{"id":184754,"date":"2025-02-27T12:18:39","date_gmt":"2025-02-27T11:18:39","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=184754"},"modified":"2026-06-06T09:48:49","modified_gmt":"2026-06-06T07:48:49","slug":"sandzak-pesterska-visoravan-dubovo-sandzaklije-sve-sto-radimo-je-za-dobro-sandzaka-i-nasih-porodica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=184754","title":{"rendered":"Sand\u017eak, Tutin, Dubovo&#8230; Sand\u017eaklije: Sve \u0161to radimo je za dobro Sand\u017eaka i na\u0161ih porodica! Od Pe\u0161teri ka Evropi"},"content":{"rendered":"<p>Sand\u017eak, Tutin, Dubovo: Gore na vrhu su Zeno Mali\u0107evi\u0107, Hamdija Ugljanin i Hakija Jusufovi\u0107. To su ljudi gospoda, vide\u0107ete. Mislila sam: Upravo to, Sand\u017eaklije, poremetili ste samo meni znani red; postoji opasnost da unesete nemir u moju du\u0161u! Posebno po\u0161tovanje zaslu\u017euju Bo\u0161njaci koji, i nakon mnogo godina provedenih u inostranstvu, ne zaboravljaju svoje sokake i mahale.<\/p>\n<h2 style=\"text-align: center\">Skrivena lica sand\u017ea\u010dkih sela<\/h2>\n<p>Zbog \u010destitosti na koju su mnogi zaboravili. Susret s notama, starim ku\u0107ama i novim generacijama. Se\u0107anje na te\u0161ke zime, slogu i neispri\u010dane do\u017eivljaje. Ose\u0107a se toplina ognji\u0161ta, miris drva i skromnost \u017eivota me\u0111u brdima. Mnogi od njih su vredno radili daleko od rodnog kraja, a ste\u010deno iskustvo i zaradu ula\u017eu u svoje selo i pomenuti zavi\u010daj.<\/p>\n<h4>&#8220;Tamo cvetaju ru\u017ee, tamo je moj topli dom, tamo je majka stara, nada se povratku mom&#8221;<\/h4>\n<p>Utisak koji pokazuje da ste ozbiljno sreli ljudske gromade. Zenovo lice ozarilo se nekim neplaniranim odu\u0161evljenjem. Grade nove ku\u0107e, ure\u0111uju imanja, obnavljaju puteve i poma\u017eu razvoj podru\u010dja iz kojeg su potekli. Dijaspora \u010desto daje veliki doprinos svojim porodicama i bratstvu, brinu\u0107i o svojim najbli\u017eima, prijateljima i lokalnim projektima.<\/p>\n<p>Takvo carstvo pokazuju koliko vole svoj kraj i koliko im je stalo da on napreduje.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184838 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00003-2.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00003-2.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00003-2-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00003-2-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Godi\u0161nja doba u Sand\u017eaku<\/p>\n<p>Pokraj smo toga, mo\u017eda \u0107u jednog dana imati pustolovinu, ali onda ne\u0107u tra\u017eiti da mi sviraju, ve\u0107 da mi strogo pri\u010daju, na njihov na\u010din. Hladno\u0107a i vetar gun\u0111ali su udaraju\u0107i neverovatnom \u017eestinom po zaraslim zidinama Dubova i planinama u njegovoj pozadini.<\/p>\n<p>Sopstvene porodice su \u010desto primer jedinstva, rada i me\u0111usobnog po\u0161tovanja. Iako su \u017eiveli i stvarali u drugim dr\u017eavama, mnogi su odlu\u010dili da se vrate tamo gde su odrasli, da u svome kraju provedu budu\u0107nost i ostave ne\u0161to vredno narednim generacijama.<\/p>\n<h2 style=\"text-align: center\">Tamo gde me \u010dekaju<\/h2>\n<p>Zahvaljuju\u0107i takvim Sand\u017eaklijama, sela ostaju \u017eiva, ku\u0107e se grade, ognji\u0161ta se ne gase, a ljubav prema zavi\u010daju prenosi se sa koljena na koljeno. Bilo je dobro \u0161to \u017eive svoj \u017eivot. Predivno srce spustilo se na pe\u0161tersko rame, a blagi glas re\u010de: -&#8220;Zeno,&#8221; pozva ga supruga iz radionice. &#8220;Sti\u017eem&#8221;. Stajao je na pragu i gledao u televizijsku ekipu.<\/p>\n<p>Od ezana do prve jutarnje kahve &#8211; zvuk dana koji se ne menja. Sand\u017ea\u010dka snaga, surovost prirode i kraljevstvo koje ostavlja bez daha.