Author: N N

  • Krajnje desničarski jevrejski doseljenici upali su u džamiju Al-Aksa

    Krajnje desničarski jevrejski doseljenici upali su u džamiju Al-Aksa

    Krajnje desničarski jevrejski doseljenici upali su rano u nedjelju u dvorište džamije Al-Aksa u okupiranom istočnom Jerusalemu (Al-Quds).  Tokom upada jevrejske doseljenike čuvala je izraelska policija. Policija je počela da se raspoređuje oko mesdžida Qibla i nije dozvolila Palestincima koji su bili unutra da izađu napolje.

    Kasnije su počeli da odvode jevrejske doseljenike u džamiju Al-Aksa pod intenzivnim mjerama sigurnosti. Prethodno izraelska policija nije dozvolila mladim Palestincima da uđu u kompleks džamije Al-Aksa na jutarnju molitvu.

    Palestinci, kojima nije dozvoljen ulazak, obavili su jutarnju molitvu ispred džamije. Napetost na palestinskim teritorijama eskalirala je nakon što su izraelske snage upale u kompleks džamije Al-Aksa. Oni su tom prilikom u Istočnom Jerusalemu/Al-Qudsu nasilno protjerali vjernike u utorak i srijedu.

    Izraelski upadi u džamiju izazvali su vatru iz Pojasa Gaze i Libana, a Izrael je uzvratio vazdušnim napadima. Palestinci optužuju Izrael da sistematski radi na judaiziranju Istočnog Jerusalemu/Al-Qudsa, gdje se nalazi Al-Aksa i briše njegov arapski i islamski identitet. Al-Aksa predstavlja treće najvažnije mjesto za muslimane, dok Jevreji to područje nazivaju “Brdo hrama”, tvrdeći da su se u davna vremena na tom lokalitetu nalazila dva jevrejska hrama.

    Izrael od 2003. godine dozvoljava izraelskim doseljenicima ulazak u kompleks skoro svakodnevno, osim petkom i subotom. Izrael je tokom arapsko-izraelskog rata 1967. godine okupirao Istočni Jerusalem/Al-Quds, a 1980. godine je anektirao čitav grad, što međunarodna zajednica nikada nije priznala.

    Anadolija

    Podeli
  • Katolici u regionu slave Uskrs

    Katolici u regionu slave Uskrs

    Katolici širom regije i svijeta danas slave Uskrs, najveći i najstariji hrišćanski blagdan, koji simbolizuje pobjedu života nad smrću.

    Na blagdan Uskrsa širom regije u crkvama će se služiti sveta uskrsna misa kojoj tradicionalno prisustvuje veliki broj vjernika.

    Uskrs je najveći i najstariji hrišćanski praznik jer suština hrišćanskog učenja označava Hristovo uskrsnuće iz mrtvih, kao pobjeda vjere i života nad smrću.

    Ovaj dan predstavlja okosnicu i temelj hrišćanske vjere, odnosno uskrsnuće Isusa Hrista.

    Hrišćani vjeruju da je ovaj čin trenutak rađanja religije koju danas slijedi 2,3 milijarde ljudi.

    Prema vjerovanju, Isus Hrist je osuđen u četvrtak, razapet na krstu u petak, a u nedjelju je uskrsnuo. Stoga, iako se Uskrs uvijek obilježava u nedjelju, on gotovo svake godine pada na drugi datum zbog specifičnog pravila.

    Naime, Uskrs pada na prvu sedmicu poslije prvog proljetnog punog mjeseca na dan proljetnog ekvinocija ili poslije tog datuma.

    Vrijeme neposredno prije svetkovine Uskrsa, kroz koje se vjernici pripravljaju za taj blagdan, poznato je pod imenom korizma. Tokom korizme katolici se pripravljaju za slavljenje Uskrsa osobnom i zajedničkom molitvom radi svoje duhovne izgradnje, postom i drugim oblicima odricanja radi samoodgoja te dobrim djelima koja se često naziva i djelima milosrđa radi pomaganja onih koji su u potrebi.

    Nekoliko dana prije Uskrsa tradicionalno se kuhaju i ukrašavaju uskršnja jaja. Nekada su se uskršnja jaja, koja krase blagdanski stol, kuhala u ljusci od crvenog luka kako bi poprimila crvenu, gotovo smeđu boju. Danas postoje i drugi načini ukrašavanja uskršnjih jaja.

    Podeli
  • U ponedeljak oblačno, mestimično kiša, na planinama sneg

    U ponedeljak oblačno, mestimično kiša, na planinama sneg

    U ponedeljak će biti potpuno oblačno, mestimično sa kišom, na planinama sa snegom. Vetar slab i umeren, u planinskim predelima povremeno i jak severnih pravaca. Najniža temperatura od 2 do 7, najviša dnevna oko 11 stepeni.

