{"id":59284,"date":"2019-07-26T17:14:35","date_gmt":"2019-07-26T15:14:35","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=59284"},"modified":"2019-07-26T17:24:32","modified_gmt":"2019-07-26T15:24:32","slug":"edo-celebic-zahvaljujuci-sinu-mnogo-sam-bolji-covjek-suprug-i-otac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=59284","title":{"rendered":"Edo \u010celebi\u0107: Zahvaljuju\u0107i sinu, mnogo sam bolji \u010dovjek, suprug i otac"},"content":{"rendered":"
\n
\n
Urednik vijesti u TV ku\u0107i Al Jazeera Balkans, Edo \u010celebi\u0107 se zbog posla iz Beograda preselio s porodicom u Sarajevo 2011. godine. Prethodno profesionalno iskustvo ba\u0161tini na beogradskom Studiju B i TV B92, te na RTV Novi Pazar. Oni koji ga poznaju du\u017ee, ali i oni koji su ga netom upoznali, ve\u0107 na prvi pogled mogu zaklju\u010diti da je predan poslu, privr\u017een porodici, dosljedan sebi, svojim rije\u010dima i djelu. Edo i njegova supruga Elvira, pred\u0161kolska odgajateljica, imaju troje djece: sina Darisa (10) te k\u0107erke Dinu (8) i Hanu (5).Daris je dijete iz autisti\u010dnog spektra te poha\u0111a Zavod za specijalni odgoj i obrazovanje djece \u201cMjedenica\u201c. Ide u tre\u0107i razred, koji ima \u0161est u\u010denika, a vodi ga u\u010diteljica Ivana Hod\u017ei\u0107. Od trenutka kad je Darisu dijagnosticiran autizam, Elvira i Edo po\u010deli su borbu za sina, od istra\u017eivanja literature o autizmu, preko ku\u0107nog educiranja, do definisanja \u017eivotnog stila u skladu s novim okolnostima.<\/p>\n

Edo \u010celebi\u0107 za porodicu je bio izvor energije, upornosti i istrajnosti. Oti\u0161ao je i korak dalje: eksponira se na dru\u0161tvenom planu kao inicijator aktivnosti, ali i zajedno sa drugim roditeljima iznosi prijedloge i traga za rje\u0161enjem problema sa kojim se nose mnoge porodice. Iako smo se dosad u Graciji na razli\u010dite na\u010dine bavili temom autizma, Edo \u010celebi\u0107 je prvi koji iz perspektive oca progovara o ovom razvojnom poreme\u0107aju i izazovima roditeljstva.<\/p>\n

Za po\u010detak, recite nam je li se dvosmjerna komunikacija izme\u0111u vas roditelja i u\u010diteljice Ivane pozitivno odrazila na va\u0161eg sina, kao i va\u0161a samostalna edukacija?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Sa u\u010diteljicom Ivanom lako je sara\u0111ivati. Mi sa njom mo\u017eemo dogovarati ne samo ono \u0161to je po nastavnom planu nego i sprovoditi neke ideje koje su va\u017ene za Darisovo funkcionalno odrastanje. Ona i njene kolege su primjer da u javnim institucijama ima stru\u010dnih i motivisanih ljudi koji iz na\u0161e djece izvuku maksimum. Koristimo svaki mogu\u0107i na\u010din da Darisa podstaknemo na komunikaciju i socijalnu interakciju a da sve ne bi bilo tipi\u010dno \u0161kolsko bubanje. Kada u porodici imate osobu iz spektra autizma, \u010ditava porodica ima autizam. To diktira na\u0161 na\u010din i tempo \u017eivota. Na\u0161 dan po\u010dinje u \u0161est sati ujutro. Sina smo nau\u010dili da mo\u017ee sam da se umije, opere zube i obavi sve drugo u toaletu, da mo\u017ee sam da se obu\u010de, da jede… Mi ga vozimo u \u0161kolu, a nekad to uradi neko od prijatelja \u2013 postoji solidarnost i me\u0111u roditeljima kad nekome treba pomo\u0107i. Daris ima i produ\u017eeni boravak pa je mogu\u0107e da ostane du\u017ee u \u0161koli, kad mi imamo obaveza koje nas spre\u010davaju da po njega do\u0111emo po zavr\u0161etku nastave.<\/p>\n

