Author: Galib Gicic

  • Ovako će izgledati Novi Bosfor koji će spajati Mramorno i Crno more (video)

    Ovako će izgledati Novi Bosfor koji će spajati Mramorno i Crno more (video)

    Mnogo je gradova kroz koje prolaze reke, ali ovaj je jedini na svetu kroz koji prolazi more. Uskoro će Istanbul dobiti još jedno more kao reku.

    Kanal Istanbul, kako je nazvan projekat, predviđa probijanje novog vodenog puta zapadno od Istanbula koji bi dužinom 45–50 kilometara spajao Mramorno i Crno more, rasteretio Bosfor i zaštitio grad, njegovu prirodu i more.

    ”Što prije ćemo pokrenuti tender i početi s projektom Kanal Istanbul“, najavio je Erdogan prilikom sastanka predstavljanja projekta 100.000 stambenih jedinica za osobe slabijeg imovinskog stanja, održanog u Ankari.

    Erdogan je kazao kako je ovo ”projekt zaštite Bosfora od ozbiljne katastrofe“.

    Kanal bi trebao biti dug 45 kilometara i to na dijelu Kucukcekmece-Sazlidere-Durusu.

    ISTANBUL ĆE IZAĆI NA DVA MORA

    Upućivanjem oko 150 brodova dnevno na Kanal Istanbul, Bosfor će, istina, izgubiti ponešto od svoje fascinantne užurbanosti, ali će povratiti davno zagubljenu slavu središta sportova na vodi, opuštenih krstarenja i vožnji čamcima.

    Pošto će se potpuno osloboditi komercijalnog saobraćaja, nestaće i opasnost od brodskih sudara i izlivanja nafte, poput katastrofe 1979. kada su se sudarili jedan jugoslovenski brod i rumunski tanker pa je Bosfor danima goreo, a Istanbul bio zasut zatrovanim crnim dimom.

    „Nesreće koje su se povremeno događale pretvarale su Bosfor u pakao. Spasavamo Istanbul, grad koji daje 40 odsto nacionalnog prihoda Turske”, kaže Erdogan.

    Pripremna faza trajaće dve godine, a potom bi se prešlo na gradnju kanala širokog oko 150 i dubokog nekih 25 metara, dovoljno da njime plove i najveći brodovi. Kako se ne bi remetio drumski i železnički saobraćaj, predviđena je i gradnja mostova.

    Projekat će sem poluostrva na anadolijskoj, azijskoj strani, stvoriti  još jedno poluostrvo i jedno ostrvo. Predviđeno je da duž područja kanala bude izgrađen čitav novi grad sa kongresnim centrima, izložbenim prostorima i sportskim terenima. Kanal, drugim rečima, neće biti samo voda.

    Mega projekat Kanal Istanbul oslobodit će i zaštititi moreuz Bosfor, koji prolazi kroz tursku metropolu, rekao je u subotu Murat Kurum, ministar zaštite okoline i urbanizacije Turske.

    Kanal Istanbul vidimo kao vrlo važan projekat za budućnost naše zemlje s njenim obalnim strukturama, marinama, lukama i logističkim centrima”, kazao je Kurum.

    Naglasio je da se studije o potencijalnom uticaju projekta na okolinu bliže kraju i da se projekat provodi s najvišim nivoom ekološke osjetljivosti.

    “Obale Bosfora sigurno neće biti zahvaćene izgradnjom. Njegov istorijski, prirodni materijal biće sačuvan”, dodao je ministar, istaknuvši važnost projekta i za Tursku, ali i za svijet.

    Predviđeni kanal trebao bi pružiti olakšavanje brodskom saobraćaju između Crnog i Mramornog mora, posebno saobraćanje tankerima preko Bosfora.

    Politika, N1, GG

    Podeli
  • “Smršali” skoro svi proizvodi bar za 100 grama

    “Smršali” skoro svi proizvodi bar za 100 grama

    ,,Smršali” skoro svi proizvodi: Kilo brašna 900 grama, mleko od 900 mililitara, čokolada 80 grama…

    Na tezgama u prodavnicama pojavilo se i pakovanje brašna od
    900 grama, tako da gotovo da nema proizvoda kod kojih nije promenjena standardna količina na koju su potrošači navikli.

    Odnedavno se na tržištu nalazi i mleko od 900 mililitara i 1,45 litara.

    Pojedini proizvođači prodaju sir u kutujama od 450 i 900 grama.

    Čokoladu već duže vreme pazarimo u količinama od 80, 90, 170 i 270 grama, a i čaša kiselog mleka lakša je za 20 miligrama u odnosu na nekadašnjih 200 grama.

    Kutija keksa teži 125 ili 135 grama, napolitanke su spakovane u 180 i 185 grama.

    Umanjenjem težine u odnosu na standardnu proizvođači ostvaruju profit, jer kupci nemaju običaj da proveravaju deklaraciju. Ukoliko ne čitate pažljivo oznake, kesica supe vam neće biti dovoljna za četvoročlanu porodicu, jer mnogi proizvođači sada imaju pakovanja u količini namenjenoj za tri tanjira. Testenine i špagete veliki broj proizvođača pakuje po 350 i 400 grama, umesto pola kilograma na koje smo ranije navikli. Tu težinu ne dostiže ni kesa zamrznutog povrća koja je za 50 grama lakša.

