{"id":75898,"date":"2020-04-15T13:45:46","date_gmt":"2020-04-15T11:45:46","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=75898"},"modified":"2020-04-15T13:47:01","modified_gmt":"2020-04-15T11:47:01","slug":"muslimani-postavili-standarde-u-borbi-protiv-virusa-i-zaraza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=75898","title":{"rendered":"Muslimani postavili standarde u borbi protiv virusa i zaraza"},"content":{"rendered":"

Tri klju\u010dne stvari i tri najsigurnija leka u za\u0161titi od zaraze koronavirusom – karantin, sapun i alkohol, u stvari drevni izumi kori\u0161\u0107eni su protiv lepre,kuge, podse\u0107aju ovih dana mediji u svetu.<\/p>\n

Karantin kao mera za kontrolu \u0161irenja bolesti, istorijski se ve\u017ee za persijskog mislioca Ibn Sina, koji je na Zapadu poznat pod imenom Avicena (980-1037<\/a>).<\/p>\n

Bio je lekar, filozof, matemati\u010dar i fizi\u010dar. Njegovo najpoznatije delo je “Knjiga isceljenja i Medicinski kanon”.<\/p>\n

On je prvi odredio sanitarnu izolaciju od 40 dana, \u0161to je metod za izbegavanje zaraze. Metodu je nazvao je “al-Arba’iniya” (\u010detrdesete), koja je u ranom venecijanskom jeziku doslovno prevedena na “kvarantenu”.<\/p>\n

Karantin je bila obavezna praksa u bolnicama \u0161irom islamskog sveta kako bi se spre\u010dilo \u0161irenje lepre i drugih zaraznih bolesti. \u010ce\u0161\u0107a primena u Evropi, posebno u Veneciji, po\u010dela je za vreme i nakon kuge crne smrti u 14. i 15. veku.<\/p>\n

Izraz “karantena” ozna\u010davao je \u010detrdesetodnevni period kada su svi brodovi morali biti izolovani pre nego \u0161to bi putnici i posada mogli da iza\u0111u na obalu. Uspeh ove metode u suzbijanju \u0161irenja epidemija doveo je do opstanka izraza “karantena”, odnosno “karantin” do danas.<\/p>\n

Karantin sada ozna\u010dava sve vrste sanitarne izolacije, \u010dak i kada traje manje od \u010detrdeset dana.<\/p>\n

Sapun iz Vavilona<\/strong><\/p>\n

Svetska zdravstvena organizacija savetuje strogu higijenu, pranje i dezinfekciju ruku, kao jednu od mera u za\u0161titi od smrtonosnog virusa.<\/p>\n

Postoje dokazi o upotrebi materijala sli\u010dnih sapunu u drevnom Vavilonu koji datiraju oko 2800. godine pre Hrista. Sapun kakav poznajemo danas, prvi put je proizveden na Bliskom istoku u 10. veku, \u0161to je period koji se naziva “zlatnim dobom islama”.<\/p>\n

Persijski lekar, alhemi\u010dar i filozof Abu Bakr Muhamad Ibn Zakarija al Razi (854-925), poznat na Zapadu kao Razis, opisao je nekoliko recepata za izradu sapuna.<\/p>\n

U to vreme Sirija je bila najve\u0107i proizvo\u0111a\u010d i izvoznik sapuna u druge delove islamskog sveta i u Evropu. Do 13. veka proizvodnja sapuna pro\u0161irila se na podru\u010dje Bliskog istoka i Severne Afrike, a glavni proizvo\u0111a\u010di su bili u Fesu, Nablusu, Damasku i Alepu.<\/p>\n

Alkohol star \u010detiri <\/strong>milenijuma<\/strong><\/p>\n

Alkohol ljudi ve\u0107 dugo koriste kao anestetik i dezinfekciono sredstvo.<\/p>\n

Istori\u010dari su utvrdili da prvi tragovi destilacije alkohola datiraju iz 2000. godine pre nove ere, u civilizaciji u doline reke Ind.<\/p>\n

