{"id":7967,"date":"2015-02-27T15:21:52","date_gmt":"2015-02-27T15:21:52","guid":{"rendered":"http:\/\/localhost\/wp\/?p=7967"},"modified":"2020-05-08T12:35:27","modified_gmt":"2020-05-08T10:35:27","slug":"posljednja-stanica-strpci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=7967","title":{"rendered":"Posljednja stanica \u2013 \u0160trpci"},"content":{"rendered":"

Na 22. godi\u0161njicu otmice putnika na stanici \u0160trpci, nedaleko od Rudog, porodice iz Srbije i Crne Gore jo\u0161 uvijek tragaju za kostima najmilijih, istinom i pravdom.<\/strong><\/p>\n

Za 20 putnika iz voza Beograd \u2013 Bar, stanica u bosanskom selu \u0160trpci bila je posljednja. S tog mjesta, 27. februara 1993. godine, odvedeni su i ubijeni.<\/p>\n

\u201cKad se podsjetim na sve to, na tu pro\u0161lost, vjerujte da mi ni\u0161ta nije lak\u0161e. Isto je kao i onih dana kad se to desilo\u201d, ka\u017ee Misin Rastoder, sin ubijenog Jusufa.<\/p>\n

Tijelo Misinovog oca i tijela jo\u0161 tri putnika na\u0111ena su u jezeru Peru\u0107ac, na granici Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Za ostalima porodice jo\u0161 uvijek tragaju. Me\u0111u njima je i Nail Kajevi\u0107 iz srbijanskog grada Prijepolja, koji traga za bratom Nijazimom.
Nakon 22 godine, Nail je uvjeren da otmica u \u0160trpcima nije bila slu\u010dajni \u010din grupe ili pojedinca, ve\u0107 plan za koji je znalo najvi\u0161e dr\u017eavno rukovodstvo.
\u201cMeni je nanijeta nepravda i ona je meni najve\u0107a, jer je moja. Mo\u017eda ni ja ne bih \u017eurio da saznam da je ne\u010dija tu\u0111a, kako bi to rekao Me\u0161a Selimovi\u0107. Ali osje\u0107aj nikako nije prijatan \u2013 \u017eivjeti u dr\u017eavi gdje tvoja vojska i tvoja policija otima, a onda nastoji u\u010diniti sve da ti to zaboravi\u0161\u201d, ka\u017ee Nail.
I Misin i Nail se nadaju da \u0107e posljednja hap\u0161enja i nova traganja za tijelima ubijenih otkriti istinu o ovom zlo\u010dinu.<\/p>\n