    I tuba paste za zube je za 25 grama tanja. Količina jogurta se određuje u mililitrima, a ne gramima, dok je kod sladoleda obrnuto.

    Trikovima proizvođača ovde nije kraj. Grickalice su zgodne za obmanu, pa su se neki dosetili da smanje sadržaj, a povećaju kesu. Tako potrošači dobijaju i priličnu količinu vazduha u pakovanju.

    Mada su već godinama na našem tržištu prisutne “mršavije” verzije proizvoda, kupci ipak nisu naučili da vode računa.

    U Nacionalnoj organizaciji potrošača Srbije kažu da svakodnevno dobijaju prijave tim povodom i ističu da proizvođači na ovaj način ne krše nijedan zakon, već da se radi o nepoštenoj poslovnoj praksi, prenose Novosti.

    izvor: novosti.rs, agencije, foto: Squirrel_photos, Pixabay/ GG

    Podeli
  • SDPS Rasima Ljajića proslavila 10 godina, Ljajić: Početak kampanje ( video)

    SDPS Rasima Ljajića proslavila 10 godina, Ljajić: Početak kampanje ( video)

    Socijaldemokratska partija Srbije (SDPS) obeležila je večeras 10 godina postojanja, a tom prilikom predsednik partije i ministar trgovine i telekomunikacija Rasim Ljajić izrazio je nadu da će njegova stranka i u budućnosti biti u vladajućoj koaliciji.

    S obzirom na to da je 2020. izborna godina, on je pozvao prisutne da večerašnje okupljanje shvate kao početak kampanje SDPS, da promovišu vladu i stranku kao članicu koalicije, odnosno da njihovoj listi daju “maksimalni doprinos za ubedljivu pobedu”.

    Ljajić je zahvalio prisutnima što su opstali u teškim turbulentnim političkim vremenima čuvajući temeljne vrednosti zbog kojih je SDPS formirana, a to su antifašizam, antipopulizam i antinacionalizam.

    “Najveći uspeh koji smo postigli za ovih 10 godina jeste da smo opstali, ostali, ostali svoji, sačuvali identitet, i da smo nastojali da damo doprinos ukupnim reformama koje se sprovode u Srbiji, promenama koje se događaju i modernizaciji Srbije, što i to jeste bio naš cilj kada smo ulazili u vladu 2012. godine”, rekao je Ljajić.

    Ministar je obraćanje zaključio rečima da se uspeh ne meri samo glasovima već i “kilometrima pređenih puteva, ljudi koje ćemo sresti i gradova koje ćemo obići”.

    Tanjug

     

    Podeli
  • Naučnici su pronašli novi organ preko kojeg ljudi osećaju bol

    Naučnici su pronašli novi organ preko kojeg ljudi osećaju bol

    Naučnici su pronašli novi organ preko kojeg ljudi osećaju bol, što bi moglo da dovede do razvoja novih lekova protiv bolova.

    Istraživači kažu da su otkrili da su posebne ćelije koje okružuju ćelije nerava za osećaj bola i koje se šire ka spoljnom sloju kože po svemu sudeći povezane sa osećajem bola.

    To je, piše Gardijan, otkriće koje ukazuje da se iza uzvika “jao”, krije novi organ.

    Naučnici kažu da otkriće omogućava novi uvid u bol i da bi to moglo da pomogne da nađu odgovori na dugogodišnje zagonetke.

    “Najvažnije pitanje za nas je da li su te ćelije zapravo uzrok za određene vrste hroničnih bolova, rekao je za Gardijan koautor istraživanja, profesor Patrik Ernfors sa Karolinska instituta u Švedskoj.

    U tekstu u magazinu “Sajans” istraživači su otkrili kako su ispitivali prirodu ćelija u koži koje su, kako su naveli, u velikoj meri bile zanemarene.

    U pitanju je vrsta ćelija “švan”, koje obmotavaju i ulaze u nervne ćelije kako bi ih održale u životu.

    Studija je otkrila da “švan” ćelije imaju oblik hobotnice.

    Nakon što su ispitali tkiva, naučnici su pronašli grupu ćelija ispod spoljnog sloja kože, ali su otkrili i da te ćelije imaju duge produžetke koji se obmotavaju oko završetaka nerava za osećaj bola, koji se produžavaju u epidermis, spoljni sloj kože.

    Naučnici su bili iznenađeni otkrićem, jer se dugo verovalo da su završeci neravnih ćelija u epidermisu goli ili da nemaju omotač.

    “U oblasti bola govorimo o slobodnim nervnim završecima koji su odgovorni za osećaj bola, ali oni u stvari nisu slobodni”, rekao je Ernfors.

    Najveće otkriće tima naučnika je to da “švan” ćelije mogu da osete bol.

    TEST NA MIŠEVIMA

    Kada je svetlost uperena na ćelije, taj protein se menja utičući na membrane i proizvodeći promenu u električnom punjenju ćelija, drugim rečima stimulišući ćelije.