Dezinfekcija alkoholom uvedena je u prvoj bagdadskoj bolnici, koju je 805. godine sagradio kalif Harun al-Ra\u0161id. Ova praksa se pro\u0161irila na islamski svet, zahvaljuju\u0107i uspehu upotrebe alkohola kao dezinfekcijskog sredstva, \u010diji je rezultat bio pove\u0107anje broja pre\u017eivljavanja pacijenata koji su podvrgnuti operaciji.<\/p>\n

Otkrivanje dezinfekcijskog efekta alkohola dovelo je do toga da su evropski jezici prihvatili izvorni arapski naziv (al-Kuhul), \u0161to zna\u010di “su\u0161tina”, naziv koji proizlazi iz metode destilacije.<\/p>\n

Danas je globalna tra\u017enja za medicinskim alkoholom dostigla nevi\u0111eni vrhunac. Antisepti\u010dki gelovi na bazi alkohola postali su nu\u017eni za o\u010duvanje ruku bez koronavirusa.<\/p>\n

Erdogan o Aviceni<\/div>\n
<\/div>\n
\n

Turski predsednik Red\u017eep Tajip Erdogan izrazio je danas \u017ealjenje \u0161to turska omladina skoro ni\u0161ta ne zna o muslimanskim nau\u010dnicima i daje prednost zapadnim nau\u010dnicima kao \u0161to je Albert Ajn\u0161tajn.<\/p>\n

“Ako ih pitate ko je Ajn\u0161tajn, svaka mlada osoba \u0107e ne\u0161to re\u0107i o njemu. Ali, ako ih pitate ko je Ibn Sina, ne\u0107e ni\u0161ta re\u0107i jer ve\u0107ina mladih i ne zna ko je on bio”, rekao je Erdogan na forumu prosvetnih radnika u Antaliji, na jugu Turske.<\/p>\n

Ibn Sina ili Avicena (980-1037<\/a>) bio je vode\u0107i persijski islamski filozof i svestrani nau\u010dnik.<\/p>\n

Erodgan je \u00a0izjavio da su ameri\u010dki kontinent Muslimani otkrili u 12. veku, a ne \u0161panski moreplovac Kristofor Kolumbo, tri veka kasnije.<\/p>\n

Turski predsednik se tako\u0111e \u017ealio \u0161to se omladina opredeljuje da bolje upozna zapadnu nego sopstvenu kulturu.<\/p>\n

“Mogu da slu\u0161aju Betovena, ali treba sve da znaju o otomanskim kompozitorima kao \u0161to su Itri i Dede Efendi”, zaklju\u010dio je Erdogan.<\/p>\n<\/div>\n

<\/div>\n
Islam i medicina<\/div>\n
\n

Znanje o medicini ra\u0161irilo se islamskim halifatom izme\u0111u pada Rimske imperije u osmom\u00a0vijeku i evropske renesanse, tako\u0111er u 15-om vijeku. Ipak, bujanje islamskih medicinskih\u00a0institucija je po\u010delo za vrijeme 9-og vijeka i podudara se sa zlatnim dobom Abasidskog\u00a0halifata na istoku (7 49-1258. g.).<\/p>\n

Ovo je more znanja koje je teklo gotovo \u010detiri vijeka kasnije zaustavljeno od Mongolske\u00a0invazije na isto\u010dni halifat i propadanja zapadnog halifata u \u0160paniji.<\/p>\n

Tradicionalna islamska medicina jeste visoko eklekti\u010dna, a izgra\u0111ena je na ranijem\u00a0medicinskom znanju, uklju\u010duju\u0107i tu indijsko, perzijsko, rimsko, gr\u010dko i sirijsko znanje.\u00a0Inicijalna faza razvoja islamske medicine koncentrirala se na prevo\u0111enje gr\u010dkih, perzijskih\u00a0i nestorijanskih djela na arapski jezik. Ovaj je period poznat pod nazivom Medresetu \u0160urrah\u00a0el-lgrikijjin (\u0161kola komentatora gr\u010dkih djela), \u010diji su u\u010denjaci su uglavnom prevodili\u00a0sva gr\u010dka djela o medicini i nauci. Zapravo, muslimani su zaslu\u017eni za o\u010duvanje mnogih\u00a0djela Galena i Hipokrata, izme\u0111u ostalih, i Evropa se po prvi put upoznala sa gr\u010dkom\u00a0medicinom preko arapskih prijevoda.<\/p>\n

