{"id":69496,"date":"2020-01-29T15:14:44","date_gmt":"2020-01-29T14:14:44","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=69496"},"modified":"2020-01-29T15:15:36","modified_gmt":"2020-01-29T14:15:36","slug":"inzinjer-kibernetike-i-snajder-koji-je-preveo-pedeset-knjiga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=69496","title":{"rendered":"IN\u017dINJER KIBERNETIKE I \u0160NAJDER KOJI JE PREVEO PEDESET KNJIGA"},"content":{"rendered":"<div class=\"entry-content\">\n<p class=\"introtext\"><strong>Avdija Salkovi\u0107 vi\u0161i je bibliotekar Muzeja RAS u Novom Pazaru. Rodio se 1974. godine u Novom Pazaru. Osnovnu i srednju \u0161kolu zavr\u0161ava u rodnom mjestu, a studij kibernetike u Istanbulu. Nakon povratka u Novi Pazar upisuje studij turskog jezika i knji\u017eevnosti u Beogradu. Na Katedri za orijentalistiku zavr\u0161ava i master studij, kao i doktorat na temu jezika koji je Peyami Safa, \u010duveni turski novinar, kolumnista i knji\u017eevnik, koristio u svojim romanima. Krajem devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a Salkovi\u0107 po\u010dinje prevoditi knjige s turskog jezika. Do sada je preveo pedesetak naslova<\/strong><\/p>\n<div class=\"post-gallery-wrap\">\n<div class=\"post-gallery\">\n<div class=\"post-gallery-body\">\n<div id=\"sync1-5e3190de45e03\" class=\"owl-carousel images-owl-carousel slick-initialized slick-slider\">\n<p>&nbsp;<\/p>\n<div class=\"slick-list draggable\">\n<div class=\"slick-track\" role=\"listbox\">\n<div class=\"item slick-slide slick-current slick-active\" role=\"option\" data-slick-index=\"0\" aria-hidden=\"false\" aria-describedby=\"slick-slide00\">\n<p><a class=\"magzilla-popup-5e3190de45e03\" href=\"https:\/\/stav.ba\/wp-content\/uploads\/2020\/01\/4-Copy.jpg\"><img decoding=\"async\" src=\"https:\/\/stav.ba\/wp-content\/uploads\/2020\/01\/4-Copy-375x530.jpg\" alt=\"image\" \/><\/a><\/p>\n<div class=\"gallery-caption-wrap\"><\/div>\n<\/div>\n<div class=\"item slick-slide\" role=\"option\" data-slick-index=\"1\" aria-hidden=\"true\" aria-describedby=\"slick-slide01\"><\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Edib KADI\u0106<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em><strong>Fotografije: Samir JEJNA<\/strong><\/em><\/p>\n<p><strong>Studij u Turskoj<\/strong>: Prvo sam bio upisao elektroniku na Univerzitetu u Pri\u0161tini, ali nakon tre\u0107ine semestra napu\u0161tam studij i u decembru odlazim u Tursku. Tada\u0161nje prilike, i finansijske i sigurnosno-politi\u010dke, na Kosovu nisu bile dobre za jednog Bo\u0161njaka, muslimana iz Novog Pazara. Sje\u0107am se da je prvi dan nastave u Novom Pazaru gostovao Arkan. Tada je napravljen nevi\u0111en sukob izme\u0111u fudbalskih navija\u010da. Sutradan nas je u Pri\u0161tini zaustavljala civilna policija, maltretirali su nas, ispitivali. Nas desetero krajem 1993. godine dobilo je stipendiju u okviru programa koji je tada\u0161nje Bo\u0161nja\u010dko nacionalno vije\u0107e dogovorilo s turskom vladom. Devet mjeseci bili smo u Bursi na kursu turskog jezika, a nakon toga iza\u0161li smo na prijemni ispit. Zatim smo raspore\u0111eni na razli\u010dite univerzitete u Turskoj. Upisao sam opet elektrotehniku, u Kayseriju, ali sam taj studij nakon sedmicu napustio. Nije mi se svidio Kayseri, bio je suvi\u0161e daleko. Do\u017eivljavao sam ga kao jedan zatvoreni anadolski grad, zato sam po svaku cijenu htio oti\u0107i u Istanbul, ili da potpuno napustim studij. Sje\u0107am se da sam tada pisao neku molbu direkciji za visoko obrazovanje. Molba je usli\u0161ena i brzo sam premje\u0161ten u Istanbul na studij vi\u0161e kibernetike.