Veliki je broj majki u Srebrenici koje su se, nakon genocida po\u010dinjenog prije 25 godina, odlu\u010dile vratiti na svoje ognji\u0161te i tamo nastaviti \u017eivot. Iako su im srpske vojne, policijske i paravojne formacije pobile sinove, mu\u017eeve, bra\u0107u, o\u010deve one su se vratile u svoje ku\u0107e kako bi bile na mjestu gdje su odrasle, \u017eivjele, odgajale sinove i provele najljep\u0161e godine \u017eivota. Vratile su se jer \u017eele biti i blizu mezarja Memorijalnog centra Srebrenica – Poto\u010dari gdje su ukopani posmrtni ostaci njihovih najmilijih. Majke, iako same u ku\u0107ama, obilaze mezare, u\u010de Fatihu i osje\u0107aju da su blizu svojih mu\u017eeva i sinova. Srebreni\u010dka majka Fazila Efendi\u0107, prije gotovo dvije decenije vratila se u Poto\u010dare gdje je u Memorijalnom centru Srebrenica – Poto\u010dari sahranila mu\u017ea Hameda i sina Fejzu.<\/p>\n
U neposrednoj blizini Memorijalnog centra otvorila je cvje\u0107aru iz koje svaki dan gleda mezare mu\u017ea sahranjenog 2003. godine i sina, koji je imao nepunih 20 godina kada je ubijen, a svoj vje\u010dni smiraj je prona\u0161ao 2013. godine kada je u Memorijalnom kompleksu ukopan sa jo\u0161 408 nevinih \u017ertava genocida.
\nFazila je 11. jula 1995. godine izgubila mnoge \u010dlanove u\u017ee i \u0161ire familije ali \u017eelja za opstankom i \u017eivotom u Poto\u010darima ne jenjava. Vratila se u svoju devastiranu ku\u0107u u kojoj su samo ostavljene diplome i pohvale njenog sina Fejze, koji je bio u\u010denik generacije u Elektrotehni\u010dkoj \u0161koli. Kako ka\u017ee, to je jedina radost koju je zatekla u ku\u0107i koju je 11. jula 1995. godine napustila sa maloljetnom k\u0107erkom.<\/p>\n
Iz razreda njenog sina Fejze, u kojem je bilo 27 u\u010denika, samo trojica su pre\u017eivjela srebreni\u010dki genocid.
\nDanas je na \u010delu udru\u017eenja “Srebreni\u010dke majke”.<\/p>\n
“Majke u Srebrenici pre\u017eivljavaju te\u0161ko. U Srebrenici su majke uglavnom same. Same \u017eive, same su u ku\u0107i ali nije opet sve tako crno ovdje. Imamo udru\u017eenje u kojem se s vremena na vrijeme sastajemo. Jedna sa drugom dijelimo i dobro i lo\u0161e. Na\u0161a borba je uglavnom tra\u017eenje nestalih i da se osude ratni zlo\u010dinci. Mene moja ku\u0107a podsje\u0107a na moju pro\u0161lost. Mezarovi na\u0161ih najmilijih kao da govore da ostanemo tu jer su oni tu. Svaki dan mogu da odem na mezar mojih. Mislim da je Memorijalni centar mnogi doprinio tome da \u017eene vole da su ovamo”, ispri\u010dala je Efendi\u0107 za AA.<\/p>\n
Te\u0161ko im, kako je kazala, pada cijela situacija oko Srebrenice i zbivanja u tom gradu u kojem je prije 25 godina po\u010dinjen genocid.<\/p>\n
“Te\u0161ko nam pada \u0161to se negira genocid. On je bio. Po\u010dinjen je u Srebrenici i u cijeloj BiH. Nijednu \u017ertvu ne mo\u017eemo zanemariti. Ni\u0161ta manje te\u0161ko nije ni majkama u Prijedoru, Vlasenici, Zvorniku, Bratuncu, Vi\u0161egradu, Fo\u010di, Sarajevu…”, kazala je Fazila.<\/p>\n
Smatra da se na podru\u010dje op\u0161tine Srebrenica vratio veliki broj majki, koje su same u svojim ku\u0107ama.<\/p>\n
“Znam za pet \u017eena u Skelanima koje su izgubile sve – sinove, mu\u017eeve. I u Su\u0107eski ima majki. Uglavnom, majke koje su imale sinove, nemaju vi\u0161e djece. Dosta je majki koje \u017eive same, a veliki broj je ve\u0107 i preselio na drugi svijet. Desetine \u017eive same”, poru\u010dila je Efendi\u0107.<\/p>\n
