{"id":88261,"date":"2020-09-05T23:26:03","date_gmt":"2020-09-05T21:26:03","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=88261"},"modified":"2020-09-05T23:26:03","modified_gmt":"2020-09-05T21:26:03","slug":"predstavljamo-pisce-i-knjizevnike-vilijam-sekspir","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=88261","title":{"rendered":"Predstavljamo pisce i knji\u017eevnike: Vilijam \u0160ekspir"},"content":{"rendered":"

Vilijam \u0160ekspir (William Shakespeare) je bio engleski pjesnik, glumac i smatra se najve\u0107im dramskim piscem svih vremena. \u0160ekspirova djela poznata su \u0161irom svijeta, ali je njegov li\u010dni \u017eivot omotan velom tajni. Ro\u0111en je 23. aprila 1564. godine u Stratfordu na Ejvonu, Engleska, gdje je i umro 23. aprila 1616. godine. \u010cesto se \u0160ekspir naziva engleskim nacionalnim piscem. Njegove pozori\u0161ne predstave danas se izvode \u0161irom svijeta, vi\u0161e nego ikad. Stvarala\u0161tvo Oko 1592. godine Vilijam \u0160ekspir je zara\u0111ivao kao glumac i dramski pisac u Londonu. \u0160ekspir je te\u017eio da postigne dobar polo\u017eaj i ugled, u nastojanju da se poravna sa poznatim i obrazovanim dramskim piscima kao \u0161to su Kristofer Marlou (Christopher Marlowe), Tomasom (Thomas Nashe) ili Grinom (Greene). Neke njegove predstave su danas jako cijenjene. Me\u0111utim, za vrijeme \u0160ekspirovog \u017eivota pozori\u0161te je prolazilo kroz razne promjene. Jedno vrijeme popularnost su dr\u017eale moralne predstave, protkane alegorijom, bogate likovima koji navode protagoniste da izaberu dobro, a okrenu se od zla. Kasnije su pravljene predstave bazirane na rimskim dramama koje su se nerijetko izvodile na latinskom. Akademske i moralne predstave gube na popularnosti do kraja 16. vijeka.<\/span><\/p>\n

Nastaje novi sekularni oblik pozori\u0161ta, gdje su drame posjedovale filozofsku dubinu, nepristojan populizam u moralnosti i poetsku rasko\u0161. \u0160ekspir, inspirisan ovim stilom prestave, podi\u017ee je na jo\u0161 vi\u0161i nivo. Pravio je prestave koje emotivno ostavljaju traga na publiku. Kroz monologe, istra\u017euje unutra\u0161nju motivaciju lika u predstavi, a kroz predstave, prikazuje \u0161irok spektar emocija. Uspijeva u\u0107i u ljudsku prirodu, \u0161to ga \u010dini druga\u010dijim od svih ostalih njegovih savremenika. Te\u0161ko je odrediti ta\u010dnu hronologiju \u0160ekspirovih predstava. Zna se da je tokom dvije decenije, od 1590. do 1613. godine, napisao ukupno 37 dramskih tekstova koje se baziraju oko nekoliko glavnih tema: istorije, tragedije, komedije i romanse. Tako\u0111e, tvorac je ukupno 154 soneta. Njegova djela su toliko kvalitetna, da imaju ogroman uticaj na pozori\u0161te i knji\u017eevnost, ne\u0161to vi\u0161e od 400 godina. \u0160ekspirovi literarni radovi dijele se po kategorijama: Prvi period: pisao je najvi\u0161e komedije po modelima italijanske i rimske komedije i istorijske predstave, sve do polovine 1590-ih; Drugi period: pisao je tragedije i neke od njegovih najve\u0107ih istorijskih predstava i komedija, oko 1595. godine; Tre\u0107i period: napisao je ve\u0107inu najve\u0107ih tragedija, od 1600. do 1608. godine; \u010cetvrti period: pisao je romanse i tragikomedije, od 1608. do 1613. godine. Autor