{"id":184609,"date":"2025-02-24T14:32:47","date_gmt":"2025-02-24T13:32:47","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=184609"},"modified":"2026-04-25T10:39:21","modified_gmt":"2026-04-25T08:39:21","slug":"sandzak-pesterska-visoravan-cukote-nedziba-jedan-dan-u-sandzaku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=184609","title":{"rendered":"SAND\u017dAK, Pe\u0161terska visoravan, \u010cukote&#8230; Reporter RTV Novi Pazar: Jedan dan u Sand\u017eaku"},"content":{"rendered":"<p>SAND\u017dAK, Tutin, \u010cukote: Klju\u010dni podaci za reporta\u017eu: Ned\u017eiba Badi\u0107, planinka, majka, nana, svekrva.<\/p>\n<p>Mesto ro\u0111renja: jedno selo na kraju Sand\u017ea\u010dkog Sibira. Sada \u017eivi u \u010cukotu sa ovda\u0161njom porodicom. I kao \u0161to uvek \u010dinim, i ova zima je otkrila sve \u0161to smo \u010ditavog detinjstva skrivali.<\/p>\n<p>Sa svakog krova vise ledenice koje blistaju na zimskom suncu kao staklo. U hladnom vazduhu ose\u0107a se nota dima i drva, koji podse\u0107a na toplinu doma.<\/p>\n<h5>Planina je na velika vrata u\u0161etala u Sand\u017eak i na\u0161 Jeni Pazar.<\/h5>\n<p>Majka \u017eivi te\u017eak, ali dostojanstven \u017eivot. Mnogo radi, od jutra do ak\u0161ama, i nikad se ne \u017eali. Svojim rukama stvara i gradi, uvek misle\u0107i na najmilije.<\/p>\n<p>Stanuje u carstvu, okru\u017eena dunjalukom i bajkom. Iako \u017eivot nije lak, ostaje sna\u017ena, vredna i puna ne\u017enosti.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184615 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00006.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00006.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00006-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00006-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Iznad Pe\u0161tera, gde hladno\u0107a ima svoje mesto<\/p>\n<p>Pe\u0161terska visoravan zagrlila ravnice neukrotive i trouglaste, \u010dini joj se, valjda, da je ona sultanija celog sveta. Povremeno ubrza korak kao da bi sa vitkih proplanaka zavela \u010cukote.<\/p>\n<p>Ne trpi okove, pa ni zastori nisu skriveni, kao da sve pod kapom sand\u017ea\u010dkog neba mora biti slobodno. Oti\u0161lo i to malo ljudi. Pored d\u017eade ima ne\u0161to ku\u0107a, pojedine su sazidane na brdima.<\/p>\n<p>Ili su, mo\u017eda, \u017eitelji ovde namerno sa\u010duvali ono malo plodne zemlje pored puta, a ku\u0107e podigli na brdu. Ujutru mraz i hladno, divlji vetar i sunce koje s vremena na vreme izviri, pa ponovo nestane iza oblaka.<\/p>\n<h5>Ukazuje se vrh velikog dunjaluka.<\/h5>\n<p>Ra\u0111ala je decu i odgajala ih sa puno ljubavi i strpljenja. Danas ima unu\u010dad koja joj donose utehu i osmeh svaki dan. Sa njima provodi vreme, razgovara i raduje se.<\/p>\n<p>Uvek je nasmejana i vedrog duha. Voli da se dru\u017ei i da do\u010dekuje musafire. Ned\u017eibina veselost i dobrota ose\u0107aju se u svakom susretu.<\/p>\n<h2 style=\"text-align: center\">Bespu\u0107e, muk i sand\u017ea\u010dka majka<\/h2>\n<p>Mladi oti\u0161li, stari ostali.Vrbaci pored puta prsli u hiljadu delova. Bez potomaka sve je tiho. Ovce su rasprodali nema ko da ih \u010duva. \u017divot Sand\u017eaklijke \u0161to je radom i mudro\u0161\u0107u pobedila pe\u0161tersku surovost. Zimska svakodnevica Sand\u017eaka, od nedo\u0111ije do \u010dar\u0161ije.<\/p>\n<h2 style=\"text-align: center\">Nosila je \u010cukote na svojim ple\u0107ima<\/h2>\n<p>Odlomci razgovora dopiru do Carigradskog druma. Nastojim da shvatim ko zbori i o \u010demu, ali sem istrgnutih i lekovitih re\u010di ni\u0161ta lep\u0161e ne\u0107ete \u010duti. \u2013 Meni je porodica bila ispred mnogih drugih stvari. Ne znam treba li da ka\u017eem koliko mi je drago \u0161to ste do\u0161li.<\/p>\n<p>Ona razmi\u0161lja. Potom ozbiljno odgovori:<\/p>\n<p>&#8211; \u0160ta je drugo \u017eivot? Kad zapo\u010dne anegdotu, spusti uspomenu na srce i pose\u017ee za starim mangalom.