U sljede\u0107oj fazi brzog stjecanja gr\u010dkih i perzijskih nauka, nova generacija\u00a0muslimanskih nau\u010dnika iza\u0161la je sa njihovim autenti\u010dnim (originalnim) konceptima i\u00a0doprinosima u medicini a djela ovakvih skolasti\u010dara kao \u0161to su Ibn-Sina el-Razi,\u00a0(Avicena) i ostali dominirala su evropskim medicinskim \u0161kolama nekoliko vijekova.<\/p>\n

Abasidski halifa Ma\u2019mun preduzeo je gigantski korak u smjeru uspostavljanja\u00a0odjeljaka za prevo\u010denje i medicinskih \u0161kola kada je on ustanovio Dar el-Hikma (Dom\u00a0za lije\u010denje) u Bagdadu. Ova je glavna institucija sadr\u017eavala \u0161kolu za prevo\u0111enje koju\u00a0je vodio lije\u010dnik i filozof Hunejn ibn lshak el-\u2018lbadi (81 0-873. g.) , koji je tako\u0111er\u00a0obavljao du\u017enost glavnog prevodioca u to vrijeme a, slu\u010dajno, on je bio sin farmaceuta\u00a0iz grada Hire u Iraku.<\/p>\n

Ove su medicinske \u0161kole ustanovile bazu medicinske prakse u to doba i u mnogome\u00a0su pridonijele inovacijama u medicinskim svrhama, ambulantnoj brizi za pacijentom i\u00a0mobilnim klinikama.<\/p>\n

Me\u0111u ovim \u0161kolama i bolnicama, najve\u0107a i najpoznatija je bila El-Nuri bolnica, u\u00a0Damasku ( 1160. g.), koja je ostala aktivna gotovo tri stotine godina, i Mensuri, bolnica\u00a0u Kairu, Egipat ( 1276. g.). jedno vrijeme, Bagdad je imao blizu 600 bolnica, dok je\u00a0Kordoba u \u0160paniji imala vi\u0161e od 500. Najve\u0107e su bolnice imale biblioteke,\u00a0vanambulantne klinike i medicinske \u0161kole. Ove su bolnice radile sa pomnim istra\u017eivanjem\u00a0razdvajanja pacijenata sa vru\u0107icama ili zaraznim bolestima, podjednako kao i mentalno\u00a0poreme\u0107enim. Medicinsko je obrazovanje preno\u0161eno od ovih bolnica. Studenti su tamo\u00a0tra\u017eili teoretsko i prakti\u010dno obrazovanje, a poznati lije\u010dnici i hirurzi birani su da slu\u017ee\u00a0u ovim bolnicama.<\/p>\n

Mensuri bolnica bila je prva bolnica koja je njegovala nauku, u\u010denje i socijalnu\u00a0skrb. Ona je razdvojila \u0161ti\u0107enike na \u017eene, djecu i one koji se oporavljaju, \u0161ti\u0107enike\u00a0oboljele od specifi\u010dnih bolesti, produ\u017eenu historiju bolesti i vanambulantne klinike.<\/p>\n

Kao dodatak tome, postojale su manje biblioteke i privatne zbirke od kojih su sve\u00a0sadr\u017eavale ne manje od po 1OO OOO knjiga. Ove su biblioteke sadr\u017eavale medicinska\u00a0djela, pored ostalih nau\u010dnih djela kao \u0161to su ona iz astronomije, hemije, geometrije,\u00a0filozofije i drugih grana. U to doba, isto\u010dni i zapadni glavni grad halifata postali su\u00a0centri civilizacije, a medicinske institucije i nau\u010dno-istra\u017eiva\u010dki rad su bili\u00a0finansirani od dr\u017eave.<\/p>\n