je i zna\u010dajnih spjevova, kao i jedne od najboljih zbirki ljubavne poezije engleske, a i svjetske knji\u017eevnosti. Rani radovi: istorija i komedija Sa izuzetkom tragi\u010dne ljubavne pri\u010de \u201eRomeo i Julija\u201c, prve drame Vilijama \u0160ekspira bile su prete\u017eno istorijske tematike. \u201eHenri VI\u201c (dijelovi I, II i III), \u201eRi\u010dard III\u201c i \u201eHenri V\u201c. Dramski su prikaz destruktivnih rezultata slabih ili korumpiranih vladara, a dramski istori\u010dari ove drame smatraju \u0160ekspirovim na\u010dinom opravdavanja porijekla dinastije Tudor. \u201eJulije Cezar\u201c prikazuje spletke rimske politike, koja je kao drama, mogla pobuditi veliku gledanost u vrijeme kada Engleska kraljica Elizabeta I nije imala legitimnog nasljednika, stvaraju\u0107i tako potencijal za budu\u0107e borbe mo\u0107i. Ove drame napisane su u ranim 1590-im, kada su istorijske drame bile veoma popularne. Bazirane su na Hronikama iz \u0160kotske, Engleske i Irske iz 1587. godine.<\/span><\/p>\n

\u0160ekspir je tokom ranog perioda, tako\u0111e, napisao nekoliko komedija: kao na primjer duhovitu romanti\u010dnu komediju \u201eBogojavljenska no\u0107\u201c. Ostale drame napisane prije 1600. uklju\u010duju \u201eTit Andronik\u201c, \u201eKomedija nesporazuma\u201c, \u201eDva plemi\u0107a iz Verone\u201c, \u201eUzaludni ljubavni trud\u201c, \u201eKralj D\u017eon\u201c, \u201eVesele \u017eene vindsorske\u201c i \u201eUkro\u0107ena goropadnica\u201c<\/span><\/p>\n

Radovi nakon 1600. godine: tragedija i romansa U kasnijem periodu \u017eivota Vilijama \u0160ekspira, poslije 1600. godine, napisao je tragedije \u201eHamlet\u201c, \u201eOtelo\u201c, \u201eKralj Lir\u201c i \u201eMagbet\u201c. Ovdje likovi predstavljaju \u017eive slike ljudskog temperamenta, koji su bezvremenski i univerzalni. Mogu\u0107e je da je najpoznatija od tih tragedija \u201eHamlet\u201c, koja istra\u017euje izdaju, odmazdu, incest i moralni pad. Njegove najve\u0107e komedije iz ovog perioda zna\u010dajne su po romanti\u010dnoj atmosferi koja ih pro\u017eima. Duhovita kombinacija scena obi\u010dnog \u017eivota, vilinske magije i romantike smje\u0161tene su u drami \u201eSan ljetnje no\u0107i\u201c. \u201eMleta\u010dki trgovac\u201c je jednako romanti\u010dna komedija. Ovo je ujedno i najve\u0107a komedija ovog pisca, koja sadr\u017ei prikaz jevrejskog zajmodavca osvetoljubivog po prirodi, a modernoj publici, ova igra, mo\u017ee djelovati rasisti\u010dki. Zna\u010dajan niz komedija upotpunjuju djela \u201eMnogo vike ni za \u0161to\u201c i \u201eKako vam drago\u201c Pisac uvodi proznu komediju u istorijske drame. Njegovi likovi postaju slo\u017eeniji, te ih spretno prebacuje izme\u0111u komi\u010dnih i ozbiljnih scena, poezije i proze, posti\u017eu\u0107i narativnu mje\u0161avinu zrelog stvarala\u0161tva. Tragi\u010dan period je trajao od 1600. do 1608. godine. Pored tragedija i komedija ponekad je pisao problemske predstave kao \u0161to su: \u201eMjera za mjeru\u201c, \u201eTroil i Kresida\u201c i \u201eSve je dobro \u0161to se dobro svr\u0161i\u201c. Prema mnogim kritikama, vrhunac \u0160ekspirove umjetnosti predstavljaju njegove najve\u0107e tragedije. \u010cuveni monolog \u201eBiti ili ne biti, pitanje je sad\u201c