{"id":93826,"date":"2020-12-02T15:48:49","date_gmt":"2020-12-02T14:48:49","guid":{"rendered":"https:\/\/rtvnp.rs\/?p=93826"},"modified":"2020-12-02T15:48:49","modified_gmt":"2020-12-02T14:48:49","slug":"nazivi-bosnjanin-bosnjak-bosanac-su-sinonimski-nazivi-za-maticni-narod-bosne","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/?p=93826","title":{"rendered":"Nazivi Bo\u0161njanin, Bo\u0161njak, Bosanac su sinonimski nazivi za mati\u010dni narod Bosne"},"content":{"rendered":"

Polaze\u0107i od \u010dinjenice da se u na\u0161oj javnosti, ali i u susjednim dr\u017eavama, \u010desto pogre\u0161no postavljaju dileme u javnosti o nazivu mati\u010dnog naroda Bosne I Hercegovine, predsjednik Savjeta VKBI za bosanski jezik i kni\u017eevnost prof.dr. D\u017eevad Jahi\u0107 ukratko je, sa filolo\u0161kog i lingvisti\u010dkog nau\u010dnog stanovi\u0161ta pojasnio\u00a0 nazive Bosna<\/em>, Bo\u0161njanin<\/em>, Bo\u0161njan<\/em>, Bo\u0161njak<\/em>, Bosanac<\/em>, Bosanski jezik.<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/em>U posljednje vrijeme mnogo se govori o nekim, za Bosnu i njeno historijsko bi\u0107e, su\u0161tinskim odrednicama, pojmovima, nazivima, terminima, kako god se to u javnosti obilje\u017eavalo\u00a0 ili razumijevalo i ma koliko to odstupalo od preciznih nau\u010dnih odre\u0111enja tih pojmova. U javnosti se pojavljuju, i aktueliziraju \u010dak, vje\u0161ta\u010dki nametnute dileme u vezi s tim, \u010diji su uzroci prije svega neznanje, neupu\u0107enost, nestru\u010dnost, da ne ka\u017eemo totalno odsustvo nau\u010dnoga pristupa ovoj problematici.\u00a0 Javljaju se pritom i raznovrsna manipuliranja, \u010diji uzroci nisu neznanja ve\u0107 su ona motivirana brojnim i slojevitim, prije svega ideolo\u0161ko-politi\u010dkim pobudama,\u00a0 strategijskim poku\u0161ajima da se preko tih naziva i njihove tobo\u017enje neadekvatnosti i neutemeljenosti\u00a0\u00a0 osporava i negira historijsko bi\u0107e Bosne,\u00a0 mati\u010dnog bosanskog\u00a0 naroda i njenog bosanskog jezika.<\/p>\n

Zbog toga se ukazuje prijeka potreba da se\u00a0 \u0161iroj javnosti napokon objasni o \u010demu se i o kakvim nazivima radi, kojega su oni lingvisti\u010dkoga porijekla,\u00a0 \u0161ta su zna\u010dili kroz historiju i \u0161ta danas zna\u010de, a posebno da se objasne \u010disto lingvisti\u010dki, dakle jezi\u010dki, razlozi za\u0161to su oni ba\u0161 takvi kakvi jesu i \u0161ta oni, kao jezi\u010dke oznake, u dugom vremenskom kontinuitetu \u010duvaju u svome zna\u010denju.<\/p>\n

