Pocijepana odje\u0107a i obu\u0107a, uni\u0161teni satovi, li\u010dne karte i voza\u010dke dozvole jedine su uspomene, osim onih u njihovim sje\u0107anjima, koje porodice ubijenih u genocidu, po\u010dinjenog u ljeto 1995. godine u Srebrenici, imaju na svoje najmilije.<\/p>\n
Memorijalni centar Srebrenica – Poto\u010dari prije nekoliko mjeseci po\u010deo je s projektom prikupljanja li\u010dnih stvari ubijenih Srebreni\u010dana koje \u0107e biti izlo\u017eene u kompleksu Memorijalnog centra, preko puta mezarja gdje su ukopani posmrtni ostaci hiljada ubijenih u srebreni\u010dkom genocidu. Bit \u0107e izlo\u017eeni u prostorijama da podsje\u0107aju i opominju kako se zlo iz ljeta ’95. ne bi nikada vi\u0161e i nikome ponovilo.<\/p>\n
Predmeti s terena<\/p>\n
Ekipa Anadolu Agency (AA) imala je priliku da vidi odje\u0107u i obu\u0107u, satove, li\u010dne dokumente, tabakere i druge predmete koji se ve\u0107 nalaze u Memorijalnom centru.<\/p>\n
“Radi se o prikupljanju li\u010dnih predmeta \u017ertava genocida u Srebrenici i ljudi koji su boravili u tom gradu od maja 1992. do 1995. godine. Imamo dva na\u010dina prikupljanja ovih predmeta. Jedan je da smo uputili poziv svim ljudima koji su pre\u017eivili genocid, kojima je neko ubijen, da dostave li\u010dne predmete \u017ertava genocida, njihove fotografije i druge stvari koje su koristili”, rekao je Azir Osmanovi\u0107, magistar historije koji radi kao kustos u Memorijalnom centru.<\/p>\n
Drugi na\u010din je da oni idu na teren i prikupljaju predmete na mjestima kojim su prolazili Srebreni\u010dani u ljeto te 1995. godine.<\/p>\n
Tako je ekipa Anadolu Agency (AA) imala priliku da prva snimi predmete koji su ovih dana prona\u0111eni na planini Udr\u010d, a koju je ekipa iz Memorijalnog centra donijela u ustanovu.<\/p>\n
“Na planini je prona\u0111en odre\u0111en broj predmeta koje su koristili ljudi koji su tu provodili nekoliko dana, a neki i mjesec, \u010dekaju\u0107i povoljne uslove da krenu prema slobodnoj teritoriji. S tog brda se vidjela slobodna teritorija. Tu smo na\u0161li neke \u0161erpe, lonce, posu\u0111e u kojiima su pravili hranu. Vidjeli smo i ostatke improvizovanih koliba. Na\u0161li smo i ne\u0161to obu\u0107e”, ispri\u010dao je Osmanovi\u0107.<\/p>\n
Projekat koji \u0107e trajati<\/p>\n
Na projektu rade skoro tri mjeseca i do sada se odazvao veliki broj \u010dlanova porodica ubijenih.<\/p>\n
“Mogu vam re\u0107i da smo zadovoljni odzivom ljudi koji nam se javljaju i dostavljaju predmete \u017ertava genocida u Srebrenici. U sklopu projekta prikupljamo predmete i fotografije svih \u017ertava. Najmanje 350 predmeta smo prikupili. Prete\u017eno se radi o odje\u0107i i obu\u0107i, kada su u pitanju predmeti prona\u0111eni na ruti kojom su se kretali Srebreni\u010dani. Me\u0111u li\u010dnim predmetima se uglavnom radi o tabakerama, mu\u0161tiklama i ostalim stvarima koje su imali sa sobom”, pojasnio je Osmanovi\u0107.<\/p>\n
Pokrenuli su i akciju prikupljanja knjiga za biblioteku Memorijalnog centra u Srebrenici.<\/p>\n
“Memorijalni centar u Poto\u010darima i osnovan je iz tog razloga – da vodi brigu i \u010duva sje\u0107anje na \u017ertve genocida u Srebrenici. Ve\u0107ina tih ljudi ukopana je ovdje u mezarju Memorijalnog centra u Poto\u010darima i nekako je logi\u010dno da stvari koje su pripadale njima budu trajno pohranjene u Memorijalnom centru kako bi se kroz razne izlo\u017ebe pri\u010dala pri\u010da o tim ljudima. Svaki ovaj predmet je pri\u010da za sebe”, poru\u010dio je Osmanovi\u0107.<\/p>\n
Smatra da \u0107e projekat “trajati i poslije nas”.<\/p>\n
“Imamo priliku da vidimo, da nakon Holokausta ljudi i danas prikupljaju predmete \u017ertava iz tog stra\u0161nog zlo\u010dina. Tako da smo mi po\u010deli sa ovim projektom, a on \u0107e trajati i u budu\u0107nosti. Ovi predmeti su va\u017eni jer \u0107e oni generacijama koje dolaze pri\u010dati pri\u010du o genocidu u Srebrenici, kada ne bude nas – ljudi koji su pre\u017eivili genocid”, rekao je Osmanovi\u0107.<\/p>\n
Podsjetio je da trenutno imaju probleme s halom koja proki\u0161njava, a gdje su planirane izlo\u017ebene prostorije.<\/p>\n
“Sa\u010dekat \u0107emo da se rije\u0161i taj problem, a onda \u0107emo napraviti adekvatne izlo\u017ebene prostore gdje \u0107e svi ovi predmeti ili ve\u0107ina njih biti izlo\u017eeni. Znam da su porodice sentimentalno vezane za te predmete, uzima\u0161 zadnju uspomenu koju imaju na nekog najmilijeg, ali ve\u0107ina je svjesna va\u017enosti ovog projekta”, pojasnio je Osmanovi\u0107.<\/p>\n