<\/p>\n<p><strong>S diplomom kibernetike krojio farmerice<\/strong>: Studij zavr\u0161avam u augustu 1997. godine i odmah se vra\u0107am u Novi Pazar. Tih godina u ovom gradu nije skoro bilo nikakvog posla. Na djelu je bilo svojevrsno opsadno stanje sve do 1999. godine. Bilo je to vrlo nezgodno vrijeme. Iako sam imao diplomu s kojom sam mogao raditi ili u po\u0161ti, ili u srednjoj \u0161koli, to je bilo nezamislivo s turskom diplomom, koju nisam mogao ni nostrificirati. Zaposlio sam se u tada \u010duvenoj novopazarskoj industriji d\u017einsa u kojoj je radilo dvadesetak hiljada radnika. Ta je industrija u to vrijeme odr\u017eavala cijeli Sand\u017eak. \u0160io sam farmerke, znao sam sve \u0161to se moglo znati o \u0161ivanju d\u017einsa. Bilo je to, mogu vam re\u0107i, fino doba, dobro se i zara\u0111ivalo. U to vrijeme po\u010dinjem i prevoditi. Tada sam s turskog jezika preveo prvu knjigu o hazreti Osmanu autora Mustafe Necatija Bursal\u0131ja.<\/p>\n<p><strong>Doktorirao turkologiju<\/strong>: Nakon rada u industriji d\u017einsa, bio sam uposlen i u Me\u0161ihatu Islamske zajednice u Novom Pazaru. Zatim prelazim u Biblioteku \u201cDositej Obradovi\u0107\u201d Novi Pazar. Rade\u0107i u biblioteci upisujem fakultet turkologije u Beogradu. I\u0161ao sam ponekad na predavanja kako bih se, ako ni\u0161ta, upoznao s profesorima. Studij sam brzo zavr\u0161io, 2003. godine. Htio sam direktno upisati doktorski studij, me\u0111utim, na studentskoj slu\u017ebi mi reko\u0161e da sam za takvo \u0161to morao imati prosjek iznad 9,0, a meni je prosjek bio 8,63. I tu za godinu zavr\u0161im master kod profesorice Mirjane Teodosijevi\u0107, a nakon toga upi\u0161em i doktorski studij. Zavr\u0161avam ga 2017. godine a doktoriram 15. jula, na dan prve godi\u0161njice pu\u010da u Turskoj. U me\u0111uvremenu, prevodim brojna djela s turskog. Kasnije mi je \u201cDobra knjiga\u201d u Sarajevu objavila tri romana Peyamija Safe koja sam ve\u0107 imao prevedena, samo sam \u010dekao da doktoriram. To su njegovi \u010duveni romani i stupovi unutar osnovnog i srednjo\u0161kolskog obrazovanja.<\/p>\n<p><strong>Kako zapo\u010deti s prijevodom knjiga<\/strong>: Nikada prije nisam ni ma\u0161tao o tome da budem prevodilac, vi\u0161e sam se vidio u sportu, u ko\u0161arci, koju sam dugo vremena trenirao. Bio sam dobar \u0111ak a i sport mi je odli\u010dno i\u0161ao. U Tursku sam i oti\u0161ao potajno se nadaju\u0107i da \u0107u igrati ko\u0161arku. A to je bilo vrijeme sazrijevanja Turske, i to su bili prijelomni trenuci u mom \u017eivotu. Tada\u0161nji konzulat u Istanbulu nije mi htio produ\u017eiti paso\u0161. Zapao sam u izuzetno te\u0161ko materijalno i psihi\u010dko stanje. U Turskoj je devedesetih godina bilo mnogo te\u0161ko \u017eivjeti, i to u svakom pogledu \u2013 politi\u010dkom, vjerskom, sigurnosnom, materijalnom. Tako\u0111er, inflacija je bila ogromna. Stipendija koju smo primali od dr\u017eave iznosila je dvadesetak maraka. A kada si muhta\u010d, spreman si pomo\u0107 tra\u017eiti od bilo koga. Sje\u0107am se, postili smo ramazan i nismo znali ho\u0107emo li imati i\u0161ta za iftar. U takvom kontekstu Allah, d\u017e.