Kako te nazive tuma\u010di filolo\u0161ka, preciznije lingvisti\u010dka, nauka, predstavit \u0107emo to idu\u0107i redom od naziva do naziva,\u00a0 sa obaveznom napomenom da se ova problematika mo\u017ee nau\u010dnije razjasniti i rije\u0161iti jedino pomo\u0107u lingvisti\u010dke\u00a0 metodologije. Op\u0107epoznato je da jezik u sebi, u\u00a0 sistemima svojih bezbrojnih\u00a0 oznaka, u toj naoko formalnoj strani pojava i pojmova, u stvari krije, ali \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, pohranjuje\u00a0 sve ono \u0161to se u njemu kroz pro\u0161lost formiralo i \u0161to je kao oznaka pratilo odre\u0111enu pojavu i vjerno je oslikavalo. To je ona zakonomjernost koja se lijepo ogleda u narodnoj izreci \u201eako la\u017ee koza, ne la\u017ee rog\u201c. Po\u0161to jezik nije \u201ekoza\u201c,\u00a0 ve\u0107 je jezik \u201erog\u201c, u njemu se,dakle, istinito odra\u017eava sve ono \u0161to se njime ozna\u010davalo i ozna\u010dava\u00a0 i sve ono o \u010demu jezi\u010dka oznaka svjedo\u010di i \u0161to u kontinuitetu \u010duva. To je ono op\u0107epoznato\u00a0 i najva\u017enije svojstvo jezika, njegova\u00a0 histori\u010dnost<\/em>, a to zna\u010di njegova sposobnost ne samo da pamti ve\u0107 i da istrajno,\u00a0 bez prekida \u010duva cjelokupno historijsko pam\u0107enje. Jedino pomo\u0107u jezika \u010dovjek je u stanju da pamti pro\u0161lost i da \u010duva svijest o sebi kao historijskom bi\u0107u. Zato je filologija, odnosno lingvistika, kao u\u017ea njena disciplina, itekako pozvana da obja\u0161njava i rje\u0161ava mnoga od klju\u010dnih pitanja u na\u0161im javnim raspravama. S obzirom na sve to, ovom prilikom krenut \u0107emo redom:<\/p>\n

I\u00a0 BOSNA<\/em><\/strong>. To je vrlo\u00a0 star naziv predslavenskoga porijekla, a naj\u010de\u0161\u0107e\u00a0 se etimolo\u0161ki dovodi u vezu sa starina\u010dkim balkanskim jezicima, ilirskim ili tra\u010dkim jezikom, pri \u010demu najnovija tuma\u010denja upu\u0107uju na mogu\u0107nost\u00a0 \u201ekombiniranog\u201c ilirsko-tra\u010dkoga porijekla, tj. svojevrsne balkanske jezi\u010dke simbioze u tome nazivu.\u00a0 Ovom prilikom za nas nije toliko bitan etimolo\u0161ki aspekt toga imena, u vezi sa kojim u nauci postoji veliko \u0161arenilo u tuma\u010denjima. Ali su za nas ovdje bitne neke \u010disto jezi\u010dke pojedinosti u vezi s tim imenom, jer upravo one imaju svoju vezu sa tuma\u010denjima i razumijevanjima ostalih tvorbenih izvedenica iz toga osnovnog naziva.<\/p>\n

Lingvisti\u010dka teorija dosljedno zastupa tezu da je naziv Bosna <\/em>po svome porijeklu u stvari hidronim, tj. da se prvobitno tim imenom, u njegovim razli\u010ditim glasovnim, odnosno vokalskim, varijacijama, ozna\u010davala rijeka Bosna, a da je tek potom i \u0161iri prostor oko nje, bilo to\u00a0 samo kao prostor, bilo to\u00a0 kasnije i kao dr\u017eava, ozna\u010davan tim nazivom.\u00a0 Prvi put se u sa\u010duvanim pisanim spomenicima spominje sredinom X stolje\u0107a. U srednjevjekovnim izvorima taj naziv se bilje\u017ei sa razli\u010ditim vokalskim varijacijama: Bosna<\/em>, Bosana<\/em>, Bosina<\/em>, Bosena<\/em>, a u latinskim izvorima\u00a0 bilje\u017ei\u00a0 se kao Bossona<\/em>, Bossina<\/em>, Bessina<\/em>, Bosna<\/em>. Zna se da je najstariji zapisani oblik\u00a0 Bosona<\/em>, a najmla\u0111i\u00a0 Bosna<\/em>, dakle \u010ditav evolutivni put vodi od Bosone <\/em>do Bosne, <\/em>da tako ka\u017eemo. Za\u00a0 nas je ovom prilikom va\u017eno to da svi ovi oblici imaju\u00a0 osnovu Bos-<\/em> i da je ta osnova u stvari temeljni jezi\u010dki znak koji nedvosmisleno upu\u0107uje na konkretan pojam rijeke Bosne i zemlje Bosne, koja kroz historiju \u0161iri svoje granice. Ta osnova je autenti\u010dna, dakle izvorna jezi\u010dka jedinica, na koju se tokom vremena dodaju razli\u010diti nastavci odnosno sufiksi, u zavisnosti od toga u kojim spomenicima se ti nazivi spominju, ili od toga \u0161ta u govornom smislu koji od njih zna\u010di, na \u0161ta se odnosi. Velika je vjerovatno\u0107a zapravo da je spomenuta osnova Bos- <\/em>predslavenska, a da je nastavak\u00a0 -na<\/em> slavenski, ta\u010dnije ju\u017enoslavenski, \u0161to bi predstavljalo svojevrstan\u00a0 vid\u00a0 derivacione\u00a0 interferencije odnosno simbioze, u dijahronijskoj lingvisti\u010dkoj teoriji ina\u010de raza\u0111ivanih i vrlo va\u017enih pojava u razumijevanju odnosa izme\u0111u\u00a0 starina\u010dkih i doseljeni\u010dkih jezika na Balkanu.<\/p>\n