Islamski su lije\u010dnici isticali u svojim predavanjima kako klini\u010dku tako i bazi\u010dnu\u00a0medicinu. Od studenata medicine zahtijevalo se da budu obrazovani u pogledu\u00a0temeljnih nauka i da imaju odgovaraju\u0107e znanje iz djela autoriteta medicine kao \u0161to\u00a0su to Galen, Hipokrat i El-Zahravi, izme\u0111u ostalih. Medicinsko je znanje bilo\u00a0sastavljeno u zbirku napismeno, tako da su klini\u010dki testovi mogli biti obrazlagani do\u00a0odre\u0111ene granice, a studenti su ispitivani u temeljnim naukama. Samo onima koji bi\u00a0pro\u0161li dalje bilo je dopu\u0161teno polagati klini\u010dke testove, a potvrda u medicini zahtijevala\u00a0je odgovaraju\u0107e znanje iz oba podru\u010dja.<\/p>\n

Abasidski halifa El-Muktadir (umro 908. g.) zahtijevao je od poznatog lije\u010dnika\u00a0Sunnena ibn Sabita (umro 976. g.) da ispita sve lije\u010dnike i potvrde onih koji su se tek\u00a0kvalificirali za medicinsku praksu. Ipak, vije\u0107e lije\u010dnika i poznati lije\u010dnici bili su izuzeti.\u00a0Islamski su nau\u010dnici tako\u0111er pobolj\u0161ali i usavr\u0161ili farmakologiju i herniju. Oni su\u00a0opisali mnoge nove lijekove kao \u00a0\u0161to su sena, kamfor, mu\u0161katov orah, klin\u010di\u0107i, itd., a\u00a0koristili su nova otapala, za lijekove kao \u0161to su ru\u017eina voda i voda naran\u010de. Tako\u0111er su\u00a0koristili aldehide, alkohol i ostala otapala podjednako kao \u0161to su usavr\u0161ili metode testiranja \u010disto\u0107e metala i hemikalija. Njihovo istrajavanje u tra\u017eenju metoda pretvaranja metala u\u00a0zlato rezultiralo je otkri\u0107em nekoliko hemikalija kao \u0161to su kiseli metali, antimon, bizmut,\u00a0amonijak i jedinjenja \u017eive. Arapske rije\u010di kao alkohol (ar. kuhul), sirup (ar. \u0161urub) i\u00a0ostali, na\u0161iroko su kori\u0161tene. Temeljni hemijski procesi, uklju\u010duju\u0107i\u00a0destilaciju, kristalizaciju\u00a0i sublimaciju su isto tako otkriveni. Tako\u0111er je poznato da su islamski lije\u010dnici koristili\u00a0cannabis sativa indica-u (ar. kunnab hindi; ha\u0161i\u0161atul kaif) kao anestetik, a postoje naznake\u00a0da su bili upoznati sa inhalacijom pri primjeni anestezije. Djelo El-Kindija o metodu\u00a0propisivanja i ta\u010dno odre\u0111ene doziranosti lijekova dobro je poznato. On je primijenio\u00a0zakon geometrijske progresije u propisivanju lijekova. l kona\u010dno, glas o Muhammedu ibn\u00a0Abdullahu el-A\u2019atu iz Mosula u Iraku kao vrsnom poznavaocu medicine i farmakologije\u00a0je doveo studente iz dalekih i bli\u017eih gradova da \u010duju njegova predavanja.<\/p>\n

Me\u0111u poznatim lije\u010dnicima isto\u010dnog halifata pod upravom Abasida, \u017eivio je i El Razi,\u00a0koji je razlikovao velike boginje od ospica, i Ibn-Sina (lat. Avicena), \u201cPrinc lije\u010dnika\u201d, koji je poku\u0161ao ne mogu\u0107e u svom nastojanju kada je poku\u0161ao da kodificira\u00a0medicinu dok je sre\u0111ivao njene elemente sa sistemima Galena i Aristotela. Ipak, njegova\u00a0su djela uticala na Evropu vijekovima.<\/p>\n

