enja mandata\u201d. Nepredavanje (povrat) oru\u017eja Bo\u0161njacima, oduzetog demilitarizacijom, UNPROFOR je obja\u0161njavao da je njihova du\u017enost da brane sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, a ne Armije Republike Bosne i Hercegovine. Holandski bataljon nije opalio nijedan metak da sprije\u010di ulazak srpskih snaga u grad Srebrenicu i svoju bazu u njemu, niti je za\u0161titio civile i civilno stanovni\u0161tvo koji su zatra\u017eili zaklon u bazi Ujedinjenih nacija u Poto\u010darima. On nije pustio sve civile da u\u0111u u bazu Ujedinjenih nacija, koja je bila dovoljno prostrana da primi sve civile i civilno stanovni\u0161tvo. I pored kontinuiranog napada na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, te civile i civilno stanovni\u0161tvo i civilne objekte, kao i (napada) na UNPROFOR, odnosno Holandski bataljon, Ujedinjene nacije nisu odobravale i odobrile upotrebu zra\u010dne sile. Komandant Holandskog bataljona nije prihvatio u\u010de\u0161\u0107e Armije Republike Bosne i Hercegovine u odbrani sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Odbio je da vrati oru\u017eje Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Oficiri Holandskog bataljona su u no\u0107i 10\/11. jula 1995. bo\u0161nja\u010dko civilno i vojno rukovodstvo la\u017eno uvjeravali i, na\u017ealost, uvjerili u djelovanje NATO aviona ujutro 11. jula, tra\u017ee\u0107i da se branioci Armije Republike Bosne i Hercegovine povuku sa odbrambenih polo\u017eaja.<\/p>\n
Prevareni njihovim (samouvjerenim) obe\u0107anjem zra\u010dnih udara \u0161irokih razmjera, obustavljen je planirani kontranapad u ranim jutarnjim satima i branioci su se povukli sa polo\u017eaja na ulazu u grad, \u010dime je svjesno onemogu\u0107ena odbrana sigurne zone Ujedinjenih nacija i civila i civilnog stanovni\u0161tva, \u0161to je bilo tragi\u010dno za odbranu sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice.
\nSrpske snage su 11. jula 1995, nakon odsustva zra\u010dnih udara NATO snaga i prekida farse oko njihove (ne)upotrebe, zauzele sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu. Neposredno uo\u010di i nakon njenog zauzimanja civili i civilno stanovni\u0161tvo su u panici i op\u0107em haosu bje\u017eali prema Poto\u010darima, tra\u017ee\u0107i za\u0161titu i spas od Ujedinjenih nacija. Na\u017ealost, ni u Poto\u010darima – u bazi Ujedinjenih nacija – za njih nije bilo spasa.
\nPolaze\u0107i od bitnih stanovi\u0161ta politi\u010dkog i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija, te Sekretarijata Ujedinjenih nacija, o ulozi UNPROFOR-a u za\u0161titi sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, Ghali-Akashi i Janvier-Smith, bitno su reducirali mandat UNPROFOR-a i njegovu ulogu i zadatke u Republici Bosni i Hercegovini, posebno o upotrebi zra\u010dnih snaga u za\u0161titi sigurnih zona Ujedinjenih nacija – teritorije i civilnog stanovni\u0161tva na toj teritoriji, svode\u0107i ga isklju\u010divo na vlastitu samoodbranu (samoodbranu UNPROFOR-a), samo radi o\u010duvanja mira i omogu\u0107avanja nastavka tzv. mirovnih pregovora.<\/p>\n
To je bio o\u010digledan i tipi\u010dan primjer zavjere u odgovornom sprovo\u0111enju rezolucija Ujedinjenih nacija i \u017ertvovanja sigurnih zona UN-a, odnosno \u017ertvovanja civilnog stanovni\u0161tva u njima, \u0161to je omogu\u0107ilo najneposrednije (mirne i sigurne) pripreme, organizovanje i izvr\u0161enje genocida u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija. Istovremeno, to je u direktnoj konfrontaciji i protivrje\u010dnosti sa temeljnim odredbama dokumenata me\u0111unarodnog prava, posebno Konvencije o spre\u010davanju i ka\u017enjavanju zlo\u010dina genocida (1948) i \u017denevskim konvencijama (1949) i Dodatnim protokolima (1977).<\/p>\n