pripada istoimenom liku prve \u0160ekspirove tragedije \u201eHamlet\u201c, o kojem se, od svih \u0160ekspirovih likova, najvi\u0161e raspravljalo. \u0160ekspirove tragedije posjeduju karakteristi\u010dnu radnju koja svojim razvijanjem dovodi do fatalnih gre\u0161aka njenih likova, koje potresaju ustaljeni mir i vode do uni\u0161tenja glavnog lika, zajedno sa likovima koje je volio. \u201eMagbet\u201c je najozbiljnija i najkra\u0107a tragedija. Ogromna ambicija podsti\u010de glavne junake da ubiju kralja i tako do\u0111u na tron, dok ih kroz rasplet ne uni\u0161ti vlastita krivica. Posljednje velike tragedije su \u201eAntonije i Kleopatra\u201c i \u201eKoriolana\u201c koje sadr\u017ee neke od najboljih poetskih ostvarenja i smatraju se njegovim najuspje\u0161nijim tragedijama. U posljednjem periodu \u017eivota, napisao je nekoliko tragikomedicija. Me\u0111u njima su \u201eCimbelin\u201c, \u201eZimska bajka\u201c, \u201eBura\u201c i \u201ePrinc od Tira\u201c. Iako su ozbiljnije od komedije, one nisu mra\u010dne tragedije kao \u201eKralj Lir\u201c ili \u201eMagbet\u201c jer zavr\u0161avaju s pomirenjem i oprostom. Neki kriti\u010dari uo\u010dili su ove promjene u pi\u0161\u010devom raspolo\u017eenju, kao dokaz mirnijeg pogleda na \u017eivot u djelu, ali to mo\u017ee biti i odraz pozori\u0161nog modnog kretanja iz tog vremena. \u0160ekspir je napisao mnoge svoje drame po uzoru na djela drugih pisaca, prera\u0111ivao je stare pri\u010de i istorijske materijale. \u201eHamlet\u201c je najvjerovatnije prerada starijeg djela \u201eUr-Hamlet\u201c, a \u201eKralj Lir\u201c je prera\u0111eno starije djelo \u201eKralj Lir\u201c. Neke od njegovih predstava prvi put su se pojavile u \u0161tampi kao izdanja manjih formata, ali ve\u0107ina je ostala neobjavljena do 1623. godine, kada je objavljena posthumno zbirka u ve\u0107em formatu. Problem identifikacije onoga \u0161to je \u0160ekspir napisao je postala osnovna preokupacija modernih izdanja. \u0160ekspir je nerijetko pisao rije\u010d nekoliko puta, u razli\u010ditim pravopisnim pravilima, stvaraju\u0107i konfuziju kod prevodilaca. Mogle bi se javiti dvije verzije jedne predstave, jer je \u0160ekspir \u010desto mijenjao sadr\u017einu svojih predstava. Poezija Godine 1609. objavljena je zbirka pjesama \u201e\u0160ekspirovi soneti\u201c. Kroz 154 pjesme bavi se temama politike i smrtnosti, ali i ljubavi i ljepote. Danas nije poznato da li je \u0160ekspir odobrio objavljivanje soneta, ali se pretpostavlja da su pjesme najvjerovatnije napisane kroz vi\u0161e godina. Napisao je i par du\u017eih narativnih pjesama \u201eVenera i Adonis\u201c, \u201eNapastovanje Lukrecije\u201c i \u201eLjubavnikova \u017ealba\u201c. Ove pjesme nastale su pod pokroviteljstvom bogatog grofa, \u0161to je u to vrijeme bila \u010desta praksa. Napisao je kratku pjesmu \u201eFeniks i kornja\u010da\u201c. Pjesni\u010dka zbirka \u201eStrastveni hodo\u010dasnik\u201c sadr\u017ei pet \u0160ekspirovih pjesama. Citati i mudre misli \u201eNe pokazuj sve \u0161to ima\u0161, niti govori sve \u0161to zna\u0161\u201c. \u201eGrije\u0161iti je ljudski, pra\u0161tati bo\u017eanski, ali ja nisam Gospod\u201c. \u201eIzrazi svoju bol rije\u010dima! Bol koja ne progovori, gu\u0161i srce dok ne pukne\u201c. \u201eNajiskrenije su one suze koje lijemo sami nad sobom\u201c. \u201ePrijatelj mora podnositi slabosti svog prijatelja\u201c. \u201eDobro otvori o\u010di kad se \u017eeni\u0161, a poslije ih zatvori!