II BO\u0160NJANIN<\/em><\/strong>.\u00a0 \u010cisto zna\u010denjski ovaj naziv pripada kategoriji tzv. etnika.\u00a0 Etnik je naziv za konkretnu etni\u010dku i govornu grupu, koja \u017eivi na odre\u0111enome prostoru i koju, u vezu s tim \u017eivotom i s tim prostorom, karekteri\u0161u i konkretne kulturne odlike, prije svega jezi\u010dke. Va\u017eno je imati na umu to da etnici po svome nastanku nikad ne mogu biti stariji od hidronima ili toponima, ve\u0107 da se oni izvode od njih. Tako se desilo da naziv Bosna<\/em>, ta\u010dnije njegova osnova Bos-<\/em>, u tvorbenom smislu postane i osnova za formiranje naziva etnosa tijesno vezanog za pojam Bosna<\/em>, a time i za njegovu osnovu Bos-<\/em>. Na osnovu Bos- <\/em>u procesu\u00a0 tvorbe ili derivacije ve\u0107 u ranom srednjem vijeku dodaje se nastavak –janin<\/em>, s tim \u0161to se izme\u0111u osnove i nastavka ume\u0107e i sonant n<\/em>, koji se i ina\u010de javlja kao prvi dio nastavka -na<\/em> u baznom\u00a0 nazivu Bosna<\/em>. Op\u0107epoznato je, naime, da je bosanski etnos srednjega vijeka, prije svega onaj bogumilski, sebe nazivao ovom odrednicom, kojoj je, u skladu sa svojim vjerskim u\u010denjem, dodavao i epitet Dobri (Bo\u0161njani)<\/em>.<\/p>\n

III BO\u0160NJAN<\/em><\/strong>. Ovaj naziv\u00a0 je na svoj na\u010din izveden iz prethodnog nekom vrstom morfolo\u0161ke singularsko-pluralske , odnosno jedninsko-mno\u017einske, analogije. Naime, za njegovo formiranje presudnu ulogu odigrao je mno\u017einski oblik etnika\u00a0 Bo\u0161njanin<\/em>, koji je glasio Bo\u0161njani<\/em>, a ne Bo\u0161njanini<\/em>, kako bi se to o\u010dekivalo. Prvim pluralskim oblikom izbjeglo se udvajanje tipa ni + ni<\/em>, pa je jedno od dvoje ni <\/em>\u201eispalo\u201c i, kako bi se to klasi\u010dno gramati\u010dki, ali u nau\u010dnom smislu neprecizno i neadekvatno, reklo\u00a0 \u201eradi lak\u0161eg izgovora\u201c. Sve ovo se, naravno, de\u0161avalo u sklopu tada\u0161njih glasovnih i morfolo\u0161kih pojava, iz vremena razvoja bosanskog jezika u srednjem vijeku. Tako je uspostavljen ovaj singularski oblik Bo\u0161njan<\/em>, \u010disto obli\u010dki u stvari primjereniji\u00a0 pluralskom obliku Bo\u0161njani<\/em>, kao da se na jedninski oblik Bo\u0161njan<\/em>, koji nije, kako smo vidjeli,\u00a0 prvobitan ve\u0107 je naknadno stvoren,\u00a0 dodaje uobi\u010dajeno\u00a0 –i<\/em>, kao znak za\u00a0 kratku mno\u017einu. Zna\u010denjska razlika me\u0111u ovim singularskim oblicima nikad nije postojala, dakle oni su identi\u010dnog zna\u010denja. Oba ozna\u010davaju mati\u010dni srednjevjekovni etnos u zemlji Bosni.<\/p>\n