\u00a0 &#8211; Izgleda da ba\u0161 volite da postavljate pitanja.<\/p>\n<p>&#8220;Ve\u0107ina ljudi je takva.&#8221; &#8220;Radoznalsost je moje zanimanje:&#8221; &#8211; Jo\u0161 jednom, dobro do\u0161li.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184846 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Dubovo_13.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Dubovo_13.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Dubovo_13-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Dubovo_13-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Zeno Mali\u0107evi\u0107 &#8211; selo Dubovo<\/p>\n<p>Zadovoljan odgovorom, Zeno je ponovo usresredio pa\u017enju na sand\u017ea\u010dku dijasporu. Kad je progovorio, gals mu je bio neponovljivo miran. U daljini se \u010duo zvuk. Melodija istog fijuka na pe\u0161tersko polje stigla je, no\u0161ena vetrom, do njih.<\/p>\n<p>Postoje sela koja na prvi pogled osvoje svakoga ko kroz njih pro\u0111e. \u010cuje se de\u010dija graja, miris doma\u0107e hrane \u0161iri se iz ku\u0107e, ali svaki kutak govori o stvarala\u0161tvu, ure\u0111enosti i doma\u0107inskom odnosu prema mestu u kojem se \u017eivi.<\/p>\n<p>&#8211; Ovde su me\u0161tani potpuno u korak sa svetom. \u017divimo \u017eivot dostojan \u010doveka. Sand\u017eaklije su ne\u017ean, radan, sposoban, pametan i odgovoran narod. Na\u0161i momci ne zaboravljaju zavi\u010daj &#8211; otkriva Zeno Mali\u0107evi\u0107.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184836 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00002-1.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00002-1.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00002-1-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00002-1-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Sand\u017eaklije opet na svojoj zemlji<\/p>\n<p>Dubovo je uo\u010dilo prijateljstvo koje se ose\u0107alo u vazduhu. Lice mu je zaigralo od sre\u0107e. Ne\u0161to ga ipak brinulo. Zeno je bio Sand\u017eaklija i borio se za ono u \u0161ta je stvarno verovao.<\/p>\n<p>Ho\u0107e li na\u0161i momci biti zadovoljni \u017eivotom u tu\u0111ini. Odlaze iz rodnog kraja? Znao je da mora s njima da govori o tome. \u201cBinasa, \u0161ta misli\u0161, koliko \u0107e jo\u0161 trajati iseljavanje?\u201d<\/p>\n<p>&#8211; Dokle \u0107e tako, ko bi znao?<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Sve \u0161to radimo je za dobro Sand\u017eaka i na\u0161ih porodica\" width=\"500\" height=\"281\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/E-YEcfbdRCk?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Ne postje re\u010di kojima bih mogla izraziti koliko po\u0161tujem \u017eitelje na Pe\u0161terskoj visoravni. Sand\u017eak je utvr\u0111ivao neko vreme, pitaju\u0107i se da li je upravo to njegova pobeda, ali ne zadugo. Nehotice se Carska d\u017eada povukla korak unazad. Takav prostor pokazuje da ubavost nije samo u velikim gradovima. Ona stanuje i u malim dinastijama gde me\u0161tani po\u0161tuju dunjaluk, neguju tradiciju i s ponosom \u010duvaju ono \u0161to su nasledili od svojih predaka.<\/p>\n<h2 style=\"text-align: center\">Povratak Sand\u017eaklija iz daleka<\/h2>\n<p>Me\u0161tani ne \u010dekaju da neko drugi ulep\u0161a njihovu sredinu, ve\u0107 svojom voljom svakodnevno doprinose da selo bude lep\u0161e i ugodnije za sve. Adeti, \u010dove\u010dnost, i inat utkani u svaki ku\u0107ni prag i slede\u0107e ognji\u0161te. &#8220;Do\u0161ao sam upravo na vreme,&#8221; re\u010de Hamdija. Ose\u0107ao je hladne ki\u0161ne kapi na \u010delu.