\u0161., pokazao mi je izlaz u knjigama. Po\u010deo sam mnogo \u010ditati. Istovremeno, postojala je ogromna praznina na na\u0161em prostoru kada je rije\u010d o turskoj literaturi, pritom mislim i na Bosnu i na Sand\u017eak. Vi\u0161e je bilo arapske literature, a turska skoro da nije bila nikako zastupljena. Iz ljubavi prema na\u010dinu na koji se u Turskoj iskazuje odnos prema vjeri, a poslije i iz ljubavi prema turskom jeziku, po\u010dinjem prevoditi knjige.<\/p>\n<p><strong>U Sarajevo po nafaku<\/strong>: Odmah na po\u010detku imao sam nesuglasja s ekipom koja mi je trebala \u0161tampati prvu knjigu koju sam preveo. To je bila te\u0161ka i pomalo tragi\u010dna pri\u010da, ali potrebna da bi mi ta cijela situacija otvorila i pokazala put ka Sarajevu. Uzeo sam knjigu i oti\u0161ao u Sarajevo. Samo sam jednom prije toga bio u njemu, ali vrlo kratko. S rukopisom u rukama iza\u0161ao sam na autobuskoj stanici kod Vije\u0107nice. Znao sam da postoji izdava\u010dka ku\u0107a \u201cSvjetlost\u201d, ali ni s kim se prije toga nisam ni\u0161ta dogovorio. Jednostavno sam \u017eelio da ova knjiga bude objavljena, da vidim \u0161ta sam uradio. A malo prije toga uspostavio sam lijepu saradnju s Fehimom Kajevi\u0107em, koji me bodrio i zaista mi davao podr\u0161ku da nastavim s prevodila\u010dkim radom. Kada sam zavr\u0161io, dao sam jedan rukopis upravo njemu da bi ga on, kada idu\u0107i put krene u Sarajevo, ponio i nekome pokazao. Poslije nekog vremena bio sam na to potpuno zaboravio. Znao sam da <em>Ljiljan<\/em> ima svoju izdava\u010dku ku\u0107u u Sarajevu. <em>Ljiljan<\/em> sam \u010ditao jo\u0161 dok sam bio u Turskoj. Odem u njihovu direkciju, nazovem selam. Pitaju me ko sam, za\u0161to sam do\u0161ao. \u201cAh, mi smo odvojeni. Mi smo magazin, a na\u0161e je izdava\u0161tvo iza Centralne banke\u201d, ka\u017eu mi ljubazno.<\/p>\n<p><strong>Svi putevi vodili su ka BEMUSTU<\/strong>: Ja onamo krenem, a na putu mi knji\u017eara \u201cSvjetlost\u201d. Svratim i kupim jednu knjigu od Seyyeda Hosseina Nasra, a sve vrijeme u ruci dr\u017eim fasciklu u kojoj je moj rukopis knjige. Okrenuh se da iza\u0111em, a jedna me starija \u017eena, prodava\u010dica, zaustavi. \u201cMomak, izvini da te ne\u0161to pitam. \u0160ta ti je to pod pazuhom?\u201d Pazite, to je bijela fascikla, zatvorena, ne vidi se \u0161ta je unutra. Mo\u017eda je tu izvod iz mati\u010dne knjige ro\u0111enih, mo\u017eda je ikebana nekakva, uglavnom nema \u0161anse da se mo\u017ee znati \u0161ta je. Nasmijah se i rekoh joj za\u0161to me to pita. \u201cMa haj, molim te, ka\u017ei mi\u201d, nepokolebljiva je bila prodava\u010dica. \u201cKnjiga\u201d, rekoh joj. \u201cA koja knjiga? Daj mi, molim te, da vidim\u201d, uporna je bila gospo\u0111a. Odmah je ovarisala na naslov: <em>Hazreti Osman, biser poniznosti i mehko\u0107e. <\/em>\u201cOdakle si ti, gospodine?\u201d \u201cIz Novog Pazara\u201d, odgovorih. \u201c\u0160ta \u0107e\u0161 s ovim rukopisom? Za\u0161to si do\u0161ao u Sarajevo?