U aparatu Ujedinjenih nacija i me\u0111u (dr\u017eavama) zapadnim saveznicama nije bilo politi\u010dke i druge volje da se zaustavi srpski agresor i sprije\u010di genocid, pri \u010demu posebno nije bilo politi\u010dke volje da se upotrijebi odlu\u010dna zra\u010dna sila u odbrani sigurne zone Ujedinjenih nacija i za\u0161titi civila i civilnog stanovni\u0161tva. To potvr\u0111uju brojne \u010dinjenice, a posebno one u vezi sa zahtjevima za zra\u010dnu podr\u0161ku u vrijeme napada i zauzimanja Srebrenice i genocida nad Bo\u0161njacima, me\u0111u kojima navodimo bitne:
\n– najvi\u0161e civilno i vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija, uklju\u010duju\u0107i posebno Akashija i generala Janviera, te druge komandante Ujedinjenih nacija na terenu, bilo je u stalnom kontaktu sa Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em i njegovim generalima na terenu, vode\u0107i u kontinuitetu razgovore i sklapaju\u0107i tajne dogovore sa ideolozima, planerima, organizatorima, nosiocima i izvr\u0161iocima srpske nacionalisti\u010dke ideologije, politike i prakse, osvaja\u010dkog i genocidnog karaktera. Milo\u0161evi\u0107 i general Vojske Jugoslavije Mladi\u0107 bili su gospodari situacije i diktirali su uslove Akashiju i Janvieru. Dogovori izme\u0111u Janviera i Akashija (odnosno Ghalija) na jednoj, i Mladi\u0107a i Karad\u017ei\u0107a (odnosno Milo\u0161evi\u0107a) na drugoj strani, te Holbrookea (odnosno Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava) i Milo\u0161evi\u0107a (odnosno Republike Srbije, tj. Savezne republike Jugoslavije), doveli su do \u017ertvovanja sigurne zone Ujedinjenih nacija – Srebrenice. \u201cPrijetnju\u201d agresorskog generala Vojske Jugoslavije Mladi\u0107a vojnicima Ujedinjenih nacija na terenu najvi\u0161e vojno i civilno rukovodstvo Ujedinjenih nacija, kao i Vlada Kraljevine Holandije, do\u010dekali su sa olak\u0161anjem;
\n– brojne jalove i duge debate u Ujedinjenim nacijama i me\u0111unarodnoj zajednici o upotrebi, bolje re\u010deno neupotrebi, zra\u010dne sile, pri \u010demu su, pored ostalog, nu\u0111ena razli\u010dita \u201cobja\u0161njenja\u201d, tendenciozno neta\u010dna o (ratnim) ciljevima agresorskih oru\u017eanih akcija u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici;
\n– pogre\u0161ne, odnosno svjesne i namjerno pogre\u0161ne, procjene komandanata Ujedinjenih nacija na terenu o srpskim napadima na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu;
\n– malodu\u0161nost, omalova\u017eavanje i \u201ckonfuzija\u201d oko zahtjeva za blisku zra\u010dnu podr\u0161ku;
\n– briga jedino oko sigurnosti snaga Ujedinjenih nacija, a ne i o golorukim, neza\u0161ti\u0107enim i bespomo\u0107nim civilima i civilnom stanovni\u0161tvu, itd.;<\/p>\n
– Ujedinjene nacije nisu \u017eeljele, niti su pru\u017eile zra\u010dnu podr\u0161ku u odbrani svoje (vlastite) teritorije (sigurne zone Ujedinjenih nacija), niti u za\u0161titi i spa\u0161avanju civila i civilnog stanovni\u0161tva na toj teritoriji, za \u0161to snose punu odgovornost, jer nisu zaustavile ostvarivanje osvaja\u010dkih (ratnih) srpskih ciljeva ni sprije\u010dile zlo\u010din genocida, postupaju\u0107i suprotno Povelji Ujedinjenih nacija i Konvenciji o spre\u010davanju i ka\u017enjavanju zlo\u010dina genocida<\/em>.<\/p>\n Srpski agresor (Savezna republika Jugoslavija – Srbija i Crna Gora) je, uz u\u010de\u0161\u0107e svojih (srpskih) kolaboracionista i petokolona\u0161a iz Republike Bosne i Hercegovine, u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, u toku jedne sedmice na hiljade zarobljenih Bo\u0161njaka likvidirao i zatrpao u masovne grobnice; na stotine \u017eivih je zakopao; mu\u0161karce, \u017eene i dje\u010dake je sakatio i klao; djecu ubijao pred o\u010dima majki; natjerao djeda da pojede d\u017eigericu svoga unuka; silovao \u017eene i djevojke; prisilno premjestio oko 30.000 ljudi, uglavnom \u017eene i djecu, priredio scene dostojne Danteovog pakla. O tim \u201cscenama nezamislivog divlja\u0161tva\u201d postoje brojni dokazi, me\u0111u kojima i masovne grobnice – primarne, sekundarne i tercijarne. To su, prema ICTY-u, \u201czaista scene iz pakla, napisane na najmra\u010dnijim stranicama ljudske historije\u201d. Pored masovnih i pojedina\u010dnih likvidacija, \u017ertvama genocida nanesene su trajno te\u0161ke tjelesne i psihi\u010dke povrede i boli; prisilno je protjerano – premje\u0161teno oko 30.000 civila – \u017eena, djece i staraca, sra\u010dunato na to da dovede do fizi\u010dkog ili biolo\u0161kog uni\u0161tenja Bo\u0161njaka, nacionalne, etni\u010dke i vjerske grupe kao takve; namjerno su nametnuti te\u0161ki egzistencijalni uslovi \u017eivota; izvr\u0161eni su zlo\u010dini silovanja; nasilno su razdvajane porodice; namjerno su oplja\u010dkani, uni\u0161teni i spaljeni bo\u0161nja\u010dki civilni objekti, posebno vjerski, itd.