<\/p>\n<p>Najpre je vladao potpuni tajac, a onda se, kao da je A\u0107if-efndija dao znak, odjednom krenu po\u010detni pljusak.Tom glasu nije mogao da se odupre.<\/p>\n<p>Ugleda sebe u sand\u017ea\u010dkim o\u010dima, i o\u010dima na\u0161ih junaka. On, nekako o\u010daran, u svakom slu\u010daju manje \u0107e vladati sobom nego \u0161to je u tom \u010dasu i na tom prestolu bilo preporu\u010dljivo.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184839 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00007-3.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00007-3.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00007-3-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00007-3-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Na vrata \u0161to \u0161kripe<\/p>\n<h4>&#8220;Tamo kod najdaljih brda, gde sunce no\u0107u se krije, ku\u0107a je moja stara, plavi se dim nad njom vije&#8221;<\/h4>\n<h5>Dok je sneg pokrio krovove ku\u0107a, avlije i bre\u017euljke, Dubovo izgleda kao prava zimska razglednica.<\/h5>\n<h5>Ti\u0161ina koju donosi zima prekida se tek ponekim zvukom stoke iz \u0161tale i koracima vrednih sto\u010dara koji, bez obzira na hladno\u0107u, redovno obavljaju svoje poslove.<\/h5>\n<p>Tada bi nas do\u010dekala divljina zvana pa\u0161njaci, a tu, na velikom drumu, mo\u0107na siva stena, na koju se uvek popnem ni zbog \u010dega drugog ve\u0107 zbog pogleda. Kad bi visoravan ugledala svoj odraz, priroda bi po\u017eelela da skrene pogled kao da je ugledala A\u0107ifa Had\u017eiahmetovi\u0107a. Za\u0161to povratak dijaspore otvara sna\u017eno vrata izgubljenim ose\u0107anjima.<\/p>\n<p>\u2013 I \u0161ta je sa vama, Hamdija!<\/p>\n<p>-Dubovo je pejza\u017e iz bajke. Kud&#8217; nam ode omladina. Selo nam je prazno ostalo svi odo\u0161e za Nema\u010dku. Uvek se \u010dini da je negde tamo puno bolje, ali verujte da nije.<\/p>\n<p>Ovde je \u017eivot &#8211; kazuje Hamdija Ugljanin.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184840 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00011-1.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00011-1.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00011-1-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00011-1-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Hamdija Ugljanin &#8211; selo Dubovo<\/p>\n<p>Tada iznenada ustade, po\u0111e, ipak se jo\u0161 jednom okrenu i re\u010de: &#8211; Do\u0111ite nam ponovo. U\u017eivao je u idejama, u bu\u010dnim glasovima \u0161to se do\u0161aptavaju, a on bi se uvek pobrinuo za kom\u0161ije da razgovaraju i sla\u017eu se.<\/p>\n<p>&#8211; Nedavno sam saznala da se bavite govedarstvom. A, uz to \u010dujem da je i va\u0161a supruga vredna i dobra doma\u0107ica, majka, nana.<\/p>\n<p>Ovako su priroda, o\u0161tra klima i Pe\u0161terci naslikali vjekovno sto\u010darstvo. \u017divot doma\u0107ina, dobra stada i navika koja se ne prekida. &#8211; Tako je, dodade on. &#8211; \u017deleo sam da ostavim ovo mesto, nije uspelo.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184841 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00008.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00008.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00008-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00008-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Sto\u010dni i planinski krajevi Sand\u017eaka<\/p>\n<p>Od jutarnjih radova do ak\u0161amskih sati &#8211; surova realnost koja oja\u010dava mla\u0111e generacije. &#8211; Ho\u0107u li biti zadovoljn \u017eivotom po bijelom svijetu odrekav\u0161i se \u017eivota po sand\u017ea\u010dkim vrletima &#8211; veli Sand\u017eaklija. Dok sne\u017ene pahuljice lagano padaju, \u017eitelji rano ustaju kako bi nahranili i zbrinuli svoju stoku. Ovaj napor ne poznaje praznike ni lo\u0161e vreme, jer stada zahtevaju pa\u017enju svakog dana.