IV BO\u0160NJAK.<\/em><\/strong> \u00a0Ovaj naziv je po svome postanku mla\u0111i od etnika Bo\u0161njanin<\/em> (Bo\u0161njan<\/em>), \u0161to ne zna\u010di de je on obilje\u017eavao neki drugi i druk\u010diji etni\u010dki pojam. On je u historijskom kontinuitetu ozna\u010davao\u00a0 isti onaj etnos iz srednjeg vijeka, starinom vezan za prostor i dr\u017eavu Bosnu, ali koji se dalje, u vremenskom slijedu i u druk\u010dijim historijskim prilikama, odr\u017eava na\u00a0 prostoru Bosne i \u010duva svijest o svojoj vezanosti za taj prostor i za tu zemlju. \u010cisto jezi\u010dki, ovaj etnik formira se tako\u0111er pomo\u0107u osnove Bos-<\/em>, na koju se dodaje ju\u017enoslavenski sufiks -(n)jak<\/em>, a \u010dije \u0161irenje uveliko potpoma\u017ee\u00a0 i interferencija sa govornim i pisanim turskim jezikom. To ne zna\u010di da je ovaj etnik presudno formiran pod utjecajem turskog jezika, a jo\u0161 manje zna\u010di da je \u201eiz turskog jezika\u201c. Zavr\u0161no s <\/em>iz osnove Bos<\/em>– ispred nastavka –(n)jak<\/em> vremenom prelazi u \u0161<\/em> procesom asimilacije po mjestu tvorbe, kako je uostalom i u slu\u010daju starijega etnika Bo\u0161njanin <\/em>(Bo\u0161njan<\/em>), jedna\u010denja u kojem se prevladava raskorak u mjestu artikulacije, pa se novonastalo \u0161 <\/em>izgovara na istome mjestu i u jednom izgovornom potezu govornih organa jezika i prednjeg nepca. Pri tome je tvorbeno jasno da se oblik za \u017eenski rod formira dodavanjem nastavka –inja<\/em>. Napominjemo\u00a0 da je naziv\u00a0 Bo\u0161njak <\/em>u ozna\u010davanju bosanskog etnosa najutemeljeniji i najra\u0161ireniji kad se radi i o njegovom bilje\u017eenju u pisanim izvorima i o upotrebi u govornom jeziku, odnosno u svijesti izvornih govornika i samoga bosanskog jezika.<\/p>\n

V BOSANAC<\/em>.<\/strong>\u00a0 Etnik Bosanac <\/em>po svome porijeklu\u00a0 je najmla\u0111i i vezuje se za novije vrijeme u odnosu na ove prethodne, vremenski mu pretpostavljene, odnosno starije po nastanku i upotrebi. Tvori se tako\u0111er od iste osnove Bos-, <\/em>pri \u010demu izmjene nekada\u0161njih poluglasa u slaboj ili jakoj poziciji\u00a0 igraju ulogu, pa se, u granicama savremenog jezika i njegovih tvorbenih tipova, ovaj oblik na druk\u010diji na\u010din shvata i tuma\u010di. Sa aspekta sinhronije, savremenog stanja jezika, tu se, naime, ne radi o lahko shvatljivim tvorbenim kombinacijama, ali je i u ovom slu\u010daju\u00a0 jasno da je osnova Bos- <\/em>ista ona predslavenska balkanska, na koju se kasnije dodaju slavenski, odnosno ju\u017enoslavenski, sufiksi. Za mu\u0161ki rod to je sufiks –ac<\/em>, a za \u017eenski –ka<\/em>, pri \u010demu je samo na prvi pogled osnovni oblik Bosan<\/em>-, a ne Bos-<\/em>, kako je dijahronijski lingvisti\u010dki ve\u0107 konstatirano. U svakom slu\u010daju, radi se o mla\u0111em tvorbenom tipu sa osnovom Bos-<\/em>, koji jednako odra\u017eava osnovno zna\u010denje mati\u010dnog etnosa jednoga prostora, a koji se od starijih vremena zvao Bosna<\/em>. Ovaj naziv, me\u0111utim, bez obzira na to \u0161to mu je osnovno zna\u010denje vezano za stanovnika Bosne i pripadnika njenog\u00a0 etnosa, u najnovije vrijeme dobija i neka \u0161ira zna\u010denja\u00a0 koja potenciraju pripadnost bosanskom prostoru samim porijeklom svakoga ovda\u0161njega izvornoga govornika, bez obzira na to da li se radi o historijskom kontinuitetu sa mati\u010dnim etnosom ili naprosto o elementarnoj vezanosti za Bosnu, u smislu porijekla, ro\u0111enja i sl.<\/p>\n

