{"id":86465,"date":"2020-08-04T12:50:01","date_gmt":"2020-08-04T10:50:01","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=86465"},"modified":"2020-08-04T12:51:41","modified_gmt":"2020-08-04T10:51:41","slug":"pisma-sehida-rafeta-i-danas-rasparaju-srce-njegovog-sina-imama-ahmedag","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=86465","title":{"rendered":"Pisma \u0161ehida Rafeta i danas rasparaju srce njegovog sina imama Ahmeda"},"content":{"rendered":"
Pi\u0161e:Mehmed Gici\u0107<\/h6>\n

Svaki \u010dovjek ima svoju pri\u010du, a moja o ocu ubijenom u genocidu i dalje boli, kazuje Ahmed Hrustanivi\u0107, sin \u0161ehida, koji je objavio ratna pisma svoga oca, javlja Tenvir.org .<\/p>\n

Pri\u010da ogasuljena suzama, koja izaziva tugu i bol, prekinula je bezbri\u017ene dane dje\u010daka Ahmeda, \u010diji je \u017eivot, nakon odlaska iz Srebrenice postao krvava rana na \u0107efinima Bosne\u2026<\/p>\n

,, Konvoj\u00a0 UNPROFOR-a prebacio nas je za Tuzlu, bio sam sa sestrom i trudnom majkom. Moj otac se zvao Rifat, ostao je da podijeli sudbinu Srebrenice. Ostala su i na\u0161a srca sa njim da mu daju snagu\u2026 Ta sje\u0107anja bole i danas, ni\u0161ta manje nego tog dana. Jedina snaga dolazila je od pisama koja smo razmjenjivali. Imam ih i danas, natopljena suzama i milion puta iznova pro\u010ditana\u2026opet i opet. Pisma je sa\u010duvala moja majka, sada su kod mene. I prije sam ih \u010ditao.\u00a0 Sada ih duga\u010dije do\u017eivljavam, mnogo druga\u010dije nego dok sam bio dijete. Baba su mi ubili u genocidu, a ja sam danas otac, pa njegov glas ispisan na papiru sada druga\u010dije do\u017eivljavam,,\u00a0\u00a0 rekao je Ahmed Hrustanivi\u0107, sin \u0161ehida Rafeta.<\/p>\n

Pisma koja je porodica razmjenjivala, sastavljena su od ljubavi, pisana bez straha, sa sjetom i roditeljskom brigom.<\/p>\n

Pismo sinu:\u201dProlje\u0107e je do\u0161lo u martu mjesecu, ja sa prozora sada gledam tu\u0111u djecu, igraju se, a u mene suze teku kao ki\u0161a\u2026Eto to sam ti upamtio, dalje nisam mogao jer sam po\u010deo plakat, sjetih se vas kad ste oti\u0161li sine moj\u201d<\/span><\/strong><\/h6>\n
\"\"Pismo voljenoj \u017eeni:\u201dRadim kao zdravstveni radnik, eto samo da se ova dosada skrati, jer bez tebe mi je skroz te\u0161ko, ugu\u0161i me ova samo\u0107a. Ni sam ne znam kako \u0107u ovo mo\u0107i da izdr\u017eim\u201d<\/strong><\/span><\/h6>\n
\"\"Pismo:\u201dRabija je rodila sina, a Musa je umro. Eto to bi bilo sve. Tvoji su dobro\u2026<\/span><\/strong><\/h6>\n
\"\"<\/figure>\n

Rafet je ubijen u genocidu, sin ga je poslednji put vidio\u00a0 u aprilu, 1993. godine.<\/p>\n

,, Bio sam dijete,\u00a0 majka je ocu pisala ono sta bih joj kazivao.\u00a0 Nisu ovo samo pisma od oca, to su pisma od amid\u017ea, dajid\u017ea, djedova, rodbine, prijatelja\u2026 \u010cuvam vi\u0161e od stotinu pisama. Dok ih \u010ditamo, sje\u0107anja o\u017eive, boli, ali mi daju i ve\u0107u snagu da istrajemo,, kazao je Ahmed za Tenvir.org .<\/p>\n

Cilj pisama je da javnost vidi kakvu bol su Ahmed i hiljade porodica pre\u017eivjeli. Ovo su pri\u010de sa izvora, a svaka pojadina\u010dno treba da bude ispri\u010dana, smatra Ahmed.<\/p>\n

,, Bol ne jenjava, otac me je u pismima u sred rata molio da budem dobar u\u010denik, poslu\u0161ao sam ga, zbog njega sam danas to \u0161to jesam. Uvijek\u00a0 sam bio marljiv u\u010denik, od njega sam naslijedio ljubav prema redu, radu i disciplini. Posebno prema zanatima i obradi drveta. Danas imam 60 ko\u0161nica p\u010dela. Sam sve to odr\u017eavam. Vidim ga u mislima, istog kao i tada. \u017delja mi je da osjedlam konja, crnog kakvog smo onda imali. Sa njim bih onda odjahao do sela. Mislim da \u0107e se, ako Bog da, moje \u017eelje uskoro ispuniti\u201d rekao je Ahmed.<\/p>\n

Ahmedovog oca pamte kao dobrog \u010dovjeka i izuzetnog\u00a0 majstora. Ahmedove prve igra\u010dke, njegov otac je svojim rukama pravio. Majstorstvo je pokazao i u ratu, kada je koma\u0161ijama pomagao, prave\u0107i im \u0161porete i posude od lima.<\/p>\n

,, Bio je dobar majstor, gotovo umjetnik. Mama mi je korz odrastanje \u010desto govorila da li\u010dim na njega i u pona\u0161anju i fizi\u010dki. To mi je ulivalo snagu i lije\u010dilo nostalgiju. Da ispunim njegova o\u010dekivanja iz pisama, u\u010dio sam vrijedno od osnovne \u0161kole, preko Medrese i fakulteta, od 15. godine sam uvijek daleko od ku\u0107e, ali pod Allahovim nadzorom,,reko je Ahmed, jetim, sin \u0161ehida Rafeta, koji je \u017eivot izgubio u genocidu.<\/p>\n

Ahmed Hrustanovi\u0107, danas je imam u \u010car\u0161ijskoj d\u017eamiji u Srebrenici, vratio se u rodni grad, gdje je na\u0161ao mir sa suprugom i \u010detvero djece.<\/p>\n

Autor: Mehmed Gici\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e:Mehmed Gici\u0107 Svaki \u010dovjek ima svoju pri\u010du, a moja o ocu ubijenom u genocidu i dalje boli, kazuje Ahmed Hrustanivi\u0107, sin \u0161ehida, koji je objavio ratna pisma svoga oca, javlja Tenvir.org . Pri\u010da ogasuljena suzama, koja izaziva tugu i bol, prekinula je bezbri\u017ene dane dje\u010daka Ahmeda, \u010diji je \u017eivot, nakon odlaska iz Srebrenice postao krvava […]<\/p>\n","protected":false},"author":21,"featured_media":86466,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[18],"tags":[],"class_list":["post-86465","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-reportaze"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/86465","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/21"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=86465"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/86465\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/86466"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=86465"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=86465"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=86465"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}