Hajra \u0106ati\u0107 predala li\u010dne predmete mu\u017ea i sina<\/p>\n
Posmrtni ostaci Nihada Nine \u0106ati\u0107a, pjesnika, novinara i radio-amatera koji je dan uo\u010di pada Srebrenice 1995. godine o\u010dajni\u010dki tra\u017eio da se pomogne Srebrenici, nikada nisu prona\u0111eni.<\/p>\n
I danas se pamte njegove rije\u010di i glas iz najdramati\u010dnijih dana za Srebrenicu i Bosnu i Hercegovinu. Posljednji dani prije pada Srebrenice zapam\u0107eni su i po o\u010dajni\u010dkim pozivima Nine \u0106ati\u0107a putem radio-valova da se pomogne ovom gradu i njegovom narodu. No, nakon 10. jula 1995. Nino se vi\u0161e nikada nije javio. Imao je 26 godina.<\/p>\n
Vi\u0111en je na jednom pa na drugom i tre\u0107em mjestu. Ranjen je, ali niko pouzdano ne mo\u017ee re\u0107i \u0161ta se dogodilo s njim. Jedino je sigurno da na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije RBiH nikad nije stigao.<\/p>\n
Ninina majka Hajra \u0106ati\u0107 ne gubi nadu da \u0107e nekada prona\u0107i i najmanji dio svoga sina. I ona je ovih dana u Memorijalni centar odnijela predmete mu\u017ea i sina.<\/p>\n
“Trebalo je mnogo ranije pokrenuti ovaj projekat. Sa\u010duvala sam nov\u010danik od mu\u017ea koji je ubijen u Kozluku. U nov\u010daniku je bila njegova li\u010dna karta i li\u010dna karta Nine, jer on nije dolazio \u0161est dana ku\u0107i pa je on ponio, jer mo\u017eda \u0107e mu zatrebat. Tu je bila i saobra\u0107ajna dozvola i papiri oko registracije auta. Predala sam i ‘Glas Srebrenice’. Bitno je da budu\u0107e generacije znaju \u0161ta se desilo, da nam se ne ponovi”, ispri\u010dala je \u0106ati\u0107.<\/p>\n
Smatra da o genocidima i zlo\u010dinima treba pisati i pri\u010dati, predavati dokaze kako bi se sprije\u010dilo ponavljanje.<\/p>\n
U Memorijalnom sat od dvije \u017ertve genocida u Srebrenici<\/p>\n
Amra Begi\u0107-Fazli\u0107 je odlu\u010dila da predmete koji su pripadali njenom ocu Re\u0161idu uru\u010di Memorijalnom centru Srebrenica – Poto\u010dari.<\/p>\n
“Moj babo je ukopan 2009. godine. Mi smo u novembru 2008. preuzeli njegove predmete, na\u0111ene uz njegove posmrtne ostatke i sve vrijeme smo se pitali \u0161ta uraditi s tim, kako to sa\u010duvati. Ideja koja je nastala u Memorijalnom centru je itekako dobrodo\u0161la. Ja sam bila jedna od prvih koji su odgovorili na poziv”, ispri\u010dala je Begi\u0107-Fazli\u0107.<\/p>\n
Predala je, kako je kazala za AA, najva\u017enije iz ku\u0107e.<\/p>\n
“To je jedino \u0161to imam od babe nakon svega. Predala sam posljednju poruku Crvenog krsta, koju sam ja primila, a mo\u017eda nije bila posljednja koju je babo pisao. I predala sam sat i nao\u010dale. Kada smo preuzeli te predmete, ja sam okrenula taj sat i rekla mami: ‘Pa ovo nije babin sat’. Pitala je kako, a ja sam rekla da je na njemu pisalo ‘Za 20 godina rada Tuzla puteva’. Moj otac tamo nikada nije radio. Mama je po\u010dela plakat. Kazala je: ‘To nije sat tvog oca ali jeste mog, koji je tako\u0111er \u017ertva’. Ona je nekad tokom rata dobila od babe sat, a kada se pokvario sat mog babe, ona ga je poklonila njemu”, prisjetila se Begi\u0107-Fazli\u0107.<\/p>\n
Amrin otac je ubijen u Grbavcima, strijeljan izbliza metkom u glavu.<\/p>\n
Anadolu Agency<\/p>\n
A. Ni.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pocijepana odje\u0107a i obu\u0107a, uni\u0161teni satovi, li\u010dne karte i voza\u010dke dozvole jedine su uspomene, osim onih u njihovim sje\u0107anjima, koje porodice ubijenih u genocidu, po\u010dinjenog u ljeto 1995. godine u Srebrenici, imaju na svoje najmilije. Memorijalni centar Srebrenica – Poto\u010dari prije nekoliko mjeseci po\u010deo je s projektom prikupljanja li\u010dnih stvari ubijenih Srebreni\u010dana koje \u0107e biti […]<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":69872,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-69871","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-poslednje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/69871","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=69871"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/69871\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/69872"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=69871"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=69871"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=69871"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}