{"id":122049,"date":"2022-02-06T11:43:37","date_gmt":"2022-02-06T10:43:37","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=122049"},"modified":"2022-02-06T11:43:37","modified_gmt":"2022-02-06T10:43:37","slug":"davor-spisic-novopazarske-melem-baklave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=122049","title":{"rendered":"Davor \u0160pi\u0161i\u0107: Novopazarske melem baklave"},"content":{"rendered":"<p><strong>\u201ePozori\u0161te je mesto na kojem zlikovci treba da se upla\u0161e, a po\u0161teni ljudi da se ohrabre\u201c, rekao je Zlatko Pakovi\u0107 u nedavnom intervjuu za list Danas.<\/strong><\/p>\n<p>Tako je ovaj beogradski redatelj, pisac i gerilac neprekidne bitke za ranjenike, izrekao mo\u017eda najesencijalniju definiciju pozorni\u010denja ikad, jo\u0161 tamo od starih Grka. Uostalom, Pakovi\u0107 u svom habitusu sjedinjuje neku sokratovsku i starozavjetnu mona\u0161ku ustrajnost. Njegovi otisci, koje strpljivo ostavlja na pozornicama Srbije i regiona, nalikuju na stamene ikone. \u017dilave, proro\u010dke i jake u blagoslovu prezrenih i poni\u017eenih. Pakovi\u0107u je upravo ovih dana uru\u010dena nagrada \u201eAhmed Vali\u201c za 2021. godinu, koju Kulturni centar Novi Pazar dodjeljuje za \u017eivotno djelo na polju knji\u017eevnosti i pozori\u0161ne umjetnosti. Neposredan povod nagradi je Pakovi\u0107eva dalekose\u017ena predstava \u201eAko dugo gleda\u0161 u ponor\u201c, nepatvorena umjetni\u010dka pesnica pravednog bijesa, koju je visoko podigao no\u0161en fantasti\u010dnim udarnicima Regionalnog pozori\u0161ta Novi Pazar.<\/p>\n<p><strong><em>Pri\u010da o srcu tame, o simbiozi kriminala, animalnog nasilja, visoke politike, predatorskog boga\u0107enja i masovnog poni\u017eenja, bila je pri\u010da o svima nama na pustopoljinama Jugoslavije.<\/em><\/strong><\/p>\n<p>\u201eDa li mo\u017ee biti dobro? Svakako. Da li \u0107e biti dobro? Ne znam, ali \u010dinim sve da tako i bude. To je ono \u0161to pozori\u0161te mo\u017ee \u2013 da se dr\u017ei dobro i na stra\u0161nom mestu\u201c, rekao je Pakovi\u0107 u pomenutom intervjuu. Precizno oslikavaju\u0107i iznimno ljudsko i umjetni\u010dko po\u0161tenje kojim se vodio njegov nadnaravni gluma\u010dki tim u ra\u0111anju remek-djela \u201eAko dugo gleda\u0161 u ponor\u201c. Predstavu u koprodukciji Regionalnog pozori\u0161ta Novi Pazar i Kulturnog centra Novi Pazar (ra\u0111enu prema motivima istoimenog romana Enesa Halilovi\u0107a) gledao sam, kao \u010dlan \u017eirija, na proteklom Sterijinom pozorju.<\/p>\n<p>Nikada ne\u0107u zaboraviti tu no\u0107, 20. juna 2021.<\/p>\n<p>Zbijeni na tribinama u paklenoj vru\u0107ini, ostavljaju\u0107i novopazarskim gerilcima maleni prostor za igru krika, gnjeva i \u0161aputanja, svjedo\u010dili smo s kojom poetskom \u017eestinom otkupljuju pravdu u ime svih nas. Bili su na metar-dva od na\u0161ih zatravljenih bi\u0107a, o\u010dajni\u010dki smo ih htjeli zagrliti. Osje\u0107aju\u0107i se nedostojnima njihove hrabrosti i plemenite \u010de\u017enje za teatrom potla\u010denih \u2013 pozori\u0161tem kao gara\u017enim otporom pred vladavinom obnevidjele fukare.<\/p>\n<p><strong><em>I onda su odjednom, poput hodo\u010dasnika, po\u010deli hodati me\u0111u nama du\u017enicima, nude\u0107i nam novopazarske baklave, prhke i nje\u017ene kao da su od same du\u0161e stvarane. Kao da nam pri\u010dest dijele.<\/em><\/strong><\/p>\n<p>Pri\u010da o srcu tame, o simbiozi kriminala, animalnog nasilja, visoke politike, predatorskog boga\u0107enja i masovnog poni\u017eenja, bila je pri\u010da o svima nama na pustopoljinama Jugoslavije. \u010cudesni Pakovi\u0107evi glumci An\u0111ela Mari\u0107, Lemana Binjo\u0161, Sandra Miljkovi\u0107, Rifat Rifatovi\u0107, Du\u0161an \u017divani\u0107, Haris \u0160e\u0107erovi\u0107 i Vahid D\u017eankovi\u0107, zaneseno su pleli nepoderivo pletivo od \u010distog punka i brechtovske metalurgije. Grade\u0107i neprobojne pancirke za preostale mrvice na\u0161eg smisla. Na ekspresivnim talasima muzike Bo\u017eidara Obradinovi\u0107a, iz njihovih je pravedni\u010dkih grla odjekivala gorka himna prezrenih i ucijenjenih: \u201eSvako je talac hleba koji jede \/ I nema toga \u0161to usta ne\u0107e slagati radi hleba \/ Za\u0161to nema hleba za sve, kad ga ima za sve? \/ Hleba nema, da bi imalo la\u017ei!\u201c<\/p>\n<p>Kad su, nakon katarze i blagoslova umeteonstva koji su nam spustili u krilo, Pakovi\u0107evi proleteri do\u0161li na terasu Treme, primali su \u010destitke uzbu\u0111eno se dr\u017ee\u0107i dlanovima za srca. I onda su odjednom, poput hodo\u010dasnika, po\u010deli hodati me\u0111u nama du\u017enicima, nude\u0107i nam novopazarske baklave, prhke i nje\u017ene kao da su od same du\u0161e stvarane. Kao da nam pri\u010dest dijele. Ponora je nestalo a \u00a0u onoj novosadskoj no\u0107i svjetlucali su samo ljudi. Hvala im na tome.<\/p>\n<p>portal Mikser Festivala<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u201ePozori\u0161te je mesto na kojem zlikovci treba da se upla\u0161e, a po\u0161teni ljudi da se ohrabre\u201c, rekao je Zlatko Pakovi\u0107 u nedavnom intervjuu za list Danas. Tako je ovaj beogradski redatelj, pisac i gerilac neprekidne bitke za ranjenike, izrekao mo\u017eda najesencijalniju definiciju pozorni\u010denja ikad, jo\u0161 tamo od starih Grka. Uostalom, Pakovi\u0107 u svom habitusu sjedinjuje [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":122050,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"class_list":["post-122049","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/122049","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=122049"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/122049\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/122050"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=122049"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=122049"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=122049"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}