\u201c Stil pisanja Prve drame Vilijama \u0160ekspira bile su napisane u konvencionalnom stilu, s razra\u0111enim metaforama i retori\u010dkim izrazima koji nisu uvijek prirodno povezani s pri\u010dom ili njenim likovima. Ipak, \u0160ekspir je bio vrlo inovativan, prilago\u0111avaju\u0107i tradicionalni stil u svojim potrebama i stvaraju\u0107i slobodni protok rije\u010di. Njegova djela pokazuju da je bio veliki psiholog, poznavalac \u010dovjeka u svim stanjima ljudskog duha: bila to radost ili tuga, ljubav ili mr\u017enja. \u0160ekspir se kao pisac, nije bavio ovim pitanjima, nego ih je koristio kao sredstvo da se prika\u017ee \u010dovjek sa svim njegovim manama i vrlinama. Knji\u017eevna ostav\u0161tina Ono \u0161to se \u010dini istinitim jest da je Vilijam \u0160ekspir bio ugledni \u010dovjek dramske umjetnosti koji je pisao drame i djelovao u nekima u kasnom 16. i po\u010detkom 17. vijeka. Ali njegov ugled dramskog genija nije bio priznat do 19. vijeka. Po\u010dev\u0161i od romanti\u010dnog perioda ranih 1800-ih i nastavljaju\u0107i kroz viktorijanski period, priznanje i po\u0161tovanje \u0160ekspira i njegovog djela dostigli su vrhunac. Danas su njegove drame vrlo popularne i stalno se prou\u010davaju i reinterpretiraju u izvedbama razli\u010ditih kulturnih i politi\u010dkih konteksta. Savr\u0161enstvo njegovih likova i dijela je u tome \u0161to predstavljaju ljudska bi\u0107a u \u0161irokom rasponu emocija i sukoba koji nadilaze njihovo vrijeme. \u0160ekspir je uticao na rad mnogih pisaca vijekovima poslije njegove smrti kao \u0161to su: Herman Melvajl (Herman Melville), \u010carls Dikens (Charlesa Dickens), Tomas Herdi (Thomas Hardy), i Vilijam Fokner (Williama Faulkner). Spojio je tri glavne struje u literaturi: stih, poeziju i dramu. Kroz pjesni\u0161tvo prikazao je raznovrsnost uzvi\u0161enim izrazima elasti\u010dnog jezika. Sonete i poeziju povezao je u strukturi. U drami je spasio jezik od nejasno\u0107a, tako \u0161to ju je obogatio sa stvarno\u0161\u0107u i \u017eivo\u0161\u0107u. <\/span><\/p>\n

Laza Kosti\u0107 je prvi po\u010deo sa prevo\u0111enjem \u0160ekspira na srpski jezik. Preveo je 1861. godine slavno djelo \u201eRomeo i Julija\u201c koji je izvo\u0111eno u Srpskom Narodnom pozori\u0161tu 1875. godine. Povodom tristote godi\u0161njice \u0160ekspirovog ro\u0111enja, Laza Kosti\u0107, zajedno sa dr Jovanom Andrejevi\u0107em i Jovanom D. Stevanovi\u0107em preveo je jedan dio djela \u201eKralj Ri\u010dard III\u201c i tada je ovaj pozori\u0161ni komad prvi put izveden u Novom Sadu. \u201eKralj Ri\u010dard III\u201c je preveden u cijelosti 1879. godine. Zatim je Laza Kosti\u0107 preveo djela \u201eKralj Lir\u201c i \u201eHamlet\u201c. \u0160ekspir je mo\u017eda i najpopularniji svjetski pisac. Njegova djela prona\u0161la su sna\u017ean odjek u drugim vrstama umjetnosti kao \u0161to su muzika, slikarstvo i film. Sve su naznake da \u0107e i dalje u\u017eivati popularnost, kako kod lai\u010dke publike, tako i kod kritike i struke, potaknuto raznovrsno\u0161\u0107u u prikazu toka radnje, koji