Otmica iz voza<\/strong><\/p>\n

Brzi voz 671, putuju\u0107i iz Beograda prema Baru, prolazio je kroz \u0160trpce, bosansko selo smje\u0161teno na granici sa Srbijom. Na uzvisini iznad sela, izme\u0111u dva tunela, nalazi se stanica za lokalne vozove.
Voz 671, poznatiji pod imenom \u201cLov\u0107en\u201d, na ovoj stanici zaustavio se samo jednom, 27. februara 1993.
Tog dana, grupa vojnika predvo\u0111ena ha\u0161kim osu\u0111enikom Milanom Luki\u0107em naredila je otpravniku da zaustavi voz. Oko \u010detiri sata poslijepodne voz je stao, a vojnici su u\u0161li i od putnika zatra\u017eili dokumente. \u010citaju\u0107i imena i prezimena, po\u010deli su neke od njih izvoditi.
Nekoliko godina kasnije, na su\u0111enju Neboj\u0161i Ranisavljevi\u0107u, jednom od vojnika iz Luki\u0107eve grupe, utvr\u0111eno je da je tog dana izvedeno 20 putnika.
Ve\u0107ina njih su bili gra\u0111ani bo\u0161nja\u010dke nacionalnosti iz Srbije i Crne Gore. Uz njih, izvedeni su i Tomo Buzov, koji je iz Beograda putovao u Crnu Goru u posjetu sinu, i jedan mla\u0111i mu\u0161karac, \u010diji identitet nikada nije utvr\u0111en.
Kamionom su odvezeni do \u0161kole u selu Prelovo, nadomak Vi\u0161egrada. Tu su oplja\u010dkani i pretu\u010deni, a nakon toga dovedeni u susjedno selo Mu\u0161i\u0107e. U jednoj od spaljenih ku\u0107a su ubijeni, a njihova tijela ba\u010dena u Drinu.
Prisje\u0107aju\u0107i se prvih dana nakon otmice, Nail ka\u017ee kako je zajedno s drugim porodicama krenuo u potragu. Sa sjetom govori o vremenu kada je vjerovao da \u0107e dr\u017eava tragati za svojim otetim gra\u0111anima.
\u201cRadilo se o ljudima koji nisu bili ni vojno ni politi\u010dki anga\u017eovani. Smatrali smo da \u0107e dr\u017eava poku\u0161ati da ih na\u0111e, po\u0161to su bili gra\u0111ani Srbije, a Srbija nije bila u ratu\u201d, prisje\u0107a se Nail.
Dok je Nail tragao za bratom, pedesetak kilometara dalje, u selu Savin Bor na sjeveru Crne Gore, Misin je saznao za o\u010devu otmicu. Jusuf, koji je radio u beogradskom preduze\u0107u \u201cPlanum\u201d, 27. februara 1993. vra\u0107ao se ku\u0107i na slobodne dane.
\u201cTada nije bilo telefona da bismo odmah mogli saznati za nestanak. Nakon \u010detiri-pet dana njegov kolega je do\u0161ao, donio nam njegovu platu, i tako smo saznali za otmicu. Mi smo poslije po\u0161li u Op\u0161tinu Berane, gdje smo to prijavili, i po\u010dela je potraga\u201d, pri\u010da Misin dok sjedi ispred porodi\u010dne ku\u0107e u Savinom Boru.<\/p>\n

Potraga bez kraja<\/strong><\/p>\n

Potraga, za koju su mislili da \u0107e trajati nekoliko dana, pretvorila se u mjesece i godine \u010dekanja. Za to vrijeme do porodica su stizale razne glasine o otetim. Nail ka\u017ee kako se pri\u010dalo da su putnici iz voza vi\u0111eni u nekom rudniku u Srbiji.
\u201cMi smo formirali odbor koji je koordinirao sa vlastima. Odbor je primio Slobodan Milo\u0161evi\u0107 i on je \u2013 bar je to bio utisak odbora \u2013 bio raspolo\u017een da pomogne. Do\u0161ao je u Prijepolje i primio nas porodice. Rekao je da \u0107e on i dr\u017eava Srbija prevrnuti sve, ali da \u0107e na\u0161e, mrtve ili \u017eive, vratiti, a po\u010dinioce kazniti\u201d, pri\u010da Nail.
Milo\u0161evi\u0107 je biv\u0161i predsjednik Srbije koji je optu\u017een za ratne zlo\u010dine, ali je preminuo prije okon\u010danja su\u0111enja u Ha\u0161kom tribunalu.
Nakon obe\u0107anja, porodice bi odlazile ku\u0107ama uvjerene da \u0107e oteti biti na\u0111eni. Tek kasnije shvatale su kako su obe\u0107anja bila samo \u201ckupovanje vremena\u201c, jer vlasti nisu imale namjeru da im pomognu.
O\u010dajni, bez pomo\u0107i dr\u017eavnih organa, \u010dlanovi porodica su protestovali, \u0161trajkovali gla\u0111u, odlazili u Beograd… Nakon godina uzaludnog traganja po\u010deli su prihvatati da njihovi o\u010devi, bra\u0107a i sinovi vi\u0161e nisu \u017eivi.
\u201cPoslije je Filip Vujanovi\u0107 bio ministar policije koji je poslao telegram te nam izjavio sau\u010de\u0161\u0107e. Onda smo shvatili kona\u010dno da ti ljudi nisu \u017eivi\u201d, ka\u017ee Misin, poja\u0161njavaju\u0107i da je Vujanovi\u0107 kao ministar policije Crne Gore poslao telegrame sau\u010de\u0161\u0107a nekoliko godina nakon pogibije njihovih najmilijih.
Porodice u Srbiji nisu dobile ni telegram sau\u010de\u0161\u0107a. Sve manje se govorilo o otmici, a porodice nisu imale nikakvu mogu\u0107nost da same nastave potragu.
Na su\u0111enju Ranisavljevi\u0107u, koje je po\u010delo 1998. godine u Bijelom Polju, saznali su detalje otmice.
\u201cTo su\u0111enje je bilo jedna bolna \u010dinjenica. Saznali smo da to nije bio nikakav nepromi\u0161ljen \u010din grupe ili pojedinca, ve\u0107 da je to bila akcija Vojske Republike Srpske koordinirana od Vojske Jugoslavije i da je za tu akciju znalo najvi\u0161e rukovodstvo\u201d, pri\u010da Nail.
Ranisavljevi\u0107 je 2002. pravosna\u017eno osu\u0111en na 15 godina zatvora zbog u\u010de\u0161\u0107a u odvo\u0111enju putnika iz voza i ubistvima. Iako su imena ostalih u\u010desnika od tada poznata, pravosudne institucije Srbije i BiH tek su pro\u0161le godine uhapsile 15 osumnji\u010denih za ovaj zlo\u010din.<\/p>\n