<\/p>\n<p style=\"text-align: center\">\u00a0<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184621\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00007.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00007.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00007-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00007-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Ned\u017eiba Badi\u0107 &#8211; selo \u010cukote<\/p>\n<p>Plavi se Pe\u0161ter. Nekad je, tako su mi ranije govorili, \u010cukote bilo najve\u0107e stani\u0161te ovaca na golemim poljima. Oduvek, ne tako davno. Ognji\u0161ta su ostala, a naslednici oti\u0161li. Bele pahulje pokrivaju krovove ku\u0107a, avlije i puteve, stavljaju\u0107i sve u ne\u017ean, svetlucav prizor. Dim se polako uzdi\u017ee iz dimnjaka i gubi se u hladnom vazduhu, dok se iz ku\u0107e \u0161iri miris doma\u0107eg hleba.<\/p>\n<p>Uga\u0161ena su mnoga kraljevstva. Nasred sela rasko\u0161ne ku\u0107e. U njima niko ne \u017eivi, \u010dame otvori na pend\u017eerima. Na pragu \u010cukota nekoliko me\u0161tana.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184617 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00003.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00003.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00003-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00003-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Sve lepote sand\u017ea\u010dkog sela<\/p>\n<p>Sultanija ose\u0107a da se vra\u0107a izgubljeni dar zajedni\u0161tva, usput nam pokazuje \u010cukote, za prili\u010dno kratko vreme, uspela je da su\u0161tinski izmeni svoje carstvo, da su granice maj\u010dinstva ujedno granice sveta. \u2013 U\u0111ite\u00a0 unutra \u2013 nudi nas Ned\u017eiba. &#8211; Ve\u0107ina ho\u0107e ne\u0161to, ali bez po muke, onako olako i povr\u0161no. Krepavali smo danono\u0107no da ne\u0161to stvorimo svojoj deci.<\/p>\n<p>Pomenulo se &#8211; ne povratilo se. Bili smo zadovoljni onim \u0161to smo imali. Budu\u0107nost veruje u \u010duda. Jednoj bija\u010di ni\u0161ta nije bilo te\u0161ko da radi \u2013 kazuje zanimljiva Pe\u0161terka.<\/p>\n<p>Priroda je neizbe\u017ena i beskrajna, trep\u0107e nad izgovorenim. Htela je da napi\u0161e pustolovinu sama \u2013 ali koliko je ne\u017ena, u sardnji s rodnim zavi\u010dajem.<\/p>\n<h5>\u017delela je sabiranje mnogih ose\u0107anja, najpre ljubav.<\/h5>\n<h2 style=\"text-align: center\">Pe\u0161ter otvara vrata Sand\u017eaka<\/h2>\n<p>Kao majka zna, \u0161ta je zdravo. Brine na \u0161ta deca uzdi\u0161u ili se mr\u0161te, sme\u0161kaju ili negoduju. Ned\u017eiba je na Pe\u0161teri odhranila generacije i \u010duvala tradiciju i ognji\u0161te.<\/p>\n<p>Razume koji ose\u0107aj tro\u0161i plu\u0107a majke, kada se desila promena u selu, prebrza za prilgo\u0111avanje, taj odvojeni govor mora da se udesi da nema gun\u0111anja i nerada prilikom odlaska na njivu.<\/p>\n<p>Pita nas Ned\u017eiba kojim smo dobrom do\u0161li k njima u \u010cukote. Reporteri joj sve ispri\u010da\u0161e \u0161ta je cilj Radio televizije Novi Pazar.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184619 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00004.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00004.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00004-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00004-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Se\u0107anje na detinjstvo<\/p>\n<p>Nikad ne tra\u017ei mnogo za sebe, a daje sve drugima. U njenim rukama i najte\u017ei poslovi postaju lak\u0161i, jer ih radi sa pa\u017enjom i toplinom. Nau\u010dila je da ceni male stvari &#8211; jutarnju gu\u017evu, miris zemlje i osmeh svojih voljenih. I kad je umorna, ona prona\u0111e snagu da pru\u017ei prijatnu re\u010d i utehu svima kojima je potrebna.