se kre\u0107e od tragedije do komedije. Li\u010dni \u017eivot \u0160ekspir je ro\u0111en i \u017eivio je u vremenu kada dramski pisci nisu va\u017eili za ozbiljne knji\u017eevnike i zbog toga nisu smatrani dostojnima da se o njima pi\u0161u biografije. Stoga je malo podataka o \u017eivotu ovog pisca. Jo\u0161 jedan od razloga \u0161to se tako malo zna o \u0160ekspiru je i taj \u0161to su od strane Puritanaca 1642. godine pozori\u0161ta zatvorena i tada su se izgubili mnogi rukopisi i dokumenti.<\/span><\/p>\n

Iako nema zapisa o ro\u0111enju, crkveni zapisi pokazuju da je Vilijam \u0160ekspir kr\u0161ten u Crkvi Presvetog Trojstva u Stratfordu na Ejvonu 26. aprila 1564. godine. Stoga se vjeruje da je ro\u0111en 23. aprila 1564. godine ili blizu ovog datuma, a to je datum koga su nau\u010dnici priznali kao \u0160ekspirov ro\u0111endan. Smje\u0161ten 103 milje zapadno od Londona, za vrijeme \u0160ekspirovog \u017eivota, Stratford je bio mirno, nerazvijeno mjesto, podijeljeno dr\u017eavnom cestom i rijekom Ejvon. Vilijam je bio tre\u0107e dijete od osmoro djece D\u017eona \u0160ekspira (John Shakespeare), trgovca ko\u017eom i Mari Arden (Mary Arden) \u0107erke uglednog zemljoradnika. Imao je dvije starije sestre, D\u017eoanu (Joan) i D\u017eudit (Judith), i tri mla\u0111a bra\u0107a, Gilberta (Gilbert), Ri\u010darda (Richard) i Edmunda (Edmund). Prije Vilijamovog ro\u0111enja, njegov otac postao je uspje\u0161an trgovac, ugledni gra\u0111anin svoga vremena. Godine 1571. D\u017eon je postao gradona\u010delnik Stratforda. Kako se slabo zna o Vilijamovom djetinjstvu, tako se skoro ni\u0161ta ne zna o njegovom obrazovanju. Nau\u010dnici su pretpostavili da je najvjerovatnije poha\u0111ao Kraljevu novu \u0161kolu u Stratfordu, gdje je nau\u010dio \u010ditati, pisati i upoznao se sa svjetskim knji\u017eevnim klasicima. U \u0161koli koju je poha\u0111ao u svom rodnom gradu, u\u010dio je i \u00a0latinski, kao i osnove gr\u010dkog jezika. \u010citao je Ovidija (Publije Ovidije Nazon), koji mu je ostao omiljen tokom cijelog \u017eivota, zatim Plauta (Tit Makcije Plaut) najomiljenijeg pisca latinskih komedija. Upoznat je sa govorni\u0161tvom i logikom kroz pisanje Cicerona (Marko Tulije Ciceron) i Kvintilijana (Marcus Fabius Quintilianus), kao i latinske istorije i filozofije. Kao sin javnog slu\u017ebenika, Vilijam je, bez sumnje, mogao dobiti besplatno \u0161kolovanje. Neki smatraju da je \u0160ekspir 1578. godine napustio \u0161kolu zbog lo\u0161eg poslovanja njegovog oca u to vrijeme, pa mu je pomo\u0107 njegovog sina bila neophodna. Ne zna se da li je studirao. Postoji sedam godina \u017eivota Vilijama \u0160ekspira za koje nema nikakvih podataka o njegovom \u017eivotu. Nau\u010dnici ovaj period nazivaju \u201eizgubljene godine\u201c, a postoji veliki broj spekulacija o tome \u0161to je mogao raditi u tom periodu. Jedna je teorija da je mo\u017eda iz nekih razloga bio prinu\u0111en skrivati se. Neki od njegovih biografa tvrde da je morao pobje\u0107i u London, jer je bio gonjen zbog lovokra\u0111e jelena. Druga mogu\u0107nost je da je mogao raditi kao pomo\u0107nik \u0161kolskog direktora seoske \u0161kole. Najvi\u0161e se vjeruje da je u Londonu do kasnih 1580-ih mo\u017eda prona\u0161ao posao timarenja