<\/p>\n<p>Samo spominjanje ovog sela budi ponos i dobro raspolo\u017eenje.<\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Sinovi Sand\u017eaka \u2013 Oj Sand\u017eaku, mjesto moje drago\" width=\"500\" height=\"281\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/6D6-o3LrbmI?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Nekoliko minuta kasnije Dubovo nas \u010deka retko zanimljivim predelima. Nekoliko sati dru\u017eenja sa sr\u010danim Pe\u0161tercima brzo pro\u0111e. Surovi meseci, napu\u0161tena sofra i besede koje se govore do kasno u no\u0107. Od prvog pogleda na Sand\u017eak do zadnje kahve s rodbinom. Te \u0161tale pune su \u017eivota, a iskustvo i ljubav prema poslu poma\u017eu im da prebrode i najhladnije zimske dane.<\/p>\n<h2 style=\"text-align: center\">Zavi\u010daj u srcu, dunjaluk u rukama<\/h2>\n<p>Ovde, na Pe\u0161terskoj visoravni, promene se \u010detiri godi\u0161nja doba za jedan dan. Gospodin pogleduje, ne\u0161to bi da ka\u017ee, a opet \u2013 razmi\u0161lja. Kasnije \u0107emo saznati da je tu, me\u0111u njima, i njegov sin.<\/p>\n<h5>Do\u0161ao iz daleke tu\u0111ine. Susreti sa starom majkom, prijateljima i uspomenama iz detinjstva. Ispod belog pokriva\u010da krije se snaga i upornost stanovnika koji \u017eive od sto\u010darstva i poljoprivrede.<\/h5>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184842 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00004-4.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00004-4.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00004-4-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00004-4-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Svako jutro u Sand\u017eaku nosi posebnu boju<\/p>\n<p>Hakija nas uvodi u ku\u0107u. Unutra toplo. Na elektri\u010dnom \u0161poretu dve \u0161erpe iz kojih izbija ugodan miris. Brojna je porodica Hakijina i bli\u017enja rodbina koju nije potpuno upoznao.<\/p>\n<p>Tako se ponovo sevdalinka u\u010di zvuku brda, poljana i \u010dobanskih glasova. Susreti sa uspomenama, neravnim katunima i \u017eiteljima koji su ostali.<\/p>\n<p>Sinovi su zvani\u010dno odeljeni, ali \u017eive pod istim krovom. Deli ih samo jedan duga\u010dka i \u0161iroka poljanja. Dedo je pa\u017eljivo posmatrao decu. A onda, kao da im je pro\u010ditao misli, kraji\u010dak njegovog srca se neznatno radovao.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184843 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00009-2.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00009-2.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00009-2-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00009-2-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Sliikovit prikaz tutinskog sela<\/p>\n<p>Zimski prizori sela podse\u0107aju nas na \u010darobnjaka bezbri\u017enog \u017eivota, na uljudne Sand\u017eaklije i na nasle\u0111e sto\u010darstva koja i danas predstavlja va\u017ean oslonac u mnogim porodicama.<\/p>\n<p>Uprava zahvaljuju\u0107i takvim doma\u0107inima, Dubovo ostaje \u017eivo i onda kada ga zima okuje snegom. Oduvek je hteo \u017eivot na njivama i samim tim imao jasne plnove za porodicu.<\/p>\n<p>&#8211; Od malena se bavim poljoprivredom i volim taj posao. Odrastao sam na pe\u0161terskim livadama. Od dalekih zemalja do rodnog mesta gde je svaki kutak poznat.<\/p>\n<p>Ja sam u svojoj avliji, sre\u0107an u Dubovu. Nigde nije lep\u0161e nego kod ku\u0107e &#8211; veli Hakija Jusufovi\u0107.