{"id":148406,"date":"2023-04-27T14:33:31","date_gmt":"2023-04-27T12:33:31","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=148406"},"modified":"2023-04-27T14:33:31","modified_gmt":"2023-04-27T12:33:31","slug":"enes-halilovic-za-vijesti-poezija-se-cesto-hrani-istorijom-u-dokumentima-stanuje-i-ono-lirsko","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=148406","title":{"rendered":"Enes Halilovi\u0107 za “Vijesti”: Poezija se \u010desto hrani istorijom, u dokumentima stanuje i ono lirsko"},"content":{"rendered":"

Poezija \u0107e pomo\u0107i istoriju a ponekad treba vi\u0161e da vjerujemo piscima nego istori\u010darima, poru\u010duje u razgovoru za \u201cVijesti\u201d poznati pisac i pjesnik\u00a0Enes Halilovi\u0107<\/strong>, uo\u010di knji\u017eevne ve\u010deri u Podgorici.<\/p>\n

Halilovi\u0107eva zbirka pjesama \u201cSekvoja\u201d bi\u0107e predstavljena 27. aprila, u okviru redovnog knji\u017eevnog programa Kulturno-informativnog centra \u201cBudo Tomovi\u0107\u201d, u sali Dodest, u 20 \u010dasova. O knjizi \u0107e sa autorom razgovarati crnogorski pisac\u00a0Vasko Rai\u010devi\u0107.<\/strong><\/p>\n

Halilovi\u0107 godinama istra\u017euje razli\u010dite istorijske doga\u0111aje, tra\u017ee\u0107i u njima ne\u0161to lirsko i uspijeva u tome da doga\u0111aje iz pro\u0161losti transponuje u umjetnost, poeziju ili prozu, pru\u017eaju\u0107i tim svjedo\u010danstvima umjetni\u010dku vrijednost. Upravo jedan takav motiv pojavljuje se, izme\u0111u ostalog, i u zbirci \u201cSekvoja\u201d, i to u pjesmi koja je vezana za Crnu Goru, odnosno limski kraj. Tu pjesmu, \u201cIgra\u010dke (po svjedo\u010denju Branke Bogavac)\u201d, Halilovi\u0107 predstavlja \u010ditaocima \u201cVijesti\u201d i u intervjuu obja\u0161njava o \u010demu govori i po \u010demu se izdvaja u odnosu na ostale u zapa\u017eenoj i nagra\u0111ivanoj knjizi \u201cSekvoja\u201d. Pjesma je vezana za stra\u0161an stvarni doga\u0111aj od kojeg je pro\u0161lo 80 godina, a o kojem, ka\u017ee Halilovi\u0107, nije u\u010dio u \u0161koli i poru\u010duje: \u201cNeka se pamti\u201d.<\/p>\n

Jedan od recenzenata \u201cSekvoje\u201d,\u00a0Uro\u0161 Ristanovi\u0107<\/strong>, primje\u0107uje da \u201cne\u0161to mu\u010dno, zloslutno, neudobno i zazorno izbija iz stihova nove knjige Enesa Halilovi\u0107a… \u201c i pita (se) \u201c\u0160ta proizvodi takav utisak?\u201d…<\/p>\n

\u201dNaslovljena prema najvi\u0161em, najdu\u017eem, naj\u0161irem i najdugovje\u010dnijem drvetu na svijetu, ova knjiga ve\u0107 na po\u010detku nagla\u0161ava \u010detvorodimenzionalnost iskustva na koje \u0107e pjesnik ra\u010dunati. Njene prostorne koordinate istaknute su i podnaslovom – paralelepiped. Ovo geometrijsko tijelo, u koje se dimenzija vremena mo\u017ee u\u010ditati simbolikom postojanosti sekvoje, obavlja najmanje dvije funkcije na pro\u010delju knjige\u201d, istakao je Ristanovi\u0107.<\/p>\n

Prva od njih, dodaje on, ti\u010de se najvi\u0161e konstitutivnih elemenata ove zbirke.<\/p>\n