Lingvisti\u010dki, zapravo onim \u0161to svaki pojedina\u010dni\u00a0 naziv su\u0161tinski ozna\u010dava, ne postoji nikakva\u00a0 razlika izme\u0111u svih ovih naziva, u \u010dijim\u00a0 je osnovama uvijek Bos-<\/em>, dakle\u00a0 oznaka konkretnoga bosanskoga prostora, dr\u017eave i njenoga historijskog, kulturnog i jezi\u010dkog bi\u0107a. Iskonska teritorijalna pripadnost Bosni kao historijskom faktu jeste ono osnovno \u0161to sve ove nazive vezuje me\u0111u sobom i \u0161to ih na svoj na\u010din \u010dini \u201eunutarlingvisti\u010dki sinonimnim\u201c. Jedina bitna razlika me\u0111u njima je u tome \u0161to oni po svome nastanku i \u0161iroj upotrebi idu jedan za drugim u vremenskom nizu, \u0161to su jedni stariji, a drugi mla\u0111i. To, me\u0111utim, ne zna\u010di da su\u0161tinski ne ozna\u010davaju isto. Oni to svakako ozna\u010davaju, jer im je i u tvorbenom i u zna\u010denjskom temelju zemlja Bosna, njen prostor, njena\u00a0 vi\u0161evjekovna historija i savremena opstojnost, oko koje se i dan-danas igraju raznorazne igre svojatanja, negiranja. To se uporno \u010dini\u00a0 putem lai\u010dkih tuma\u010denja i ovih, historijski i lingvisti\u010dki naslije\u0111enih, naziva, od kojih svaki ima svoju duboku, i \u010disto jezi\u010dku, i \u010disto historijsku, utemeljenost.<\/p>\n

