Svake godine pred po\u010detak jula sjetimo se Srebrenice i njenog genocida, u kojem je na svirep na\u010din ubijeno preko 8 hiljada nevinih Bo\u0161njaka civila. Srebrenica je za vrijeme rata u BiH, od strane Vije\u0107a sigurnosti UN-a bila progla\u0161ena sigurnosnom zonom koju je \u0161titio UNPROFOR. No, i pored toga, jedinice bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladi\u0107a 11. jula 1995. godine su opkolile grad. Samo tokom nekoliko dana masakrirano je preko 8 hiljada nedu\u017enih civila Bo\u0161njaka. Ovaj doga\u0111aj je u historiji ostao zapisan kao najve\u0107i genocid na evropskom kontinentu nakon Drugog svjetskog rata. UN, koji nije uspio da za\u0161titi \u00a8sigurnosnu regiju\u00a8, ostao je samo nijemi posmatra\u010d naspram tragedije u Srebrenici.<\/p>\n
Srebrenica je mali grad smje\u0161ten na istoku Bosne. Prema popisu stanovni\u0161tva 1991. u Srebrenici je \u017eivjelo 6 hiljada, dok je u op\u0161tini Srebrenice bilo registrovano 36.666 stanovnika. Isti popis stanovni\u0161tva pokazuje da su 75,2% populacije \u010dinili Bo\u0161njaci, a 22,7% Srbi. Danas u Srebrenici \u017eivi 7.250 Bo\u0161njaka.<\/p>\n
Kada je Vije\u0107e ministara evropske zajednice 6. aprila 1992. godine priznalo nezavisnost BiH, razbuktao se rat u BiH. U prolje\u0107e 1992. svi ve\u0107i gradovi na istoku Bosne su napadnuti od strane bosanskih Srba, koji su ih ubrzo uzeli i pod kontrolu. Brzo je uspostavljena kontrola nad Fo\u010dom, \u010cajni\u010dima, Vi\u0161egradom, Zvornikom, Bijeljinom, Bosanskim Brodom i Derventom. Bosanski Srbi su do maja 1992. preuzeli kontrolu nad 60% teritorije BiH.<\/p>\n
\u017deljko Ra\u017enatovi\u0107, poznatiji kao Arkan, je sa svojim militantima 18. aprila 1992. godine preuzeo Srebrenicu. No, Bo\u0161njaci iz Srebrenice, koji su se u okolnim planinama organizovali pod komandom Nasera Ori\u0107a, nakon tri dana su uspjeli da povrate kontrolu nad gradom. Nakon ovog doga\u0111aja Srbi su vi\u0161e puta poku\u0161avali da preuzmu kontrolu nad Srebrenicom, ali osim opsade, nisu uspjeli ni\u0161ta vi\u0161e. Bo\u0161njaci iz obli\u017enjih mjesta su bje\u017ee\u0107i pred napadom Srba dolazili u Srebrenicu tako da je u gradu u to vrijeme \u017eivjelo oko 40 hiljada ljudi.<\/p>\n
Da bi jo\u0161 vi\u0161e ote\u017eali stanje muslimanima, Srbi nisu dozvolili ni prelazak hrane i lijekova koje je slao UN, koji je ostao nijem na cijelu ovu tragediju. Samo su SAD, pod naredbom tada\u0161njeg predsjednika Clintona, iz vazduha padobranom dostavljale prehrambene proizvode. U periodu od marta do juna 1993. godine ovim putem je dostavljeno 1900 tona hrane i lijekova u Srebrenicu. No, ova pomo\u0107 je bila nedovoljna. U cilju obezbje\u0111enja hrane Bo\u0161njacima u Srebrenici, Ori\u0107 je povremeno bio primoran na plja\u010dkanje okolnih sela. Uz tvrdnju da je prilikom ovih radnji naspram srpskih civila po\u010dinio ratni zlo\u010din Ori\u0107u je su\u0111eno ali je oslobo\u0111en ovih optu\u017ebi.<\/p>\n
Od marta 1993. bosanski Srbi su zapo\u010deli planske i mnogo intenzivnije radnje kako bi preuzeli Srebrenicu. 16. aprila 1993. Srebrenica je bila u potpunosti opkoljena od strane Srba. Od samog po\u010detka se znalo da \u0107e\u00a0 se dogoditi velika humanitarna katastrofa ukoliko Srebrenica pre\u0111e pod kontrolu Srba. UNPROFOR-ov komandant Francuz Philippe Morillon je diplomatskim inicijativama uspio ubijediti Srbe i 11. marta 1993. je u\u0161ao u Srebrenicu. Na ovaj na\u010din je uspostavljeno kratkotrajno primirje izme\u0111u strana. U cilju uspostavljanja ja\u010de kontrole, Vije\u0107e sigurnosti UN-a je Rezolucijom 819 objavljenom 16. aprila 1993. godine Srebrenicu proglasila \u00a8sigurnom zonom\u00a8 koja je pod za\u0161titom UN-a. No, jako brzo \u0107e se spoznati da ova regija uop\u0107e nije bila sigurna.<\/p>\n