\u201dU njima – u oblicima pjesama, njihovoj du\u017eini, tematici, misaonosti, sentencioznosti i anegdotalnosti – uo\u010dava se \u0161est lica paralelepipeda zagledanih u svoje parnjake i ugra\u0111enih poput armature u unutra\u0161nji kavez zbirke. Tako se na nivou strukture \u2018Sekvoje\u2019 vidi i ono \u0161to je na kraju uvodne pjesme naglas re\u010deno: da ona \u201craste u dva pravca\u201d, odnosno da je komponovana iz dva dijela. Prvi dio \u2018Sekvoje\u2019 stoga \u010dini prvih 29 pjesama, dok drugi dio \u010dini posljednjih 29 pesama. Va\u017eno je razumjeti da oba ova niza idu ka sredi\u0161tu knjige, odnosno da raspon refleksija koji se njima \u017eeli iskazati neprekidno riko\u0161etira s po\u010detka knjige na kraj i obratno…\u201d, pi\u0161e Ristanovi\u0107.<\/p>\n

Vi\u0161e o samoj zbirci, ali i o motivima, te nagradama, knji\u017eevnosti i crnogorskim autorima, Enes Halilovi\u0107 govori za \u201cVijesti\u201d.<\/p>\n

Va\u0161a zbirka poezije ve\u0107 je izuzetno zapa\u017eena, uspje\u0161na i prepoznata u javnosti. Imate li neka o\u010dekivanja povodom predstavljanja u Podgorici i postoji li razlika u reakcijama publike u zavisnosti od podneblja?<\/strong><\/p>\n

Nemam neka posebna o\u010dekivanja koja su vezana za razli\u010dite gradove ili dr\u017eave… \u017delim da se dru\u017eim sa publikom, \u017eelim da osjetim njihovu energiju, kao i oni energiju moje poezije. Nema neke velike razlike u razlikama, bilo da \u010dovjek nastupa u Njema\u010dkoj, Rusiji, Francuskoj ili u Crnoj Gori, na primjer. Ako poezija jeste, ona uti\u010de na onoga koji poeziju \u017eivi i do\u017eivljava.<\/p>\n

Sekvoja je najvi\u0161e, naj\u0161ire i najdugovje\u010dnije drvo na svijetu, a simbolika samog naslova intrigira jednako i publiku, ali i teoreti\u010dare, kriti\u010dare… Koliko sekvoja kao takva zapravo predstavlja i poeziju, njeno postojanje i zna\u010daj?<\/strong><\/p>\n

Sekvoju sam prepoznao kao simbol, imaju\u0107i u vidu da ona raste u dva pravca, i gore i dolje, a da pritom raste i brzina njenog rasta. Na neki na\u010din, ona je kao i knji\u017eevnost, kao svjetsko drvo knji\u017eevnosti koje raste, i u pro\u0161lost i u budu\u0107nost, ali je ona vezana i sa identitetom, kako trajati, kako do\u017eivjeti strukturu \u010dovjekovog mi\u0161ljenja koje se presipa iz pro\u0161losti u budu\u0107nost.<\/p>\n

Pored toga, u podnaslovu stoji \u201cParalelopiped\u201d – geometrijsko tijelo… Da li su pjesme na neki na\u010din i definisane naslovom i podnaslovom, odnosno s jedne strane dugovje\u010dno\u0161\u0107u i nesputanim rastom i \u0161irenjem, a sa druge strane i geometrijskom vi\u0161edimenzionalno\u0161\u0107u?<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107ina mojih knjiga u podnaslovu nosi ne\u0161to \u0161to ukazuje na formu, tako je i knjiga \u201cSekvoja\u201d zami\u0161ljena kao paralelopiped, kao jedna blago isko\u0161ena kocka. Ona ima jednu \u0161ifru trodimenzionalnosti, lako \u0107e je \u010ditaoci prepoznati kada pogledaju i uporede pjesme s po\u010detka i s kraja, kao i u mojoj knjizi \u201cZidovi\u201d.<\/p>\n

S obzirom na zastupljenost matemati\u010dkih pojmova, pa i modela rada i forme, zanima me kako vidite vezu, ili odnos, poezije i matematike, postoji li uop\u0161te i ukoliko da, za\u0161to se naj\u010de\u0161\u0107e pravi otklon od toga?<\/strong><\/p>\n

Nauka i umjetnost nijesu toliko udaljeni kao \u0161to ljudi misle. Ako krenete na istok, pojavi\u0107ete se i na zapadu. Tako je to i ako krenete niz umjetnost – morate dodirnuti nauku, a ako krenete kroz nauku negdje \u0107ete dodirnuti i umjetnost. Sva znanja zapravo su iz jednog korijena svjetskog znanja. Kao \u0161to je\u00a0Empedokle\u00a0<\/strong>bio i muzi\u010dar i filozof i matemati\u010dar, tako vjerujem da ni dana\u0161nje knjige ne moraju da budu strogo definisane. Nauka i umjetnost se dodiruju, i te kako, a time sam se bavio u knjizi \u201cBanglade\u0161\u201d i u knjizi \u201cZidovi\u201d, kao i sada u \u201cSekvoji\u201d.<\/p>\n

