Nakon dvije decenije, o\u017eiljci druge intifade, ustanka koji je po\u010deo 30. septembra 2000. godine, jo\u0161 su prisutni u svijesti Palestinaca. Djeca, koja su bila u centru ovog ustanka, hap\u0161ena su, a potom osu\u0111ivana na dugogodi\u0161nje kazne zatvora, koje su se kretale od 20 do 25 godina.<\/p>\n
Uo\u010di 20. godi\u0161njice druge intifade, \u010dlanovi porodica i dalje \u010dekaju da ta djeca, koja su u zatvorima, iza re\u0161etaka, odrasla, budu pu\u0161tena na slobodu.<\/p>\n
Muath Hjaje (35), iz Qarawa Bai Zaida, 22 kilometra sjeverozapadno od Ramallaha, ka\u017ee kako mu i danas niz le\u0111a pro\u0111u neugodni trnci kad se prisje\u0107a doga\u0111aja od prije 20 godina. Ka\u017ee kako su u tom periodu, punom napetosti, tenzija i stalnog straha da \u0107e izraelske snage sigurnosti spaliti selo, nestali i snovi mnoge djece.<\/p>\n
“Bili smo djeca koja su sanjala budu\u0107nost. Ali kad je intifada po\u010dela, na\u0161 \u017eivot pretvorio se u no\u0107nu moru”, kazao je Hjaje.<\/p>\n
U vrijeme kad je izraelska okupaciona vojska spalila njegovo selo, 2000. godine, Hjaje je bio srednjo\u0161kolac.<\/p>\n
“Do\u0161ao sam na ispit s prijateljem od djetinjstva Fakerom Azizom Ararom kad je izraelska vojska napala \u0161kolu. Faker je brzo napustio \u0161kolski hol, priklju\u010div\u0161i se grupi koja je bacala kamenje na vojnike”, prisjetio se Hjaje.<\/p>\n
Potom je sa suzama u o\u010dima i slomljenim glasom dodao kako su izraelski vojnici pucali u Arara i da je u tom trenutku izgubio najboljeg prijatelja.<\/p>\n
“Mnogi u\u010denici su ranjeni. Vratio sam se u \u0161kolu kako bih pomogao ranjenima i prona\u0161ao Arara me\u0111u mu\u010denicima (ubijenim, op.a.)”, dodao je.<\/p>\n
Aktivista i fudbaler Arar bio je veoma ambiciozna dje\u010dak, volio je \u017eivot i imao velike planove za budu\u0107nost.<\/p>\n
“Nakon njegove smrti nisam mogao nastaviti \u0161kolovanje, ono je zaustavljeno tog dana. Jo\u0161 uvijek ne mogu da vjerujem da on nije tu”, dodao je.<\/p>\n
– Djeca zatvorenici –<\/p>\n
Ararova \u0161kola odr\u017eava godi\u0161nji turnir u fudbalu, u kojem u\u010destvuju u\u010denici koji na taj na\u010din odaju po\u0161tu poginulom kolegi i fudbaleru.<\/p>\n
Ustanak ili intifada po\u010deo je 30. septembra 2000. godine u Jerusalemu, dva dana nakon \u0161to je Ariel Sharon, tada\u0161nji lider stranke Likud – stranke desnog centra u Izraelu – upao u kompleks d\u017eamije Al-Aksa.<\/p>\n
Osmero djece iz ju\u017enog Jerusalema su upucana i potom uhap\u0161ena iz parka. Ahmad Shwiki i Muhannad Jwehan bili su me\u0111u njima.<\/p>\n
Swikiju je bilo 14 godina kad je pogo\u0111en metkom. Vi\u0161e od mjesec dana dr\u017ean je u samici, ispitivan i nije mu dozvoljeno da vidi \u010dlanove svoje porodice.<\/p>\n
“Vidjela sam ga prvi put u sudnici, govorio je da \u017eeli da bude s ljudima, da je \u0107elija u\u017easna. To je za nas bilo veoma te\u0161ko”, kazala je Ahmadova majka u razgovoru s novinarima Anadolu Agency (AA).<\/p>\n
On je bio osu\u0111en na 20 godina zatvora. Trenutno se nalazi u zatvoru Negev na jugu zemlje.<\/p>\n
Jwehan je imao 16 godina kad je uhap\u0161en i osu\u0111en na 25 godina zatvora. Ovaj mladi Palestinac i dalje ima svoj GameBoy u zatvoru, koji je imao u vrijeme hap\u0161enja 2001. godine.<\/p>\n
Prema rije\u010dima Jwehanove sestre Dyale, ta mala igra\u010dka za njega predstavlja uspomenu na djetinjstvo, vrijeme prije nego \u0161to je odveden u pritvor.<\/p>\n
“Djeca su odrasla i postala mu\u010dkarci iza re\u0161etaka. Proveli su vi\u0161e od polovine svojih \u017eivota u zatvoru i \u010dini se da \u0107e morati da \u010dekaju jo\u0161 godinama kako bi bili oslobo\u0111eni”, kazala je Dyala.<\/p>\n
I pored dugogodi\u0161nje kazne, Jwehanova porodica podsti\u010de ga da nastavi \u0161kolovanje u zatvoru. On studira sociologiju i trenutno je na tre\u0107oj godini.<\/p>\n
– Sje\u0107anje na mrtve –<\/p>\n
Tridesetjednogodi\u0161njak Ahmed Naser iz grada Khanyounisa na obali Gaze, ka\u017ee da je bio u\u010denik osnovne \u0161kole kad je po\u010dela druga intifada.<\/p>\n