Ka\u017eete da ste sina i kod ku\u0107e educirali. Kako, je li va\u0161 rad dao vidljive rezultate?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Nismo i\u0161li samo na formalno obrazovanje. Daris je, recimo, ocijenjen u petoj godini kao motori\u010dki lo\u0161. Nama je to bio izazov: \u017eeljeli smo da ga nau\u010dimo da vozi bicikl i nau\u010dio je! Njegov osmijeh dok u\u017eiva voze\u0107i bicikl, romobil ili rolere, nama je najve\u0107a nagrada. Veoma je spretan i zadovoljstvo je kad ga \u010dovjek gleda. Kroz tu vo\u017enju biciklom uspjeli smo, i jo\u0161 uvijek radimo na tome, da utvrdimo pona\u0161anje u saobra\u0107aju. Jo\u0161 ga ne mo\u017eemo pustiti samog, ali ako nastavi ovako, to \u0107e biti klasi\u010dna briga roditelja, a ne ne\u0161to od \u010dega pravimo dramu.<\/p>\n

Imate troje djece, kako funkcioni\u0161e zajedni\u010dki \u017eivot?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Na\u0161 je \u017eivot, kako se \u010desto na\u0161alim, kao \u0161tafeta na 400 metara \u2013 tako supruga i ja predajemo smjenu jedno drugome. Treba uklopiti obaveze djece i na\u0161e obaveze, poslovi koje radimo supruga i ja su naporni, ali kad se \u010dovjek bori za svoju djecu, a na\u0161a misija je da postanu dobri ljudi, onda ni\u0161ta nije te\u0161ko. Na\u0161a k\u0107i Dina je fina cura, odli\u010dan je \u0111ak, trenira ples, osvaja prva mjesta i njoj to puno zna\u010di. Mla\u0111a, Hana, voli ples, ple\u0161e sa sestrom po ku\u0107i. Svi smo mi Dini podr\u0161ka, ali je i ona nama velika podr\u0161ka kad je u pitanju Daris. Prva socijalna interakcija koju je Daris tra\u017eio bila je sa sestrom. Odu\u0161evili smo se kad je na\u0161 sin jednom rekao: \u2018Dina, ho\u0107u da se jurim\u2019. I Dina ga je pojurila, jurcali su po stanu pola sata, on je bio presretan. Mi smo bili presretni. Prvo, dobili smo jednu re\u010deni\u010dnu strukturu od dje\u010daka koji se do tada izra\u017eavao samo s jednom rije\u010di, recimo, ka\u017ee supa i mi znamo \u0161ta \u017eeli. To je bila socijalna interakcija koju je on isprovocirao. Trudili smo se da kod Darisovih sestara izgradimo empatiju, da brata prihvate takvog kakav jeste i urade sve kako bi napredovao.<\/p>\n

Kako ste se suo\u010dili sa \u010dinjenicom da je va\u0161e dijete druga\u010dije?\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u2013 Bio sam ponosan kada mi je supruga rekla da je u drugom stanju. Nije mi bilo bitno da li \u0107e biti dje\u010dak ili djevoj\u010dica, sav sam bio u specifi\u010dnom raspolo\u017eenju, a kad sam saznao da \u0107e biti mu\u0161ko, ma\u0161tao sam, kao i ve\u0107ina mu\u0161karaca, o \u010demu \u0107u ga sve nau\u010diti, da \u0107u ga voditi na utakmice\u2026 I Daris je zaista bio napredna beba, njegov razvoj bio je uredan do izvjesnog perioda. Moja supruga je prva primijetila da postoji problem. On je od dje\u010daka koji je znao dje\u010dije pjesmice napamet i perfektno pratio melodiju, krenuo u regresiju. Jednom sam se vratio s puta i sav eufori\u010dan s vrata uzviknem: \u2018Daki, \u0107ao!\u2019, ali on je pro\u0161ao pored mene kao da ni\u0161ta nije vidio. U to vrijeme se atipi\u010dno igrao sa igra\u010dkama. Vodili smo ga na sve preglede, i ubrzo nam je saop\u0161teno da ima autizam. Od tog trenutka bili smo prepu\u0161teni sami sebi.<\/p>\n

