{"id":147738,"date":"2023-04-17T03:40:44","date_gmt":"2023-04-17T01:40:44","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=147738"},"modified":"2023-04-17T03:59:00","modified_gmt":"2023-04-17T01:59:00","slug":"pravili-smo-firove-pustali-niz-rasku-skakali-sa-cuprije-pise-galib-gicic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=147738","title":{"rendered":"Pravili smo firove, pu\u0161tali se niz Ra\u0161ku, skakali sa \u0107uprije (Pi\u0161e: Galib Gici\u0107)"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e Galib Gici\u0107:<\/span><\/p>\n

Davne godine, iako mi to sada izgleda kao da je bilo ju\u010de, Pazar je bio neiscrpan izvor zabave, a rijeka Ra\u0161ka, mjesto okupljanja i ljetnih radosti. Mladi su provodili sate igraju\u0107i se na ulicama, no u vrelim danima ni gradski bazen nije bio bolje mjesto za osvje\u017eenje od rijeke.<\/strong><\/p>\n

Da bi se rashladili, omladina je svake godine iznova gradila jezerca u koritu Ra\u0161ke. Te ru\u010dno gra\u0111ene brane smo nazivali ,,Firovi,,. S mnogo truda i improvizacije, zaustavljali smo brzu i hladnu vodu koriste\u0107i daske, kamenje i sve te\u0161ke predmete koje smo mogli prona\u0107i. Kamenje bi prebacivali s jedne strane na drugu dok bi brana postajala sve ve\u0107a i \u010dvr\u0161\u0107a, a voda dublja.<\/span><\/p>\n

Ti firovi nisu bili samo za kupanje, ve\u0107 su postajali pravi park zabave za omladinu koja je u\u017eivala mjesecima. <\/span>Jedan od najpopularnijih nalazio se u blizini Pojila, dok se drugi nalazio kod mosta koji povezuje Lug i Parice, javlja Rtv Novi Pazar.<\/span><\/p>\n

\"\"
\n<\/span>Kada bi fir bio spreman, odnekud bi nabavljali velike unutra\u0161nje gume od kamiona-ogromne i te\u0161ke, koje smo koristili kao \u010damce ili kajake za brzu plovidbu i trkanje. Neki bi se s gumama pu\u0161tali, kre\u0107u\u0107i od mjesta koje smo nazvali “Glava”, pa sve do Vrbaka, a mo\u017eda i dalje.
\nNo, neki firovi su imali male i ispuste – brzake, koji su bili sna\u017eno ubrzanje za hrabre Pazarce koji su plovili Ra\u0161kom.
\nOno \u0161to je danas jahta, za nas djecu bila je guma od bagera. Imali su je samo najsretniji od nas. Bilo je posebno zabavno pustiti se niz brzak ,,bagerkom,, do\u017eivjeti uzbu\u0111enje i adrenalin, dok se voda sna\u017eno obru\u0161avala preko kamenja i stvarala pjenu i buku. To\u00a0 je bio izazov kao iz filma.<\/p>\n

Kad ima\u0161 pa nema\u0161<\/span><\/h2>\n

Kad smo saznali da je neko iz inostranstva donio pravi \u010damac na naduvavanje sa veslima, svi smo bili jako uzbu\u0111eni. \u017deljeli smo da se provozamo “velikim plavim brodom”, ali taj\u00a0 <\/span>je \u010duvao \u010damac samo za sebe, \u0161to nas je frustriralo. \u010cini se da ni Ra\u0161ka nije bila ravnodu\u0161na prema toj situaciji.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nakon nekoliko dana, brzak je probio \u010damac, a ovaj je ostao ljut i usamljen. Shvatio je da mu je \u010damac bio jedina stvar za privla\u010denje pa\u017enje i dru\u0161tva, i nije znao kako da se sna\u0111e bez njega. Kasnije se molio da mu dopustimo da se provoza na na\u0161im gumama, ali ne sje\u0107am se jesmo li mu to dozvolili.. . Sje\u0107am se samo lijepih slika koje me nostalgi\u010dno podsje\u0107aju na to vrijeme.<\/span><\/p>\n

Skokovi sa \u0107uprije<\/h2>\n

Najhrabriji\u00a0 <\/span>u na\u0161em kraju su se usudili skakati s \u0107uprije, izvode\u0107i rizi\u010dne skokove poput “laste” ili “noga\u010dkog”. <\/span>Sje\u0107am se Gidi\u0161a sa Parica, koji je bio najhrabriji od svih iz sokaka kada je skakanje u pitanju. Njegovi skokovi su djelovali opasno, dok je kom\u0161iluk komentarisao da je njegov otac Re\u010dko, kad je bio mlad, isto tako, a mo\u017eda \u010dak i bolje skakao.
\nIpak, hrabrih je bilo mnogo. Na\u0161 kom\u0161iluk je bio poznat po brojnim majstorima, od kojih je svaki imao svoj stil i vje\u0161tine skakanja. Bilo je desetine njih, Me\u010dka sa Pojila, momci sa Parica, Luga, \u0106ukovca, Potoka…<\/p>\n

\"\"
\n\u010culi su se aplauzi, organizovali turniri, no sve to je bila rabota za starije. Mi, djeca, radije smo se igrali Zvanja – igra u kojoj bi, kada bi se ne\u010dije ime izgovorilo, ta osoba morala brzo sko\u010diti u rijeku na odre\u0111eni na\u010din.<\/p>\n

S prvim ak\u0161amom pravo ku\u0107i<\/h2>\n

Kada bi se sunce polako spu\u0161talo, znali smo da je vrijeme za povratak ku\u0107i. Sve \u0161to smo morali u\u010diniti bilo je osu\u0161iti se, obu\u0107i suhu odje\u0107u i krenuti ku\u0107i kao da se ni\u0161ta nije dogodilo. Ako bi roditelji primijetili da smo “izgorjeli” od sunca ili da nam je odje\u0107a mokra, rekli bismo im da smo bili na pravom bazenu. Morali smo tako, jer \u00a0su roditelji osje\u0107ali strah i nelagodu zbog mogu\u0107ih opasnosti. Uvijek su imali neku pri\u010du kako je neko dijete tamo umalo ,,izgubilo glavu,, . No, \u010desto bi se i sami nadovezali da su i oni skakali sa Centrale, ali da je voda tada bila \u010dista. Djeca su bila djeca, a zabava neodoljiva, a i izazov je bio vrijedan grdnje ili vaspitnog kaji\u0161a.<\/span><\/p>\n

Na tom firu su odrasli mnogi politi\u010dari, ministri, novinari, advokati, profesori, glumci, pjeva\u010di, direktori, sportisti, radnici… Svi zaljubljeni u svoju rijeku i grad.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Godine su prolazile, a firovi su ostajali na\u0161a ljetna atrakcija i sje\u0107anje na bezbri\u017ena vremena provedena uz i niz Ra\u0161ku. Danas, kada se sjetim tih trenutaka, srce mi zakuca s nostalgijom i \u017eeljom da ponovo osjetim tu \u010daroliju koju su stvarali brzaci.<\/span><\/p>\n

Foto fb: pazarnovi pazar pazar<\/p>\n

Galib G!ci\u0107<\/a><\/p>\n

Bonus video:<\/h4>\n