konja koji su bili u vlasni\u0161tvu \u010delnih ljudi pozori\u0161ta. Ni za jednu od ovih verzija ne postoje dokazi da su istinite. Do 1597. godine \u0160ekspir je ve\u0107 napisao i objavio 37 predstava. Neki izvori pokazuju da je u to vrijeme kupio drugu najve\u0107u ku\u0107u u Stratfordu, nazvanu \u201eNew Place\u201c, za svoju porodicu. Bila je to \u010detverodnevna vo\u017enja konjima iz Stratforda u London, pa se vjeruje da je \u0160ekspir proveo ve\u0107inu svog vremena u pisanju i glumi, a dolazio ku\u0107i jednom godi\u0161nje tokom 40-dnevnog korizmenog perioda, kada su pozori\u0161ta bila zatvorena. Do 1599. godine Vilijam \u0160ekspir i njegovi poslovni partneri, izgradili su pozori\u0161te na ju\u017enoj obali rijeke Temze, koju su nazvali \u201eGlob\u201c. To ga je u\u010dinilo uspje\u0161nim poslovnim \u010dovjekom, sa ve\u0107 ste\u010denom reputacijom kvalitetnog umjetnika, a nau\u010dnici vjeruju kako su mu ova ulaganja omogu\u0107ila neprekinuto pisanje.<\/span><\/p>\n

Do ranih 1590-ih, dokumenti pokazuju da je Vilijam \u0160ekspir bio partner u \u201eLjudi lorda \u010cemberlenda\u201d, gluma\u010dke dru\u017eine u Londonu s kojim je bio u suradnji ve\u0107inu svoje karijere. Smatrala se najva\u017enijom takvom gluma\u010dkom dru\u017einom njegovog vremena, koja je promijenila ime u \u201eKraljevi ljudi\u201c nakon krunidbe kralja D\u017eejmsa I (James I), 1603. godine. Zapisi pokazuju da je \u0160ekspir neka svoja djela objavio i prodao kao popularnu knji\u017eevnost. Iako se pozori\u0161noj kulturi Engleske u 16. vijeku nisu divili uspje\u0161ni, bogati ljudi, mnogi plemi\u0107i bili su dobri sponzori ove vrste umjetnosti i tada\u0161njih glumaca. Stekav\u0161i priznanje odli\u010dnog glumaca i dramskog pisaca u Londonu, izazvao je i negativne kritike i napade drugih dramskih pisaca. Smatrali su da je \u0160ekspir ciljao previsoko, poku\u0161avaju\u0107i da dostigne \u0161kolovanije i poznatije dramske pisce. Godine 1601. \u0160ekspiru umire otac, dok mu 1608. godine umire majka. \u0160ekspir se povukao iz Londona u svoj rodni grad i samo je povremeno dolazio u London, isklju\u010divo zbog obaveza. Godine 1612. umire mu brat Gilbert, a sljede\u0107e 1613. i najmla\u0111i brat Ri\u010dard. Iste godine je u Londonu izgorjelo pozori\u0161te \u201eGlob\u201c. Supruga i djeca Vilijam \u0160ekspir o\u017eenio je En Hatavej (Anne Hathaway) 28. novembra 1582. godine. Vilijam je u trenutku \u017eenidbe imao 18 godina, a En 26 godina, a, kako se pretpostavlja, udala se trudna. Njihovo prvo dijete, \u0107erka koju su nazvali \u00a0Suzan (Susann), ro\u0111ena je 26. maja 1583. godine. Dvije godine kasnije, 02. februara 1585. godine ro\u0111ena su njegova djeca, blizanci Hamnet (Hamnet) i D\u017eudit (Judith). Hamnet je kao dje\u010dak umro u jedanaestoj godini, a uzrok ostaje nepoznat.<\/span><\/p>\n