Dotakla se i akcija udru\u017eenja Me\u0111unarodni forum solidarnosti – Emmaus (MFS-EMMAUS), \u010diji volonteri obilaze majke i dostavljaju im po jedan obrok.<\/p>\n
“Oni obilaze majke koje su same i one koje su socijalno ugro\u017eene i nemaju primanja. Nose im obroke, dovoze ljekare, mjere pritisak…”, pojasnila je Efendi\u0107.<\/p>\n
Na vratima ku\u0107e ekipu Anadolu Agency (AA) do\u010dekala je \u0160uhra Mali\u0107. Kre\u0107e se uz pomo\u0107 \u0161taka jer je, kako je kazala, prethodnih godina pala s ku\u0107e i imala je lomove. \u0160uhra, kojoj su srpske vojne, policijske i paravojne formacije pod komandom Mladi\u0107a u genocidu ubile dva sina i jo\u0161 20 \u010dlanova porodice, danas \u017eivi u blizini Memorijalnog centra.<\/p>\n
U ku\u0107i, koja je nekad bila puna, a danas je prazna, nalaze se fotografije sinova, Suada i Fuada, koji su ubijeni u julu 1995. godine. Tu su i fotografije ostala dva sina i k\u0107erke kao i unu\u010dadi i praunu\u010dadi.<\/p>\n
“\u017divjeli smo lijep \u017eivot. Fuad je ubijen u Kravici. A Suad, diplomirani in\u017eenjer, na\u0111en je u grobnici u Liplju. Mu\u017e i ja smo se prvi vratili ovamo. Njega je kom\u0161ija Srbin proveo do slobodne teritorije. Stavio ga na kamion i rekao voza\u010du da ga mora provesti do slobodne teritorije”, ispri\u010dala je \u0160uhra.<\/p>\n
U Poto\u010dare su se vratili 2001. godine. Tada su ih svi posjetili.<\/p>\n
“Mu\u017e je umro prije osam godina. Upalim televiziju, pletem… Ne\u0107u da idem odavde. Ne\u0107u da idem u Sarajevo i gledam tu\u0111e zgrade. Tu su, u Memorijalnom ukopani i sinovu. Ukopano je sedam \u010dlanova porodice – dva djevera, dva sina i tri sina od jednog od djevera”, ispri\u010dala je \u0160uhra.<\/p>\n
Te\u0161ko je, kako je kazala, ali “zemlja je tvrda, a nebo visoko”.<\/p>\n
“Mi smo prkosan narod. Mi, koji smo pre\u017eivjeli, smo tu da im smetamo. \u017divimo ali ne znam ni ja kako. Ne znam ni odakle mi ova snaga. Uvijek ka\u017eem da bi tijela ovih majki trebalo odnijeti na analizu, da se vidi od \u010dega smo kad ovo pre\u017eivljavamo. Kako je meni gledati moje ljepotane, a sad sam sama. Ali ne mo\u017ee\u0161 u zemlju \u017eiv”, pri\u010da kroz suze \u0160uhra Mali\u0107.<\/p>\n
Ispratila je ova majka reportersku ekipu AA, koriste\u0107i \u0161take kao pomo\u0107. Pratila je kao \u0161to je nekad pratila sinove u \u0161kolu, na posao, u grad…<\/p>\n
Anadolu Agency<\/p>\n
A. Ni.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Veliki je broj majki u Srebrenici koje su se, nakon genocida po\u010dinjenog prije 25 godina, odlu\u010dile vratiti na svoje ognji\u0161te i tamo nastaviti \u017eivot. Iako su im srpske vojne, policijske i paravojne formacije pobile sinove, mu\u017eeve, bra\u0107u, o\u010deve one su se vratile u svoje ku\u0107e kako bi bile na mjestu gdje su odrasle, \u017eivjele, odgajale […]<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":70194,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-70192","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-poslednje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/70192","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=70192"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/70192\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/70194"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=70192"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=70192"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=70192"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}