“Sje\u0107am se dana kad smo napu\u0161tali nastavu kako bismo prisustvovali ispra\u0107aju mu\u010denika”, rekao je Naser koji je imao 12 godina kad su u njegovom gradu izraelski vojnici ubili prvog mu\u010denika, Karama Gannana, i ta sahrana duboko je urezana u njegovo sje\u0107anje.<\/p>\n
“Imali smo nenormalno djetinjstvo. Molili smo na\u0161e nastavnike da zavr\u0161e nastavu \u0161to prije kako bismo mogli u\u010destvovati u intifadi”, dodaje Naser, koji danas radi kao novinar.<\/p>\n
Ka\u017ee kako je druga intifada promijenila njegov \u017eivot i na odre\u0111eni na\u010din imala presudan uticaj da po\u010dne studirati novinarstvo.<\/p>\n
– Izraelske snage razorile dom na dan vjen\u010danja –<\/p>\n
Majka troje djece iz Rafaha Rana Ahmed imala je 15 godina kad je gledala kako ginu njeni prijatelji i ro\u0111aci. Ka\u017ee da je to bilo kao no\u0107na mora. Izraelske snage uni\u0161tile su njen dom 2003, tri godine nakon intifade.<\/p>\n
“Najgora no\u0107na mora u mom \u017eivotu bila je kad su uni\u0161tili na\u0161u ku\u0107u na dan moga vjen\u010danja. Proslava se pretvorila u horor. Ostala sam da pod ru\u0161evinama tra\u017eim moju bijelu vjen\u010danicu, a sva moja \u0161minka bila je smrskana”, prisjetila se Rana.<\/p>\n
Tridesettrogodi\u0161njem Thaeru Jwehanu iz okupiranog Jerusalema, kako je ispri\u010dao, uhap\u0161en je brat i uni\u0161tene ku\u0107e i sve \u0161to je stajalo na putu izraelskim snagama.<\/p>\n
“U to vrijeme mislio sam da \u0107e ubiti mog brata. Prvi put sam ga vidio nakon 40 dana pritvora. Izgledao je veoma umoran i izmu\u010den, blijed, tragovi prebijanja bili su o\u010digledni”, prisjetio se Jwehan.<\/p>\n
Thaer je dodao kako mu je brat nedostajao sve vrijeme, u \u0161koli i u fudbalskom klubu.<\/p>\n
“Sve vrijeme bili smo skupa, i odjednom sam shvatio da sam ostao sam. Postao sam odrastao mu\u0161karac za vrijeme njegovog odsustva. To je bilo veoma te\u0161ko vrijeme”, dodao je Thaer.<\/p>\n
Kazao je i kako je nakon hap\u0161enja zaustavljen \u017eivot njegovog brata.<\/p>\n
“Pita me o ljudima koji su davno umrli i interesuje se za parkove u kojima smo se igrali kao djeca. Ti parkovi sad su naselja”, prenio je Thaer dio razgovora koje s bratom vodi za vrijeme posjeta zatvoru.<\/p>\n
Ovaj otac dvoje djece, dok pri\u010da, dr\u017ei bratovu fotografiju iz djetinjstva na prsima.<\/p>\n
“Mnoge stvari dogodile su se tokom ovih dugih godina. O\u017eenili smo se, dobili djecu i izgubili na\u0161e djedove i nane. Ali on nije bio tu. On nije \u017eivio svoj \u017eivot. On je zaustavljen kad je moj brat uhap\u0161en”, kazao je Thaer.<\/p>\n
Drugi ustanak ili intifada, koja se nastavila do februara 2005. godine, odnijela je 4.412 \u017eivota Palestinaca, dok ih je oko 49.000 ranjeno i 119.000 uhap\u0161eno.<\/p>\n
Kako su u centru ovog ustanka bila djeca, oni su na odre\u0111eni na\u010din postali i njegove ikone, kao Mohammad Dora, koji je ubijen pred ocem i \u010dije su posljednje \u017eivotne trenutke zabilje\u017eile kamere.<\/p>\n
Anadolu Agency<\/p>\n
A. N.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nakon dvije decenije, o\u017eiljci druge intifade, ustanka koji je po\u010deo 30. septembra 2000. godine, jo\u0161 su prisutni u svijesti Palestinaca. Djeca, koja su bila u centru ovog ustanka, hap\u0161ena su, a potom osu\u0111ivana na dugogodi\u0161nje kazne zatvora, koje su se kretale od 20 do 25 godina. Uo\u010di 20. godi\u0161njice druge intifade, \u010dlanovi porodica i dalje […]<\/p>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":45798,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[11],"tags":[],"class_list":["post-89665","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svet"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/89665","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=89665"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/89665\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/45798"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=89665"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=89665"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=89665"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}