Kakav je odnos dru\u0161tva prema djeci s razvojnim pote\u0161ko\u0107ama, pa tako i djeci iz autisti\u010dnog spektra?<\/strong><\/p>\n

\u2013 To je veoma kompleksna tema o kojoj sam \u010desto govorio u medijima i na sastancima sa predstavnicima raznih nivoa vlasti. Mnogo bogatije i ure\u0111enije dr\u017eave od BiH jo\u0161 nisu uspjele da se s ovim problemom izbore na najbolji mogu\u0107i na\u010din, jo\u0161 uvijek tra\u017ee modalitete kako da urade ono \u0161to je mogu\u0107e da pomognu porodicama i osobama sa razvojnim pote\u0161ko\u0107ama. I kod nas je puno nerazumijevanja. Od toga da se autizam tretira kao bolest, pa do toga da se stalno insistira na terminu inkluzija. Ta inkluzija se sada poku\u0161ava nasilu instalirati. Valjda da bi se \u0161to vi\u0161e djece iz specijalnih ustanova uputilo u redovno obrazovanje. Ja bih bio najsretniji kada bih sutra mogao svog Darisa da upi\u0161em u tipi\u010dnu \u0161kolu, da mu ne treba nikakav asistent i da mo\u017ee normalno da prati nastavu. To je san svakog roditelja. Hajde da se zapitamo koliki broj djece je zaista sposoban za to, da li je to mogu\u0107e? Da li biste vi bili spremni da \u017ertvujete jedno odjeljenje od 30 djece zbog djeteta koje ima te\u017ei oblik autizma ili je agresivno?! Da li bi to bilo fer prema toj djeci? Da li bi i to dijete imalo koristi od takvog u\u010denja? Inkluzija jeste u nekim slu\u010dajevima mogu\u0107a, ali mislim da se tu ne radi o ve\u0107em broju djece.<\/p>\n

\u0160ta je sve potrebno uraditi, po va\u0161em mi\u0161ljenju, da bi dru\u0161tvo efikasno rije\u0161ilo probleme roditelja i njihove djece?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Prva stvar je da moramo imati neku vrstu jedinstvenog registra koji ne\u0107e biti obilje\u017eavanje ni stigmatiziranje osobe, a ni svakome dostupan. Poenta je u tome da dru\u0161tvo stekne predstavu koliko ima djece i s kojim dijagnozama, da se mogu planirati sredstva u bud\u017eetu, na\u010dini za pomo\u0107 djeci i njihovim porodicama, ali i omogu\u0107e i adekvatni kapaciteti, kadrovski, prostorni, materijalni. Drugo, potrebno je konstantno educiranje postoje\u0107eg i zapo\u0161ljavanje dodatnog kadra. Kao \u0161to ve\u0107 rekoh, utopija je da \u0107e ve\u0107ina djece i\u0107i u redovne \u0161kole. Tu dolazimo do podr\u0161ke porodicama i rada sa njima. Ima roditelja koji ne mogu da shvate realno stanje u kojem je njihovo dijete. Neki su laka meta raznih nadriljekara i kojekakvih stru\u010dnjaka koji nude \u201cspasonosna rje\u0161enja\u201d. Razumljivo je to, jer svaki roditelj bi u\u010dinio sve za svoje dijete, ali porodice moraju imati dobro usmjerenje i podr\u0161ku u sistemu. Jedan od najve\u0107ih strahova svakog roditelja je \u201c\u0160ta \u0107e biti s mojim djetetom kada mene vi\u0161e ne bude?\u201d. U tom smislu postoji dobar koncept takozvanih \u201c\u017eivotnih zajednica\u201d, gdje \u0107e na\u0161a djeca, odnosno tada ve\u0107 odrasli ljudi, mo\u0107i u pristojnim uslovima da \u017eive zajedno, rade i budu korisna za dru\u0161tvo. Moja poruka institucijama sistema je da intenzivan rad sa djecom sa pote\u0161ko\u0107ama nije samo briga o socijalno ugro\u017eenoj kategoriji, ve\u0107 neka vrsta investicije. Ono \u0161to ulo\u017eimo kao dru\u0161tvo danas, pru\u017eaju\u0107i na\u0161oj djeci kvalitetno obrazovanje i zdravstvenu za\u0161titu, zna\u010dit \u0107e mnogo manja izdvajanja za njih kada postanu ljudi koji su sposobni da se, u mjeri u kojoj je mogu\u0107e, integri\u0161u u dru\u0161tvo. Trenutno se u na\u0161oj dr\u017eavi luta u tra\u017eenju rje\u0161enja. Nama je bitno ja\u010danje kapaciteta institucija sistema, a da nevladin sektor bude dopuna onoga \u0161to postoji u sistemu. Moramo stvarati sistem koji je efikasan, koji je u funkciji djece i njihovih porodica. I konstantno ga usavr\u0161avati. A ljudi koji su zaposleni u tom sistemu i koji rade direktno sa na\u0161om djecom moraju biti motivisani i pla\u0107eni da daju svoj maksimum, uz, kao \u0161to sam ve\u0107 rekao, konstantno usavr\u0161avanje. Tek onda mo\u017eemo da ka\u017eemo da dru\u0161tvo brine o djeci s razvojnim pote\u0161ko\u0107ama i njihovim porodicama.<\/p>\n