<\/p>\n U bezo\u010dnoj operaciji ubijanja<\/em>, uglavnom za \u010detiri dana, s namjerom, organizovano i prema ta\u010dno utvr\u0111enom planu i obrascu, na stravi\u010dan na\u010din, likvidirano je preko 8.000 Bo\u0161njaka, me\u0111u kojima preko 800 djece, \u0161to je motivisano njihovom nacionalnom, etni\u010dkom i vjerskom pripadno\u0161\u0107u kao takvom, te osvajanjem njihovog \u017eivotnog prostora, koji je u srpskim velikodr\u017eavnim planovima ozna\u010den od strate\u0161ke va\u017enosti. Tri generacije mu\u0161karaca su istrijebljene, \u010dime je izvr\u0161ena radikalna destrukcija bo\u0161nja\u010dke nacionalne, etni\u010dke i vjerske zajednice.<\/p>\n Jula mjeseca 1995. Bo\u0161njaci Republike Bosne i Hercegovine s podru\u010dja sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice ubijani su na raznim mjestima – na teritoriji 14 (\u010detrnaest) op\u0107ina Republike Bosne i Hercegovine: Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, \u0160ekovi\u0107i, Kalesija, \u017divinice, Kladanj, Olovo, Bijeljina, Han-Pijesak, Rogatica, Vi\u0161egrad i Trnovo. Masovnost (obim i obuhvat) zlo\u010dina genocida potvr\u0111uje i \u010dinjenica da su jula 1995. na podru\u010dju navedenih op\u0107ina, s namjerom i na genocidnoj osnovi, ubijani Bo\u0161njaci porijeklom iz 12 (dvanaest) op\u0107ina Republike Bosne i Hercegovine: Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Bijeljina, Sokolac, Kalesija, Banovi\u0107i, Han-Pijesak, \u0160ekovi\u0107i, Rogatica i Vi\u0161egrad.<\/p>\n Okupacija sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice; zlo\u010dini u Poto\u010darima i prisilno premje\u0161tanje \u017eena, djece i staraca; zarobljavanje, zatvaranje i likvidacija Bo\u0161njaka, te prikrivanje zlo\u010dina su genocidni akti unaprijed isplanirani, dobro osmi\u0161ljeni, efikasno organizovani i \u0161irokog obima, nare\u0111eni s nadle\u017enih politi\u010dkih i vojnih mjesta, te izvr\u0161eni planski, sistematski i organizovano, \u0161to potvr\u0111uju sva dosada\u0161nja nau\u010dna i druga istra\u017eivanja i rezultati tih istra\u017eivanja, kao i me\u0111unarodni (ICTY i Me\u0111unarodni sud pravde u Hagu) i nacionalni krivi\u010dni sudovi (Sud Bosne i Hercegovine), te rezultati istra\u017eivanja Vlade Republike Srpske. Broj, struktura i specijalnosti anga\u017eovanih snaga u zauzimanju i okupaciji sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice i zlo\u010dinu genocida, oprema i objekti kori\u0161teni za ubijanje, standardizovani \u0161ifrovani jezik kori\u0161ten od strane agresorskih jedinica u preno\u0161enju informacija o masovnim ubistvima, obim likvidacija, specifi\u010dne metode ubijanja koje su primjenjivane, potvr\u0111uju elemente genocida (mens rea <\/em>i actus reus<\/em>). U cilju istrebljenja Bo\u0161njaka, srpske snage su u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice s namjerom izvr\u0161ile genocid.<\/p>\n Broj ubijenih i likvidacije u najkra\u0107em vremenu, brzo formiranje masovnih (primarnih) grobnica, brzina zakopavanja u masovne grobnice i dislociranje posmrtnih ostataka iz primarnih u sekundarne i\/ili tercijarne masovne grobnice, ukazuju na to da je u planiranju, pripremi, izvr\u0161enju i prikrivanju genocida u\u010destvovao u punom kapacitetu politi\u010dki, upravni, vojni i policijski potencijal srpskih snaga, kao i veliki broj organizovanih i discipliniranih izvr\u0161ilaca. Tako je, prema istra\u017eivanjima Vlade Republike Srpske, u genocidu nad Bo\u0161njacima u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, u\u010destvovalo (po raznim osnovama i na razli\u010dite na\u010dine) preko 25.000 aktera. Ideolo\u0161ki, politi\u010dki i vojni nosilac agresije i genocida bila je dr\u017eava Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), a glavni izvr\u0161ioci Vojska (Savezne republike) Jugoslavije, Ministarstvo unutra\u0161njih poslova Republike Srbije, kolaboracionisti\u010dke formacije velikosrpskog agresora u Republici Bosni i Hercegovini (\u201cVojska Republike Srpske\u201d, \u201cMinistarstvo unutra\u0161njih poslova Republike Srpske\u201d i drugi organi izvr\u0161ne vlasti i uprave paradr\u017eavne tvorevine Republike Srpske), zatim pla\u0107enici iz Gr\u010dke i dr.<\/p>\n Politi\u010dko i vojno rukovodstvo tvorevine Republike Srpske, a posebno Srpska demokratska stranka, \u201cVojska Republike Srpske\u201d i Ministarstvo unutra\u0161njih poslova \u201cRepublike Srpske\u201d, te \u201cVlada Republike Srpske\u201d, naknadno su u\u010dinili sve – odre\u0111ene mjere, radnje i postupke da prikrije svoju ulogu u genocidu nad Bo\u0161njacima u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. To govori i o tome kako su njegovi po\u010dinioci bili svjesni zlo\u010dina\u010dkog karaktera svojih postupaka i otklanja svaku sumnju u njihovu subjektivnu krivicu, odnosno u postojanje \u010dvrste namjere kod izvr\u0161enja ovog najte\u017eeg oblika zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava.<\/p>\n Na\u017ealost, nedostatak politi\u010dke volje bio je presudan faktor da se u za\u0161titi (\u017eivot\u00e2) civila i civilnog stanovni\u0161tva i spre\u010davanju najte\u017eeg oblika zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava postupi odlu\u010dno i onako kako to nala\u017eu Povelja Ujedinjenih nacija <\/em>i Konvencija o spre\u010davanju i ka\u017enjavanju zlo\u010dina genocida<\/em>, duh i korpus me\u0111unarodnog prava.<\/p>\n Genocid nad Bo\u0161njacima Republike Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, odnosno u srednjem Podrinju, jula 1995, izvr\u0161en je pred o\u010dima svjetske javnosti i uz nesumnjivu asistenciju i \u201czlo\u010dina\u010dku pasivnost\u201d Ujedinjenih nacija i njihovih mirovnih snaga, koje su bile du\u017ene za\u0161tititi stanovni\u0161tvo te zone, dio je neposrednih priprema Dejtona u tradicionalnom maniru stavljanja pred svr\u0161en \u010din, radi osiguranja za Srbiju strate\u0161ki va\u017enog grani\u010dnog pojasa – Podrinja. Taj zlo\u010din genocida samo je vrh ledenog brijega zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava (iz)vr\u0161enih u kontinuitetu \u010detiri godine na gotovo tri \u010detvrtine dr\u017eavne teritorije Republike Bosne i Hercegovine – u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi.<\/p>\n \u00a0<\/em><\/p>\n Ured za odnose s javno\u0161\u0107u VKBI<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Rezultati nau\u010dnih istra\u017eivanja zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava u (Republici) Bosni i Hercegovini na kraju XX stolje\u0107a, uklju\u010duju\u0107i i genocid nad Bo\u0161njacima, potvr\u0111uju da je i na teritoriji Ujedinjenih nacija \u2013 sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995, planski, organizovano, sistematski i s namjerom izvr\u0161en zlo\u010din genocida nad Bo\u0161njacima, pripadnicima nacionalne, etni\u010dke i vjerske […]<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":108537,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[75],"tags":[],"class_list":["post-108567","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-region"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/108567","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=108567"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/108567\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/108537"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=108567"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=108567"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=108567"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}