<\/p>\n<p>Go\u0161\u0107a se nasmeja, pa nam re\u010de: &#8211; Svi\u0111a mi se va\u0161a ideja.<\/p>\n<h5>Sand\u017eak je odmahnuo rukom.<\/h5>\n<h2 style=\"text-align: center\">To su zastave o kojima se prepri\u010davaju legende<\/h2>\n<p>A, takve uspomene nikad nisu razumne. Ali televizija je bila ozbiljna, Sand\u017eak je bio zlatan, i zato je sve bilo iskreno i uljudno. Uglavnom nismo imali dovoljno snage da se otrgnemo netaknutoj prirodi. Pe\u0161terska visoravan pokazala svoja nedra, posebno se osvr\u0107e na davnu pro\u0161lost.<\/p>\n<p>&#8211; Pa, ovde sam, zar ne? Tako je to u \u017eivotu. Na kraju se sve lo\u0161e zaboravi \u2013 zaklju\u010dila je sjajna Ned\u017eiba Badi\u0107.<\/p>\n<p>Drve\u0107e stoji mirno, ogrnuto belim pokriva\u010dem, a tragovi u snegu besede o retkim prolaznicima i lisicama koje su pro\u0161le tim putem. Sve deluje uspavano, ali ipak \u017eivo na svoj bajkoviti na\u010din.<\/p>\n<p>U toj ti\u0161ini \u010duje se \u0161kripa snega pod nogama i poneki lave\u017e psa u daljini. \u010cukote pod snegom odi\u0161e samo\u0107om, originalno\u0161\u0107u i nekom posebnom milinom koja greje i najhladnije dane.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184618 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00001.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00001.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00001-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0603_00001-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Koraci ka pe\u0161terskoj zemlji<\/p>\n<p>Naravno, pomisli, ve\u0107 nam se dogodilo mnogo lepog. Posle razgovora sand\u017ea\u010dka majka u\u0111e u svoju ku\u0107u i u trenutku zastade. Na njenoj sofri, blistaju\u0107i nestvarnim sjajem, bio je postavljen doma\u0107i hleb, kajmak, ov\u010diji sir, pr\u0161uta\u2026 Ako su dani bili podno\u0161ljivi, no\u0107i su bile za pazarski ak\u0161amluk. Kroz tanku zavesu koju je razdvojio kredenac, Ned\u017eiba je slu\u0161ala ozbiljne zvuke, lagano disanje, o\u0161tro kretanje i uvek odmerene re\u010di.<\/p>\n<h2 style=\"text-align: center\">Oj Sand\u017eaku, ponasan mi budi<\/h2>\n<p><b>\u010cukote je naselje u op\u0161tini Tutin u Sand\u017eaku. Prema popisu iz 2002. bilo je 136 stanovnika (prema registru iz 1991. bilo je 226 me\u0161tana).<\/b><\/p>\n<p><b>U selu ima 31 doma\u0107instvo, a prose\u010dan broj \u010dlanova po doma\u0107instvu je 4,39.\u00a0<\/b><\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Ned\u017eiba: Snaha je sad lako biti\" width=\"500\" height=\"281\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/quGQDQUNrtQ?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Binasa Mali\u0107evi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pe\u0161terska visoravan raspola\u017ee ogromnim ali neiskori\u0161\u0107enim turisti\u010dkim potencijalom, a posebni prirodni i drugi uslovi izuzetno su pogodni za razvoj seoskig turizma. Izuzetna atrakcija podru\u010dja je rijeka Boro\u0161tica, najve\u0107a ponornica u ovom kraju, duga oko 15 km, i sa 140 ponora na samo 5 km svog toka. <\/p>\n","protected":false},"author":34,"featured_media":184620,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"class_list":["post-184609","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/184609","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/34"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=184609"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/184609\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/184620"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=184609"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=184609"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=184609"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}