U zapadnom halifatu, a pod vladavinom Umajaida, \u017eivio je najve\u0107i klini\u010dar Abdul Melik\u00a0ibn Zuhr (lat. Avenzoar) iz Kordobe (umro 1162. g.). On je bio jedan od\u00a0nekoliko lije\u010dnika koji su nekoliko vijekova ranije prednja\u010dili nad evropskom reneansom,\u00a0kada su se hrabro\u0161\u0107u suprotstavili pisanjima i stavovima Galena.<\/p>\n

Nekoliko muslimanskih skolasti\u010dara izvadilo je iz korica svoja pera da bi uputili na\u00a0vo\u0111stvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u medicini. Me\u0111u njima ovdje je va\u017eno spomenuti\u00a0Hunejna ibn Ishaka (lat. Joannitus; 809-873. g.), koji je napisao nekoliko rasprava\u00a0tuma\u010de\u0107i Poslanikovu uputu, a on je posebno bio poznat po svojoj knjizi iz oftalmologije\u00a0pod nazivom Al-\u2018A\u0161r makalat fi al-\u2018Ajn (Deset rasprava o oku).\u00a0Ovdje je, tako\u0111er, va\u017eno spomenuti Muhammeda ibn Zekerijja\u2019a el-Razija (lat.\u00a0Rhazes; 865-925. g.), \u010dije se glavno djelo El-D\u0161udari vel hasba (Velike boginje i\u00a0ospice) smatra najranijim djelom te vrste. U njemu on opisuje temelj za razli\u010dite dijagnoze\u00a0izme\u0111u ove dvije bolesti. El-Razi je tako\u0111er napisao knjigu o dje\u010djim bolestima, i po\u00a0mi\u0161ljenjima mnogih on se smatra ocem pedijatrije. Historija je tako\u0111er zabilje\u017eila djelo\u00a0Ehu el-Hasana el-Muhtara ibn Butlana (lat. Elluchasen Elimithar; umro l065. g.)\u00a0pod nazivom Tezkir el-Kahhalin (Zabilje\u0161ke za oftalmologe), a ovo djelo predstavlja\u00a0najstariji arapski zapis o oftalmologiji.<\/p>\n

Potom dolazi Abdul Melik ibn Zuhr (lat. Avenzoar; l09 1 \u2013 1162. g.), prvi\u00a0koji je raspravljao o osje\u0107aju u kostima i izaziva\u010dima svraba (ar. Su\u2019ubat el-D\u0161ereb,\u00a0L. acarus scabici), a koji je tako\u0111er bio poznat po svom djelu Al-Tejsir fi el-mudavah\u00a0vel tad bir (Pojednostavljivanje terapeutika i dijete). Ali ibn el-Abbas (L. Haly\u00a0Abbas; umro 994. g.) bio je produktivan pisac poznat po svojoj knjizi El-Kitab\u00a0al-Meleki, tako\u0111er znanoj kao Kamil el-San\u2019a el-tibbijjah (Kraljevska knjiga; lat.\u00a0Liber regius), knjiga sadr\u017ei detaljan tretman nauke i prakse u medicini u kom je on\u00a0uporedio dijetetike i materiu medicu, \u010dime je dao svoj doprinos rudimentarnom\u00a0konceptu kapilarne cirkulacije.<\/p>\n

Ovdje se, tako\u0111er, mora spomenuti islamski filozof i komentator lbn-Ru\u0161d (lat.\u00a0Averoes; 1126- 1198. g.) u \u010dijem glavnom enciklopedijsko-medicinskom djelu El Kullijat\u00a0fi el-tibb (Op\u0107enitosti u medicini) raspoznaje se funkcija retine i utjecaj\u00a0imuniteta u slu\u010dajevima velikih boginja.<\/p>\n

