{"id":75927,"date":"2020-04-15T22:45:32","date_gmt":"2020-04-15T20:45:32","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=75927"},"modified":"2020-04-15T22:45:32","modified_gmt":"2020-04-15T20:45:32","slug":"elmina-muhic-iz-ankare-ljudskost-je-mozda-izumrla-u-svijetu-ali-u-turskoj-je-to-nacin-zivota","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=75927","title":{"rendered":"Elmina Muhi\u0107 iz Ankare: Ljudskost je mo\u017eda izumrla u svijetu, ali u Turskoj je to na\u010din \u017eivota"},"content":{"rendered":"

– Tri sata iza pono\u0107i. Bude nas i govore nam da hitno moramo napustiti studentski dom. Bili smo u polusnu, i nismo razumjeli \u0161ta se de\u0161ava.<\/strong><\/p>\n

\n

Po\u010deli smo trpati stvari u kofere. Panika je nastupila. Sre\u0107om, nije se dugo zadr\u017eala. Jer ubrzo saznajemo da nas voze u drugi smje\u0161taj, kao i da na\u0161 dom postaje karantin… Turska je u tom momentu imala tek nekoliko osoba zara\u017eenih koronavirusom, ali ve\u0107 su tada ozbiljno pristupili problemu s kojim se cijeli svijet bori. Dom su morali pripremiti i u karantin pretvoriti za osobe koje su se vratile ku\u0107i sa Umre – zapo\u010dinje svoju pri\u010du Elmina Muhi\u0107, Bosanka koja je od 2018. godine na master studiju u Ankari.<\/p>\n

Nju i njene kolege autobusima su prevezli u drugi studentski dom, koji se nalazi na drugom dijelu grada, no, ona se tu nije dugo zadr\u017eala…<\/p>\n

– Smje\u0161taj je zaista bio dobar, ali kako smo bili glavna vijest u medijima u tom momentu, moja prijateljica iz Ankare, koju sam upoznala godinu prije nego \u0107u do\u0107i na master, pozvala me da budem kod nje. Znala je da sam daleko od porodice i domovine i nije \u017eeljela da novonastalu situaciju, za koju se ne zna do kada \u0107e trajati, provodim sama jer sve moje kolege sa odjseka su iz Turske, i oni su se mogli vratiti ku\u0107ama. Iznenadila me pozivom, obradovala me je njena ljudskost, koja je u mom slu\u010daju do\u0161la u pravi trenutak. Ba\u0161 onda kada mi se uz sve ljepote smje\u0161taja koji smo dobili, ipak nije ostajalo samoj. Pristala sam, ona je do\u0161la po mene, i dane izolacije provodimo u toplini njenog doma, kuhamo bosanska i turska jela. I kako se ona zove Sumer, bila je pravo “ljeto” za mene onda kada je trebalo – isti\u010de Muhi\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Ljuboznost i srda\u010dnost ljudi iz Turske prati je od prvog momenta kada je posjetila tu zemlju, a bilo je to mnogo ranije, kada je kao novinar zahvaljuju\u0107i Turskoj ambasadi u BiH putovala i izvje\u0161tavala iz nje.<\/p>\n

– Kada ste novinar i kada je sve organizovano na visokom nivou, ta ljubaznost se nekako podrazumijeva. Ali kada \u017eivite tu, i kada upoznajete zemlju i ljude, u\u010dite jezik, kada ste obi\u010dni student vi\u0161emilionskog grada, prijestolnice svjetske sile, iznenadite se ako vas neko primijeti. U mom slu\u010daju ta ljubaznost, sr\u010danost i naklonjenost ljudi iz Turske nikada nije stala. Kolege i profesori su uvijek bili moja podr\u0161ka, a dan nakon \u0161to sam se smjestila kod prijateljice, pozvali su me profesori da pitaju kako sam, pa mi je i jedan od njih ponudio da budem gost njegove porodice. U tom momentu vi\u0161e se uop\u0107e nisam osje\u0107ala strancem. Dobila sam moju tursku porodicu \u2013 ponosno govori Muhi\u0107.<\/p>\n

Studentica je prve godine master studija na Ankara Haci Bayram Veli Univerzitetu, Odsjek za novinarstvo. Prvu, 2018. godinu, u Ankari provela je u\u010de\u0107i turski jezik, da bi godinu poslije mogla pratiti redovnu nastavu. Zbog pandemije, sada je to uglavnom online.<\/p>\n

– Republika Turska svake godine raspisuje konukurse za stipendiranje studenata bilo kojeg nivoa studija. Ujedno, mislim da je Turska i jedina zemlja koja osim tro\u0161kova \u0161kolovanja snosi tro\u0161kove zdravstvenog osiguranja, smje\u0161taja, d\u017eeparca… Zato sam sa\u010dekala da Turkiye Burslari objavi konrkurs, aplicirala sam i uspjela se upisati. Studirati u Turskoj za jednog stranca je zaista veliki izazov, iako su BiH i Turska prijateljske zemlje. Turski jezik nije jednostavno savladati, posebno ne akademski. Prvu godinu, svaki dan od 9 do 17, imali smo \u010dasove turskog jezika, dovoljno vremena da se nau\u010di, a onda i dovoljno da se primijeni u praksi poslije nastave. Jezik kao jezik meni nije predstavljao problem. Nekako mi je u\u010denje i\u0161lo samo od sebe. Tu bih mo\u017eda trebala zahvaliti \u0161to su mi cimerke bile Turkinje, a i osoblje doma, pa se komunikacija odvijala na turskom. U toku u\u010denja jezika, osim nastave, mnogo mi je pomoglo \u0161to sam dosta vremena provodila vani – u gradskom prijevozu, prodavnicama, kafi\u0107ima…<\/p>\n