Nakon \u0161to je Srebrenica progla\u0161ena sigurnosnom zonom, UNPROFOR je, uz argument da od sada on uspostavlja bezbjednost, pokupio svo oru\u017eje iz ruku Bo\u0161njaka. Na ovaj na\u010din su Bo\u0161njaci ostali bez ikakvih sredstava za odbranu. Sve zemlje Zapada su izbjegavale da u Srebrenicu upute svoje vojnike. Kanada je bila prva zemlja koja je pristala na to i svoja 143 vojnika je 17. aprila 1993. poslala u Srebrenicu. Najja\u010de oru\u017eje koje su sa sobom ponijeli kanadski vojnici bile su automatske pu\u0161ke. Ni broj UNPROFOR-ovih vojnika niti kanadskih nije bio dovoljan da se u Srebrenici uspostavi sigurnost. Nakon \u0161to se kanadskim vojnicima zavr\u0161ila du\u017enost, 3. marta 1994. Holandija je sa 570 svojih vojnika preuzela du\u017enost od kanadskog bataljona.<\/p>\n
Nakon \u0161to su se nastavili napadi Srba na sigurnosnu regiju, Rezulicija 836 donesena 4. juna 1993. na sjednici Vije\u0107a sigurnosti UN-a pro\u0161irena je dodatnim uredbama koje su pro\u0161irile djelovanje UNPROFOR-a. Naime, UNPROFOR-u je dato ovla\u0161tenje da koristi silu naspram svih napada na sigurnosnu regiju i njenu okolinu. Ukoliko bude potrebno, UNPROFOR \u0107e mo\u0107i zahtijevati i zra\u010dnu podr\u0161ku.<\/p>\n
Srbi su stalno stvarali prepreke u radu holandskom bataljonu. Osim toga, primirje je povremeno kr\u0161eno. Na zahtjev UNPROFOR-a novembra 1994. godine NATO je simboli\u010dno bombardovao srpske ciljeve. U cilju sprje\u010davanja zra\u010dnih napada, srpski komandant Ratko Mladi\u0107 je zarobio 70 holandskih vojnika. Vojnici su oslobo\u0111eni nakon intenzivnih diplomatskih pregovora koji su trajali 6 dana.<\/p>\n
1995. godine Srbi su zabranili prelazak bilo kakve vrste kamiona, nakon \u010dega su, usljed nedostatka hrane, holandski vojnici po\u010deli da se razbolijevaju.\u00a0 U maju 1995. u velikoj mjeri su pove\u0107ane tenzije izme\u0111u holandskog bataljona i Srba i Srbi su u cilju zastra\u0161ivanja po\u010deli da otvaraju oru\u017eanu vatru na kontrolnim punktovima koji su bili pod kontrolom UNPROFOR-ovih vojnika.<\/p>\n
6. jula 1995. Srbi su napali Srebrenicu. U ovom napadu Srbi su zarobili oko 30 holandskih vojnika. I pored toga, komandant holandskog bataljona nije zatra\u017eio zra\u010dnu podr\u0161ku. Holandski bataljon je bio u potpunosti pasivan. Dan prije nego \u0161to je Srebrenica pala u ruke oru\u017eanih snaga Ratka Mladi\u0107a zatra\u017eena je zra\u010dna podr\u0161ka. Simboli\u010dno su ga\u0111ana dva srpska cilja. Bosanski Srbi su postavili ultimatum i zatra\u017eili hitno obustavljanje zra\u010dnih napada. U protivnom, prijetili su da \u0107e ubiti sve holandske vojnike koje su dr\u017eali kao taoce, te da \u0107e otvoriti oru\u017enu vatru na vojnike UNPROFOR-a i sve izbjeglice u Srebrenici. Usljed ovog ultimatuma, specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a u BiH je poni\u0161tio zahtjev za zra\u010dnom podr\u0161kom. 11. jula 1995. Srbi su po\u010deli da ulaze u Srebrenicu. 11. jul je u pam\u0107enju ostao simbol stra\u0161nog genocida jednoga naroda.<\/p>\n
izvor: TRT<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Svake godine pred po\u010detak jula sjetimo se Srebrenice i njenog genocida, u kojem je na svirep na\u010din ubijeno preko 8 hiljada nevinih Bo\u0161njaka civila. Srebrenica je za vrijeme rata u BiH, od strane Vije\u0107a sigurnosti UN-a bila progla\u0161ena sigurnosnom zonom koju je \u0161titio UNPROFOR. No, i pored toga, jedinice bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladi\u0107a […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":35698,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-35696","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35696","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35696"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35696\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/35698"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35696"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35696"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35696"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}