Istina o \u0160trpcima<\/strong>
Vijest o ovom hap\u0161enju kod porodica je probudila nadu da \u0107e nova su\u0111enja otkriti istinu o slu\u010daju \u201c\u0160trpci\u201d.
\u201cNadam se da \u0107e po\u010dinioci, ako ni\u0161ta, biti obilje\u017eeni\u201d, ka\u017ee Nail.
Nakon 22 godine, me\u0111u gra\u0111anima Prijepolja sve vi\u0161e se govori o slu\u010daju \u201c\u0160trpci\u201d.
\u201cDugo godina je bila jedna zavjera \u0161utnje. Dr\u017eava je imala cilj da se ovaj zlo\u010din zaboravi i da se ne otkriju po\u010dinioci\u201d, pri\u010da novinar D\u017eemail Halilagi\u0107, koji je, pi\u0161u\u0107i za \u201cSand\u017ea\u010dke novine\u201d, prvi obi\u0161ao porodice otetih i zabilje\u017eio njihove pri\u010de.
Obilaze\u0107i mjesta na kojima su porodice protestovale, D\u017eemail poja\u0161njava kako su 90-ih rijetki javno pri\u010dali o zlo\u010dinima nad Bo\u0161njacima.
\u201cIpak, zahvaljuju\u0107i tome \u0161to je prodiralo u javnost, saznala se istina za \u0160trpce i druge zlo\u010dine\u201d, ka\u017ee on.
Spomenik simboli\u010dno postavljen na obali rijeke Lim, sa uklesanim imenima devet ubijenih gra\u0111ana Prijepolja, jedini je podsjetnik na zlo\u010din u \u0160trpcima. Op\u0107inske vlasti nisu dozvolile da se na ovom mjestu ukle\u0161u imena i stradalih koji nisu gra\u0111ani Srbije.
Porodice iz Crne Gore jo\u0161 uvijek \u010dekaju odobrenje za podizanje spomenika u Bijelom Polju.
Od februara 1993. \u017eivoti porodica posve\u0107eni su traganju. Nakon 22 godine, i Nail i Misin imaju istu \u017eelju \u2013 da se ono \u0161to su oni do\u017eivjeli vi\u0161e nikada ne ponovi.
\u201cTo su bili nevini ljudi koji su se vra\u0107ali s poslova, koji su i\u0161li da zarade par\u010de hljeba da bi prehranili svoje porodice. Ti ljudi nisu apsolutno bili krivi da im se desi da neko zaustavi voz i ka\u017ee \u2018biljeg je tvog imena taj i taj, i treba da te uni\u0161tim da ne \u017eivi\u0161 vi\u0161e\u2019. Da se to vi\u0161e nikada ne ponovi\u201d, Misinova je poruka.<\/p>\n

Selma U\u010danbarli\u0107 BIRN BiH Sarajevo<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na 22. godi\u0161njicu otmice putnika na stanici \u0160trpci, nedaleko od Rudog, porodice iz Srbije i Crne Gore jo\u0161 uvijek tragaju za kostima najmilijih, istinom i pravdom.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-7967","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7967","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7967"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7967\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7967"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7967"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7967"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}