<\/p>\n<h4>&#8220;Kako bi \u017eeleo da vidim livade pod mojim selom, majku na pragu ku\u0107e, bagrem u cvetu belom&#8221;<\/h4>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone size-full wp-image-184844 aligncenter\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00012-1.jpg\" alt=\"\" width=\"800\" height=\"450\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00012-1.jpg 800w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00012-1-300x169.jpg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Still0601_00012-1-768x432.jpg 768w\" sizes=\"auto, (max-width: 800px) 100vw, 800px\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: center\">Hakija Jusufovi\u0107 &#8211; selo Dubovo<\/p>\n<p>Taj osmeh je zadr\u017eao toplinu i plemenitost. Kad to ne bih ose\u0107ala upravo tako, ne bih mogala da pi\u0161em. Olak\u0161avaju\u0107e je \u0161to ne znam da li \u0107u odmah, da li \u0107u smesta da objavim ono \u0161to zapisujem.<\/p>\n<p>Bilo je dobro \u0161to je dan u kom se odr\u017eavao razgovor bio lagan. &#8211; Hvala vam na predivnom gostoprimstvu koje ste nam priredili &#8211; zavr\u0161ili smo reporta\u017eu.<\/p>\n<p>Uko\u010dena ti\u0161ina, vijori nad sve prisutne, bila je prekinuta \u0161apatima Pe\u0161tera koji su se oteli nekolicini vrhova. Do Dubova smo nekako i stigli, ali iz Dubova nazad, bogami, tr\u0161ko. Sand\u017eaklije koje rade veselo, a nose srce zavi\u010daja i tu\u0111ine. Kako moderan svet ulazi kroz drvene kapije avlija.<\/p>\n<h4>&#8220;Tamo su ve\u010deri plave, sa stada zvona bruje, u selu malom stara se pesma \u010duje&#8221;<\/h4>\n<h5>Kroz tunel, pa pravo u ku\u0107u kod majke. Trenuci kada se vreme uspori, a du\u0161a ka\u017ee: ovde pripadam.<\/h5>\n<h2 style=\"text-align: center\">Svi putevi vode u zavi\u010daj<\/h2>\n<p><b>Dubovo je naselje u Sand\u017eaku u op\u0161tini Tutin. Prema popisu iz 2022. bilo je 1250 stanovnika. <\/b><\/p>\n<p><b>U selu ima 230 doma\u0107instava, a prose\u010dan broj \u010dlanova po doma\u0107instvu je <\/b><b>5, 45.\u00a0<\/b><\/p>\n<p><b> Ovaj kraj je velikim delom naseljen Bo\u0161njacima (prema registru iz 2012. godine) a u poslednja tri popisa, prime\u0107en je porast u broju \u017eitelja.\u00a0<\/b><\/p>\n<p><iframe loading=\"lazy\" title=\"Svi redom za jednom kolpitom i jednim birijanom\" width=\"500\" height=\"281\" src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/1G5g2BlIYPM?feature=oembed\" frameborder=\"0\" allow=\"accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share\" referrerpolicy=\"strict-origin-when-cross-origin\" allowfullscreen><\/iframe><\/p>\n<p>Binasa Mali\u0107evi\u0107<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sand\u017ea\u010dki Bo\u0161njaci su autohton balkanski narod ilirsko-slavenskog etni\u010dkog porijekla. Naziv Bo\u0161njak izveden je iz imena Bosna, slaveniziranog oblika ilirskog naziva u anti\u010dkim dokumentima poznatom kao: Bathinus  i Basan (u oba slu\u010daja naziv se odnosi na rijeku Bosnu, Bathinus flumen). Izvorno ime Bo\u0161njanin (latinski: Bosnensis) prvobitno je ozna\u010davalo pripadnika srednjovjekovne bosanske de\u017eave. <\/p>\n","protected":false},"author":34,"featured_media":184837,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"class_list":["post-184754","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/184754","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/34"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=184754"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/184754\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/184837"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=184754"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=184754"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=184754"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}