Sve je to nekako utjecalo da mi turski jezik u\u0111e u uho i da postane jezik kojim automatski razgovaram i na kojem razmi\u0161ljam. Ljudima ovdje je zanimljivo kada vide da ste stranci. Iako ih na po\u010detku mo\u017eda i ne razumijete, ne\u0107e odustati od razgovora sa vama. Obja\u0161njavat \u0107e vam dok ne shvatite. Sje\u0107am se, da sam jezik u\u010dila i u ve\u0161eraju u domu sa jednom divnom tetom. Odnesem ve\u0161 da se pere i osu\u0161i, i dok to traje, znala bih sjediti i pri\u010dati sa njom. Pri\u010dale bismo o \u017eivotu, porodici, poslovima. Bilo bi joj \u017eao kada za bajrame nismo imali porodicu blizu. Bilo je raznih scena, kao kada sam u prodavnici morala pokazati sliku fena jer nisam znala objasniti \u0161ta mi treba. Tako se, mimo nastave, u\u010dio turski jezik. A na nastavi, pomogli su nam sjajni profesori T\u00d6MER-a. Sa nama su se smijali, bili tu kad smo plakali, rje\u0161avali na\u0161e probleme, kuhali su sa nama i i\u0161li na izlete. Ulo\u017eili su mnogo truda da bi nas nau\u010dili, ja volim re\u0107i, \u017eivotu u jednoj drugoj zemlji. U zemlji u koju smo do\u0161li. Nije se u\u010dio samo jezik, u\u010dile su se pjesme, obi\u010daji, i\u0161lo se u Muzej nematerijalne ostav\u0161tine, a nau\u010dila se i himna R. Turske – prisje\u0107a se Muhi\u0107.<\/p>\n

Napominje da je sistem obrazovanja u Turskoj druga\u010diji od obrazovanja u BiH jer studenti biraju predmete koje \u0107e slu\u0161ati u toku semestra, a poslije prve sedmice nastave imaju mogu\u0107nost da ostave ili zamijene predmet. I onda po\u010dinju… Tako\u0111er, Turska je zemlja u kojoj osim turista hrle i raznorazni studenti, pa vrlo \u010desto, pogotovo u procesu u\u010denja jezika, u jedan razred stane cijeli svijet.<\/p>\n

\n
\n

Profesori ovdje studenta gledaju kao svog kolegu i tako se i ophode. Kada u\u0111ete u kabinet profesora, on ustane i pozdravi se sa vama. Na kraju se zahvali \u0161to ste prisustvovali nastavi. Nekome ko je tek do\u0161ao u jedan novi sistem, to je ne\u0161to neopisivo divno i itekako ostavlja utisak. Od pet studentata na master studiju mog odsjeka, ja sam jedina strankinja. Ne mo\u017ee se opisati odnos profesora prema meni. Ne\u0161to \u0161to zaista nisam u mojoj zemlji do\u017eivjela. Bez straha u\u0111em u kabinet, bez straha pitam, dobijem odgovor, poja\u0161njenje, pomo\u0107 – isti\u010de Muhi\u0107.<\/p>\n

Fakultetska literatura je obimna, za svaki \u010das (u prvom semestru imala je 4 predmeta), svake sedmice za zada\u0107u je imala da pro\u010dita istra\u017eivanja na odre\u0111enu temu.<\/p>\n

– Naravno, kao neko ko je jo\u0161 novi u turskom jeziku, nije bilo tako jednostavno razumjeti sve. Jedno istra\u017eivanje od 20 strana i\u0161\u010ditavala sam po nekoliko dana. Zapisivala rije\u010di, podsjetnike pravila, pa onda pisala o \u010demu se radi. Trudila sam se. Nisam odustajala. I kada sam mislila da ne mogu vi\u0161e, profesori su me tjerali na vi\u0161e. Nisu mi dali da odustanem od svega. Sje\u0107am se jednog profesora koji je na moje rije\u010di kako ne mogu vi\u0161e rekao “da veoma cijeni moj trud koji ula\u017eem, da sam zvijezda razreda i da ja njima trebam, te da zvijezda razreda nikad ne odustaje”. To je bilo ne\u0161to \u0161to me zaista vinulo u visine i dalo toliku motivaciju da sam taj semestar zavr\u0161ila sa vrlo visokim ocjenama – ka\u017ee Muhi\u0107.<\/p>\n

Nedavno, kada je imala problema sa “ku\u0107nim” internetom, profesor je u \u017eelji da ipak ne propusti predavanja, dopunio nekoliko giga interneta na njenom mobilnom ure\u0111aju.<\/p>\n

– Nije to samo odnos profesor – student. To je odnos ljudskosti koji ovi ljudi prema drugima pokazuju. I u svemu je tako. Ljudskost koju oni imaju, vjerujem da se negdje drugo u svijetu ve\u0107 davno izgubila. A ovdje je to \u017eivot – zaklju\u010dila je Muhi\u0107.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n

\n
\n

Izvor: Faktor\/ GG<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

– Tri sata iza pono\u0107i. Bude nas i govore nam da hitno moramo napustiti studentski dom. Bili smo u polusnu, i nismo razumjeli \u0161ta se de\u0161ava. Po\u010deli smo trpati stvari u kofere. Panika je nastupila. Sre\u0107om, nije se dugo zadr\u017eala. Jer ubrzo saznajemo da nas voze u drugi smje\u0161taj, kao i da na\u0161 dom postaje […]<\/p>\n","protected":false},"author":21,"featured_media":75928,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11],"tags":[],"class_list":["post-75927","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svet"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/75927","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/21"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=75927"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/75927\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/75928"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=75927"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=75927"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=75927"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}