\"Enes
Enes Halilovi\u0107<\/span>foto: KIC Budo Tomovi\u0107<\/span><\/figcaption><\/figure>\n

Jedna od pjesama vezana je za stra\u0161an doga\u0111aj iz istorije Crne Gore, odnosno za djecu koja su tokom Drugog svjetskog rata ostala bez o\u010diju i prstiju kada su im okupatorski vojnici podmetnuli pli\u0161ane igra\u010dke punjene eksplozivom. Kako je do\u0161lo do stvaranja ove pjesme i koliko joj na zna\u010daju daje i istinitost pri\u010de, motiva?<\/strong><\/p>\n

Ta pjesma jeste povezana sa stvarnim doga\u0111ajima. Djeca u dolini Lima su gubila prste i o\u010di tako \u0161to su dodirivali lutke napunjene eksplozivom. To je bilo nakon bitke na Sutjesci, dakle posle 15. juna 1943. godine. Pisao sam je u 11 slogova i u tercinama, \u0161to je forma koju je koristio i\u00a0Dante<\/strong>. \u017delio sam na taj na\u010din da poka\u017eem koliko vojnici, \u010dak i iz velikih kultura, znaju da izvr\u0161e ratne zlo\u010dine. Na\u0161ao sam to kao istorijsko svjedo\u010danstvo kod\u00a0Branke Bogavac\u00a0<\/strong>i \u017eelio sam da se to pamti i u umjetnosti, jer je to jedan zaista nezapam\u0107en zlo\u010din koji treba da ostane \u017eiv i sje\u0107anje na to treba da ostane \u017eivo. Kada sam ja bio u \u0161koli, na primjer, mi to nijesmo u\u010dili. Ja sada \u017eelim da neko drugi zna za to \u0161to se dogodilo, a upravo se navr\u0161ilo 80 godina od tog stra\u0161nog doga\u0111aja.<\/p>\n

Kazali ste da ste je napisali na osnovu dokumentarnih izvora. Vjerujem da u Crnoj Gori malo ljudi zna za ovo, a rekla bih i da bi trebalo da postoji odre\u0111ena zahvalnost ili ponos \u0161to ste prepoznali i tu pri\u010du dodatno u\u010dinili vidljivom. Na koji na\u010din poezija mo\u017ee biti i svjedo\u010danstvo istorije i uticati na kulturu sje\u0107anja, ali slu\u017eiti i kao opomena mladim nara\u0161tajima?<\/strong><\/p>\n

Poezija se vrlo \u010desto hrani istorijom, hrani se dokumentima. Ja sam kao pjesnik uvijek poku\u0161avao da u dokumentarnom na\u0111em lirsko. \u017delio sam da se oku\u0161am i u tome da budem tuma\u010d istorije. Istra\u017eujem godinama mnoge istorijske doga\u0111aje i u njima tra\u017eim lirsko. Tako sam, na primjer, radio i vezano za \u0160umarice u romanu \u201cLjudi bez grobova\u201d i u drami \u201cZemlja\u201d, a tako je to i u slu\u010daju ove pjesme o Crnoj Gori. I iako ja nijesam iz tog limskog kraja, to me je ipak dodirnulo, pa i da se desilo u Japanu ili Argentini, \u010dini mi se da bih napisao ne\u0161to na tu temu, jer mi je bilo \u0161okantno da je neko uop\u0161te mogao napraviti takve igra\u010dke. Neka se pamti. Poezija \u0107e pomo\u0107i istoriju tako \u0161to \u0107e se pamtiti.<\/p>\n

A \u0161to se ti\u010de samog odnosa istorije i poezije, on je od davnina vrlo slo\u017een. Ponekad treba vi\u0161e da vjerujemo piscima nego istori\u010darima, jer, kako ka\u017ee\u00a0Sioran<\/strong>, istorija je pravljena prosto kao djeca iza zatvorenih vrata… Istorija svakako postoji, s tim \u0161to mi ne znamo mnogo. Najdokumentovaniji ratovi su ratovi sa kraja 20. vijeka. Ali i i Drugi svjetski rat je zna\u010dajno mnogo dokumentovan, pa i u njemu ima mnogo, mnogo pasa\u017ea koji mogu da se iskoriste za literaturu.<\/p>\n