\u201d, pita me, a ja joj ka\u017eem da mi je ba\u0161 merak bilo do\u0107i u Sarajevo ne bih li nekoga upoznao ko mi mo\u017ee izdati ovu knjigu, ako i\u0161ta valja ovo \u0161to sam uradio. Ona me gleda, pa me upita imam li izdava\u010da. Rekoh da nemam, ali da sam saznao gdje se nalazi \u201cLjiljanovo\u201d izdava\u0161tvo. Ona uze komad papira, na njega zapisa broj telefona i ni\u0161ta vi\u0161e, ni ime ni prezime. Dade mi taj papir i re\u010de da odem u \u201cLjiljan\u201d, gdje sam i bio krenuo, ali da svakako pozovem i ovaj broj koji mi je upravo napisala. Hajde, rekoh, uzmem onaj broj i odem u \u201cLjiljan\u201d. Obratim se tu jednoj gospo\u0111i, ona mi re\u010de da malo sa\u010dekam. Malo zatim izlazi Had\u017eem Hajdarevi\u0107. I danas imam respekt prema njemu, mo\u017eete samo zamisliti kako mi je tada bilo drago. Odosmo u njegovu kancelariju, dadoh mu fasciklu, a on mi, \u010dim je pogledao, re\u010de: \u201cImam ja ovo. Fehim Kajevi\u0107 mi je ovu knjigu donio. Da se d\u017eaba ne zadr\u017eavamo, haj\u2019mo na jedno mjesto.\u201d Nismo, zna\u010di, bili progovorili ni dvije re\u010denice, pokupismo se i po\u0111osmo. Nakon nekoliko minuta hodnje popeli smo se uz stepenice u jednom ulazu do vrata na kojima je pisalo \u2013 BEMUST. Svi smo u Pazaru znali za tu izdava\u010dku ku\u0107u, to je bio jedini bo\u0161nja\u010dki izdava\u010d koji je u to doba ne\u0161to radio. Koji je god naslov bio islamskih i bo\u0161nja\u010dkih tematika, BEMUST je stajao iza njega. San svakog autora bio je da mu BEMUST izda knjigu.<\/p>\n<p><strong>\u201c\u0160tampat \u0107emo knjigu, ja\u0161ta \u0107emo\u201d<\/strong>: Unutra sjedi Mustafa Be\u0107irovi\u0107 i pije kahvu. Had\u017eem me predstavi, ka\u017ee da sam njegov prijatelj, koji dolazi iz Novog Pazara. Dade Mustafi onu moju fasciklu, a Mustafa mi samo re\u010de da do\u0111em sutra u 10 sati. Stojim u \u010dudu, gledam, Allahu dragi, gdje sam ovo do\u0161ao. Odem kod ro\u0111aka na spavanje, \u010ditavu no\u0107 sam se okretao, oka nisam mogao sklopiti. A zaboravih vam kazati da mi je Mustafa dao vizitkartu koju stavih u d\u017eep. Kad sam do\u0161ao ro\u0111aku, kako sam izvadio onu karticu, ispade mi i onaj papiri\u0107 koji mi je dala prodava\u010dica u \u201cSvjetlosti\u201d. Uporedim ovaj s brojem s vizitkarte, isti. I\u0161aret. Do\u0111em sutra u 10 sati, u koliko smo se i dogovorili, a meni Mustafa pri\u010da o tira\u017eu, o procesu \u0161tampanja, o distribuciji. \u201cSamo da vas prekinem, jeste li vi ovu knjigu pogledali?\u201d \u201cJesam\u201d, re\u010de Mustafa. \u201cPa je li vam se knjiga svidjela?\u201d, pitam. \u201cPa jeste, bolan\u201d, odvrati on. \u201cHo\u0107ete li vi objaviti ovu knjigu?\u201d, pitam. \u201cJa\u0161ta \u0107emo.\u201d Ni\u0161ta me vi\u0161e nije interesiralo, ni tira\u017e, ni prodaja, samo neka knjiga ugleda svjetlo dana. I tako, eto, do\u017eivim da moja prva knjiga bude objavljena i izdata u Sarajevu, i to ta\u010dno na dan mog vjen\u010danja.<\/p>\n<p><strong>Prevodti Orhana Pamuka gubljenje je vremena<\/strong>: Poslije toga objavljujem knjigu o hazreti Aliju, a zatim i brojne druge naslove. Do dana\u0161njeg dana imam objavljenih pedesetak prevodila\u010dkih naslova. Uglavnom se bavim prevo\u0111enjem, i to anga\u017eiranim. Ne zanimaju me komercijalni prijevodi, da uzmem prevoditi Orhana Pamuka ili ne\u0161to sli\u010dno. Smatram da je to posljednja li\u010dnost koju treba prevoditi na bosanski jezik. S druge strane, ne prevesti Mehmeta Akifa Ersoya, <em>Safahat<\/em>njegov, ne prevesti Necipa Faz\u0131la K\u0131sak\u00fcreka, bilo \u0161ta od