    Kada je svetlost bila uperena na te ćelije, miševi su podizali noge. Takođe su lizali kožu, tresli se i podizali prednje šape u odbrambeni položaj, što pokazuje da su “švan” ćelije prouzrokovale bol.

    Što je pulsiranje svetla duže trajalo, broj ispaljivanja obližnjih nervnih ćelija je rastao, što podržava ideju da “švan” ćelije šalju signale mozgu kroz nervne ćelije.

    Naučnici smatraju da su “švan” ćelije važne za osećanje bola, bar kada je reč o mehaničkim povredama i kažu da su u suštini pronašli novi organ za osećaj bola.

    “Taj organ je dvoćelijski receptor koji zajedno čine nerv i švan ćelija”, objasnio je Ernfors.

    Nacionala geografija / GG

    Podeli
  • Zašto radnici Gugla šalju svoju decu u škole u kojima nema kompjutera

    Zašto radnici Gugla šalju svoju decu u škole u kojima nema kompjutera

    U srcu Silikonske doline (Kalifornija) postoji škola u koju zaposleni kompanija kao što su Gugl, Epl i Jahu šalju svoju decu. Ali, iako je u digitalnom središtu Amerike, u toj školi ne postoje ni jedan pametni telefon ili bilo koji drugi ekran.

    ucionica

    Umesto toga, učitelji u Waldorf School of the Peninsula preferiraju iskustveni pristup učenju koji je u snažnom kontrastu s trendom da se učionica ispuni najnovijim elektronskim uređajima.

    Pedagogija škole naglašava ulogu mašte u učenju i uzima holistički pristup koji integriše intelektualni, praktični i kreativni razvoj učenika.

    Ali, činjenica da roditelji koji rade za najsnažnije tehnološke kompanije dovode u pitanje vrednost računara u edukaciji, nameće pitanje – da li je futuristični san o visokotehnološkim učionicama zaista u najboljem interesu novih generacija?

    Globalni izveštaj OECD-a kaže da oni obrazovni sistemi koji su mnogo uložili u kompjutersku opremu „nisu doživeli nikakvo posebno poboljšanje“ u rezultatima PISA testova iz čitanja, matematike i nauke.

    Najbolji obrazovni sistemi, poput onih u istočnoj Aziji, bili su vrlo oprezni u vezi s upotrebom tehnologije u svojim učionicama, navodi se u izveštaju. Učenici koji koriste računare vrlo često, postižu lošije rezultate od onih koji ih upotrebljavaju umereno.

    Udruženja Valdorfskih škola Severne Amerike, objašnjava da njihov pristup koristi „s vremenom testirane istine o tome kako deca najbolje uče“.

    Učitelji podstiču decu da uče putem umetničkog izražavanja i raznih aktivnosti poput slikanja, crtanja, umesto da uče informacije s računara. Taj kreativniji pristup edukaciji oživljava lekcije pa je puno delotvorniji od pokazivanja učenicima niza slika na ekranu.

    „Lekcije vam prikazuju učitelji, a ne roboti, koji ne samo da se brinu o detetovoj edukaciji, nego i o njima kao pojedincima“, kažu iz Udruženja. „Čega se sećate iz učionice dok ste bili dete? Čest odgovor je: razrednih izleta, eksperimenata u laboratoriju ili prelepe priče. To su stvari koje ostaju s vama i 50 godina kasnije.“

    Valdorfske učionice osmišljene su tako da se učenici osećaju opušteno i ugodno, uz prirodne drvene stolove i biljke. Ideja je da se odstrane uticaji kompjutera i podstakne snažniji angažman učitelja i učenika tokom lekcija.

    Jedan od razloga zbog kojih roditelji koji rade u digitalnoj industriji za svoje dete biraju školu s niskim ili nikakvim udelom tehnologije je taj što takve škole decu uče veštinama inovativnog razmišljanja kakve mnogi poslodavci zahtevaju. Učenicima koji su „odrasli na tehnologiji” često manjka sposobnost šireg razmišljanja i rešavanja problema.

    Sara Torn, direktor škole Akorn u Londonu, takođe preispituje pretpostavku da će ograničavanje ili izbacivanje tehnologije iz učionice loše uticati na buduću zapošljivost učenika.

    Učenicima mlađima od 12 godina u toj školi je zabranjeno korišćenje mobilnih telefona i računara, zabranjeno im je gledanje filmova ili TV-a u bilo koje vreme, uključujući i praznike.

    Cilj je postupna integracija elektronskih uređaja u razvitku deteta, a učenicima se dopušta gledati TV kada navrše 12 godina, i to samo dokumentarne filmove koje su prethodno odobrili roditelji. Internet je potpuno zabranjen do 16 godina – kod kuće i u školi, a računari se mogu koristiti samo kao deo kurikuluma kod dece starije od 14 godina.

    Sara Torn tvrdi da su učenici pozitivno reagovali na ograničenja. Mlađi cene priliku za igru, a adolescenti koji su prešli u tu školu iz tradicionalnih škola priznaju da su sada srećniji.

    Izvor: Gardian /Zelena učionica / GG

    Podeli