U pjesmi \u201cBrze godine\u201d \u010ditalac mo\u017ee da osjeti atmosferu u kojoj, kao \u0161to ka\u017eete \u201cdolaze zime i ratovi\u201d, dok je \u201cna ulici narod naoru\u017ean poluistinama\u201d, da bi zaklju\u010dili da su ostala \u201cdva zanimanja: istori\u010dari i grobari\u201d. Koliko je opasno oru\u017eje poluistina, a posebno danas, kada sve \u010de\u0161\u0107e svjedo\u010dimo primjerima nasilja, podjela, \u010desto kao \u017ertve manipulacije?<\/strong><\/p>\n

Vidite koliko u svijetu ima medija, na hiljade, desetine hiljada… I u svim medijima ima dosta poluistina. Poluistina je opasnija od la\u017ei, jer je la\u017e lak\u0161e detektovati, a poluistinu nije tako lako… Neki su se ljudi i verzirali u to da siju poluistine i na taj na\u010din se manipuli\u0161e ljudima, oni dolaze u zabludu. Poezija, literatura, umjetnost uop\u0161te jesu tu da nam, ako ne pojasne, onda pribli\u017ee neki problem, makar da postave pitanje, ako ne i odgovor.<\/p>\n

Pored pjesme \u201cNe\u0161to kao pogovor\u201d, misao o prolaznosti \u010dovjeka je prisutna i u drugima… Koji su motivi koji Vas najvi\u0161e podsti\u010du na pisanje i vjerujete li u inspiraciju?<\/strong><\/p>\n

Bodler\u00a0<\/strong>je rekao da je inspiracija sestra svakodnevnog rada. I kada ne radim neposredno na rukopisima ili na \u010ditanju, ili na razgovoru, i kada ne istra\u017eujem neposredno neku gra\u0111u, dovoljno je da mislim o tome, bez obzira da li sam u kolima i vozim ili sam u planini i \u0161etam ili vodim djevoj\u010dicu iz vrti\u0107a… Ako je pjesnik pjesnikom on je stalno sa poezijom.<\/p>\n

Imate li neke planove za dalje, da li radite na ne\u010demu novom?<\/strong><\/p>\n

Moj plan i moja \u017eelja su uvijek isti – kao \u0161to sam i \u017eivio kao pisac, da svakog dana svog \u017eivota budem pisac, da budem sa umjetno\u0161\u0107u, da budem sa knjigama, da budem sa publikom. Ipak, najve\u0107a je \u010dar napisati ne\u0161to. Za pisca je to najve\u0107a \u010dar i pisac se nikada ne osje\u0107a bolje nego kada napi\u0161e ne\u0161to \u010dime je zadovoljan.<\/p>\n

Da li biste ne\u0161to dodali?<\/strong><\/p>\n

Kao dje\u010dak u \u0161koli u\u010di\u0161 o nekim ratovima, o pro\u0161losti i \u010dudi\u0161 se koliko su ljudi ginuli. Ali eto, otkako sam ro\u0111en, 46 godina, nije bilo dana da u svijetu nije bilo nekog rata… Kao \u0161to vidite, uvijek ljudi ginu i pitam se dokle \u0107e to biti. Nemir je veliki u svijetu, nemir je i u pojedincima… Kako na\u0107i sre\u0107u, veliko je pitanje.<\/p>\n

Dobrih \u010ditalaca nema mnogo, ali postoje, kao \u0161to postoji djetelina sa \u010detiri lista<\/h2>\n

Kakav je polo\u017eaj poezije i knji\u017eevnosti danas, s obzirom na razne krize koje nas poga\u0111aju i na lokalnom i globalnom nivou, ali i razvoj vje\u0161ta\u010dke inteligencije koja se po\u010dinje koristiti i u svrhe umjetnosti?<\/strong><\/p>\n

Vjerovatno je polo\u017eaj takav kakav ta knji\u017eevnost i zaslu\u017euje. Nama se stalno \u010dini da taj polo\u017eaj nije dobar, ali ipak, pa i na Balkanu, jo\u0161 uvijek postoji neki zna\u010daj u pi\u0161\u010devoj rije\u010di. Ne mogu se \u017ealiti da je lo\u0161e, jer ipak postoje \u010ditaoci koji kupuju knjige i \u010ditaoci koji \u010ditaju knjige. Ima u svijetu mnogo pismenih ljudi, nikada nije bilo manje nepismenih nego danas, pa ipak nema mnogo pravih \u010ditalaca u svim tim procentima ogromnog \u010dovje\u010danstva. Dobrih, istinskih \u010ditalaca nema mnogo, ali postoje, kao \u0161to postoji djetelina sa \u010detiri lista.<\/p>\n