Smatra se da \u0160ekspir nije bio sre\u0107an u braku, jer je kroz svoje pisanje pokazao da nije bio prista\u0161a ranih brakova. Godine 1607. udala mu se k\u0107erka Susan za poznatog londonskog ljekara D\u017eona Hejla (Johna Halla). \u0160ekspirova smrt Po nekim tvrdnjama vjeruje se da je Vilijam \u0160ekspir umro na njegov 52. ro\u0111endan, 23. aprila 1616. godine, iako mnogi nau\u010dnici vjeruju da je to mit. Crkvene evidencije pokazuju da je sahranjen u Crkvi Svetog Trojstva, 25. aprila 1616. godine. Po testamentu, ve\u0107inu svojih posjeda ostavio je svojoj najstarijoj \u0107erki Suzan. Iako je imala pravo na tre\u0107inu imanja, \u010dini se da je malo ostavio supruzi En. To je izazvalo naga\u0111anja da par nije bio u bliskim odnosima. Me\u0111utim, vrlo je malo dokaza da su njih dvoje imali lo\u0161 brak. Vilijamu \u0160ekspiru na spomeniku pi\u0161e: \u201eDa je proklet ko pomjeri moje kosti!\u201c. Tada nije bilo ni\u0161ta \u010dudno da se kosti izbacuju i neko drugi da se onda sahranjuje na istom mjestu. Taj natpis sa\u010duvao je ta\u010dno mjesto gdje je sahranjen ovaj veliki pisac, iako je njegov \u017eivot ostao poprili\u010dna tajna. Iznad \u0160ekspirovog groba, postavljena je 1623. godine spomen bista, s natpisom na latinskom: \u201ePo mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod pla\u010de, a Olimp ga ima\u201c. Dokazi o autorstvu Oko 150 godina nakon njegove smrti javila su se pitanja o autorstvu \u0160ekspirovih predstava. Nau\u010dnici i knji\u017eevni kriti\u010dari po\u010deli su pronalaziti imena Kristofera Marloua (Christopher Marlowe), Eduarda de Vera (Edward de Vere) i Fransisa Bejkona (Francis Bacon) \u2013 ljudi poznatijeg porijekla, knji\u017eevne akreditacije ili inspiracije \u2013 kao prave autore drama.<\/span><\/p>\n

Smatra se da \u0160ekspir nije bio sre\u0107an u braku, jer je kroz svoje pisanje pokazao da nije bio prista\u0161a ranih brakova. Godine 1607. udala mu se k\u0107erka Susan za poznatog londonskog ljekara D\u017eona Hejla (Johna Halla). \u0160ekspirova smrt Po nekim tvrdnjama vjeruje se da je Vilijam \u0160ekspir umro na njegov 52. ro\u0111endan, 23. aprila 1616. godine, iako mnogi nau\u010dnici vjeruju da je to mit. Crkvene evidencije pokazuju da je sahranjen u Crkvi Svetog Trojstva, 25. aprila 1616. godine. Po testamentu, ve\u0107inu svojih posjeda ostavio je svojoj najstarijoj \u0107erki Suzan. Iako je imala pravo na tre\u0107inu imanja, \u010dini se da je malo ostavio supruzi En. To je izazvalo naga\u0111anja da par nije bio u bliskim odnosima. Me\u0111utim, vrlo je malo dokaza da su njih dvoje imali lo\u0161 brak. Vilijamu \u0160ekspiru na spomeniku pi\u0161e: \u201eDa je proklet ko pomjeri moje kosti!\u201c. Tada nije bilo ni\u0161ta \u010dudno da se kosti izbacuju i neko drugi da se onda sahranjuje na istom mjestu. Taj natpis sa\u010duvao je ta\u010dno mjesto gdje je sahranjen ovaj veliki pisac, iako je njegov \u017eivot ostao poprili\u010dna tajna. Iznad \u0160ekspirovog groba, postavljena je 1623. godine spomen bista, s natpisom na latinskom: \u201ePo mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod pla\u010de, a Olimp ga ima\u201c. Dokazi o autorstvu Oko 150 godina nakon njegove smrti javila su se pitanja o autorstvu \u0160ekspirovih predstava. Nau\u010dnici i knji\u017eevni kriti\u010dari po\u010deli su pronalaziti imena Kristofera Marloua (Christopher Marlowe), Eduarda de Vera (Edward de Vere) i Fransisa Bejkona (Francis Bacon) \u2013 ljudi poznatijeg porijekla, knji\u017eevne akreditacije ili inspiracije \u2013 kao prave autore drama.<\/span><\/p>\n

