Kao i svakome, i meni su se de\u0161avali oni
snovi kada bi \u010dovjek po\u017eelio da nastavi
spavati, i za koje ne bi \u017eelio da se zavr\u0161e.
Me\u0111utim, moj san, koji je zapo\u010deo u
petak kada smo sletjeli u Pri\u0161tinu, a koji
se zavr\u0161io sino\u0107 u Istanbulu, je san koji
je nemogu\u0107e opisati rije\u010dima. Kada bih
napisao deset kolumni, ne bih vam
mogao do\u010darati ovu pri\u010du i sve ono \u0161to
sam do\u017eivio. Ovaj do\u017eivljaj je tipi\u010dan
primjer poznatog kli\u0161ea ” to se ne mo\u017ee
opisati, mo\u017ee se samo do\u017eivjeti” .<\/p>\n
Ka\u017ee se da se san ne mo\u017ee opisati, ali \u0107u
ja, ipak, poku\u0161ati, koliko je to mogu\u0107e,
da vam do\u010daram rije\u010dima ovaj svoj san.
1. oktobar 2011! Utakmica Fenerbah\u010de-
Istanbul BB. Kao osoba koja je
u\u010destvovala u svim razgovorima prilikom
sklapanja ovoga bratstva, koje je
zapo\u010delo toga dana kada smo razvili
parolu “Na\u0161a srca su sa Tobom, Novi
Pazare ” , mogu slobodno i odgovorno
re\u0107i da ovo nije prijateljstvo nego je
“bratstvo” u punom smislu te rije\u010di.<\/p>\n
Ulo\u017eili smo mnogo truda da bismo
realizovali posjetu Novom Pazaru, koju
smo planirali mnogo ranije. Du\u017enosti i
obaveze koje smo trebali obaviti da bi
sve proteklo bez problema, odradili smo
na najbolji mogu\u0107i na\u010din. Putovanje o
kojem smo ma\u0161tali danima, zapo\u010delo je
letom za Pri\u0161tinu u petak, 2. marta.
Sletjeli smo na Kosovo bez ikakvih
problema, a let je protekao prili\u010dno
mirno zbog radoznalosti i uzbu\u0111enosti.<\/p>\n
Topao do\u010dek i aplauzi, koji su nas
do\u010dekali na izlazu, natjerali su D\u017eenka da
zaboravi na telefon kojega je izgubio u
prtlja\u017eniku. Ni\u0161ta nam nije moglo
pokvariti raspolo\u017eenje u tom trenutku.
Uputili smo se prema Novom Pazaru
jednim autom i minibusom, u koji se
smjestilo nas 19. U Pri\u0161tini i na putu
kojim smo prolazili nije bilo tragova
rata. Ambijent i ljudi su bili veoma
prijatni, ali su nas ipak poga\u0111ale tu\u017ene
pri\u010de.<\/p>\n
Posjetili smo turbe sultana Murata, koji
je poginuo u Bici na Kosovu. Kada smo
\u010duli pri\u010du o toj bici, jo\u0161 bolje i detaljnije
smo saznali \u0161ta se sve de\u0161avalo na tom
podru\u010dju. Nastavili smo putovanje
ispunjeni ponosom, kojega je napunila
spoznaja da smo vidjeli taj vrijedni
simbol petstogodi\u0161nje osmanske
historije.<\/p>\n
Grani\u010dni prijelaz, koji je u normalnim
okolnostima zatvoren jer Srbija nije
priznala Kosovo, otvoren je za nas
zahvaljuju\u0107i intervenciji ljudi iz Op\u0107ine
Novi Pazar. Kada smo stigli do
spomenutog grani\u010dnog prijelaza,
do\u010dekalo nas je nekoliko automobila.
Tada smo bili veoma sretni. Kako smo
mogli znati da nam se, nekoliko
kilometara dalje, sprema hiljadu puta
bolji do\u010dek od toga, koji nas je zaista
usre\u0107io.<\/p>\n
Kolona vozila se postepeno pove\u0107avala.
Bili smo jako uzbu\u0111eni jer nam je \u0161ofer
rekao da nas,nekoliko kilometara dalje,
o\u010dekuje mnogo vi\u0161e ljudi. Nedugo nakon
toga, zaustavili smo se u nekom selu.
Ljudi koji su iza\u0161li iz automobila, potr\u010dali
su nam u zagrljaj ma\u0161u\u0107i bakljama…
Kada smo nastavili putovanje, po\u010delo se
smrkavati. Svakih 50 metara mahalo bi
nam nekoliko ljudi. Pozdravljali su nas
ma\u0161u\u0107i turskim zastavama. To \u0161to su
nam iz svojih avlija mahali djedovi i
nene, koliko god se sve ovo smatralo
kao sportsko-navija\u010dko bratstvo,
dokazuje jednu istinsku ljubav, koja je
dugi niz godina bila zapostavljena i
zanemarena.<\/p>\n
Nikada u \u017eivotu ne\u0107u zaboraviti prizor
koji nas je do\u010dekao kada smo stigli u
centar grada. Na trgu se okupilo
nekoliko hiljada ljudi, koji su nas do\u010dekali
sa bakljama i zastavama. Minibus se
te\u0161ko probijao kroz gu\u017evu. Naje\u017eili smo
se jer smo kroz otvorena vrata minibusa
mogli \u010duti ovacije. Ljudi su nas htjeli
dodirnuti, nevjerovatan prizor… Takvu
euforiju mogao bi izazvati samo
najpoznatiji svjetski pjeva\u010d kada gostuje
u nekom gradu…<\/p>\n
Iza\u0161li smo iz minibusa i probijali smo se
kroz gu\u017evu grle\u0107i se sa ljudima. Tekbiri
koji su zagrmili kada smo se probili do
mjesta koje je bilo rezervisano za nas,
natjerali su suze iz mojih o\u010diju. Ve\u0107 sat
vremena sam vodio rat sa suzama i tu
sam bio pora\u017een.
