Marlies van Hoffen, humanitarka iz Holandije, u “Prijateljskoj ku\u0107i” u Doboju od 1999. godine do sada pru\u017eila je uto\u010di\u0161te i topli dom za 64 djece.<\/p>\n
U Bosnu i Hercegovinu po\u010dela je dolaziti za vrijeme rata, sa tetkom, donosile su humanitarnu pomo\u0107, a nakon rata nastavile su pomagati, najvi\u0161e djeci. Godine 1998. saznale su da za djecu bez roditeljskog staranja u Doboju ne postoji adekvatan smje\u0161taj nego da moraju odlaziti u Banjaluku, \u0161to ih je ponukalo da naprave plan za porodi\u010dnu ku\u0107u u kojoj mo\u017ee biti smje\u0161teno desetak djece i da funkcioni\u0161u kao velika porodica. Godinu danas kasnije otvorena je “Prijateljska ku\u0107a”, u kojoj je nedavno smje\u0161teno 63. i 64. dijete.<\/p>\n
Trenutno Van Hoffen brine o sedmoro djece, a me\u0111u njima je studentica medicine u Novom Sadu, koja dolazi kada nema obaveza na fakultetu, a u ovoj ku\u0107i provela je gotovo \u010ditav svoj \u017eivot, od \u0161est mjeseci do 22. godine koliko sada ima.<\/p>\n
Najmanja beba o kojoj je brinula Van Hoffen imala je svega \u010detiri dana, a sva djeca mogu ostati dok se ne sna\u0111u. Prema rije\u010dima Holan\u0111anke nije to sa 18 godina, nego moraju zavr\u0161iti \u0161kolu, na\u0107i posao, neke djevojke su se udale, a ostali idu dalje kada imaju primanja od kojih mogu platiti kiriju, re\u017eije i hranu.<\/p>\n
Marlies van Hoffen ekipi Anadolu Agency (AA) prilikom posjete “Prijateljskoj ku\u0107i” ispri\u010dala je da je ostala u kontaktu gotovo sa svom djecom koja su bar dio svog \u017eivota provela na ovom mjestu. Sada ih ka\u017ee ima po \u010ditavom svijetu, razi\u0161li su se svugdje, u Americi, Holandiji, Belgiji, Njema\u010dkoj, Italiji, Austriji, Hrvatskoj, Crnoj Gori…<\/p>\n
Za svoj dan Van Hoffen ka\u017ee da izgleda kao dan bilo koje doma\u0107ice, priprema obroke, budi djecu za prvu i drugu smjenu, oni doru\u010dkuju, ru\u010daju, pi\u0161u zada\u0107e, spremaju se, idu u \u0161kolu. Na \u0161poretu u “Prijateljskoj ku\u0107i” uvijek se kuha vi\u0161e jela, a o dnevnom meniju se uglavnom svi uku\u0107ani dogovaraju i izra\u017eavaju svoje \u017eelje.<\/p>\n
Van Hoffen, osim mu\u017ea, poma\u017eu i teta Nina, koja je starija i radi malo manje i teta Sanja, koja je odrasla ovdje, a po zavr\u0161etku medicinske \u0161kole ostala je da radi u “Prijateljskoj ku\u0107i”.<\/p>\n
Na pitanje da li djeca poma\u017eu u obavljanju ku\u0107nih poslova, rekla je:<\/p>\n
“Svakako, ja sam i sama iz ve\u0107e porodice, uvijek smo pomagali mami prati su\u0111e, spremati krevete, motati ve\u0161, \u010darape i sve. Poku\u0161avam ih pripremiti za dalji \u017eivot, moraju znati srediti, oprati pod, srediti svoje sobe i tako te stvari. Poku\u0161avam ih totalno pripremiti kako sam ja bila spremna za dalji \u017eivot kad sam odrasla.”<\/p>\n
“Jako je lijepo sve. Intenzivno, nekad stvarno te\u0161ko, emotivno mnogo, kad nova djeca do\u0111u kad vidi\u0161 kakva je njihova situacija. Mnogo zna biti te\u0161ko, ali svaki korak naprijed je uspjeh”, ka\u017ee Van Hoffen.<\/p>\n
Toplu porodi\u010dnu atmosferu upotpunjavaju ku\u0107ni ljubimci koje mali\u0161ani mnogo vole.<\/p>\n
“Obo\u017eavaju, imamo ribice, papagaje, mali pas je sad do\u0161ao, imamo ma\u010dke, napolju je jo\u0161 jedan pas, koji \u010duva ku\u0107u, imali smo ze\u010deve, uvijek imamo neke \u017eivotinje”, veli humanitarka.<\/p>\n
Smatra da je to jako lijepo za djecu, jer se lako ve\u017eu za \u017eivotinje. Ponekad kada se ne snalaze sa odraslim osobama, \u017eivotnje su pune razumijevanja. Marlies van Hoffen nagla\u0161ava da mali\u0161ani imaju posebnu ljubav prema \u017eivotinjama, \u0161to je jako bitno za njihov razvoj i \u010ditav emotivni \u017eivot.<\/p>\n
Osim \u0161kole, djeci poku\u0161ava ispuniti sve \u017eelje kada su u pitanju vannastavne aktivnosti, pa mogu da biraju izme\u0111u sportova za koje su organizovani treninzi na podru\u010dju Doboja, gimnastike, tenisa, stonog tenisa, fudbala, karatea, ko\u0161arke, odbojke…<\/p>\n
Van Hoffen ima troje djece, dva sina usvojila je iz ove ku\u0107e, a oni su odrasli i sada rade u Belgiji i Holandiji, a k\u0107erka je maturant medicinske \u0161kole.<\/p>\n
Svi oni su navikli na veliku porodicu, na nove susrete i rastanke, ali svima im najte\u017ee pada rastanak od beba koje ovdje borave po nekoliko mjeseci, dok se ne zavr\u0161i procedura usvajanja. S druge strane, prema rije\u010dima Van Hoffen sve ih tje\u0161i \u010dinjenica da odlaze kod ljudi koji su ih jako \u017eeljeli i koji \u0107e im pru\u017eiti sve u \u017eivotu.<\/p>\n
“Nisam bolju odluku u \u017eivotu napravila, kada sam odlu\u010dila da \u0107u oti\u0107i, Imala sam dobar posao u Holandiji, radila sam kao gra\u0111evinski in\u017eenjer, ali to nikad moje srce i du\u0161a nisu usvojili. To je bilo super kao i plata, ali kad ne mo\u017ee\u0161 od sebe ni\u0161ta dati”, ka\u017ee Marlies i dodaje da misli da su uspjeli napraviti ne\u0161to jako lijepo za mnogo djece.<\/p>\n
Anadolu Agency<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Marlies van Hoffen, humanitarka iz Holandije, u “Prijateljskoj ku\u0107i” u Doboju od 1999. godine do sada pru\u017eila je uto\u010di\u0161te i topli dom za 64 djece. U Bosnu i Hercegovinu po\u010dela je dolaziti za vrijeme rata, sa tetkom, donosile su humanitarnu pomo\u0107, a nakon rata nastavile su pomagati, najvi\u0161e djeci. Godine 1998. saznale su da za […]<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":117984,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[75],"tags":[],"class_list":["post-117983","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-region"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/117983","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=117983"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/117983\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/117984"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=117983"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=117983"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=117983"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}