Crna Gora je zagledana u evropsku i svjetsku knji\u017eevnost<\/h2>\n

Moglo bi se re\u0107i da ste \u010desto u Crnoj Gori. Pratite li knji\u017eevnu scenu ovdje, ali i druga de\u0161avanja?<\/strong><\/p>\n

Pratim knji\u017eevnu scenu u Crnoj Gori i mogu re\u0107i da ima darovitih pisaca, kao \u0161to ih je i bilo. Crna Gora je prili\u010dno zagledana u evropsku i svjetsku knji\u017eevnost \u0161to je posebno vidljivo kod mladih autora koji rastu, ali nisu odvojeni od svijeta u kojem \u017eive ili od vremena u kojem \u017eive.<\/p>\n

Nema mnogo zna\u010dajnih nagrada, kao \u0161to nema mnogo dobrih knji\u017eevnih djela<\/h2>\n

Mo\u017eete se pohvaliti velikim brojem zna\u010dajnih nagrada, kakav je Va\u0161 odnos prema njima?<\/strong><\/p>\n

Moj odnos prema nagradama je dvojak. Kada neko nagradi dobro djelo, ja to po\u0161tujem i podr\u017eavam, a kada neko nagradi neko prosje\u010dno djelo, ja to, naravno, ne po\u0161tujem. Ipak, moramo re\u0107i da ima mnogo nagrada, ali ipak nema mnogo zna\u010dajnih nagrada. Kao \u0161to nema mnogo dobrih knji\u017eevnih djela. Svjedoci smo da, na primjer, ima mnogo lo\u0161e proze, mnogo dosadnih romana. Kao da je knji\u017eevnost u nekoj krizi, iako je uvijek bilo lo\u0161ih knjiga. Sre\u0107a je \u0161to ipak, ima i dobrih knjiga.<\/p>\n

IGRA\u010cKE<\/h2>\n

po svedo\u010denju Branke Bogavac<\/em><\/strong><\/p>\n

Kada stigo\u0161e, polovinom veka,<\/p>\n

vojnici, \u010disti, raspevani, dragi,<\/p>\n

pekli su ribe pored na\u0161ih reka,<\/p>\n

na\u0161e ribe, a ponekad i \u017eabe,<\/p>\n

u svakom \u010dasu ljubazni i blagi<\/p>\n

\u0161tipkali su i curice i babe;<\/p>\n

veseljaci, odani violini,<\/p>\n

\u010ditali sonete Mikelan\u0111ela,<\/p>\n

pratili ih Verdi i Paganini;<\/p>\n

mi, deca, bosa, naivna i smela,<\/p>\n

pamtim, kraj puta na\u0111osmo igra\u010dke<\/p>\n

(a de\u010dja du\u0161a igrati se htela,<\/p>\n

jer igra\u010dke nam kupovali nisu)<\/p>\n

pli\u0161ane koze i pli\u0161ane ma\u010dke<\/p>\n

\u0161to eksplozivom bri\u017eno punili su:<\/p>\n

ona bez prsta, on osta bez oka,<\/p>\n

neki mesto \u0161aka dobili kuke…<\/p>\n

svedo\u010dim – malo je \u017eivih svedoka,<\/p>\n

bri\u0161e se spomen te pli\u0161ane varke –<\/p>\n

be\u0161e okupator \u0161iroke ruke,<\/p>\n

a svi vladali jezikom Petrarke.<\/p>\n

Preuzteo: Vijesti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Poezija \u0107e pomo\u0107i istoriju a ponekad treba vi\u0161e da vjerujemo piscima nego istori\u010darima, poru\u010duje u razgovoru za \u201cVijesti\u201d poznati pisac i pjesnik\u00a0Enes Halilovi\u0107, uo\u010di knji\u017eevne ve\u010deri u Podgorici. Halilovi\u0107eva zbirka pjesama \u201cSekvoja\u201d bi\u0107e predstavljena 27. aprila, u okviru redovnog knji\u017eevnog programa Kulturno-informativnog centra \u201cBudo Tomovi\u0107\u201d, u sali Dodest, u 20 \u010dasova. O knjizi \u0107e sa […]<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":139499,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-148406","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/148406","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=148406"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/148406\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/139499"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=148406"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=148406"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=148406"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}