Da li roditelji, pa tako i vi, primate odre\u0111enu nadoknadu za dijete?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Mi dobijamo ne\u0161to novca za njegu i tu\u0111u pomo\u0107. Kolika god da je ta naknada, ljudi moraju da budu svjesni da, ako ho\u0107emo dodatnu edukaciju za svoje dijete, to ko\u0161ta. Recimo, jedan termin kod logopeda privatno je minimum 25 KM. Nerijetko roditelji vode dijete na dodatnu edukaciju u inostranstvo, a ti su tro\u0161kovi ogromni.<\/p>\n

Tako\u0111e, primate li i vi i drugi roditelji subvenciju za ishranu, tim vi\u0161e jer je specifi\u010dna i skuplja za djecu iz spektra autizma?\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u2013 Daris se hrani kao \u0161to se i mi hranimo. Poenta je da se unosi \u0161to manje \u0161e\u0107era i nezdravih ugljenih hidrata, i mi smo to primijenili kod na\u0161eg djeteta. Za nas je va\u017ena zdrava prehrana: Daris jede puno vo\u0107a, povr\u0107a, jede kuhanu hranu, izbjegavamo razne grickalice. To provjereno poma\u017ee u pospje\u0161ivanju njegove prisutnosti, fokusu i \u010dini ga mentalno i fizi\u010dki zdravim.<\/p>\n

Jeste li se dru\u0161tveno anga\u017eovali da biste, uslovno re\u010deno, bili konsultant i pomogli u kanalisanju problema sa nadle\u017enim organima i ministarstvima u Kantonu Sarajevo?\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u2013 Sticajem okolnosti, gostovao sam u mnogim televizijskim emisijama, govorio za portale, podizao sam svijest o autizmu i poslao poruke za koje sam mislio da su va\u017ene. I na televiziji na kojoj radim \u010dinimo mnogo da se podigne svijest o autizmu, o potrebama djece i njihovih porodica. Otkako je moj sin u \u201cMjedenici\u201d, mi smo u okviru Vije\u0107a roditelja bili veoma aktivni, tra\u017eili rje\u0161enja i predlagali ih, razgovarali sa predstavnicima kako prethodne tako i aktuelne vlasti u Kantonu Sarajevo. Sve vrijeme zahtijevamo da se ovaj problem kvalitetno i sistemski rje\u0161ava: od opservacije, detekcije problema i odre\u0111ivanja dijagnoze, preko vrti\u0107a i \u0161kolovanja, do radnog osposobljavanja i eventualnih \u017eivotnih zajednica. Mi to jo\u0161 nismo dobili. Mislim da oni koji odlu\u010duju ne razumiju do kraja su\u0161tinu problema i jo\u0161 nemaju ideju \u0161ta bi sa tim. \u017delim ovom prilikom poru\u010diti ljudima koji upravljaju Kantonom Sarajevo, Federacijom BiH i dr\u017eavom BiH da razgovaraju s roditeljima, da saslu\u0161aju njihovo mi\u0161ljenje, da ih prihvate kao partnere i uklju\u010de u proces dono\u0161enja odluka, jer je to jedan od na\u010dina da se postigne kvalitetnije i dugoro\u010dno sistemsko rje\u0161enje.<\/p>\n