Ve\u010derali smo u hotelu, razmijenili smo
poklone i odr\u017eali smo sastanak u ime
ozvani\u010denja bratstva. Sljede\u0107eg jutra,
nakon doru\u010dka, krenuli smo u \u0161etnju
najprometnijom gradskom ulicom. Opet
je vladala neopisiva euforija. U jednom
kafi\u0107u smo se dru\u017eili sa grupicom ljudi,
me\u0111u kojima je bio i jedan od vo\u0111a
navija\u010dke skupine BHF.<\/p>\n
Kasnije se na trgu okupio veliki broj
navija\u010da i krenuo je korteo prema
stadionu. Korteo je bio prekrasan.
Euforiju na stadionu nemogu\u0107e je
opisati rije\u010dima. Utakmica je zavr\u0161ena
1-1. To \u0161to su navija\u010di Partizana zapalili
tursku zastavu pokazalo nam je koliko ih
poga\u0111a ovo na\u0161e bratstvo i koliko su
ljubomorni zbog toga.<\/p>\n
Preska\u010dem mnogo toga da kolumna ne
bi bila dosadna. Mo\u017eda \u0107u u nekim
drugim kolumnama opisati neke detalje.
Kao \u0161to sam ve\u0107 rekao na po\u010detku,
proveo sam tri prelijepa i nezaboravna
dana. Proveo sam tri najljep\u0161a dana u
svom \u017eivotu. Ne vjerujem da \u0107u se na
svojoj svadbi zagrliti, poljubiti i
fotografisati sa toliko ljudi.<\/p>\n
Na svijetu postoji mnogo klubova i
navija\u010da koji su sklopili bratstva.
Me\u0111utim, ne vjerujem da \u0107e se ikada
vi\u0161e formirati bratstvo koje je izgra\u0111eno
na ovako sna\u017enim temeljima, koje se
zasniva na ovako srda\u010dnim osje\u0107ajima i
koje se \u0161iri poput epidemije. Mo\u017eda \u0107e
se nekima od vas u\u010diniti da je
preuveli\u010dano sve ovo \u0161to sam napisao. I
imate pravo tako da mislite. Vjerovatno
bih i ja pomislio isto to kada bih \u010ditao
ovakav tekst, a da nisam bio tamo. Na
po\u010detku sam naglasio da je ovo pri\u010da
koja se ne mo\u017ee opisati, samo se mo\u017ee
do\u017eivjeti.<\/p>\n
Neka ovo na\u0161e bratstvo bude srda\u010dno,
iskreno i \u010disto poput mojih suza koje
teku dok ovo pi\u0161em, i poput suza koje
su, prilikom rastanka, tekle niz obraze
\u010dovjeka starijeg od mene deset godina,
koji me tako \u010dvrsto zagrlio da sam mislio
da \u0107e mi kosti polomiti.
Ja nisam bio u Srbiji. Bio sam u regiji
koju smo zapostavili i zanemarili ve\u0107
dugi niz godina. Bio sam u regiji u kojoj
\u017eive nasmijani, gostoljubivi ljudi \u010distog
srca. Bio sam u regiji \u010diji preci su ginuli
na istom putu kao i na\u0161i djedovi. Tamo
je Turska, Tamo je Bosna. Za mene je to
osmanska zemlja.
U povratku smo sletjeli sa zaka\u0161njenjem
od 20 minuta. Kao da se ni avion, kao ni
mi, nije \u017eelio spustiti u Istanbul.
Kako bi bilo da izmislim neki jeftini
izgovor ( kao naprimjer da sam
zaboravio telefon ) da bi se vratio
tamo?!<\/p>\n
Kako bi bilo da jo\u0161 jednom zagrlim brata
Ersana?
Da jo\u0161 jednom \u010dujem Elvirov specifi\u010dni i
simpati\u010dni izgovor rije\u010di “abi” …
Da jo\u0161 jednom \u010dujem Edinov simpati\u010dni
grohotni smijeh …
Da mi brat Bekir ljubi ruku svaki puta
kada se pozdravimo …
Da jo\u0161 jednom napregnem u\u0161i da bih
\u010duo kako brat Ihsan mrmlja na
turskom …
Da jo\u0161 jednom \u010dujem Emirov povik “Allah
razi olsun” …
Da jo\u0161 jednom vidim kako Admir jednim
pokretom rukovodi hiljadama navija\u010da
na tribini …
Da vidim suze iz Red\u017eepovih o\u010diju… Da li
bi to bilo dobro?
Veliki selam svima koji su nam priredili
ova tri prekrasna dana, koja ne\u0107u
zaboraviti nikada u \u017eivotu.<\/p>\n
HILJADE SRCE ZA TEBE KUCA, NIKAD
NE\u0106E\u0160 BITI SAM!<\/p>\n
Ferhat Eren<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kao i svakome, i meni su se de\u0161avali onisnovi kada bi \u010dovjek po\u017eelio da nastavispavati, i za koje ne bi \u017eelio da se zavr\u0161e.Me\u0111utim, moj san, koji je zapo\u010deo upetak kada smo sletjeli u Pri\u0161tinu, a kojise zavr\u0161io sino\u0107 u Istanbulu, je san kojije nemogu\u0107e opisati rije\u010dima. Kada bihnapisao deset kolumni, ne bih vammogao do\u010darati […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[],"class_list":["post-4017","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-sport"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4017","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4017"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4017\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4017"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4017"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4017"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}