    A.N. / Tanjug

    Podeli
  • PESMOM KOJU SAM NAPISAO, A KOJU JE OTPEVAO TOPALKO, KAO DA SAM NASLUTIO TRAGEDIJU! Ekskluzivna ispovest Rasima Ljajića

    PESMOM KOJU SAM NAPISAO, A KOJU JE OTPEVAO TOPALKO, KAO DA SAM NASLUTIO TRAGEDIJU! Ekskluzivna ispovest Rasima Ljajića

    Slika na stolu

    Ljajić je tada zadobio teže povrede, ali se posle nekoliko meseci rehabilitacije oporavio. Sada je, kaže, potpuno drugi čovek, koji na život gleda drugačije. Često mu se, priča nam dok s vremena na vreme baca pogled na fotografiju pokojnog prijatelja Branka, koja od prvog dana stoji u njegovoj kancelariji, vraćaju stihovi pesme koju je napisao pre dve-tri godine. Kao da je, kaže nam, autobiografska. Kao da je njome naslutio tragediju.

    Rasim Ljajić
    FOTO: ZORANA JEVTIĆ

    – Išao sam na rehabilitaciju oko šest-sedam meseci, nemam zasad nikakve posledice, da kucnem u drvo. A mnogo sam se ovako promenio. Mnogo! Potpuno drugačije gledam na život od tada, drugi sam čovek. Vidi, ja sam napisao još ranije jednu pesmu, a sad mi ona dolazi često, posle ovog što se desilo… Topalko (Milan Topalović, pevač narodne muzike, prim. aut.) otpevao ju je na festivalu Ilidža u Sarajevu pre dve-tri godine i refren kaže: „Naš je život more tuge, s talasima kratke sreće, zato živi kako možeš, što je bilo, biti neće.“

    Ljajić kaže i da je za ovih godinu dana pokušavao da piše ponovo, da tugu pretoči u pesmu, ali ne ide.

    – Nemam inspiraciju. To mora da dođe samo, a još mi nije došlo. Nadam se da će doći. E, te pesme se setim često. To je to! Živi svaki dan što možeš, koristi, nema reprize, nema ponavljanja, neće se vratiti dan koji je prošao… Nerviramo se za sve i svašta, svaka sitnica nas izbaci iz takta. Onda vidiš da nije vredno toga, u jednoj sekundi život praktično stane. U jednoj sekundi koju i ne sanjaš i ne očekuješ. Čovek treba da živi punim plućima. Trudim se i ja da koristim svaku priliku da nešto korisno radim i da ne propuštam šanse – kaže Ljajić i dodaje:

    – Stalno mislim na taj događaj. Mi smo bili i stranački drugovi i partneri u poslu, provodili vreme zajedno i gde god da odem, to je tema, ta tragedija. S Brankovom porodicom se viđam, čujem, videćemo se i danas na pomenu… Teško im je, često idu na groblje… Razumem bol i tugu, ali mora život da ide dalje. Mora zbog male Marte… Lako je davati savete bilo kome… ali… Znam da nije to jednostavno.

    Rasim Ljajić, Auto-put, Saobraćajna Nesreća
    FOTO: KURIR/M.S., MARINA LOPIČIĆ

    Sećanje na tragediju pokušao je da mu osveži i čovek koji je jedini zastao tog 10. aprila i pronašao ih.

    – On se zove Bojan, videli smo se dole u restoranu „Bosforus“ u Aleksincu. Rekao je da je mene našao nekih deset metara od auta, verovatno da sam u nekom trenutku iskočio. Išao sam da vidim i auto kad je posle dovezen ovde u Beograd. I sad mi je još više nejasno. Još manje znam kako se to desilo. Moja strana auta skoro nije ni oštećena… Kuda sam ja izleteo, ne znam. Angažovao sam čak i privatnog saobraćajnog veštaka, međutim, ništa nisam pametniji ni posle toga. Naravno da to ništa ne bi promenilo, to Branka ne može da vrati i sve ono što se desilo ne može da se zaboravi, ali čisto sam hteo da znam šta je i kako je. Bukvalno kao onog dana kad smo pričali posle nesreće, vi ste bili prvi s kojima sam o tome pričao, e tako i sad. Novo je da sam video taj auto i ja i dalje ne znam kuda sam ja iskočio.

    Sve je čudno

    Ljajić se priseća da su tog jutra Branko Gogić, koji je bio i direktor JP „Emisione tehnike i veze“, i on krenuli za Istanbul. I to prvi put kolima.

    – Prvi put! Tamo smo i ranije išli, naručivali smo one zastavice za stranku, tamo su nam bile jeftinije… Prvi put smo išli autom i eto šta se desilo…

    Lider SDPS kaže i da je čovek iz servisa gde je Gogić kupio automobil marke „škoda“ rekao da je, videvši snimak na televiziji, primetio da su gume bile letnje.

    – Branko je svakog 1. aprila i 1. novembra, ko i svaki savestan čovek, menjao gume. Mi smo 10. aprila išli. Tog dana je vreme bilo i hladno i padala je kiša. Čovek iz „škode“ kaže da na temperaturi ispod sedam stepeni i kad je kiša te letnje gume ne prianjaju dovoljno na asfalt. Možda je i to razlog što smo mi preskočili bankinu, odnosno preleteli – kaže Ljajić.

    Pokojnog Branka, za ovih godinu dana, nijednom nije sanjao.