\u010cesto se de\u0161ava da mu\u017eevi odnosno o\u010devi odlaze, napu\u0161taju porodicu, majke ostaju same sa djetetom. \u0160ta biste poru\u010dili drugim mu\u0161karcima, mu\u017eevima, o\u010devima?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Znate ono kad ka\u017eemo budi mu\u0161ko, e pa budi mu\u0161ko i bori se. Mu\u0161karci, uradite sve \u0161to je do vas, budite dobri mu\u017eevi i o\u010devi. Sve je vi\u0161e slu\u010dajeva gdje majka i dijete budu napu\u0161teni kada se ustanovi da dijete ima neku pote\u0161ko\u0107u u razvoju. To je katastrofa. Moj sin je iz mene izvukao sve ono najbolje. Zahvaljuju\u0107i njemu, mnogo sam bolji \u010dovjek, suprug i otac. Ja ne bih mogao da zamislim druga\u010diji \u017eivot osim da budem podr\u0161ka djeci, supruzi i oni meni.<\/p>\n

Za\u0161to je bitna komunikacija s roditeljima druge djece, i va\u0161e me\u0111usobno informisanje?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Od trenutka kada vam saop\u0161te dijagnozu, na\u017ealost, vi ste prepu\u0161teni sami sebi. To je za nas bio veliki stres i jedna potpuno nepoznata situacija. Moja supruga i ja tada smo puno nau\u010dili od drugih, a sada drugi u\u010de od nas. Ti na\u0161i kontakti, podr\u0161ka i na\u0161e zajedni\u0161tvo su jedini mogu\u0107i na\u010din da i \u0161ire dru\u0161tvo postane svjesno problema i shvati koje su potrebe, i nas i na\u0161e djece. Dru\u0161tvo je du\u017eno da na\u0161oj djeci obezbijedi \u017eivot dostojan \u010dovjeka. Na nama je da privolimo ljude koji odlu\u010duju o na\u0161oj djeci da nas saslu\u0161aju, zato pozivam roditelje da u tome budu aktivniji, hrabriji, glasniji i vjeruju da je to mogu\u0107e.<\/p>\n

Va\u0161a supruga radi kao i vi, kako ste podijelili vrijeme izme\u0111u privatnih i poslovnih obaveza?<\/strong><\/p>\n

\u2013 Posao ne smije da trpi. Sre\u0107om, imam iskrenu podr\u0161ku menad\u017ementa Al Jazeere Balkans, ali i radno vrijeme koje mi dozvoljava da se posvetim sinu. U na\u0161oj porodici sve funkcioni\u0161e kako treba. Koliko god je bilo te\u0161ko i iscrpljuju\u0107e, supruga i ja nalazimo vrijeme za sebe, za na\u0161e porodi\u010dne aktivnosti, za prijatelje. Trudimo se da \u0161to vi\u0161e vremena budemo na okupu, da putujemo, obilazimo krajeve i znamenitosti, jer \u017eelim da moja djeca znaju \u0161ta je porodica, \u017eelim da \u0161ire vidike. Ponekad se de\u0161ava da okolina nema dovoljno razumijevanja za na\u0161eg Darisa, ali vremenom smo nau\u010dili da je na\u0161a misija da razbijamo predrasude i borimo se da u svemu budemo ravnopravni sa drugima.<\/p>\n<\/article>\n<\/div>\n<\/div>\n