![\"\"](\"http:\/\/balkans.aljazeera.net\/sites\/default\/files\/styles\/d8\/public\/dom_zdravlja_final.jpg?itok=254HALi-\")
<\/div>\n<\/div>\n<\/p>\n
Na televiziji gledali kolaps u Italiji<\/h4>\n
U aprilu smo na ekranima gledali kolaps u Italiji i \u0160paniji. Sve je bilo zatvoreno i nigdje nismo izlazili. Dok su zemlje u regiji strahovale od pada zdravstvenog sistema, gra\u0111ani su tra\u017eili na\u010din da se otmu utisku skore apokalipse.<\/p>\n
\u201eKad se virus pojavio u Kini, nisam vjerovala da \u0107e ovako brzo \u0161iriti. Sje\u0107am se; gledali smo pri\u010du o virusu na televiziji i onda je doktor Mla\u0111enovi\u0107 iz Zvornika, koji je kasnije pomogao desetina pacijenata s te\u017eom klini\u010dkom slikom, rekao kako \u0107e ovaj virus do\u0107i i kod nas i moramo na to biti spremni\u201c.<\/p>\n
Mjesec poslije \u2013 virus je bio u Zvorniku.<\/p>\n
\u201eBolnica u Zvorniku je u aprilu bila puna. U subotu su mi javili da u nedjelju moram u Studentski dom u Karakaj, jer kolegama iz Zvornika treba pomo\u0107 iz Bratunca. Tamo je bio formiran izolatorij gdje su smje\u0161teni zara\u017eeni pacijenti. Ujutro smo kolegica tehni\u010darka i ja krenule u 5 sati. Ki\u0161a pada, ti\u0161ina je, tmurno je, pritisak je i napete smo. Ona je tiha i mirna. Pitam je: \u201eDragice, kuda ovo idemo?\u201c, a ona mi odgovara: \u201eNe znam\u2026\u201c Idemo, a ne znamo \u0161ta nas \u010deka. Cijeli svijet, zapravo, ne zna skoro ni\u0161ta. Sje\u0107am se kako smo na pauzama \u0161etali gore-dole obalom Drine. Mjesecima ni s kim nisam bila u kontaktu\u201c.<\/p>\n
Gra\u0111ani su i dalje u strahu i mo\u017ee se \u010duti kako pri\u010daju koliko je zara\u017eenih, naga\u0111aju kako se lije\u010diti i da li ima lijeka\u2026 Bave se pitanjem ima li uop\u0107e virusa? Ako ga ima, je li gori od gripe ili nije? Da li podmetnut ili nije? Mnogo je procedura i one se stalno mijenjaju. Put pacijenata je mnogima nejasan, a duga\u010dki redovi ispred nekih ustanova ulijevaju dodatno nepovjerenje u zdravstveni sistem.<\/p>\n
\u201eDva pitanja su me mu\u010dila; \u0161ta se od mene o\u010dekuje i kako mogu pomo\u0107i? Bojim se za \u010dlanove na\u0161ih porodica. Mnogo smo govorili o tome \u0161ta \u0107emo ako zarazimo druge, donesemo virus u ku\u0107i\u2026 Pred ulaznim vratima sam postavila kutije u koje ostavljam odje\u0107u prije nego \u0161to u\u0111em u ku\u0107u. I danas imam ista pitanja. I danas pozivam gra\u0111ane da se paze i da paze druge\u201c.<\/p>\n
\u201eOsjetim da mi izmi\u010de snaga\u201c<\/h4>\n
Doktorica Mrkaji\u0107 mi govori da u Bratuncu ima 55 zara\u017eenih pacijenata i da je 71 pacijent u izolaciji. U Domu zdravlja nema puno radnika i moja sagovornica \u010desto istovremeno radi u hitnoj slu\u017ebi, na primjer, i s pacijentima oboljelima od novog virusa.<\/p>\n
\u201eIako sam mlada i mislim da mogu jo\u0161, osjetim da mi izmi\u010de snaga. Jako je naporno i milion je radnji svaki dan. Ulazi u odjeljenje, izlazi, svla\u010di se, obla\u010di se, pa opet sve iznova. Sa druge strane, tu su na\u0161i pacijenti i oni su vezani za nas. Virus nam je u\u0161ao u laboratoriju i to je najgore \u0161to nam se moglo desilo… Tada je testiranje radila sestra iz Higijensko-epidemiolo\u0161ke slu\u017ebe, a nalaze uzimaju kolege iz Zvornika. Svi radnici iz laboratorije su bili pozitivni; trojica su imali upalu plu\u0107a. Dolazili su svaki dan na terapiju. Doktorica pedijatar se tako\u0111er zarazila. Najte\u017ee je kada svojim kolegama dajete terapiju. Uvijek se pitam za\u0161to ba\u0161 oni…\u201c<\/p>\n
U Bratuncu mogu testirati sve pacijente za koje misle da ih treba testirati. Retestiraju se samo djeca, prosvjetni radnici i medicinski radnici, a pacijenti koji vi\u0161e ne osje\u0107aju simptome su du\u017eni da se jave doktoru i napustit \u0107e izolaciju ukoliko se procijeni da u njoj vi\u0161e ne trebaju biti.<\/p>\n
\u201eNe svi\u0111a mi se ni koncept u kojem se pri\u010da o virusu pretvara u kolektivnu paranoju, jer nas to vodi \u017eivotu u strahu, \u0161to nije dobro. Ali, ako je neko rekao da se \u010duvamo \u2013 dajte onda da se \u010duvamo! Nemojte organizirati slavlja, nemojte praviti velike skupove, po\u0161tujte mjere. Nije sve svedeno na izbor da li da se zatvorimo u ku\u0107u ili da iza\u0111emo. Uredu je s prijateljima iza\u0107i na kafu, ali pridr\u017eavajte se mjera, nosite masku, budite na distanci, suzdr\u017eavajte se od kontakta, perite ruke, itd. Mo\u017ee se. Ne trebamo ovo gledati kao neku igru. I mene gu\u0161i maska, smeta mi, ali ona \u0107e donijeti dobro meni i drugima oko mene, i izdr\u017eat \u0107u. Mi, zdravstveni radnici, smo stalno pod pritiskom i poku\u0161avamo da za\u0161titimo narod, da lije\u010dimo pacijente\u2026 Onda iza\u0111emo na ulici i vidimo kako pojedinci bez maske ulaze u market gdje je pedeset drugih ljudi. To me obeshrabruje, vrije\u0111a i poni\u017eava. Primijetila sam da su ljudi skloni tome da ignori\u0161u stvarnost sve do momenta kad se njihov neko razboli. Kad se to desi \u2013 stanu i razmisle. Ljekar sam i vidjela sam razne tegobe kod pacijenata, ali kad vidite ljude koji se istinski bore da udahnu je stra\u0161na stvar\u201c.<\/p>\n
Procedure i protokoli u zdravstvenim ustanovama se stalno mijenjaju, a zdravstveni radnici se iznova navikavaju. Dr\u017eava uvodi nove mjere i one nekad, iz na\u0161e perspektive, imaju, a nekad nemaju smisla. Mediji pozivaju gra\u0111ane da brinu o javnom zdravlju i broje zara\u017eene, umrle i oporavljene. Mi i dalje hodamo bez maski, rukujemo se i ne po\u0161tujemo preporuke, svoje i tu\u0111e zdravlje uzimamo zdravo-za-gotovo nesvjesni da \u0107emo, nastavimo li tako, dovesti na\u0161 zdravstveni sistem u stanje kolapsa i pitat se tada kako smo dotle do\u0161li.<\/p>\n