njega, ne prevesti Arifa Nihata Asya, pa N\u00e2z\u0131ma Hikmeta, Fuata Sezgina, a istovremeno se baviti tamo nekim skoro pa potpuno bezna\u010dajnim autorima, potpuno je gubljenje vremena. Recimo, prvi sam na Balkanu predstavio Peyamija Safu, novinara, kolumnistu, knji\u017eevnika, vrhunskog intelektualca kojeg zovu \u201cturski Dostojevski\u201d. Do tada je malo ko za njega \u010duo na ovim prostorima. Upravo sam njega izabrao da doktoriram na temu jezika koji je Peyami Safa koristio u svojim romanima.<\/p>\n<p><strong><em>Ra\u0111anje lidera<\/em><\/strong><em>:<\/em> Jedna od knjiga koju sam u posljednjih deset godina preveo, a koju moram posebno ista\u0107i, jeste <em>Ra\u0111anje lidera <\/em>\u2013 biografija Recepa Tayyipa Erdo\u011fana. Ovu knjigu radila su dvojica autora. Jedan je knji\u017eevnik, a drugi je bio Erdo\u011fanov slu\u017ebenik. To je knjiga biografsko-memoarskog tipa. U njoj se nalaze odli\u010dna svjedo\u010danstva, koja \u0107e sigurno poslu\u017eiti za istra\u017eivanja u budu\u0107nosti. U njoj se jasno mo\u017ee vidjeti prava slika Turske i to kroz \u0161ta je prolazila posljednjih dvadeset godina. Ta se knjiga ne bavi samo Erdo\u011fanom kao jednim \u010dovjekom, ili ne\u010dim \u0161to je striktno vezano za jednu oblast. Erdo\u011fan je odavno kao brend prerastao granice svoje dr\u017eave, svog politi\u010dkog kruga i djelovanja. Ako je on izvor nade za nekog izbjeglicu koji pliva preko mora ne bi li se spasio, ako je Erdo\u011fan simbol bu\u0111enja, ako je cijela Afrika na neki na\u010din okrenuta ka Turskoj i Erdo\u011fanu, ako se na Balkanu pa\u017eljivo posmatra \u0161ta \u0107e Erdo\u011fan kazati, ako on ima veoma sna\u017ean utjecaj i u Ju\u017enoj Americi, onda je tu rije\u010d o ne\u010demu sasvim drugom.<\/p>\n<p><strong><em>Svijet je ve\u0107i od pet<\/em><\/strong>: Ono \u0161to posebno moram ista\u0107i jeste i knjiga Ibrahima Kalina, \u010duvenog turskog intelektualca i filozofa, poznatog savjetnika Recepa Tayyipa Erdo\u011fana. Rije\u010d je o njegovom djelu koje sam preveo pod naslovom <em>Ja, onaj drugi i druk\u010diji svijet<\/em>. Ta je knjiga iza\u0161la pro\u0161le godine u izdanju \u201cDobre knjige\u201d. Predsjedni\u0161tvo Turske pokrenulo je ediciju pod nazivom <em>Vizija nove Turske<\/em>. U toj ediciji objavljena su tri naslova. Prvi je <em>Ka 2023<\/em>; to su govori koje je Erdo\u011fan dr\u017eao u Turskoj, na raznim mitinzima, sastancima, skupovima. Tu on pri\u010da o viziji koju je zacrtao za Tursku za 2023. godinu. Druga knjiga je <em>Narodna ku\u0107a<\/em>, koja aludira na predsjedni\u010dki kompleks u Ankari. Tre\u0107a je <em>Svijet je ve\u0107i od pet<\/em>. Tu su uglavnom sadr\u017eani govori koje je Erdo\u011fan odr\u017eao u inostranstvu, ili u Turskoj na nekim me\u0111unarodnim konferencijama na kojima se obra\u0107ao stranim u\u010desnicima. Trenutno radim na naslovu <em>Svijet je ve\u0107i od pet<\/em>. Tu sam knjigu direktno dobio iz turskog Predsjedni\u0161tva. Erdo\u011fan je autor \u010duvenog izraza: \u201cSvijet je ve\u0107i od pet.\u201d On je prvi \u010dovjek koji je javno, hrabro, u Skup\u0161tini Ujedinjenih nacija, pred cijelim svijetom, rekao da je svijet ve\u0107i od pet, aludiraju\u0107i na jedan nazadni, nepravedni sistem vladanja svijetom kojim vlada pet stalnih \u010dlanica Vije\u0107a sigurnosti. Svaki slu\u010daj, svaka kriza, sudbine naroda, nalaze se, prema Erdo\u011fanovim rije\u010dima, me\u0111u usnama jedne od tih pet \u010dlanica.