U vrijeme \u0160ekspira nisu postojala autorska prava, ali nijedan pravi dokaz ne postoji da \u0160ekspir nije autor onoga \u0161to je ostavio. To dokazuje i knjiga Bila Brajsona (Bill Bryson) \u201e\u0160ekspir-Svijet kao pozornica\u201c. On je u ovoj knjizi na duhovit na\u010din, ali kroz \u010dinjenice, sve manipulacije i teorije zavjere, osporio. Bibliografija Istorijske drame: \u201eKralj Henri VI\u201c (1591. godine) \u201eKralj Ri\u010dard III\u201c (1593. godine) \u201eKralj Ri\u010dard II\u201c (1594. godine) \u201eKralj D\u017eon\u201c (1594. godine) \u201eKralj Henri IV\u201c (1596-1597. godine) \u201eKralj Henri V\u201c (1599. godine) \u201eKralj Henri VIII\u201c (1612. godine) Tragedije: \u201eRomeo i Julija\u201c (1593. godine) \u201eTit Andronik\u201c (1594. godine) \u201eJulije Cezar\u201c (1599. godine) \u201eTroil i Kresida\u201c (1601-1602. godine) \u201eHamlet\u201c (1602. godine) \u201eOtelo\u201c (1604. godine) \u201eKralj Lir\u201c (1605. godine) \u201eMagbet\u201c (1606. godine) \u201eAntonije i Kleopatra\u201c (1607. godine) \u201eKoriolan\u201c (1608. godine) \u201eTimon Atinjanin\u201c (1608. godine) Komedije: \u201eUzaludni ljubavni trud\u201c (1590. godine) \u201eDva plemi\u0107a iz Verone\u201c (1591. godine) \u201eKomedija nesporazuma\u201c (1593-1594. godine) \u201eSan ljetnje no\u0107i\u201c (1594. godine) \u201eMleta\u010dki trgovac\u201c (1595. godine) \u201eUkro\u0107ena goropadnica\u201c (1596. godine) \u201eVesele \u017eene vindsorske\u201c (1599. godine) \u201eBogojavljenska no\u0107\u201c (1599-1600. godine) \u201eMnogo vike ni za \u0161to\u201c (1600. godine) \u201eKako vam drago\u201c (1600. godine) \u201eSve je dobro \u0161to se dobro svr\u0161i\u201c (1602-1604. godine) \u201eMjera za mjeru\u201c (1604. godine) \u201ePeriklo\u201c (1608. godine) \u201eCimbelin\u201c (1610. godine) \u201eZimska pri\u010da\u201c (1610. godine) \u201eOluja\u201c (1611. godine) Pjesme: \u201eSoneti\u201c (oko 1595-1599. godine, objavljeni 1609. godine) \u201eVenera i Adonis\u201c (1593. godine) \u201eNapastovanje Lukrecije\u201c (1594. godine) \u201eStrastveni hodo\u010dasnik\u201c<\/span><\/p>\n

biografija.org<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vilijam \u0160ekspir (William Shakespeare) je bio engleski pjesnik, glumac i smatra se najve\u0107im dramskim piscem svih vremena. \u0160ekspirova djela poznata su \u0161irom svijeta, ali je njegov li\u010dni \u017eivot omotan velom tajni. Ro\u0111en je 23. aprila 1564. godine u Stratfordu na Ejvonu, Engleska, gdje je i umro 23. aprila 1616. godine. \u010cesto se \u0160ekspir naziva engleskim […]<\/p>\n","protected":false},"author":21,"featured_media":88262,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"class_list":["post-88261","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/88261","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/21"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=88261"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/88261\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/88262"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=88261"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=88261"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=88261"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}