    – Mi ne samo da smo bili stranački drugovi već i prijatelji, više sam vremena provodio s njim nego s mojima u kući i s familijom… I još jedna čudna stvar – imam osećaj kao da se to desilo pre deset godina. Neverovatno! Kao pre deset godina, davno, davno… Sve mi je čudno.

    Rasim Ljajić
    FOTO: INSTAGRAM PRINTSCREEN

    Kad se već malo oporavio i kad je mogao da putuje, Ljajić je potražio Bojana, čoveka koji ih je pronašao.

    – Kaže mi da me je našao nekoliko metara dole u travi kako ležim. Nije me uopšte tad prepoznao. Kaže, vidim leži čovek u travi i vidim da se pokreće, ali ne smem da te mrdnem. Nešto me pitao i ja sam nešto nesuvislo odgovorio. I onda sam ja pitao njega: „A gde smo mi ovo?“ On je rekao: „U Ražnju.“ Kaže, ja mu tad govorim: „Ne, ma kakav ražanj!“ Onda sam ga pitao: „Čija su ovo kola? Koja su ovo kola?“ Čovek mi kaže da je otišao pozadi i video da je „škoda“. Kaže i da sam ja rekao: „Ma ne, kakva ‘škoda’, pa nisu ovo naša kola.“ To mi on priča našu konverzaciju. Ja se toga ničeg ne sećam. Kaže mi i da je u međuvremenu otišao do kola, da je video čoveka (Branka Gogića, prim. aut.), vrat mu je bio iskrivljen, verovatno kako je odozgo udario glavom… Kaže, nikakve znake života nije davao. Tek kad su me iz Hitne pomoći podigli na nosila, očistili mi lice, koje je bilo prljavo, tek tad me je čovek prepoznao.

    Ljajić kaže i da je kroz tragediju koja se desila video „ko je ko“ i ko su mu zaista prijatelji:

    – Nemam ja više nikakve iluzije što se tiče ljudi. Nikakve! Postoji jedna, kažu da je jevrejska poslovica: „Ne znam što me ovoliko mrzi, ništa mu dobro nisam učinio.“ Razumete? Tako i ovde. I pre toga i posle toga mnogi ljudi kojima sam pomogao u životu su me razočarali. Ja sam mislio da su mi bliski. Idemo dalje, šta da se radi. Ali igramo s jasnijih pozicija.

    O POVRATKU U VLADU

    Ne bih se vraćao da dobijem manji resor nego što sam imao

    Ljajić se, kaže, preporodio i odmorio otkad nije u izvršnoj vlasti, ali ne beži od toga da ponovo bude u nekoj novoj vladi.

    – Pola razloga što sam rasterećeniji i drugačije gledam na život je i što nisam više u izvršnoj vlasti. Prvi put posle 20 godina. Dvadeset godina da ustaješ, da stavljaš kravatu i da se briješ, pa je mnogo, a ne što to nije posao osam sati, već celodnevni… Bavim se ovim poslom i bilo bi glupo da kažem da neću više nikad u vladu. Planiram, ali postoji mnogo ali… ili ako. Ako napravimo dobar rezultat, pobedi koalicija, budem u toj koaliciji, dobijem resor kojim sam zadovoljan… Ne bih se vraćao u vladu da imam resor koji je manji nego što sam imao. Ne bih po svaku cenu. Voleo bih da se vratim, ali… Govorim vrlo načelno i vrlo iskreno.

    IMAO AMBICIJE

    Bog me pogledao što nisam predsednik FSS

    Rasim Ljajić
    FOTO: STARSPORT/PEĐA MILOSAVLJEVIĆ

    Mislim da me bog pogledao što nisam predsednik FSS. Kad sam video kako sve to funkcioniše… Bog me pogledao. Bio sam na toj skupštini, čitava ta atmosfera… Mnogo sam srećan. A hteo sam, to je istina. Analizirao sam i video da tu nema nikakve spremnosti, da su ogromne opstrukcije da bilo ko dođe tu sa strane. Ja sam rekao, diži ruke, od ovog posla nema ništa, pomiri se s tim. I onda sam srećan što se to desilo.

    Kurir

    Podeli
  • Muzej „Ras“ i Škola za dizajn potpisali sporazum o saradnji

    Muzej „Ras“ i Škola za dizajn potpisali sporazum o saradnji

    Novopazarski muzej „Ras“ i Škola za dizajn tekstila i kože potpisali su sporazum o saradnji. Neke od tačaka sporazuma odnose na besplatne posete i boravak učenika u Muzeju.

    Paraf na sporazum stavili su direktor novopazarskog muzeja „Ras“, Elmir Habibović i direktor Škole za dizajn tekstila i kože, Meho Camović. Ocenili su da je potencijal za saradnju ogroman, a korist za učenike i Grad višestruka.

    Saradnja muzeja „Ras“ sa školama ogledala se do sada uglavnom u grupnim posetama i razgledanju stalne postavke. Ovim sporazumom ta saradnja manifestovaće se na mnogo više načina.

    A. N.

    Podeli