U trinaestom je vijeku \u017eivio Ali ibn el-Nafis ( 1210- 1288. g.), koji je napisao \u0160arh ta\u0161rih el-Kanun (Komentar na analizu Ibn Sinaovog Kanuna), a koji je postao\u00a0zabilje\u017een po unaprje\u0111enju opisa pulmonalne cirkulacije krvi tri vijeka prije nego \u0161to\u00a0ju je opisao portugalac Servetus, kome je ovo otkri\u0107e pripisano.<\/p>\n

Trinaesti vijek tako\u0111er bilje\u017ei i najistaknutijeg histori\u010dara medicine M. lbn-Ebi Usajbi\u2019e\u00a0(1203- 1270. g.) po njegovom kapitalnom djelu \u201cUjun el-enba \u2018 fi tabakatal-atibba\u201d (Izvori podataka o vrstama lije\u010dnika). Ovo djelo predstavlja ranu zbirku\u00a0400 biografija arapskih i gr\u010dkih lije\u010dnika.<\/p>\n

Kona\u010dno, ovaj djelimi\u010dni spisak poznatih islamskih lije\u010dnika i njihovog doprinosa\u00a0lije\u010dni\u010dkim vje\u0161tinama ne mo\u017ee biti zavr\u0161en bez navo\u0111enja nekih od ranijih djela \u201cPrinca\u00a0lije\u010dnika\u201d Ehu-Alija el-Husejna ibn Sina\u2019a (lat. Avicene; 980- 1037. g.), koji je bio\u00a0citiran od ve\u0107ine ranije navedenih skolasti\u010dara. Ibn-Sina je sabrao medicinsku nauku\u00a0svog doba u jedno enciklopedijsko djelo koje je nazvao Kanun fi el-tibb (Kanon medicine).<\/p>\n

Ova je knjiga prevedena na latinski jezik nekoliko puta, a utjecala je na mnoge\u00a0generacije studenata medicine u Evropi. Ibn-Sina je, tako\u0111er, napisao djela pod nazivom\u00a0Kitabul-\u0161ifa (Knjiga lije\u010denja), El-Advija el-kalbijja (Lijekovi srca) i Kitabul-Kuland.\u00a0(Knjiga bola u crijevima). Ovo su samo neka djela od mnogih \u010diji je on autor. Ibn-Sina\u00a0je, tako\u0111er, dva puta bio vezir Hamadana, a \u010detiri je mjeseca bio pritvoren zbog svojih\u00a0politi\u010dkih opredjeljenja u to vrijeme. Doktor Kruger, M.D. napisao je o lbn-Sinau\u00a0sljede\u0107e: \u201cNjegovo je medicinsko iskustvo u transcedentalnom pogledu ve\u0107e od onog\u00a0Galenovog \u2026 (on) demonstrira um poput onog Geteovog, i posjedovao je genij poput\u00a0onog kod Leonarda da Vin\u0107ija.\u201d (C. Kruegeer, M.D. Springfield, III. Charles C.\u00a0Thomas, 1963)<\/p>\n

1. Preneseno u Buharijevom \u201cSahihu\u201d.<\/p>\n

Iz uvoda knjige \u201cPoslanikova medicina\u201d ibn Kajjim<\/p>\n

b92,akos,rtvnp\/GG<\/p>\n<\/div>\n

<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tri klju\u010dne stvari i tri najsigurnija leka u za\u0161titi od zaraze koronavirusom – karantin, sapun i alkohol, u stvari drevni izumi kori\u0161\u0107eni su protiv lepre,kuge, podse\u0107aju ovih dana mediji u svetu. Karantin kao mera za kontrolu \u0161irenja bolesti, istorijski se ve\u017ee za persijskog mislioca Ibn Sina, koji je na Zapadu poznat pod imenom Avicena (980-1037). […]<\/p>\n","protected":false},"author":21,"featured_media":75899,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-75898","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-poslednje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/75898","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/21"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=75898"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/75898\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/75899"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=75898"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=75898"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=75898"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}