VI\u00a0 BOSANSKI JEZIK<\/em>.<\/strong> Mada je to jedini historijski naslije\u0111en i potvr\u0111en naziv za\u00a0 jezik Bosne, jo\u0161 uvijek se postavlja pitanje \u201eza\u0161to bosanski<\/em>, a ne bo\u0161nja\u010dki<\/em>? Najprije bi se elementarno i krajnje upro\u0161\u0107eno i jednostavno moglo odgovoriti na to iskonstruirano i krajnje neutemeljeno i apsurdno pitanje: zato \u0161to je bosanski jezik<\/em>, kao i sama Bosna<\/em>, duboko historijska pojava i fakt, a i zato \u0161to je konstrukcija ili nominacija bo\u0161nja\u010dki jezik<\/em> naprosto izmi\u0161ljena\u00a0 i ona ne postoji niti je ikada u svijesti govornika jezika Bosne, kao takva, postojala. Ona je iskonstruirana neke vrste lai\u010dkim analo\u0161kim principom prema historijskom imenu naroda Bo\u0161njaci \u2013 bo\u0161nja\u010dki jezik<\/em>. U ovakvoj\u00a0 konstrukciji apsurdno je to \u0161to je ova prva odrednica historijski fakt (Bo\u0161njaci) <\/em>, a ova druga neadekvatno iskonstruirana u lai\u010dkom ubje\u0111enju da se naziv jezika izvodi iz imena naroda, a ne iz naziva prostora. Nauka zna za ovo drugo izvo\u0111enje i utemeljeno ga, na bezbroj primjera, tuma\u010di.\u00a0 Tako dolazimo do osnovne zablude kad je rije\u010d o tobo\u017enjoj dilemi da li bosanski <\/em>ili bo\u0161nja\u010dki<\/em> jezik. Ta zabluda se ogleda prije svega u tome \u0161to se ne poznaje zakonomjernost jezi\u010dke evolucije\u00a0 i \u0161to se stvari u tom pogledu lai\u010dki i krajnje neznano brkaju i sasvim pogre\u0161no tuma\u010de. Naime, jezik historijski ne \u201eimenuje\u201c narod ve\u0107 teritorij, prostor na kojem se jezik govori, pi\u0161e\u00a0 i razvija. Druga je stvar \u0161to se i sam narod naj\u010de\u0161\u0107e imenuje upravo po prostoru na kojem \u017eivi i historijski opstaje. Takav slu\u010daj je, naravno, i sa Bosnom i njenim jezikom. Jezik je bosanski <\/em>zato \u0161to je to jezik Bosne<\/em>.\u00a0 To\u00a0 u stvari vjerodostojno oslikava i najstariju svijest o njemu. Ta\u00a0 svijest\u00a0 ogleda se u tome da je to jezik kojim se govorilo i govori, pisalo i pi\u0161e na odre\u0111enom prostoru, a da se govornici i korisnici toga jezika imenuju upravo po tome prostoru. Dakle, svijest o jeziku (bosanskom<\/em>) starija je od svijesti o narodu i od \u201esvijesti\u201c o njegovom imenovanju\u00a0 (bo\u0161nja\u010dkom<\/em>). Ba\u0161 u tome je klju\u010d tih na\u0161ih \u201ezaklju\u010danih\u201c zabluda i nerazumijevanja, odnosno klju\u010d rje\u0161avanja, uklanjanja i \u201eotklju\u010davanja\u201c tih zabluda i potrebe da se napokon stvari vrate na svoje mjesto, da se vi\u0161e ne postavljaju\u00a0 lai\u010dka\u00a0 iskonstruirana pitanja i da se takve ozbiljne i va\u017ene historijske kategorije napokon po\u010dnu razumijevati i uva\u017eavati na jedan vi\u0161i civilizacijiski na\u010din, naravno, pomo\u0107u nau\u010dnih istina i obja\u0161njenja.<\/p>\n

Za historijsko bi\u0107e ne samo Bosne ve\u0107 i Bosne i Hercegovine\u00a0 <\/em>kao dr\u017eave veoma je va\u017ean i naziv\u00a0 Hercegovina<\/em>, \u00a0odnosno Hercegovac<\/em>. I te odrednice, na \u017ealost, na sli\u010dan neutemeljen na\u010din se razumijevaju i tuma\u010de. Stariji naziv za prostor Hercegovine je Hum<\/em>, a u opisnim formama humska zemlja<\/em>, ili po jo\u0161 starijoj verziji\u00a0 hlmska zemlja. <\/em>Dana\u0161nji naziv etimolo\u0161ki poti\u010de od \u201ehercegove zemlje\u201c, tj. nastao je i ra\u0161irio se u vrijeme hercega (vojvode) Stjepana.\u00a0 Kao \u0161to su Bo\u0161njani <\/em>bili\u00a0 \u017eitelji Bosne<\/em>, tako su i Humljani <\/em>bili \u017eitelji Huma <\/em>i to su jezi\u010dki istovrsni srednjevjekovni tvorbeni tipovi. \u017ditelji Hercegovine <\/em>kasnije bivaju nazivani Hercegovcima<\/em>, kakav je istovrstan slu\u010daj i sa \u017eiteljima Bosne <\/em>kao Bosancima. <\/em>\u010cisto jezi\u010dki to tako stoji. Me\u0111utim, i ovdje se javljaju nerazumijevanja u smislu toga koji pojam ozna\u010dava \u010disto prostor, a koji ima i \u0161ire zna\u010denje histori\u010dnosti jednoga prostora kao dr\u017eave. Naravno da bosanska odrednica ima ovo drugo, a da hercegova\u010dka ima ovo prvo, uglavnom samo teritorijalno zna\u010denje, \u010dime se ne negiraju historijske okolnosti postojanja toga prostora u odre\u0111enom smislu\u00a0 administrativno, pa donekle i dr\u017eavotvorno ome\u0111enog, imaju\u0107i u vidu\u00a0 postojanje Hercegova\u010dkog sand\u017eaka i sl.<\/p>\n