<\/p>\n<p><strong>Erdo\u011fan i muhtari<\/strong>: Kada je rije\u010d o knjizi <em>Narodna ku\u0107a<\/em>, da bi vam bilo jasnije o \u010demu je rije\u010d, moram se vratiti u 1994. godinu, kada su Erdo\u011fana s mjesta gradona\u010delnika Istanbula svrgnuli, osudili i poslali u zatvor. Tada\u0161nji mediji objavljivali su na svojim naslovnim stranicama da Erdo\u011fan vi\u0161e ne mo\u017ee biti ni muhtar. A muhtar je prva stepenica u cijeloj aparaturi turske dr\u017eavne uprave, \u0161to bi mo\u017eda bilo ekvivalentno predsjedniku mjesne zajednice kod nas. Kada je Erdo\u011fan prvi put osvojio predsjedni\u010dki mandat, samo je jednom oti\u0161ao u \u00c7ankayu, biv\u0161u predsjedni\u010dku rezidenciju, koja je bila aluzija na sve \u0161to je bilo nazadno u Turskoj i za koju se, izme\u0111u ostalog, vezivao slogan: \u201cNeka Arapima Kaba, nama je \u00c7ankaya dovoljna.\u201d Tu je Erdo\u011fan do\u0161ao, polo\u017eio zakletvu i nikad se vi\u0161e u nju nije vratio. To je bio znak da je do\u0161lo vrijeme za po\u010detak obnove turske dr\u017eave. Za\u0161to vam ovo pri\u010dam? Zato \u0161to Erdo\u011fan sada svakog mjeseca u velikom amfiteatru nove predsjedni\u010dke rezidencije ugosti po petsto muhtara iz svih dijelova Turske. Zamislite nekog muhtara iz onih pustara s istoka Turske. On do\u0111e u narodnoj no\u0161nji, a predsjednik ih sve primi, sa svima se rukuje, sa svima ru\u010da, svaki se muhtar ku\u0107i vrati s nekim poklonom, koji je dobio od Erdo\u011fana. U knjizi <em>Narodna ku\u0107a <\/em>nalaze se govori koje je Erdo\u011fan odr\u017eao upravo na ovim sastancima s muhtarima. \u0160to sada to neko tuma\u010di kao Erdo\u011fanov odgovor na one naslovnice iz 1994. godine, manje je bitno. Ono \u0161to je va\u017eno jeste da je \u017eivot uistinu zanimljiva igra simbola.<\/p>\n<p>Objavio: Stav<\/p>\n<p>preuzeo: Galib Gici\u0107<\/p>\n<\/div>\n<div class=\"post-navigation\">\n<div class=\"row\">\n<div class=\"col-lg-6 col-md-6 col-sm-6 col-xs-6\">\n<div class=\"post-navigation-left\">\n<div class=\"media\">\n<div class=\"media-left media-top\"><\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Avdija Salkovi\u0107 vi\u0161i je bibliotekar Muzeja RAS u Novom Pazaru. Rodio se 1974. godine u Novom Pazaru. Osnovnu i srednju \u0161kolu zavr\u0161ava u rodnom mjestu, a studij kibernetike u Istanbulu. Nakon povratka u Novi Pazar upisuje studij turskog jezika i knji\u017eevnosti u Beogradu. Na Katedri za orijentalistiku zavr\u0161ava i master studij, kao i doktorat na [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":21,"featured_media":69497,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-69496","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/69496","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/21"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=69496"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/69496\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/69497"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=69496"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=69496"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=69496"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}