{"id":51918,"date":"2019-04-14T00:04:05","date_gmt":"2019-04-13T22:04:05","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=51918"},"modified":"2019-04-14T16:30:20","modified_gmt":"2019-04-14T14:30:20","slug":"u-susret-danu-grada-price-iz-starog-pazara-ii-deo-hadz","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=51918","title":{"rendered":"U susret Danu grada: Pri\u010de iz starog Pazara II deo (Had\u017e)"},"content":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Galib Gici\u0107<\/p>\n<p>Staro savijeno dunjino stablo, svojom kro\u0161njom i dalje baca sjenku na zahr\u0111alu pumpu, sa koje se Ismail-aga  prije Sabah-namaza abdestio, halalio sa porodicom i krenuo na dug i neizvjestan put. I\u0161ao je u svetu zemlju kako bi obavio posljednji imanski \u0161art i Had\u017eom upotpunio din i iman.<br \/>\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/4C84284C-640A-4B96-B831-59D2540EC4EC-227x300.jpeg\" alt=\"\" width=\"227\" height=\"300\" class=\"alignnone size-medium wp-image-51921\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/4C84284C-640A-4B96-B831-59D2540EC4EC-227x300.jpeg 227w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/4C84284C-640A-4B96-B831-59D2540EC4EC-768x1016.jpeg 768w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/4C84284C-640A-4B96-B831-59D2540EC4EC-816x1080.jpeg 816w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/4C84284C-640A-4B96-B831-59D2540EC4EC.jpeg 1242w\" sizes=\"auto, (max-width: 227px) 100vw, 227px\" \/><br \/>\n Osdlani crni at, dugog, \u010dvrstog vrata, brzih nogu, natovaren lakim tovarom i idarom, otmeno je kora\u010dao sokacima i \u010desto zastajkivao, kako bi se Ismail-aga selamio sa prijateljima dok je napu\u0161tao grad. Ismail je bio  vi\u0111en i stasit \u010dovjek. Nosio je novu kahvali paltu, ogrnutu \u0107urakom i \u010daksire opasane pojasom dugim 12 metara.<br \/>\n\tNa glavi je nosio crven fes, zavijen \u010dalmom. Njegovo visoko \u010delo, \u010detvrtasto lice i jaku \u0161iroku bradu sjen\u010dile su  guste obrve i kestenjaste o\u010di. Kada bi se zamislio, \u0161to je \u010desto \u010dinio, rijetko ko bi se usu\u0111ivao da ga omete u tome. Tada je djelovao veoma strogo, \u010dak su ga se i uku\u0107ani po malo pla\u0161ili, iako su dobro znali da on svoju strogo\u0107u nikada nije pokazivao&#8230;Ipak su bili na oprezu, jer je ba\u0161 svaki put izgledalo kao da \u0107e ba\u0161 tog trenutka planuti, kona\u010dno, po prvi put&#8230;Ali, on bi ba\u0161 to ozbiljno namrgo\u0111eno lice za tren oka izbrisao svojim osmijehom, vedrim i sjajnim. Sa osmijehom je i putovao. Sa sobom je nosio osrednju mavi vre\u0107icu, uvezanu jakom srmom u kojoj je bilo dukata, a odnio  je i tovar selama, koje je kao amanet od svoje djece \u0160emsudina, Demira, Zahita, Mustafe, Emina, Ume i D\u017eeve preuzeo da prenese Poslaniku s.a.v.s. prilikom posjete njegove ku\u0107e u Medini. Kasnije, po povratku sa Had\u017ea, znao je da okupi \u010deljad i da im pri\u010da pri\u010de o putovanju u daleki svijet, koje nije bilo ni malo lako; o \u010dudnim ljudima, crnim, crvenim i \u017eutim, velikim i malim; o ljepoti crnog kamena, mirisu Pejgamberove d\u017eamije&#8230; Pri\u010dao je i pri\u010de o pe\u0107ini i pauku koji je ba\u0161 na tom mjestu ispleo mre\u017eu, te o izvoru Zem-zem vode I o tome kako mu se Allah smilovao da sve to I vidi svojim o\u010dima I da je ljep\u0161e nego \u0161to je mogao I da zamisli&#8230; Zborio je da je stajao na onom mjestu, na kojem spu\u0161ten prvi insan, a porodica ga je slu\u0161ala, \u0161irom otvorenih o\u010diju i srca i zami\u0161ljala sva ta udaljena mjesta, velike gradove, koje had\u017ei-Ismail nije htio ni da pogleda pla\u0161e\u0107i se da, ako bude uzivao u njihovom rasko\u0161u na zemlji, ne\u0107e vidjeti ahiretsku ljepotu. Porodicu je radovao pri\u010dama, koje se i danas prepri\u010davaju i hedijama koje su sa\u010duvane, I ako je od tada pro\u0161lo skoro dva vijeka. Od tada, had\u017ei-Ismail se nikada vi\u0161e nije osamljivao, niko mu vi\u0161e nije video namrgo\u0111eno i zami\u0161ljeno lice, jer mu je sa ple\u0107a palo to veliko breme, koje je cijelog \u017eivota nosio, ta briga &#8211; da li \u0107e za \u017eivota posjetiti \u0106abu i svrstati se u red sa onima koji su se odazvali pozivu Ibrahima s.a.v.s., u red Allahovih miljenika, Njemu odabranih\u2026<br \/>\n<img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/84462318-3652-492B-981A-DF27D305B7B8-300x174.jpeg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"174\" class=\"alignnone size-medium wp-image-51923\" srcset=\"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/84462318-3652-492B-981A-DF27D305B7B8-300x174.jpeg 300w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/84462318-3652-492B-981A-DF27D305B7B8-768x446.jpeg 768w, https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/wp-content\/uploads\/2019\/04\/84462318-3652-492B-981A-DF27D305B7B8.jpeg 1242w\" sizes=\"auto, (max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><br \/>\nSa osmijehom je i preselio na Ahiret.Sa ovog svijeta, ispratila ga je njegova porodica, kom\u0161iluk i prijatelji, a na vje\u010dni put, krenuo je u bijelom \u0107efinu, koji je pazario u Medini, poslednjeg dana had\u017ed\u017ea, nedaleko od uzvi\u0161enja Merve, ba\u0161 na mjestu gdje je Had\u017eera tra\u017eila vodu za nju i njenog sina Ismaila.<br \/>\n<a href=\"https:\/\/rtvnp.rs\/2019\/04\/13\/u-susret-danu-grada-price-o-starom-pazaruu\/51825\">Klikni OVDE za prvi deo pri\u010da o starom Pazaru<\/a><br \/>\n<a href=\"https:\/\/rtvnp.rs\/2019\/04\/14\/u-susret-danu-grada-price-iz-starog-pazara-iii-deo-ramazan\/51931\">Za narednu pri\u010du klikni OVDE<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Galib Gici\u0107 Staro savijeno dunjino stablo, svojom kro\u0161njom i dalje baca sjenku na zahr\u0111alu pumpu, sa koje se Ismail-aga prije Sabah-namaza abdestio, halalio sa porodicom i krenuo na dug i neizvjestan put. I\u0161ao je u svetu zemlju kako bi obavio posljednji imanski \u0161art i Had\u017eom upotpunio din i iman. Osdlani crni at, dugog, \u010dvrstog [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":21,"featured_media":51919,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[18],"tags":[],"class_list":["post-51918","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-reportaze"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51918","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/21"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=51918"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/51918\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/51919"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=51918"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=51918"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=51918"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}