Dana\u0161nja, sve ra\u0161irenija, upotreba\u00a0 pojma Bosanci i Hercegovci<\/em>\u00a0 tako\u0111er otkriva\u00a0 neka nerazumijevanja, pa i izvjesne ideolo\u0161ke ograde i tendencije. Ovdje treba izuzeti pojam bosanskoheregova\u010dkog dr\u017eavljanstva, koje se po principu UN-a (Ujedinjene nacije a ne Ujedinjeni narodi) izvodi iz zvani\u010dnog naziva dr\u017eave Bosne I Hercegovine.<\/p>\n

Naime, odrednica Bosnaci i Hercegovci<\/em> u principu nema precizno terminolo\u0161ko-pojmovno odre\u0111enje i ona je uglavnom izvedena analogno nazivu dr\u017eave, \u0161to se nau\u010dno mo\u017ee prihvatiti i objasniti. Ali se ne mo\u017ee prihvatiti njena upotreba sa svjesnim, ili i nesvjesnim ciljem, da se razvodni mogu\u0107nost preciznijiih imenovanja ovda\u0161njeg bosanskog etnosa, ili pripadnika drugih naroda koji \u017eive u Bosni i Hercegovini. Tu formulaciju posebno zdu\u0161no forsiraju mediji, pa je najvjerovatnije da je ona i nastala u granicama i dometima \u201estrukture medijskog uma\u201c, kako bi se na neki na\u010din neutralizirala preciznija formulacija nacionalne pripadnosti, pripadnosti\u00a0 bo\u0161nja\u010dkom narodu, ili pripadnosti i drugim narodima koji \u017eive u ovoj zemlji. Radi se i o jednoj ideolo\u0161koj iluziji da upotrebom pojma Bosanac <\/em>i pojma Hercegovac <\/em>iskazujemo svoj \u201eslobodoumni\u201c stav da u ovoj zemlji nije bitna nacionalna ve\u0107 je bitna samo prostorna ili i bukvalno shva\u0107ena dr\u017eavna\u00a0 pripadnost i opredjeljenje. Na \u017ealost, ta pripadnost i opredjeljenje, iskazuju\u0107i se ovom odrednicom, naj\u010de\u0161\u0107e ide na izbjegavanje precizne mati\u010dne etni\u010dke odrednice Bo\u0161njak<\/em>, ne samo zbog dubokih kompleksa bosanskog \u010dovjeka o vlastitoij njegovoj pripadnosti bo\u0161nja\u010dkom narodu i Bosni kao prostornoj i dr\u017eavnoj matici. Na to se nadodaju raznorazne tendencije, stremljenja i poznate strategije usmjerene ka negiranju historijskoga prostora i autenti\u010dnoga bi\u0107a Bosne, a tako i negiranju\u00a0 neoborivoga historijskoga fakta o postojanju i adekvatnom imenovanju Bo\u0161njaka <\/em>kao naroda u Bosni i Hercegovini. Taj narod u svojoj \u00a0bosanskoj <\/em>jezi\u010dkoj svijesti \u010duva znanje i saznanje o tome da je Bosna i Hercegovina njegova jedina dr\u017eava i da je taj prostor,\u00a0 ta dr\u017eava i njihova adekvatna imenovanja, te imenovanja\u00a0 etni\u010dke pripadnosti u vezi s tim, u stvari uvjet i zalog i samog njegovog historijskog pam\u0107enja i svijesti o svojoj neraskidivoj vezi sa maticom Bosnom i njenim autenti\u010dnim jezikom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Autor: prof.dr. D\u017eevad Jahi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Polaze\u0107i od \u010dinjenice da se u na\u0161oj javnosti, ali i u susjednim dr\u017eavama, \u010desto pogre\u0161no postavljaju dileme u javnosti o nazivu mati\u010dnog naroda Bosne I Hercegovine, predsjednik Savjeta VKBI za bosanski jezik i kni\u017eevnost prof.dr. D\u017eevad Jahi\u0107 ukratko je, sa filolo\u0161kog i lingvisti\u010dkog nau\u010dnog stanovi\u0161ta pojasnio\u00a0 nazive Bosna, Bo\u0161njanin, Bo\u0161njan, Bo\u0161njak, Bosanac, Bosanski jezik. \u00a0U […]<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":93827,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-93826","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/93826","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=93826"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/93826\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/93827"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=93826"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=93826"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.rtvnp.rs\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=93826"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}